24
utorak
ožujak
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 33 - Sljeme, Hrvatska (24.03.2015.)
Proljeće je već pokucalo na vrata, a Sljeme je još uvijek otvoreno. I tako sam ja, ponukan natpisima da je danas posljednji dan skijanja prije "privremenog" zatvaranja, odlučio zapaliti za Sljeme. Imam slobodan dan i, iako bih volio odspavati i ne buditi se ponovno u 06:30-07:00, ipak je želja za još malo skijanja bila jača od sna.
Popeo se gore po zagorskoj strani gdje je cesta, usput rečeno, sve gora i gora. Imam dojam da se ubrzo nećemo više voziti po cesti, nego po makadamu. Jednostavno puca po šavovima.
I dođem ja tako gore, a kad ono s parkinga kod jezera vidim šumu slalomskih kolaca po cijeloj širini Crvenog spusta. Ništa mi nije jasno. Provjerio sam na netu i sinoć i rano jutros i pisalo je samo da će biti zatvorena polovica Zelenog zbog treninga. Spustim se do blagajne, a tip na blagajni nema pojma.
Kaže: "Ja uvijek zadnji sve saznam!"
Spustim se ja još niže do kućice uz donju postaju sedežnice.
"Da. Crveni je danas skroz zatvoren zbog natjecanja!", rekli su mi.
Mene uhvatio bijes. Tražim ja gospona Žiljka. Kažu mi da je taman otišao gore na žici. Ja za njim. Uhvatio sam ga u uredu. Taman je bio na telefonu s nekim. A tom nekome je upravo govorio kako na webu nema informacije da je danas Crveni zatvoren. Pričekao sam da završi razgovor, a onda ga upitao ono što ne samo ja, nego i par drugih budala koje su danas odlučile doći na Sljeme (jedan čak iz Slovenije), je htjelo znati: "What the fuck???"
Ispričavao se naveliko. Vidjelo se da mu je bio bed. Organizatori natjecanja su zbog nadolazećeg lošeg vremena u posljednji čas prebacili natjecanje s četvrtka na utorak i čini se da je g. Žiljak to javio onome koji obnavlja webstranicu, ali taj je neki na bolovanju. A s obzirom da su uhljebe u Holdingu nesposobne, nitko drugi nije bio u stanju napraviti taj mali posao - mrdnuti mišem i staviti križić uz Crveni spust.
Probudio se rano zbog skijanja, napravio kilometražu i potrošio gorivo, a od skijanja ništa. Na kraju je g. Žiljak rekao da ne kupujemo karte, već da skijamo besplatno po Zelenom i Plavom i sa strane ulazimo na žicu. To nije to. Crveni je ipak crveni. Ali kada sam već bio gore, napravio sam sedam spusteva. Šest po Zelenom, jedan po Plavom. Naravno, onaj dolje čovjek na blagajni, kojeg mi je iskreno žao, nije imao pojma pa je i dalje prodavao karte ljudima za Činovničku, na kojoj je više zemlje nego snijega, Zeleni spust, koji je imao tri metra širine budući da je ostatak bio zatvoren za trening i na kojem je bilo i zemlje i kamenja i sve to povezano u nekakvu smećkastu masu, i Plavi spust, koji začudo nije bio ni toliko loš, osim malo zemlje na samom ulazu. Ne znam da li su im kasnije vraćali novac. Čisto sumnjam.
S zavoj, tj. spojnica Zelenog/Plavog s Crvenim, se mogao odraditi, ali oprezno jer je i tu bilo kamenja i zemlje. Snijeg je bio razrovan od 09:00 jer su očito svi oni natjecatelji bili gore od sedam. Iznenađujuće, s obzirom na visoke temperature, nije bila skroz juha da skije zapinju. Ali trebalo je danas imati prave skije za ovakav snijeg. Još jednom palac gore za moje Elanice.
Sedam spusteva i onda doma. Postajalo je dosadno spuštati se non-stop po jedno te istoj stazi.
Gospon Žiljak može i dalje lamentirati po novinama, na televiziji i radiju kako malo ljudi dolazi na skijalište. Ali uz ovo danas (i druge promašaje), tko normalan bi Sljeme mogao shvatiti ozbiljno?!
I da, najavljuju jako puno kiše sljedećih dana. S obzirom na danas viđeno, nema šanse da se skijalište otvori nakon kiše. A i da se otvori, to će teško biti za skijanje. Crveni je u nešto boljem stanju od ostalih staza i tu postoji nešto sitno šanse da izdrži nevrijeme sljedećih dana. Ali nekako sumnjam...
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 12.3
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 1254.7
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 4
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 77.7 km/h
komentiraj (2) * ispiši * #
17
utorak
ožujak
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 32 - Bergeralm, Austrija (16.03.2015.)
Kada sam se ujutro probudio, palac je bio puno bolje. Mogao sam normalno raditi s njime. Ali zato sam jače nego sinoć osjećao lijevo rame. To je isto ono rame koje sam sjebao prije dvije-tri godine na Krvavcu, s razlikom što se tada nitko nije zabio u mene, već sam se poskliznuo na ledenoj plohi i svom snagom udario ramenom o tlo. I daleko jače je tada bolilo. Toliko da tjedan-dva nisam mogao normalno pomicati cijelu ruku. Jutros nije to bio slučaj. Mogao sam pomicati ruku, ali rame sam osjećao pri svakom pokretu.
Spakirao se i napustio Remedihof. Kao što znate, namjeravao sam danas na Hochzeiger, ali sve one serpentine koje sam uočio na karti nekako su me odgovarale. Nije mi se dalo voziti po njima, bez obzira što je samo 19 kilometara od hostela do skijališta. Gledao sam sinoć neku drugu i lakšu opciju. I onda sam, istražujući skijališta uključena u Tirol Snowcard, uočio malenu točkicu na karti na mojoj ruti prema doma. Kod Brennera. Istražio malo bolje i saznao da u mjestu Steinach am Brenner, tik prije prijevoja i granice s Italijom, postoji malo skijalište Bergeralm. Deklariranih 28 kilometara staza (10km plavih, 10km crvenih i 8km crnih). I tako sam ujutro krenuo autoputom natrag prema Innsbrucku, isključio se tamo s autoputa i običnom cestom prema Brenneru. Može se ići i Brenner Autobahnom, ali taj se plaća dodatno. Trenutno 9,00 eura. Uvijek sam išao po autocesti do Brennera. Ovo je bio prvi put da sam išao običnom cestom i mogu reći da uopće nije loša. Ima zavoja, ali ne serpentina i onako laganini cesta se uspinje u planine. Dovoljna široka, a i asfalt nije loš. Trenutno čak obnavljaju određene dijelove. Put je navodno duži za nekih tek 30 minuta, a uštedi se eura.
Čim sam vidio skijalište, odmah sam ga se sjetio. Svaki put kada bih po autocesti prolazio kroz Brenner, vidio bih to skijalište i pitao se što je to. Eto, danas sam skijao na njemu. Skijalište s vjerovatno najneobičnijim pogledom - na autocestu, pogotovo prilikom spusta u dolinu.
Vrijeme me opet poslužilo. I posljednji dan ove austrijske turneje sunce. Ne doduše sa skroz plavim nebom, ali sunce. Doista sam imao sreće da sam imao ukupno 11 od 14 sunčanih dana na ovom putovanju.
Skijalište je malo. To se odmah vidio čim se baci pogled na mapu skijališta, ali i čim staneš na skije. Žica tek nekoliko: 1 gondola, 2 sedežnice i 2 vučnice (s tim da jedna vučnica skroz na vrhu nije radila, a servisira cca 2-3 kilometra plavih staza pa je taj dio bio nepristupačan; a druga vučnica je kratko sidro na stazi za učenje). Od dvije sedežnice, jedna je kratka i spora i može se preskočiti jer druga sedežnica (dvosedežnica) je puno duža i ide do vrha skijališta te se s njom mogu pokriti sve staze na ovom skijalištu, uključujući i one koje servisira prva sedežnica. Ispada da u Bergeralmu možeš koristiti samo dvije žice - gondolu i dvosedežnicu. No i ta dvosedežnica je užasno spora. Jedna od najsporijih žica na kojima sam ikad bio. A kako ide skroz na vrh, gdje je i danas bilo prohladno zbog vjetra, mogu samo zamisliti kako je hladno na njoj usred zime. Naravno, nema ona ni grijanje sjedala niti kupole.
Ni gondola nije brza. Jedna od najsporijih ikada. Tako da bi se s dna skijališta na 1048 metara nadmorske visine došlo gondolom i potom dvosedežnicom do vrha na 2100 metara visine potrebno je čak 23 minute!!! Od toga je 7 minuta u gondoli, a ostatak smrzavajući se na dvosedežnici. I to je jedini nedostatak ovog skijališta. Nažalost, ozbiljni nedostatak jer spore su žice nešto što me odmah odvraća od nekog skijališta.
Što se tiče staza, mora se odmah reći da ovdje u Bergeralmu foliraju možda i više nego drugdje. 28 kilometara staza bi trebalo značiti da je skijalište veličine npr. Krvavca. Nema šanse. Ni teoretske. Rekao bih prije da govorimo o nekakvih 18 do 20 kilometara. Također, boje staza. Crne? Koje crne? Ima ih označeno nekoliko na karti. Pronašao na netu podatak da imaju jednu od najstrmijih staza u Austriji. I pitam se da li da probam koju crnu ili ne, s obzirom da su noge umorne 14. dan. I kažem sebi ma ajde. I krenem se ja spuštati niz prvu. Napravim stotinjak metara i ništa mi nije jasno. Staza uopće nije crna. Čisto pristojno crvena. Zapravo više i plava s povremenim crvenim strminama. Ali crna? Nema šanse. Mislio sam da me gogle nešto zajebavaju i da mi boja stakla utječe na promjenu boja na putokazima. Vjerovatno sam negdje krivo skrenuo i to je plava staza, pomislio sam. Skinem ja gogle, a kad ono zaista crna. Dobro. Odlučim se ja u sljedećoj rundi za sljedeću "crnu", a kad ono isti slučaj. Prava crvena. A ona jedna od najstrmijih staza u Austriji? Oznaka je na njoj bila 46% i ništa ozbiljno čim su noge izdržale bez problema. Eh, treba ih poslati u Kitzbühel na onu od 70% nagiba!
Dakle, ovo skijalište NEMA crvenih staza. Plavih ima pristojan broj. Ali većina su crvene boje i ovo skijalište može biti zanimljivo onima koji su apsolutni početnici pa do onih koji skijaju iznadprosječno. Eksperti koji teže za većim strminama, bolje da gledaju drugdje.
No, pustimo na stranu ekstraspore žice ili činjenicu da onaj koji je označavao staze očito je malo puno popio - staze su feno-fucking-menalno pripremljene. Tvrde, ali ne beton, i sa slojem mekanog snijega ugodnog za brzo i dugo karvanje. Čak i unatoč višim temperaturama pri dnu skijališta, snijeg ni u jednom trenutku nije bio juha. Rekao bih da su možda ovo i najbolje pripremljene staze na kojima sam skijao ove sezone. I uz sve to, šačica ljudi. Na otvaranju njih možda petnaestak. A od sredine dana ni toliko. A kako su staze široke i pregledne u svakom trenutku, možeš pustiti skiju i dati si oduška. Ja sam danas tako postavio osobni ovosezonski brzinski rekord.
Staze nisu ni kratke. Primjerice da se napravi samo spust od vrha planine natrag do ulaza na dvosedežnicu, odradi se nekih 2.2-2.3 kilometara, a uz spust dalje skroz u dolinu do donje postaje gondole dug je ukupno 5 kilometara.
U konačnici, nije loše. Samo da ubrzaju jebene žice...
Gotova ova austrijska tura. Nadam se još kojem Sljemenu i Krvavcu, a možda budem vidio i Austrije još par dana u travnju...
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 40.6
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 1242.4
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 4
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 96.4 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
15
nedjelja
ožujak
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 31 - Serfaus Fiss Ladis, Austrija (15.03.2015.)
Saznao sam zašto ima toliko Nizozemaca u Tirol. Imaju nekakve praznike. Rekao mi je tip u hostelu. I praznici im završavaju danas pa bi sada trebalo biti mirnije. Također mi je rekao da je Serfaus Fiss Ladis jedno od njihovih omiljenih skijališta. Imaju ovdje ski učitelje na nizozemskom, u kafićima i restoranima se toči Heineken... Čim mi je to rekao, meni pao mrak na oči. "Ne opet!", pomislio sam. Nizozemska okupacija Gerlosa još mi je u svježem sjećanju.
Put do ovog skijališta je potpuno bezbolan. Blizu hostela odmah se uključio na autoput i onda po autoputu u smjeru zapada petnaestak kilometara. Zatim skidanje s autoputa i prolaz kroz 6995 metara dug tunel (koji se napokon NE PLAĆA!) i onda brza cesta još jedno petnaestak kilometara. Tek je posljednjih šest kilometara uspon, ali cesta je široka i dobro asfaltirana i bez previše serpentina. Suprotnost rollercoasteru za Kühtai. Trebalo mi je nekih 45 minuta da prođem tih ukupno 36 kilometara.
Skijalište ima čudan naziv - Serfaus Fiss Ladis. Riječ je zapravo o tri gradića iznad kojih se smjestilo skijalište i sve je međusobno povezano žicama i stazama. Prvi na redu iz smjera sjevera je Ladis. Ovdje je tek jedna spora gondola i nešto sitno staza. Ne isplati se ovdje parkirati jer na kraju dana bi moglo predstavljati problem doći natrag skroz na početak.
Drugi po redu je Fiss i tu je prvo dio gdje kreću dvije gondole i par drugih žica, a mrvicu kasnije je dio samo s gondolom Waldbahn. Tu je po meni najbolje parkirati. Ogroman parking, a taj dio je otprilike na sredini skijališta pa je lako kombinirati, a i povratak na kraju dana nije težak, pogotovo jer je staza do doline ovdje kombinacija plave i lagane crvene.
I treći, par kilometara dalje niz cestu, je Serfaus. Ovdje je početak čak tri gondole.
A kada se svim tim gondolama iz doline dođe gore, tek si na pola puta. Odtud još kreću daljnje gondole i ostale žice skroz prema vrhu. Skijalište Serfaus Fiss Ladis ima ukupno 11 gondola, 16 sedežnica i 11 vučnica, a pokrivaju deklariranih 196 kilometara staza, od kojih je velika većina crvena, daleko manje plavih i još manje crnih. Još jedno austrijsko megaskijalište. No, za razliku od primjerice Gerlosa ili Brixentala, a djelomično i Kitzbühela, preglednost skijališta je ovdje savršena. Posvuda su putokazi i nemoguće je izgubiti se, a i skijalište je samo po sebi dobro koncipirano da se lako dođe s jednog na drugi kraj. Da, ima puno staza i skijalište je ogromno, ali nekako je sve to na okupu, a ne kao u Gerlosu da je jako razvučeno da ti trebaju čak dva sata da dođeš s jednog na drugi kraj skijališta. Ovdje u Serfaus Fiss Ladisu bilo mi je potrebno samo sat vremena da se laganini dovučem s početka na kraj. A ovo skijalište ima daleko više staza tj. puno je veće od Gerlosa.
Staze su zaista uglavnom crvene. Plavih ima sasvim dovoljno za početnike (iako su radije i ovdje oni visili na crvenima i crnima). Crnih ima ni 10%, ali ima par crnjaka koji imaju itekako nagib. Na par njih stoji natpis 'only expert'. Ni ja se nisam usuđivao na njih, najviše jer sam ih snimio sa žice i činile su mi se kao beton.
Dvije stvari su kod ovog skijališta koje mi se nisu sasvim svidjele. Prvo su gondole. Jesu one brze i relativno nove, ali brate ima ih previše. Svako malo je bilo skidanje skija i na gondolu. I ne možeš ih nikako izbjeći jer imaju funkciju vrlo važnih poveznica. Bez korištenja njih ostao bi vjerovatno na stazi ili dvije.
Druga stvar je konfiguracija mnogih staza, pogotovo crvenih. Ima jako puno neravnina tj. prijelomnica. Ne govorimo ovdje o nečemu što je umjetno napravljeno ili gdje se ratrak malo zajebao, već o prirodnim neravninama terena. Ponekad je takvih prijelomnica svakih pedesetak metara na crvenjaku pa moraš svako malo kočiti jer em ne znaš što te očekuje iza prijelomnice jer ne vidiš, a em i da ne kočiš, bio bi to skok za skokom. Zaboravio sam jučer napisati da je u Kühtaiju tu također bio veliki problem. Nisu sve staze takve. Većina je jako dobra i odlična. Ali tu i tamo zalutaš na nekakvu grbavu.
Inače su staze jako dobro pripremili. Ujutro tvrdo, a onda nakon sat vremena je malo popustilo, s tim da je i do kraja dana na gornjim dijelovima skijališta bilo tvrdo, dok je donja polovica bila mekana i hupserasta. Ima i dugih staza. Najdužu mi je GPS izmjerio 6.3 kilometara i kod mnogih staza, a pogotovo kod ove najduže, fora je osjećati pod nogama kako se kvaliteta snijega mijenja što više ideš prema dolje. Na vrhu tvrdo, negdje i beton, a onda kako ideš prema dolje sve mekše i mekše, i na kraju proljetni snijeg. Najbolji za skijanje je bio središnji dio. Ovakve razlike u snijegu su najprije zato jer skijalište ima veliku visinsku razliku - od 1200 do 2850 metara nadmorske visine.
Vrijeme ponovno sunčano. Jedini dio u oblacima i magli bio je dio Masner. To je najviši dio skijališta, jedan mali dio u krajnjem kutu. Jednom sam otišao tamo i onda odustao. Ostatak skijališta u suncu.
Ljudi u normalnom broju. Ipak je bila nedjelja, ali za nedjelju sam očekivao više. Na žice se nigdje nije čekalo. Razlog je ponajviše što sam ujutro u 08:00, kada sam se penjao prema skijalištu, vidio kolone nizozemskih, belgijskih i luksemburških autiju u suprotnom smjeru. Išli su doma. Sutra se radi.
No, iako sam imao fobiju od Nizozemaca i njihovog (ne)skijanja, danas me srušio neki tip koji je bio ili Austrijanac ili Nijemac. Uglavnom, skijam je niz široku crvenu stazu i ne mjenjajući smjer kada odjednom snažan udarac s lijevog boka. Tip se nije ni pokušavao zaustaviti. Ravno u mene. Srušio me. Skije se otkačile i ostale desetak metara dalje. Snijeg mi ušao i ondje gdje nisam mislio da snijeg može ući. Zaustavili se drugi skijaši da provjere da li smo dobro. Dobacili su tipu da je išao prebrzo. Ja sam kipio od bijesa. Tip je krenuo nešto na njemačkom da se ispričava pa sorry sorry sorry. Hvala Bogu da mi se nije dogodilo ništa ozbiljno. Malo sam natukao lijevo rame, ali ozbiljniji je palac desne ruke koji je užasno natučen da ga jedva mogu koristiti. Nije ni slomljen ni iščašen. Natučen. I sada će trebati proći par dana da se vrati u normalu. Ovako ne mogu skroz stisnuti skijaški štap niti podizati skije s desnom rukom. Da stvar bude još bolja, na istog sam tipa naletio tri sata kasnije na kraju dana. I ništa nije naučio. I dalje je kamikazirao opasno se lelujajući lijevo pa desno, a pod nogama mu hupser za hupserom.
Ali i unatoč ovom sudaru, dan je bio odličan. Mislim da najbolje o tome govori odskijanih 71.5 kilometara danas, bez obzira na trinaesti dan za redom na skijama i umornim nogama. Da nisam napravio pauzu za ručak od 45 minuta, pao bi vjerovatno novi ovosezonski rekord. Nije Kitzbühel, ali Serfaus Fiss Ladis je pri samom vrhu ove ture. Nisam ništa očekivao. Volio bih se vratiti dogodine.
A što se tiče ručka, sjeo sam u neki mali restorančić uz Almbahn gondolu u kutu skijališta. Očekivao sam niže cijene zbog sporednog položaja. Iznenadio se. Hrana je za par eura viša od austrijskog prosjeka na skijalištima. Frankfurter kobasice s pomfritom za 7,80eur, špageti bolonjez za 10,80eur, a bečki visokih 14,50eur!
Sutra je posljednji dan skijanja u Austriji. Vjerovatno pičim za Hochzeiger. Udaljen je 19 kilometara, ali pogled na kartu otkriva milijun serpentina. Možda bude last minute promjena.
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 71.5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 1201.8
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 4
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 82.9 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
14
subota
ožujak
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 30 - Kühtai, Austrija (14.03.2015.)
Zgrada u kojoj je smješten hostel je zakon. Stara je preko petsto godina i nekada je bila odmorište na karavanskim putovanjima. Prije nekoliko godina kupili su je današnji vlasnici, obnovili i pretvorili u hostel. Jedno od najneobičnijih mjesta na kojima sam spavao. A nije ni skupo.
Danas sam se odlučio za Kühtai. Za ovo tirolsko skijalište nisam ni čuo do ove sezone. A onda je malo pred novu godinu Kühtai ugostio najbolje svjetske skijašice tako da je organizirao slalom i veleslalom u svjetskom kupu. I tako sam prvi put čuo za njega. A malo kasnije, kada sam istraživao koja sve skijališta imam uključena u Tirol Snowcard sezonski skipass, opet sam naletio na Kühtai. I rekao sam sebi zašto ne otići tamo?
Smjer je prema Oetztal dolini i prema Söldenu, ali odmah nakon skretanja s autoceste i priključka na običnu glavnu cestu kroz dolinu, stiže se u gradić Oetz na nekih 800 metara nadmorske visine. Tu se skreće lijevo na sporednu cesticu prema Kühtaiju. Cesta se penje i penje, serpentina za serpentinom. Asfalt uglavnom nije loš i cesta je pristojne širine, ali te serpentine te ubiju, pogotovo u osam ujutro dok si još polupospan. I tako se mučiš nekih 15 kilometara do Kühtai. Ukupno od mog smještaja do skijališta ima 30 kilometara i trebalo mi je nekih sat vremena vožnje.
Parkinga u Kühtaiju posvuda. I naravno besplatno. I u blizini žica. Čak i danas u subotu, kada se puno više ljudi uputi na skijalište, mjesta je bilo. Uglavnom je bilo riječ o lokalcima te Nijemcima, a druge nacionalnosti su se mogle izbrojati na prste jedne ruke. Više je ljudi bilo i zato jer je bilo nekakvo natjecanje snowboardera u half pipeu.
Kühtai ima, poput svakog skijališta, i svoje pluseve i minuse, ali nekako mi više naginje prema minusu.
Minusi:
1.) Uspon do skijališta po onoj cesti. Potroši se puno vremena, benzina i živaca, a na kraju se ne dobije puno.
2.) Skijalište je jako malo. Svega 41 kilometar deklariranih staza, od kojih su skoro sve crvene, par kratkih crnih, a plave treba tražiti povećalom. Ne mogu se sada sjetiti da li sam ikada bio na skijalištu koje je bilo manje plavije od ovoga. Dakle, Kühtai nije baš za apsolutnog početnika.
3.) Staze su kratke. Najduže što mi je GPS pokazao nije bilo ni 3 kilometara, a većina je oko kilometar do kilometar i pol. Natrag si na žici dok nisi rekao ni keks. Crne pak imaju i manje od kilometra. Donja polovica staza na strani gdje je gondola izgleda više kao nekakav veliki half pipe nego kao staza za rekreativno skijanje.
4.) Skijalište ide ukrug oko mjesta, ali slaba je povezanost među stazama i žicama. Jedan je dio skijališta tako ispresijecan s dvije ceste i ne možeš do njega na skijama, bez obzira što je tu blizu. Moraš skinuti skije i pješke preko cesta. Ostatak skijališta možeš proći na skijama samo ako ideš u smjeru kazaljke na satu. Obrnuto od smjera kazaljke na satu nema šanse. Opet ti preostaje skidanje skija i pješke. Ne razumijem kako se ne može napraviti neki most preko ceste ili podvožnjak ispod nje ili neka jednostavna žica.
5.) Kühtai je u istom skipassu s Höchoetz skijalištem par kilometara niz cestu. Ali ova dva skijališta nisu povezana stazama ili žicama. Jedino je tu skibus koji tu i tamo prometuje.
6.) Žicu nisu ni nove ni stare, ni brze ni spore. Ni smrde ni mirišu. Velika zamjerka za sidra koja su postavili uz crne staze pa se ti sad uspinji na sidru strmo gore. Još da su ta sidra nekakva. Toliko su razjebana da cijelo vrijeme kliziš s njih. Kada napokon dođeš gore, grčevi te u nogama počnu hvatati samo zbog vožnje na tim sidrima. Ukupno je 1 gondola (nova i sa zgodnim logom ovog skijališta - crnom kravom na žutoj podlozi), 4 sedežnice i 6 sidra.
7.) WC - gotovo totalni izostanak WCa. Jedan jedini javni WC je uz četverosedežnicu Dreiseenbahn, a to je ona koja je odvojena s dvije ceste i do koje da dođeš moraš skidati skije i hodati.
8.) Malo restorana uz staze. Samo 3. A u bazi skijališta nema ni restorana ni kafića ni ski shopova, već se treba hodati u centar mjesta.
9.) Previše ljudi za ovako malo skijalište. Na žicama se i nije previše čekalo. Maksimalno 5 minuta. Ali na stazama je bilo previše ljudi pa si uvijek u strahu da ti netko neće podletiti. Zbog broja ljudi, oko 13:30 počeli su se javljati ozbiljniji hupseri i ledene plohe, iako je do tada bilo savršeno speglano.
No, nije sve crno. Ima i pluseva.
1.) Nadmorska visina. Najniža žica starta na 1940 metara nadmorske visine, a vrh je na 2520 metara. To znači da snijega itekako ima i to pravog snijega, a ne onog proljetnog. Mekani snijeg ni na vidiku.
2.) Vrlo dobra pripremljenost staza (ali zbog velikog broja ljudi nisu izdržale do kraja dana).
3.) Preglednost staza. Uzeo sam skimapu, ali je skoro nisam ni otvorio. Relativno malo križanja staza za austrijske pojmove.
4.) Puno terena za off piste kada ima puno snijega. Kada je powder, ovdje bi mogla biti fantazija.
5.) Fun park. Oni koji to vole, ovo je raj. Velikim slovima - RAJ. Središnji dio skijališta je odvojen kao jedan veliki fun park (rijetko se ovakvi viđaju) i savršeno je sređen. Ima tu raznoraznih skakaonica, fenomenalan half pipe, kao i zavojita staza s vratima za snowboard race.
6.) Pogled s vrha na mjesto Kühtai, visoke planine uokolo i umjetno jezero zelene boje.
7.) Cijena. Jednodnevni skipass u najvišoj sezoni je 35,00eur.
Kada se odvagnu plusevi i minusi, moram konstatirati da više idem prema negativnoj strani. Skijalište nije loše, ali nije ni dobro. Daleko je od najlošijih na kojima sam bio, ali isto tako je daleko od najboljih. Nisam siguran da bih se ponovno ovdje vratio, uzimajući u obzir konkurenciju u okolici. Zasad je ispalo kao najlošije skijalište na ovoj turi, ali najvećom mjerom zato jer su ostala skijališta bila jako dobra i odlična i visoko podigla letvicu.
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 44.8
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 1130.3
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 3
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 80.1 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
13
petak
ožujak
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 29 - Axamer Lizum, Austrija (13.03.2015.)
Petak trinaesti. Ali dobro je počelo. Naspavao sam se kao nikad na ovom putovanju. Krevet u Hostelu Marmota bio je kao doma. Vani prekrasno plavo nebo i sunce. Dan kao stvoren za skijanje.
Još sam jučer napisao da je Innsbruck dvaput bio domaćin Zimskih olimpijskih igara i uz Innsbruck jedino je američkom Lake Placidu to pošlo dvaput za rukom. Zapravo je zanimljivo kako je Innsbruck uopće dobio druge Igre. Prve 1964. su pošteno "zarađene". Druge 1976. je zapravo osvojio američki Denver, ispred švicarskog Siona, finskog Tamperea i kanadskog Vancouvera. No, na referendumu 1972. stanovnici Colorada su naknadno odbili Igre zbog troškova koji su rasli iz dana u dan, ali i zbog utjecaja na okoliš. Međunarodni olimpijski komitet je tada Igre ponudio Vancouveru, no i Kanađani su ih odbili. Ponudio se iznenada Salt Lake City, ali Komitet ih je odbio zbog Denvera. Amerima se nije vjerovalo. I onda je uskočio Innsbruck koji je već imao infrastrukturu iz 1964.
Sve alpske discipline, osim muškog spusta, na objema Igrima vozile su se na planini Axamer Lizum, tik iznad Innsbrucka. Zapravo, nije bilo tada puno discplina kao danas. Postojao je slalom, veleslalom i spust. Superveleslalom tek je postala olimpijska disciplina u Calgaryju 1988., a iste godine medalje su se počele dijeliti i za kombinaciju.
Ima petnaestak kilometara od Innsbrucka do Axamera. Zavojita i rupičasta cesta vodi u planine. Putokazi su međutim gotovo nepostojeći. Na izlazu iz grada nalazi se putokaz za skijalište i onda se lijepo počinješ penjati i staneš u Götzensu jer tu staju i putokazi za skijalište. Pola sam se sata vrtio uokolo po tom malenom gradiću. Prošao kroz raznorazne uske uličice koje me nisu dovele do skijališta. Zapravo jesu. Ali krivog. Skužio sam to po gondoli. Axamer Lizum nema gondola. Vratio se u auto i vrtio još malo. Ni GPS nije bio od koristi. Božicu je očito strefila sunčanica jer me navigirala u krug. U jednom trenutku ravno u polje. Cesta je nestala.
Naposljetku sam našao put prema mjesto Axams i tu su ponovno krenuli putokazi prema skijalištu. Još par kilometara u planine. I konačno sam stigao na veliki parking na kraju ceste. Dalje se nije moglo ići. Skijalište je bilo ispred mene. Da ne bude zabune, i velikim je bijelim slovima na crvenoj podlozi pisalo 'Axamer Lizum'. Bilo je 09:45. Malo sam kasnio danas, ali bolje ikad nego nikad. Parking je međutim bio tek polupun.
Axamer Lizum je na višoj nadmorskoj visini pa je i snijeg u normalnom stanju. Niti kasnije u danu nije bilo mekanog snijega. Jedino je bilo nešto sitno ledenih ploha. Inače, odlično speglano. Innsbruck se naime nalazi na 574 metara nadmorske visine. Ja sam se autom popeo do baze skijališta na 1583 metara, a najviša točka Axamer Lizuma je 2340m.
Kod parkinga je hotel Olympia te par ski shopova i kafića. Skijalište se amfiteatralno smjestilo oko baze, a zatvaraju ga visoke strme stijene koje me izgledom jako podsjećaju na talijanske Dolomite. Prva u nizu je jedna četverosedežnica, iza nje još jedna stara sedežnica koja nije radila, ali nije ni bila potrebna budući da je tik uz nju uspinjača koja te za pet minuta brzinom munje dovede iz baze na vrh skijališta. Potom su tu još dvije vučnice na kratkim i položenim stazama za učenje te potpuno na drugu stranu ide stara dvosedežnica. Gore na planini još je par sedežnica. Ukupno Axamer Lizum ima 1 uspinjaču, 6 sedežnica i 3 vučnice. Radilo je sve osim spomenute stare sedežnice uz uspinjaču te jedna vučnica skroz na vrhu koja servisira dvije kratke crvene staze. Dvosedežnica, koju sam spomenuo da ide na drugu stranu skijališta, je radila, ali mi nije bila jasna njena funkcija budući da servisira samo 2,5-3km dugu crnu olimpijsku stazu koju odavno nisu sredili i na kojoj su bili što ogromni zaleđeni moguli, što zemlja. Nema šanse da bi se po njoj itko želio spustiti dok je u takvom stanju.
Ja sam se stoga fokusirao na glavni dio skijališta. Napravio sam desetak spustova. Staze nisu predugačke. Najduži spust od vrha do dna, i to plava olimpijska na kojoj se vozio ženski olimpijski spust, ima 3.9km. Osim te staze, tu je i crvena staza muškog olimpijskog veleslaloma. Ono što je nejasno u Axameru je tko je bojao staze. Jer primjerice crvene staze su dosta položene i više su plave s par kratkih crvenih strmina, dok je plava staza ženskog olimpijskog spusta zapravo tipična crvena. Crnih gotovo da i nema, tj. samo je ona jedna olimpijska koju ne sređuju.
Deklariranih je 30 kilometara skijaških staza, plus 10 kilometara za off piste. Teško se tu može navući tridesetica, a što se tiče off pista, Bome ima terena za skijanje izvan staza. Uglavnom nema drveća, stijena na putu ili nema ili su dobro vidljive. Jedino što je taj snijeg već bio dobrano ugažen pa nije baš bio neki gušt, ali dan nakon napadalo snijega ja bih definitivno se odlučio za Axamer za pršićarenje.
Skijalište je zaista zgodno i osjeća se ona olimpijska atmosfera. Ali malo je. Brzo dosadi. I nema baš mjesta za nekakvo širenje. Dobro je za par sati skijanja, ali sve više od toga je previše. Kada se sljedeći put nađem u okolici, ako budem imao vremena, doći ću ponovno u Axamer Lizum. Ali ako bude na knap, ovo će skijalište vrlo lako izletiti s liste.
Ono što je minus Axamera jesu i žice (s izuzetkom uspinjače) koje su spore i dvadesetak, ako ne i više, godina stare. Na nekima si čitavu vječnost. Plus je dobro pripremanje staza, olimpijska atmosfera, i skijanje u lokalnom skijalištu. Ovdje nema ni Nizozemaca ni drugih stranaca. Ovo je skijalište za lokalne Austrijance, što se odmah vidi na stazama u tehnici skijanja. Plus su i restorani uz staze (a posebice restoran na vrhu skijališta koji je sav u staklu i drvu i izgleda veoma moderno i američki) gdje su cijene sasvim pristojne. Mene su danas specknudeln soup i sciwasser došli 6,80eur.
U 14:00 sam krenuo niz planinu natrag prema Innsbrucku. Božica je još uvijek patila od sunčanice i tek se oporavila na petlji na ulazu na autocestu kod Innsbrucka. Toliko o pouzdanom GPSu. Šezdesetak kilometara u smjeru zapada po autocesti do Imsta. Smještaj za sljedeće tri noći pronašao sam u Romedihof Backpackers Hostel za 26eur na noć za dvokrevetnu sobu sa zajedničkom kupaonicom na hodniku. Odlična lokacija za laki pristup prema sljedeća tri skijališta: Kühtai, Serfaus Fis Ladis i Hochzeiger.
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 27.7
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 1085.5
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 3
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 89.9 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
12
četvrtak
ožujak
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 28 - Brixental, Austrija (12.03.2015.)
Platio račun u Teglbauernhofu (11,40eur na noć) i krenuo posljednji put preko Pass Thurna i kroz Kitzbühel prema Brixentalu. Dvije vremenske prognoze su za danas prognozirale lijepo sunčano vrijeme. No, u Uttendorfu oblačno. Kroz Kitzbühel oblačno. Po dolasku u Brixen im Thale oblačno. Hmmm, opet su zajebali. Danas u vrijeme kompjutera to se događa sve češće. Zašto? Jer su prognostičari informatički nepismeni!
Parkirao sam uz gondolu u Brixenu. Namjeravao sam najprije na onu planinu na suprotnoj strani od glavnog skijališta. Iznad Westendorfa. Ali kada sam malo bolje proučio skimapu, shvatio sam da staza u dolinu završava daleko od donje postaje gondole i da bi trebalo do gondole ili puno hodati ili odgurivati se. A i staze se čine kratkima. Odustao sam od toga i krenuo opet na istu stranu kao prošli put. S ciljem da dođem danas skroz do kraja u Going. Ljudi očekivano malo. Em je loše vrijeme, em je sredina tjedna. Staze lijepe tvrde, a na tvrdu podlogu napadalo centimetar dva powdera. Odlično. Jedino što je vrijeme zajebavalo cijelo vrijeme. Uglavnom cijelo vrijeme oblačno, a sunce povremeno kao da je pokušavalo probiti se. Bezuspješno. Nije bilo magle. Vidljivost je uglavnom bila dobra, ali povremeno se javljalo difuzno svijetlo. Ponekad je preglednost bila tako dobra da bih pustio skiju, a onda kada bih dosegnuo brzinu odjednom bi nastalo difuzno svijetlo i konture terena bilo je nemoguće vidjeti. Pa se ti onda spašavaj.
Došao sam danas do kraja do Goinga. Napravio ondje nekoliko rundi. Ništa posebno. To je najniži dio ovog ogromnog skijaškog područja i očekivano snijeg je mekši, u bazi proljetni, a tih par staza iznad Goinga ni nije baš dugo, s izuzetkom one koje ide u dolinu i koja ima par kilometara, ali koju valjda deset puta presijeca cesta preko koje su nabacali nešto snijega tako da asfalt lijepo viri. Sigurnije je skinuti skije i hodajući preko ceste.
Skijao danas od 09:00 do 14:30 i onda put Innsbrucka. Osamdeset kilometara ili sat vremena. Par puta sam prolazio kroz Innsbruck, ali nikada se nisam zaustavio. Danas sam odlučio to promijeniti i prošetati se centrom. Parkinga kao u priči po gradu, ali svugdje se može maksimalno parkirati sat i pol. Cijena 2,10 eura. Neku garažu nikako nisam uspijevao pogoditi.
Innsbruck je bio domaćin Zimskih olimpijskih igara 1964. i 1976. godine. Stisnut je između visokih planina. Pogled iz glavne pješačke ulice prema gore i vide se svugdje strme planine pod snijegom. Dolje sve šareno, prekrasne fasade, čisto, spickano. Grad ima nekih 120,000 stanovnika, ali nema se takav dojam. Osjećaj je kao da šećeš po nekom malom gradiću gdje svi poznaju svakoga. Uokolo šeću ljudi odjeveni u marke, a uz njih ljudi u skijaškim odijelima, s pancama na nogama i skijama u ruci. Na tim planinama iznad Innsbrucka postoji nekoliko skijališta, a gotovo u samom centru je i skijaška skakaonica. Mogao sam zamisliti kako je bilo ovdje za vrijeme Olimpijade.
Smještaj sam pronašao par kilometara od centra i nedaleko autoceste u Hostelu Marmota za 13,00 eura u četverokrevetnoj spavaonici. Innsbruck ima jebeno skup smještaj i morao sam se zadovoljiti ovime za jednu noć. Sutra idemo dalje...
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 44.7
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 1057.8
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 3
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 70.8 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
11
srijeda
ožujak
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 27 - Kitzbühel, Austrija (11.03.2015.)
Na početku sezone odredio sam si jedan cilj, a to je da imam u ovoj sezoni barem jedan dan više skijanja od lanjske. Lani sam u nogama imao 26 dana, a evo s današnjim 27. danom skijanja u sezoni 2014./2015. ostvario sam svoj cilj. Ali idemo dalje. Ne stajemo ovdje. Imam još u planu 6 dana skijanja na ovom putovanju. A mislim da ću pokušati napraviti još neko kratko skijanje u travnju.
Danas sam se ipak odlučio vratiti u Kitzbühel. Najbliže i najdostupnije skijalište od svih u okolici, a koji su uključeni u Tirol Snowcard skipass. Vani je već ujutro bilo ne samo oblačno, već je padala i lagana kišica. Dok sam došao do Maierlbarn gondole u Kirchbergu, lagana kišica se pretvorila u pljusak. Ostao sam u autu na parkingu ispred gondola sat i pol čekajući da se vrijeme smiri. Moglo bi se skijati i po toj kiši, ali jednostavno mi se nije dalo. Uhvatio sam s gondole besplatni wifi signal pa sam u međuvremenu riješio neke stvari na internetu.
Odlučio sam se danas za startanje iz Kirchberga iz jednostavnog razloga što su noge dosta umorne od silnog skijanja posljednjih dana i nisam htio ponovno raditi cijeli put na skijama od Pass Thurna ili Jochberga do Kirchberga i onda opet nazad. Odlučio sam danas malo odskijati na skroz suprotnom rubu skijališta tj. na dijelu iznad Kirchberga, Skirasta i Aschaua, koje sam dosta zanemario posljednjih dana.
Prognozirali su da će se u 11:00 malo pojaviti sunce. Nula bodova. Od sunca ni traga. Ali barem je kiša prestala i pretvorila se u lagani snijeg pa sam i ja navukao pance i odlučio napraviti par spustova. Na gornjem dijelu skijališta padao je gust snijeg i skroz maglovito, uz nešto slabog vjetra, a temperatura se danas na planini spustila i do nekoliko stupnjeva ispod nule. Koja razlika od prethodnih dana!
Staze su zaista bile dobre. Speglane sinoć, a onda je na tu tvrdu podlogu napadalo par centimetara pršića. Ali magla je sustavno uništavala bilo kakvo uživanje u skijanju. Ama baš ništa se nije vidjelo na gornjim dijelovima skijališta. Ja sam uglavnom pratio ljude ispred sebe i tako se spustio do visine na kojoj više nije bilo magle i difuznog svijetla. To je danas bilo na cca 1600 metara nadmorske visine. Od te visine prema dolini sve se lijepo vidjelo i moglo se jako lijepo skijati. Problem je bio što, da dođeš do 1600m visine, prvo se trebaš uspeti do 1900-2000 metara i onda se polagano spuštati kroz maglu.
Napravio sam danas ukupno 11 spustova, uglavnom sve iznad Aschaua i Kirchberga, a jednom sam se spustio i niz Streif. Onako da se pozdravim. Čak je pršića bilo i na najstrmijim dijelovima staze za trku, pa bez leda sam se lijepo spustio po crnjacima. Hahnenkamm gondola - uhvatio danas Cristiana Devillea. Ivica mi izmaknuo za 4 kabine. Vidio njegovu kabinu taman kad su se zatvorila vrata na mojoj i krenuli u planinu.
Od 13:30 počelo se probijati sunce, a magla se podigla samo na najnajviše dijelove skijališta. Od 14:30 postajalo je sve sunčanije. Ali do tada sam se već ispucao i odlučio obijesiti skije u 15:00.
GPS je pokazao 37.1 odskijanih kilometara, čime sam u ovoj sezoni prešao tisućicu.
Otišao sam prošetati se u centar Kitzbühela koji nikada nisam vidio. Uvijek nekako prolazim oko njega, a nikada nisam baš ušao u centar. Pronašao parking. Nije uopće skup s obzirom da se radi o Kitzbühelu. Platio euro i pol za sat i pol parkiranja. Grad je tipični srednjovjekovni austrijski grad. Šarene fasade kuća, škure, puno drva, crkvice, popločene uličice... Puno restorana, barova i trgovina te hotela. Mješaju se i skupocjeni dućani, ali i oni obični poput npr. Intersporta ili Bille. Sve je spickano do boli. U zraku se osjeća neka 'hoch' atmosfera, iako se može naći i puno toga po normalnim cijenama.
Sutra napuštam Uttendorf nakon osam noćenja i prvo idem na skijanje u Brixental, a onda na spavanje u Innsbruck.
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 37.1
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 1013.1
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 3
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 69.1 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
10
utorak
ožujak
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 26 - Kitzbühel, Austrija (10.03.2015.)
Yeap. Still sunny. Danas bez oblačka na nebu.
Parkirao se ovaj put kod šestsedežnice u Pass Thurn. Nije mi se dalo ići skroz do Jochberga, a parkiranje kod gondole u Hollersbachu bi značilo puno skijanja na kraju dana da bi se domogao parkinga.
Krenuo sam tako s dva spusta s vrha planine do Pass Thurn sedežnice i potom se malo po malo, sa žice na stazu pa na žicu pa na stazu pa na žicu, domogao Jochberga. Na ovoj strani skijališta malo ljudi. Staze savršeno speglane. Jedino na dijelu iznad Jochberga je već u 09:30 bilo dosta mekano i hupserasto, što mi nije bilo jasno jer je ostatak planine odlično držao usprkos temperaturama od 5-6 Celzijaca, a na dnu i više. Bit će da je dio iznad Jochberga nekako drugačije položeno da sunčeve zrake lakše otapaju snijeg.
Prebacio se potom 3S gondolom opet preko ponora koji dijeli Pass Thurn i Jochberg od Kitzbühela, Kirchberga i ostatka skijališta. Na tom dijelu ljudi je bilo puno više, iako u normalnim ciframa jer se jako lijepo moglo skijati, a na žicu se nigdje nije čekalo. I ovdje odlično pripremljene staze, a čak su odlično držale i niže staze u Kitzbühelu i Kirchbergu koji se nalaze na 800 odnosno 837 metara nadmorske visine. Tek u drugoj polovici dana je i tu nastao mekani proljetni snijeg s nešto manjih hupsera. Dvaput sam se danas spustio do Hahnenkamm gondole. Uhvatio sam Aksela Lunda Svindala i Marcela Hirschera. Odnosno njihove kabine. Ivica mi i dalje uporno izmiče. Spustio se i po Streifu, djelomično po stazi po kojoj se vozi trka, djelomično po zaobilaznici. Pronašao i novu stazu kojom nisam prošao ni prije par godina niti ove godine. Slučajno sam je zakačio krajičkom oka. Kombinacija crvene i plave. Lijepa duga. Vodi u mjesto Kitzbühel. Na njoj mi se dogodila i jedna zanimljiva stvar. Kako sam bio prvi put na toj stazi, na jednom mjestu gdje je bilo nejasno gdje se nastavlja staza pratim ja tako jednu žensku i oboje uskijamo u nečije dvorište među kokošima. Malo smo se vratili nazad i ubrzo skužili gdje se nastavlja staza.
Što reći nego još jedna odlična skijača u Kitzbühelu. Sva četiri palca gore za ovo skijalište. Savršeno speglano, pregledno, raznolikost staza, duge staze, nove i brze žice, lako dostupno...
Povratak u Pass Thurn bio je najteži dio dana. Noge su bile u banani, a snijeg je već na mnogim stazama bio jako mekan i ponegdje su bili i veliki hupseri. Samo što me nisu uhvatili grčevi na povratku. Osjećao sam da je malo falilo da nešto klikne i krene grč. Hvala Bogu, izdržao sam i danas bez grčeva, ali pouka je da se možda ipak isplati parkirati u Jochbergu ili čak u Kirchbergu sada kada je toplije i staze su na kraju dana skroz razrovane.
Sutra nemam pojma gdje idem. Najavljuju oblačno, pad temperature i par centimetara novog snijega. S takvom prognozom mi se ne ide po onoj cestici u Gerlos. Razmišljao sam da možda odem u Wildkogel ili Zell am See Kaprun koji su mi tu iza ugla od Uttendorfa. Ali ta dva skijališta nisu uključena u sezonski Tirol Snowcard skipass pa bi bilo bezveze dodatno plaćati, kad već imaš sezonski skipass za druga skijališta. Možda opet natrag u Kitzbühel...
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 75.4
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 976.0
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 3
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 82.0 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
09
ponedjeljak
ožujak
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 25 - Gerlos Zillertal Arena, Austrija (09.03.2015.)
U studenom prošle godine vraćao sam se kući iz Hintertuxa i prolazio sam kroz Gerlos. Učinilo mi se kao zgodno malo mjestašce i tada sam odlučio da budem ovdje skijao ove zime. Naravno, i Gerlos je uključen u moj sezonski Tirol Snowcard skipass. Htio sam i spavati u Gerlosu, ali cijene su bile basnoslovne, tako da je bilo jeftinije spavati negdje drugdje, čak i 40 kilometara dalje.
Od Uttendorfa do ovog skijališta ima 42 kilometara, s tim da je posljednjih deset kilometara cesta Bože sačuvaj. Uska, na trenutke tek širine jednog auta, užasno zavojita, a na većem dijelu je i asfalt propao pa su velike udubine. Of kors, postoji i druga cesta - Gerlos Alpenstrasse. Tom cestom sam prošao u studenom. Ima novi asfalt i šira je, ali tu nisu zavoji. Tu su serpentine. I plaća se 10,00 eura. Odmah sam odustao od nje, tako da je jedina druga opcija bila ova seoska planinska cestica. Dobro je da promet bio nula. Inače tko zna kako bi se dva auta mimoišla. Gerlos zaista izgleda kao da je Bogu iza nogu. Namjeravao sam odvojiti dva dana za skijanje na ovom skijalištu, ali sada s ovom cestom nisam siguran da se želim još jednom pentrati do Gerlosa.
Parkirao sam odmah u prvom mjestu koje je došlo putem, a koje je žicama povezano s ostatkom skijališta. Mjesto se zove Königsleiten i nalazi se na 1600 metara nadmorske visine. Inače je ovo skijalište na višoj nadmorskoj visini (1300-2500m), tako da nema problema sa snijegom, odnosno visokim temperaturama. Königsleiten je malo mjestašce, ali ima veliki Spar, hrpu hotela, restorana, kafića, trgovina skijaške opreme, ali i veliku podzemnu garažu, točno ispod donje postaje Dorfbahn gondole. I parking je besplatan. Malo me iznenadilo da ovako malo mjesto ima veliku podzemnu garažu. Nemaju ju ni puno veća i razvikanija skijališta.
Vrijeme je u početku bilo za ubiti nekoga. Prvi bi na nišanu sigurni bili meteorolozi. Par sati prije prognozirano je sunčano vrijeme s povremenim oblacima. U 09:00 bilo je skroz oblačno bez ikakvog sunca. Difuzno svijetlo. Za nekoga tko je ovdje prvi put i ne poznaje skijalište, nije baš ugodno po takvom vremenu upoznavati teren. Sat vremena sam išao polako dolje pa polako gore. Žice su uglavnom novije, ali skoro sve ili spore ili umjereno spore. Ili će biti da su me brze žice u Brixentalu jučer razmazile. Ima ih dosta koje idu tek 7-8 km/h. Ukupno je 18 vučnica (uglavnom na laganim stazama za učenje), 22 sedežnica i 11 gondola. Ono što je odlično jest da je uz većinu većih žica, na donjoj i gornjoj postaji, besplatni wifi. A ima i gondola u čije je kabine skroz ugrađen wifi pa dok se voziš gore, možeš provjeriti poštu, nazvati nekoga preko skypea itd. I Kitzbühel i Brixental su dobro pokriveni besplatnim wifijem, ali ne do ovolike mjere (i ovakve brzine) kao u Gerlosu.
U 10:00 počelo se napokon razvedravati. Najprije je sunce onako sramežljivo počelo provirivati, a onda pola sata kasnije ukazalo se plavo plavcato nebo i sunce, a oblaci tek pokoji i onako tanki, tek toliko da prošaraju nebo. I tako će ostati do kraja dana. Bog me očito voli kada mi je dao toliko sunčanih dana ove sezone. Ne znam zašto.
Skijaško područje Gerlos Zillertal Arena ima deklariranih ukupno 139km staza, od čega velika većina (99km) otpada na crvene. Plavih je 33km, a crnih 7. Eh sad, meni se zaista na kraju dana učinilo da su se malo puno zaigrali pri brojanju kilometraže staza. Skijalište jest veliko, ali da ima 139km? Baš i ne. Ni približno. Skijalište jest jako jako izduženo. Možda čak i izduženije od Brixentala. Meni su trebala puna dva sata da dođem od Königsleitena na jednom kraju skijališta preko Gerlosa, Isskogela, Übergangsjocha i Rosenalma do Zell im Zillertala. Za razliku od Brixentala gdje su brda prošarana stazama i ima nekoliko spojnica, ovdje je najčešće samo jedna staza i jedna žica koje povezuju brda međusobno. Staza u konačnici ima puno, ali niti jedna nije jako dugačka. Skoro sve su srednje dužine tj. do 2-3 kilometara. Nedostaje Gerlosu neka od 6-7-8 kilometara ili više. Najduža kojom sam se spustio bila je 5 kilometara i to uz opako karvanje od ruba do ruba. Po konfiguraciji su dobro obojali staze. Uglavnom sve jest crveno, a čak i mnoge crne više naginju prema crvenima. Plave su također prave. Nigdje nema odgurivanja.
Podloga dobro pripremljena i izdržala je skroz do kraja dana, uz male hupsere na par staza, ali ništa ozbiljno. Ujutro tvrda, ali ne beton. Kasnije mekana, ali ne juha. Ipak je ovo viša nadmorska visina. Bez leda.
Ono što je minus Gerlosu jest broj skijaša. Previše ih je, a ponedjeljak je. I ono što me zbunjivalo cijeli dan, skoro svi su Nizozemci. Čak su i Austrijanci bili velika manjina. Nizozemci jednostavno dominiraju Gerlosom i to mi nije jasno zašto baš ovo skijalište jer ih na drugim skijalištima ima tu i tamo, a ovo su doslovno okupirali. Nisam još vidio niti jedno skijalište da je jedna nacija toliko dominantna, a da nije ona domaća. Staneš uz rub staze, čuješ nizozemski. Sjedneš na žicu, pokraj tebe opet se govori nizozemski. I tako sat za satom, bez prestanka. Da ne znam da Nizozemska nema planine, pomislio bih da sam negdje drugdje. Nažalost, većina tih Nizozemaca je došla na skijanje na 7 dana i to im je to. Jedno skijanje od 7 dana godišnje i put doma. Vidi se to po njihovim skijama. Sve su odreda rentane skije. Imaju raznorazne naljepnice rent shopova. A tek kada ih vidiš kako skijaju? Najčešće u skupinama od 5-6-7, a nekad i 10, i svi se lelujaju u ritmu. To što ne znaju skijati ne znači da će ići sporo. Ne. Jako je puno bilo kamikaza danas. Bez beda se kamikazira i po crvenim i crnim stazama. Par puta za milimetar su me mimoišli dolazeći odozada. Jedan mi je čak i zahvatio stražnji rub skije, ali na sreću nije me uspio oboriti.
I gledao bih ja tako to nizozemsko "skijanje", onda se spustio do žice i najčešće bih te "skijaše" uhvatio na žici. I uvijek bi bili - Nizozemci. Uz odvratno isparavanje alkohola, čak i u 10:00 ujutro. "Nikada neće biti dobrog skijaša od Nizozemca!", zaključio sam nakon današnjeg dana.
Gerlos Zillertal Arena nije loše skijalište, ali nije me nekako osvojilo. Ostavilo me ravnodušnim. Ne znam objasniti zašto. Skijalište jest veliko i staze su odlično pripremljene, ali jednostavno nije skroz sjelo. Može biti zbog sporih žica, može biti zbog relativno kratkih staza, ili zbog Nizozemaca... Ne znam... Volio bih mu dati još jednu šansu, ali čim o tome počnem razmišljati, sjetim se one cestice do Gerlosa...
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 54.9
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 900.6
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 3
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 79.0 km/h
komentiraj (1) * ispiši * #
08
nedjelja
ožujak
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 24 - Brixental, Austrija (08.03.2015.)
Pedeset kilometara od Uttendorfa ili sat vremena vožnje nalazi se još jedno zanimljivo tirolsko skijalište. Put ponovno vodi preko Pass Thurn prijevoja i kroz Kitzbühel. U Kitzbühelu je raskršće -ravno cesta vodi deset kilometara na sjever u Sankt Johann, a lijevo tj. na zapad vodi deset kilometara u Brixen im Thale.
Malo prije 08:30, kada se skijalište otvara, parkirao sam ponovno u prvom redu uz žicu. Brixen im Thale je prvo mjesto iz smjera Kitzbühela i tu je jedna od gondola. Gondola je zapravo dvostruka tj. jedna ide na planinu lijevo, a druga na planinu desno iznad Brixena. Imaju zajedničku donju postaju. Na južnoj strani Brixena je manji dio skijališta. Nešto crvenih i plavih te jedna crna staza. Odlučio sam taj dio pustiti za neki drugi dan.
Na sjevernoj strani Brixena nalaze se skoro sve staze. A staza ima ohoho. Brixental SkiWelt je najveće skijaško područje u Austriji. Ima svemirskih 280 kilometara deklariranih staza, 39 vučnica, 36 sedežnica, 14 gondola i čak 1 uspinjaču. Zaista impresivno.
Moram priznati da sam došao u Brixental podijeljenih osjećaja. Ne volim inače ovakav tip megalomanskih skijališta. Hrpa staza koje se posvuda sjeku pa moraš imati stotinu očiju. Zatim imaš dojam da samo juriš uokolo bez glave i repa. Izgubiš se dok si rekao keks. Ali i takva skijališta valja posjetiti, ako ništa drugo, onda barem jednom.
No, na početku dana odmah me razočaralo nešto sasvim drugo. Pripremljenost staza. Napravio sam prvih par spustova u dijelu Hochbrixen i to je bilo dobro. Tvrdo, ali ne ledeno, i lijepo speglano.Onda sam se prebacio na sljedeća tri dijela skijališta - Hopfgarten, Itter i Söll. Tu je bila katastrofa. Kao da je neka druga ekipa sređivala staze. Staze, i plave i crvene, bile su čisti beton. Odmah mi je bilo jasno što se dogodilo. Jučer je bilo dosta toplo, nastala je juha od snijega, i nakon zatvaranja skijališta ratraci su sve to prošli, ali kako je noć bila vrlo hladna, sve se zaledilo. Nastao je beton. Jutros čak na mom autu je bio tako debeo sloj leda da ga nisam mogao ostrugati ni strugalicom, a to mi se rijetko dešava. Jedino mi nije bilo jasno zašto je Hochbrixen bio tako dobro pripremljen, a Hopfgarten, Itter i Söll čisti beton posvuda. Plus tragovi od ratraka toliko duboki da su više to bili kanali. Sa žice su staze izgledale kao natjecateljski bazeni - desetak paralelnih stazica, a kanali su nalikovali na one bove koje u bazenima dijele plivačke staze. Nije to sve. Bilo je i poprečnih tragova ratraka, velikih rupa usred staza da bi skije, ako upadneš u te rupe, lako ostale u njima. Mnoštvo ledenih grumena da si imao dojam kao da skijaš po kamenju. Katastrofa je preblaga riječ za ono što se danas ujutro nalazilo na planini. Iživcirao sam se do boli. Već u deset sam ozbiljno razmišljao da odustanem od skijanja i vratim se u sobu ili možda da otiđem u Kitzbühel. "Mogu oni imati i 1000 kilometara staza, ali što im to znači ako ih ne znaju pripremiti!", misao mi se vrtila po glavi.
Onda sam odlučio napraviti kratku pauzu da se skuliram. U Söllu dao skije na mali servis za 20,00eur, a ja otišao na WC. Petnaestak minuta kasnije odlučio sam Brixentalu dati još jednu šansu. Vratio sam se gondolom gore na planinu. Skije su sada bile savršeno naoštrene. Ne sjećam se kada su prije bile takve. Krenuo sam dalje u dubinu planine. Naime, Brixental SkiWelt skijaško područje je rasprostranjeno na nekoliko planina jedna iza druge, smještene redom iznad mjesta Brixen im Thale i Westendorf, Hopfgarten, Itter, Söll, Scheffau, Ellmau i Going.
Temperature su bile sve više i više. U drugoj polovici dana na najnižim dijelovima skijališta dosezale su i dvoznamenkasti broj. Ja sam se znojio bez prestanka. A sljedećih dana trebalo bi biti još i gore. Vjerovatno ću skinuti vanjski dio svoje North Face jakne i ostati samo u podstavi.
I dogodilo se ono čemu sam se nadao. Temperatura je omekšala staze i beton je nestao. Sada su se, zbog i vremena, ali i dosta ljudi, počeli stvarati hupseri. Na donjim dijelovima skijališta juha. Gore je dosta dobro držalo, ali razlika je bila očita od onoga u 08:30 ujutro. Trebalo je možda danas doći na skijalište tek u 10:00-10:30, ali kako je nedjelja, bilo bi tako kasno nemoguće pronaći neki normalni parking.
Malo po malo "osvajao" sam brdo za brdom. Namjeravao sam doći skroz do Goinga na samom kraju SkiWelta. Nisam stigao. Došao sam do Ellmaua, pretposljednjeg brda, napravio pauzu za ručak u restorančiću u sklopu donje postaje uspinjače (bečki za 10,90eur i veliki radler za 3,60eur), i onda odlučio da nemam vremena za posljednje brdo. Bilo je već 14:45, a do Brixena trebalo je ponovno "projahati" jedno šest-sedam brda. Da su žice malo drugačije položene, ne bi se trebalo toliko puta ići gore i dolje da bi se stiglo na početak. Dignuo sam se uspinjačom na vrh iznad Ellmaua i potom gore-dolje-gore-dolje... Tražio sam špičasti vrh iznad Brixena. Ugledao sam ga tek nakon što sam prošao tri brda, a na moj užas, do njega su me dijelila još jedno tri. Noge su bile ful umorne od mekog snijega i hupsera. Osjećao sam se puno umornije danas nego jučer kada sam prošao puno puno veću kilometražu.
Ono što je definitivno veliki plus u Brixentalu su žice koje su uglavnom nove i skoro sve su osvježavajuće brze. Sedežnice idu kod većine 18 km/h, što je velika razlika u odnosu na najčešće 10-13 km/h na drugim skijalištima.
"Šlag" za kraj bio je crveni spust u dolinu u Brixen im Thale. Kako sam se spuštao na nižu nadmorsku visinu, snijeg je postajao sve mekaniji, da bi na kraju bila prava juha. Posljednjih 2-3 kilometara ogromni hupseri da su neki meni bili do polovice koljena, a oni nižeg rasta ozbiljno su se mučili. Snijeg se van staze otopio, a zemlja je izbijala i na samoj stazi pa su neki hupseri na dnu bili skroz smeđe boje.
Nije baš bila mudra odluka za kraj dana i umorne noge.
Namjeravao sam danas skijati laganini i ne od otvaranja do zatvaranja. Na kraju sam, zbog izduženosti skijališta, ostao skroz do 16:15 i ponovno napravio nemali broj kilometara.
Brixental SkiWelt nije se na kraju pokazalo kao loše skijalište. Loše je krenulo, ali kasnije je bilo vrlo dobro skijanje. Staze nisu preteške. Uglavnom su plave i crvene, dok je crnih jako malo - "samo" 17km. To jest malo kada se uzme u obzir da SkiWelt ima 280 km staza. Ima staza svakakvih dužina i svatko će pronaći ovdje nešto za sebe. Žice nove i brze. Velik broj restorana i kafića uz staze, trgovina i servisa u podnožju. Gužve je bilo, ali broj ljudi nije te ometao. Na žice se uglavnom nije čekalo, osim na par gondola. Pouka: ne valja suditi skijalište na prvi pogled.
Mislim da ću se vratiti u Brixental barem još jedanput. Bit će to vjerovatno 12.03. budući da je Brixental tada na mom putu za Innsbruck.
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 51.1
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 845.7
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 3
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 72.3 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
07
subota
ožujak
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 23 - Kitzbühel, Austrija (07.03.2015.)
Odlučio sam se danas za Kitzbühel. Ukupno 170 kilometara staza trebalo bi biti dovoljno da se u subotu razvodni masa ljudi. Umjesto još jednog parkiranja kod Panoramabahn gondole u Hollersbachu, danas sam ponovno otišao preko prijevoja Pass Thurn i parkirao kod gondole u Jochbergu, deset kilometara pred samim Kitzbühelom. S obzirom da sam danas namjeravao skijati na glavnom dijelu skijališta, računao sam da bih izgubio dosta vremena dok iz Hollersbacha dođem do primjerice Aschaua na suprotnom kraju skijališta. Mjesto Jochberg je 28 kilometara od Uttendorfa ili pola sata vožnje i savršeno je smješteno na otprilike polovici skijaškog područja. I uz ovu gondolu nalazi se veliki besplatni parking. Naime, jedino se parking uz Hahnenkamm gondolu u centru Kitzbühela plaća, dok su parkinzi uz ostale gondole besplatni.
Došao sam malo prije otvaranja u 08:30 i uhvatio mjesto uz samu gondolu. Oni koji su došli samo dvadesetak minuta kasnije morali su parkirati na drugom parkingu, s druge strane glavne ceste, i prohodati 300 metara do gondole.
Kratko sam se zadržao na dijelu skijališta iznad Jochberga. Tu je nekih pet-šest staza, crvenih i plavih, srednje dužine. Sve odlično pripremljeno. Svježi snijeg koji je padao posljednjih dana lijepo su stisnuli. Plavo nebo. Sunce. Temperatura u početku stupanj dva iznad nule, a prema kraju dana i do 4-5 u bazi skijališta.
Prebacio sam se 3S gondolom na glavni dio skijališta iznad Kitzbühela i Kirchberga. 3S gondola je jedna od najmodernijih koje sam igdje vidio. Povezuje Jochberg s Kitzbühelom preko velikog ponora.
Iznad Kitzbühela i Kirchberga više ljudi, ali kao što sam pretpostavio, velika kilometraža staza na ovom skijalištu je razvodnila mase i na žice se ulazilo momentalno. I ovdje su staze odlično pripremljene. Tvrde, ali ne pretvrde, gotovo bez leda, a jedino prema kraju dana pri dnu skijališta u Kitzbühelu i Kirchbergu snijeg je postao mekan, skoro pa proljetni, zbog povišenja temperature zraka.
Jedini ozbiljan izuzetak dobroj pripremi bio je čuveni Streif na Hahnenkammu. Staza najcijenjenijeg spusta u svjetskom kupu. Spusta koji i onome koji ga gleda tjera strah u kosti. Kao i prije par godina kada sam bio u Kitzbühelu, očito je da se Streif, pogotovo njegovi strmiji dijelovi, uređuju samo za trku. I kada trka prođe, velik dio Streifa se zaboravlja. Tako su neki strmi dijelovi pod velikim tvrdim mogulima, a drugi pod čistim ledom, gdje nema ni milimetra snijega. Spustio sam se niz strminu pred ulaz u čuveni zavoj Streifa i Elanice jednostavno nisu imale nikakav grip. Postavljene okomito na strminu samo su se otklizale stotinjak metara i to dosta brzo da me uhvatila i malo panika. Naposljetku sam se uspio zaustaviti. Moje skije Elan Magfire 82xTi odlične su za sve, osim za čisti led. Tu nemaju šanse. Razmišljam da pokušam jedan od sljedećih dana unajmiti neke slalomske skije poput Elana Race Slx pa da vidim kako se one ponašaju.
Ali, zaista je žalosno da nikada ne mogu srediti Streif za rekreativno skijanje. Sređuju se samo neke obilazne stazice, koje obilaze onaj glavni dio na kojem se vozi trka. Žalosno.
Skijao sam cijeli dan. Od otvaranja do zatvaranja. Skoro bez prestanka. Jedina pauza bile su tri minute za WC. Odlučio sam danas ganjati najveću odskijanu kilometražu u sezoni. Tu dosta pomaže spust sa Steinbergkogela na 1972m nadmorske visine u Kirchberg u dolini. Dužina je prema GPSu cca 7,5 kilometara u kombinaciji crvenih i plavih staza.
Problem s plavim stazama, kako u Kitzbühelu tako i na drugim skijalištima, jest puno početnika pa treba biti posebno oprezan, pogotovo na uskim plavim poveznicama gdje početnici skijaju najčešće u plug s ruba do ruba, a kako su nepredvidljivi, hvata me često strah kada takve imam pred sobom. I danas se dogodilo ono čega me uvijek strah. Na plavoj uskoj stazi poveznici našla se hrpa plugaša ispred mene koja je prijetila da me potpuno zaustave pa bi me zapalo odgurivanje. U jednom trenutku uočio sam prostor i krenuo zaobilaziti plugašicu s desne strane, po rubu staze. Istovremeno je tip odozada odlučio napraviti isto. Čuo sam kada mi je doviknuo odozada da ide s desne. I prošao ja plugašicu. On prošao i nju i mene. I onda je iznenada on u plug usporio tik ispred mene. Moje skije prošle preko ruba njegovih. I ja pao. Na plavoj stazi. Sramote li! U životu nisam pao na plavoj stazi! Za sve valjda postoji prvi put.
A da se loši skijaši ne zadržavaju samo na plavim stazama pokazali su i jedni roditelj s curicom od nekih deset godina. Oni su relativno dobri skijaši, ali curica je cijelo vrijeme skijala u plug. I onda oni prođu putokaz prema crnjaku. Pravom crnjaku. Jednom od ozbiljnijih crnjaka koje sam igdje vidio. Toliko je ozbiljan da, za razliku od ostalih crnjaka, ovaj je imao i dodatni natpis "Nagib 70%!". Nisam htio biti curici u koži. Pogotovo jer se u toj drugoj polovici dana na tom crnjaku stvorilo i hupsera i ledenih ploha koji su dodatno otežavali skijanje. Curica je plugarila pa padala pa nastavila u plugu... Ja sam se oprezno spustio po stazi, malo dalje uhvatio žicu za gore, a ovi su još bili na polovici staze. Spustio se laganini još niz 2.5 km dugačku stazu, uzeo još jednom žicu i tek na pola puta gore drugi put, curica se uspjela spustiti niz crnjak. Trebalo joj je nekih 30 minuta da se spusti niz stazu od 400-500 metara. Nekim ljudima treba oduzeti djecu!
Ja sam se u konačnici dobro naskijao. Nekoliko puta do doline u Kirchberg, nekoliko puta do doline u Kitzbühel po Streifu (i onda gore u onoj gondoli čije kabine nose imena pobjednika Streifa - mene "zapao" Andreas Wenzel i Henri Duvillard, a kabina Ivice Kostelića mi je izmicala svaki put), za kraj u dolinu u Jochberg. Kombinacija crnjaka, crvendaća i plavaca. I naposljetku sam uspio u cilju. Odskijao danas 78.9 kilometara. I začudo noge su bile u puno boljem stanju nego prijašnjih dana. Bez grčeva ili pretjeranog umora. Još sam daleko od lanjskog (i životnog) rekorda iz američkog Park Cityja od 94.7 odskijanih kilometara u jednom danu, ali zadovoljan sam i s ovim.
Kitzbühel palac gore! Vidimo se opet za koji dan!
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 78.9
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 794.6
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 3
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 93.7 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
06
petak
ožujak
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 22 - Sankt Johann in Tirol, Austrija (06.03.2015.)
Jedno od Uttendorfa najudaljenije skijalište u ovom dijelu Tirola je Sankt Johann in Tirol. Nalazi se 48 kilometara ili sat i petnaest minuta od Uttendorfa, preko Pass Thurn prijevoja (koji je mala beba kada se usporedi s mnogim drugim austrijskim alpskim prijevojima) i Kitzbuhela. Dva su razloga zašto sam se danas odlučio baš za Sankt Johann:
1.) Ovo je skijalište jedno od najnižih u ovom dijelu Tirola. Baza je na samo 659 metara nadmorske visine, a najviši vrh Harschbichl ima 1604 metara. Vremenska prognoza pokazuje nešto čudno za sljedećih pet dana na tirolskim skijalištima. Sunce, bez oblaka, ali temperaturni šok. S jučerašnjih i današnjih -5 Celzijaca, temperatura će se sljedećih dana penjati i do +8. Činilo mi se pametnim zbog male visine "odraditi" Sankt Johann danas.
2.) Sutra je subota, preksutra nedjelja. Moglo bi biti gužve na malenim skijalištima, a Sankt Johann ima ukupno deklariranih 42 kilometara staza. Bolje se sutra i preksutra onda orijentirati na neko veće skijalište poput Kitzbühela, Brixentala ili Gerlosa.
Nisam autom išao skroz u Sankt Johann, već sam se parkirao par kilometara prije, u mjesto Oberndorf. Skijalište Sankt Johann je zapravo smješteno na jednoj stožastoj planini, polukružno, od Sankt Johanna na sjeveru do Oberndorfa na zapadu. Dvije su gondole. Jedna kreće iz Sankt Johanna, druga iz Oberndorfa. Na planini su još četiri sedežnice i deset vučnica. Mnoge žice završavaju ili na samom vrhu Harschbichl ili blizu njega. Žice su generalno stare (jedna je preslika one jednosedežnice na Krvavcu, samo što je ovdje riječ o dvosedežnici), ali ne nužno i spore. Vučnice uglavnom pokrivaju lakše terene, terene za učenje, a dva sidra koja idu prema vrhu su prepreduga. Uspon traje čitavu vječnost, što je preveliki "atak" na noge, pogotovo na kraju dana.
Vrijeme je danas bilo prihvatljivo. Nije bilo savršeno, ali nije bilo ni loše. Ujutro oblačno s povremenim sunčanim razdobljima. Ali hvala Bogu bez difuznog svijetla u bilo kojem trenutku. Potom oko 12:00 je postalo posve sunčano da bi sat vremena kasnije oblaci se ponovno u potpunosti nadvili nad Sankt Johannom. Kada sam završio sa skijanjem u 14:30, sunce je ponovno izašlo.
Staze fantazija, posebice ujutro, i posebice na dijelu iznad Oberndorfa. Tu su očito ratraci stisnuli teren sinoć i onda se staza tijekom noći stvrdnula, te su pustili da preko nje napada cca pet centimetara svježeg pršića. I nisu ga dirali. Tako da kada sam se među prvima počeo spuštati u 08:30 ujutro bilo je nešto izvanzemaljski pustiti skiju do 60-70 km/h, raditi duge zavoje, karvati, a ne čuti ništa od skija. Skijanje kao po oblacima.
Dio iznad Sankt Johanna bio je malčice drugačije sređen. Ovdje su ratraci prošli i prije zore tako da je napadalo na speglanu stazu tek centimetar ili dva pršića. Staze su izdržale cijeli dan, iako je kasnije bilo dosta mekano, ali bez leda i tvrdih hupsera. Za off piste Sank Johann ima puno terena, što otvorenog, što skijanje među drvećem. I nije prestrmo da postane opasno. Jedino što još uvijek, otkako sam krenuo na ovu tirolsku turneju, ne nalazim nekako želju za offpistanje.
Skijalište je uglavnom crveno (više od 50%), nešto manje plavo, a samo je jedna crna staza. Najduži spust s vrha u dolinu u Sankt Johann bio je nekih 5 kilometara, a još dva su po 4.2 kilometara. Ostale staze su po kilometar-dva. Tako da nisu prekratke i ne dosadi, bez obzira na ukupno samo 42 kilometara staza.
Ljudi danas opet malo. Više nego jučer, ali malo. Tako da se nigdje nije čekalo na žicu.
I ovo je skijalište uključeno u moj sezonski skipass. Inače je 41,50eur na dan. Ono što sam primijetio u ovih nekoliko dana je totalni nesrazmjer cijena karata među skijalištima. Npr., 17km staza u Sankt Jakobu i 43,00eur; 42km staza u Matreiju i 43,00eur; 42km staza u Sankt Johannu i 41,50eur; a Kitzbühel koji ima čak 170km staza tek je neznatno skuplji sa 49,00eur.
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 47.7
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 715.7
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 2
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 78.1 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
05
četvrtak
ožujak
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 21 - Kitzbühel, Austrija (05.03.2015.)
Eh da. Danas nisam bio takve sreće da su promašili prognozu. Sinoć sam istraživao na netu na koje se skijalište jutros uputiti i situacija na niti jednom nije bila bajna. Snijeg, snijeg i snijeg. I dosta jak vjetar. Dan kao stvoren za neskijanje. Na kraju je pala odluka da se ide u Kitzbühel budući da je najbliže, a po snijegu nisam htio vucarati se preko nekih prijevoja, bez obzira na 4x4.
Ujutro, čim sam odgrnuo zavjese na vratima terase, imao sam što vidjeti. Gusti snijeg padao je i padao. Već ga je na podu napadalo nekih desetak centimetara. I dok sam doručkovao i čitao vijesti s neta, nije pokazivao nikakvu tendenciju usporavanja.
Kada sam izašao van, prvo sam se morao podsjetiti kako je to čistiti auto od snijega. Ne sjećam se kada sam zadnji put ozbiljno otkopavao auto. Sreća u nesreći je bila da je snijeg suh pa se s lakoćom mogao metlicom odgurnuti i nije trebalo koristiti strugalicu za led. Upalio sam pogon na sva četiri kotača i polako se spustio po snijegom prekrivenoj sporednoj cestici do glavne. Bez obzira na činjenicu da sam u Austriji, nisam ni očekivao da će odmah rano ujutro ova sporedna cestica biti očišćena. Brzinom kako je snijeg padao, bilo je važnije očistiti glavnu cestu. Bilo je zanimljivo voziti nizbrdo i uzbrdo po toj desetak centimetara snijegom prekrivenoj cestici. 4x4 pokazao se još jednom kao spasitelj.
Glavna cesta prema Mittersillu bila je očišćena i prometna. Puno stranih autiju, posebice njemačkih, mađarskih i čeških. Bez obzira na vrijeme, skijanje je danas bilo u planu ne samo meni.
Autom nisam išao u grad Kitzbühel. To bi značilo 38 kilometara vožnje u planine, serpentine i prijelaz preko Pass Thurn prijevoja. Skijanje u ogromnom skijaškom području Kitzbühela lakše je ostvarivo preko Panoramabahn gondole, jedne od posljednjih akvizicija ovog skijališta. Naime, samo 16 kilometara od mog smještaja, niz glavnu cestu, nakon Mittersilla dođe se u malo mjesto Hollersbach. Zapravo se ni ne ulazi u mjesto jer se Panoramabahn gondola nalazi tik uz glavnu cestu pred ulazom u Hollersbach. Tu je veliki parking gdje se ostavlja auto i onda se gondolom ide u planine, s 807m nadmorske visine (gdje je Hollersbach) do Resterhohe na 1894m. Vožnja traje petnaestak minuta, s tim da postoji i međupostaja za one koji skijaju s vrha prema dolini. Skroz do Hollersbacha spust nije moguć. S Resterhohea kreću staze u dva smjera. Uglavnom su na ovom dijelu skijališta crvene i plave staze. Jedan smjer je dolje prema Pass Thurn na 1274m nadmorske visine, a drugi smjer je prema vrhu Zweitausender s 2004m visine. Staze su na ovom dijelu skijališta dosta kratke, od 500m do kilometar i pol. Izuzetak su dvije staze, jedna crvena, druga plava, koje s vrha idu prema Pass Thurn. Crvena ima nekih 3 kilometara dužine, plava koji kilometar više. No, ta plava, kao i mnoge plave zapravo su prije zelenog karaktera jer čak na dijelovima zahtjevaju i odgurivanje. Pretpostavljam da ih namjerno ne označavaju zelenom bojom jer vjerovatno nitko, kada bi to vidio na ski karti, ne bi došao ovdje skijati. I neke crvene su dubiozne.
Ja sam se cijeli dan zadržao u tom četverokutu Hollersbach-Resterhohe-Zweitausender-Pass Thurn. Dalje nisam mogao. Naime, sedežnica G8 Zweitausender bila je cijeli dan izvan funkcije, a upravo je ta jedna žica poveznica s ostatkom skijališta. S Zweitausendera se dalje ide prema predjelu Jochberg gdje je 3S gondola koja povezuje dalje s Kitzbühelom i Kirchbergom tj. glavnim dijelom skijališta.
Kitzbühel ima ukupno deklariranih 170km staza i 53 žice, što ga čini jednim od najvećih skijališta u Austriji. Prije nekoliko godina skijao sam u Kitzbühelu i to na glavnom dijelu skijališta, gdje se nalazi i legendarni Streif, staza svjetskog kupa. Tada sam imao samo jedan dan na raspolaganju i nisam imao vremena za skijanje i do Resterhohea, Pass Thurna i Jochberga. Tako da s te strane nisam bio danas razočaran što sam proveo dan na tom dijelu skijališta. Ostatak Kitzbühela ostavljam za jedan od sljedećih dana. Taj dio mi je ostao u lijepom sjećanju i namjeravam za njega odvojiti jedan sunčani dan.
Vrijeme mi danas nije išlo na ruku. Od 09:00, kada sam došao na skijalište, do 14:00 kada su me noge izdale, snijeg nije prestajao padati. U drugoj polovici dana padao je slabije, ali je svejedno i dalje padao. Magle je bilo tu i tamo. Ali zato je bilo dosta difuznog svijetla. Sunce je povremeno pokušavalo razgrnuti oblake, a posebice od 12:00 nadalje, kada je na dijelovima posve osvijetljavalo staze. Tada je i bio gušt spustiti se kroz desetak centimetara svježeg suhog powdera, a ispod njega savršeno speglana tvrda staza. S obzirom na vremenske neprilike, očekivao sam puno živciranja i brzo odustajanje od skijanja, ali ovaj svježi powder je bio fantazija. Pokušao sam i u off piste između drveća, ali pokazalo se to kao teško izvedivo zbog jako dubokog snijega, a još više zbog prečestog difuznog svijetla koje nije dalo otkriti konture terena. Problem je bio i na nekim stazama koje su slabo bile označene, tj. s oznakama samo na jednom rubu, pa se često usred difuznog svijetla igrao rulet i teško je bilo zaključiti da li je staza lijevo ili desno od oznaka. U nekoliko sam navrata krenuo u krivu stranu i zabijao se u duboki snijeg, a jednom sam čak odletio nizbrdo u miniprovaliju i završio na guzici u dubokom snijegu. Drugi pad u sezoni.
No, neću zaboraviti danas jednu stvar. Zweitausender. To je ona poveznica s Jochbergom i Kitzbühelom. Na ulazu u žicu koja je prethodila toj G8 poveznici stajalo je 'gesperrt'. Na vrhu iste pisalo je 'offen'. I tako ja krenuo s vrha prema Zweitausenderu i tek na pola puta do njega, kada se nakratko ukazalo sunce, shvatio sam da je žica zatvorena. Gesperrt. Problem je bio sada vratiti se natrag jer staza natrag više nije bilo. A naprijed je značilo da bih mogao završiti na kraju u Kitzbühelu, ali kako se onda kasnije vratiti do auta u Hollersbachu. Pitanje je da li uopće postoji neki bus između ta dva mjesta. Odlučio sam se za povratak. U off piste. Poprijeko. Malo nizbrdo. Pa onda penjanje. Pa nizbrdo. Pa penjanje. Duboki snijeg. Vjetar šiba kô lud. Snijeg pada. Vidljivost nula. Išao sam na slijepo u nadi da ću izbiti negdje na neku žicu. I izbio sam. Nakon sat vremena mučenja po neistraženim prostranstvima između Zweitausendera i Resterhohea.
U 14:00 sam odlučio prekinuti skijanje, iako je bilo sve više i više sunca. Plavo nebo je postajalo sve učestalije. Ali noge su bile u kurcu. Skijanje po powderu umori te više od skijanja po uređenim stazama. Kada sam se napokon spustio do Hollersbacha, bilo mi je žao što nisam nastavio jer se teren sada savršeno vidio. Ali nije se više moglo...
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 30.7
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 668.0
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 2
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 66.3 km/h
VIDEO 1 - It's snowing @ Kitzbühel
VIDEO 2 - Powder day @ Kitzbühel
VIDEO 3 - Down to the valley @ Kitzbühel
komentiraj (0) * ispiši * #
04
srijeda
ožujak
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 20 - St Jakob im Defereggental, Austrija (04.03.2015.)
Ne može ti bolje započeti skijaški dan kada po vremenskoj prognozi očekuješ oblake, maglu i snijeg, a dobiješ sunce i plavo nebo. Netko se debelo zajebao... Ne žalim se.
Točno pet minuta vožnje od Sankt Veita nalazi se skijalište Sankt Jakob im Defereggental. Otvara se u 09:00, a kako sam već došao pola sata ranije, uhvatio sam parking mjesto tik uz blagajnu i gondolu. Karta mi ponovno nije trebala. I ovdje prolazi Snowcard Tirol sezonski skipass. Inače, jednodnevni skipass u Sankt Jakobu dođe ponovno visokih 43,00eur, što s obzirom na deklariranih tek 17 kilometara staza je prepreviše. Da nemam sezonski, razmislio bih dvaput...
Skijao sam u Sankt Jakobu prije tri ili četiri sezone i skijalište mi je ostalo u dobrom sjećanju. Malo, ali zgodno skijalište s nekoliko dugih staza, poput primjerice čak dvije koje idu u dolinu. Spust s najviše točke skijališta na 2525m nadmorske visine do doline na 1400m dug je nekih 6 kilometara.
Deklarirane staze odgovaraju otprilike stvarnosti, ali njihova boja baš i ne. Službeno je 11km crvenih, 5km plavih i 1km crnih staza. No, primjerice jedna jedina crna staza (jedna od onih koje vode u dolinu) je teško navučena crna. Prije bih rekao da je dobra crvena s tek jednom kratkom padinom koja odgovara crnjaku. Druga staza koja vodi u dolinu označena je cijela kao crvena, iako je veći dio zapravo plavi, a tek manji crveni. Sve u svemu, Sankt Jakob je većinski "crveno" skijalište.
Što mi se sviđa u Sankt Jakobu?
1.) Odlična pripremljenost staza, od plavih do crvenih i crnih. Baš kad sam sinoć napokon dobro naoštrio rubnike skija, da bih čak mogao rezati kruh s njima, u niti jednom trenutku tijekom današnjeg dana nije bilo ni ledenih ploha, ali ni hupsera. Pripremljenost staza je u rangu talijanskih Dolomita. Sjećam se da je tako bilo i prije 3-4 sezone.
2.) Staze su duge i ritmičke, a osim dvije koje vode u dolinu, sve su iznad razine drveća. Većina staza je i dosta široka tako da ima mjesta za sve i svašta.
3.) Malo ljudi. U 09:00 nas je na skijalištu bilo možda dvadesetak. Od 10:30 počeli su se skupljati ljudi, ali svejedno ih je bilo malo. Puno puno puta bio sam sam na stazi. Ne sjećam se kada sam zadnji put vidio toliko malo ljudi. Toliko ih nema ni na skijalištu u najgorem snježnom i maglovitom danu.
4.) Preglednost skijališta. Sve je lijepo označeno putokazima, ali čak i da ih nema, nemoguće je izgubiti se.
5.) S izuzetkom jedne trosedežnice, Mooserbergbahn, koja je užasno spora i non-stop se zaustavlja, ostale žice (1 gondola, 1 šestsedežnica i 3 sidra) su brze.
Da ne bude da gledam samo pozitivne stvari, Sankt Jakob ima i svojih nedostataka:
1.) Već ranije navedena cijena. Preskupo za 17 kilometara staza, čak i ako su odlično pripremljene.
2.) Malo skijalište. Neznatne mogućnosti za kakvo širenje. Ok za provesti pola dana ili čak cijeli dan, ali nitko neće do Istočnog Tirola potezati samo zbog Sankt Jakoba.
Kao što vidite, više je pozitivnih stvari, nego negativnih. Ako se dogodine vratim u Istočni Tirol, mislim da bih ponovno došao u Sankt Jakob na jedan dan.
U 15:00 sam završio sa skijanjem. Plavo nebo do 10:30, zatim su se pojavili neki oblaci, ali sunce ih je uspješno zaobilazilo do otprilike 13:00. Tada su oblaci konačno prekrili sunce, a od 13:30 počeo je padati i lagani snijeg. Difuzno svjetlo. I to je bilo to.
Odvozio sam 75 kilometara od Sankt Jakoba preko Matreija do Uttendorfa u pokrajini Salzburg. Baš kad sam se poveselio da uspješno izbjegavam plaćanje bilo kakvih cestarina u Austriji, ispriječio mi se 5.3km dug Felbertauerntunnel koji dijeli Istočni Tirol od pokrajine Salzburg. Ceh - 10,00eur za osobno vozilo. Druga opcija nije dolazila u obzir - dvostruko duži put po serpentinama preko visokih planina.
Ponovno preko www.tiscover.com pronašao sam ultrajeftin smještaj u Uttendorfu. Teglbauernhof. Jednokrevetna soba (s umivaonikom, TVom i privatnom terasom) te zajedničkom kupaonicom na hodniku došla me nevjerovatnih 11,40eur po noćenju! Za Austriju ovo je više nego bagatela. Bio sam do dolaska skeptičan što će me dočekati. Ali soba je topla i čista, kupaonica ima više nego dovoljno za tih par soba, skisoba u podrumu, kao i suha sauna za besplatno korištenje, a u bilo koje doba dana može se koristiti i zajednička kuhinja za nešto skuhati. I fenomenalna lokacija: na deseci skijališta u radijusu 40-50km, uključujući Gerlos Zillertall, Kitzbuhel, Kaprun Zell am See...
Fenomenalno!
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 51.5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 637.3
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 86.8 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
03
utorak
ožujak
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 19 - Grossglockner Kals-Matrei, Austrija (03.03.2015.)
Došao sam sinoć iz Zagreb preko Ljubljane, Kranjske Gore, Hermagora, Lienza u Sankt Veit im Defereggental. Ukupno 375km i 5h30min, uz dva stajanja radi shoppinga hrane i jednog dužeg policijskog zaustavljanja na ulazu u Lienz. Ovo je najbolji put za Istočni Tirol budući da se izbjegne tunelarina za Karavanke te austrijska vinjeta.
Bio sam u Istočnom Tirolu prije nekoliko godina i odlučio sam ponovno uzeti smještaj u Haus Ernst u Sankt Veitu. Preko www.tiscover.com noćenje u dvokrevetnoj sobi s kupaonicom i balkonom, besplatnim wifijem te uključenim doručkom došlo me 24,00eur. Odlučio sam prespavati ovdje dvije noći budući da je plan prvi dan skijati u Matreiju, a drugi u Sankt Jakobu.
Bilo bi logično napraviti obrnuto i skijati danas u Sankt Jakobu, a sutra u Matreiju, budući da mi je Matrei na ruti za Uttendorf, moju sljedeće prenočište. Ali danas su prognozirali lijepo vrijeme, a sutra pogoršanje. Kako sam u Sankt Jakobu već skijao prije nekoliko godina, odlučio sam iskoristiti lijepo vrijeme i upoznati se danas s Matreijom. A ljepši dan nisam mogao poželjeti. Od ranog jutra prekrasno plavo nebo, sunce... Kako bi rekli Ameri, pravi 'blueberry day'.
Od Sankt Veita do Matreija vodi dosta dobra cesta i put traje svega 20 minuta. Odmah uz glavnu cestu je donja stanica gondole, uz gondolu MSpar supermarket i veliki parking. Skijalište se zapravo zove Grossglockner Kals-Matrei, u neposrednoj je blizini krova Austrije (Grossglockner, 3798m) i sastoji se od dva međusobno povezana dijela. S jedne strane planine je Matrei i, kada dođeš do najviše točke Cimaross 2621m, s druge strane je Kals. Pristup je puno lakši iz Matreija.
Deklariranih je ukupno 41.6 kilometara staza i onako od oka mislim da je to otprilike to. Većina je crvenih staza, zatim pristojan broj crnih i nešto plavih. Generalno gledajući, svatko ovdje može pronaći nešto za sebe, i oni lošiji skijaši, i oni bolji, ali ja kao početnik osobno ne bih išao na ovo skijalište. Plave staze su u manjini i ne gine ti da (pre)često završiš na crvenoj ili crnoj. Zaista ih je teško izbjeći. Kals-Matrei je skijalište na kojem se treba "raditi" sa skijama i ne uzimati ga zdravo za gotovo. Staze su općenito dobro sređene iako je tijekom noći bilo napadalo par centimetara svježeg snijega pa su dijelovi bili dobro stisnuti, a dijelovi mekani powder. Čudno. Sredinom dana počele su se pojavljivati ledene plohe, ali moglo ih se ili zaobići ili čak i kvalitetno skijati po njima. Moj problem je što sam zaboravio naoštriti rubnike svojih Elanica pa sam imao dosta proklizavanja. Inače ne bi trebalo biti problema. Isto i s hupserima. Počelo ih se nešto stvarati sredinom dana, ali dosta su bili mekani pa ih se moglo razgrtati.
Na Matrei strani nalazi se gondola, tri sedežnice i dvije vučnice. Žice su uglavnom stare desetak godina i nisu pretjerano brze, iako brže nego na drugoj strani u Kalsu. Ondje je još jedna gondola, dvije sedežnice i tri vučnice i ne znaš koja je žica sporija. Uspon na planinu s te strane traje čitavu vječnost. Dobra strana Kalsa je pak što je puno manje ljudi nego u Matreiju, staze su mrvicu zahtjevnije, ali i duže pa tako najduži spust od vrha Cimaross do Kalsa u dolini i donje postaje gondole broji nekih 7 kilometara, uglavnom kombinacija crveno-plavih ili crno-plavih staza. Na Matrei strani je više ljudi, ali nigdje nisam u niti jednom trenutku dana čekao ulaz na žicu. Uvijek iz prve. Staze su nešto kraće i lakše, ali i ovdje se može od vrha do dna sedežnice Happeck "natuči" 6 kilometara. Može se dodati još koji kilometar ako se nastavi dalje nakon Happecka u dolinu u Matrei, ali tu nastaje problem. Naime, Austrijanci još uvijek nisu napravili stazu poveznicu s gondolom i parkingom pa Talabhfart znači spust na drugi kraj Matreija odakle je jedina opcija uzeti skibus do gondole i parkinga, jer tamo gdje staza završava nema doslovno ništa. Malo blesavo. Ja nisam bio za čekanje skibusa pa sam uvijek spustove na toj strani planine završavao na Happecku.
Sve u svemu zadovoljan ovim skijalištem. Volim "raditi" sa skijama pa mi se zato svidjelo. Ima dugih staza tako da ne "visiš" cijelo vrijeme na žici. Dobra priprema staza. Malo ljudi. Kultura skijanja. I danas napravio rekordnih 65.4 odskijanih kilometara u jednom danu u ovoj sezoni. Bez odmora od 09:20 do 15:40.
Bez obzira na sve, ipak mislim da je cijenovno Kals-Matrei malo precijenjeno za 40 i kusur kilometara staza. Jednodnevni skipass je 43,00eur. Ja imam sezonski za Tirol & Istočni Tirol pa me to toliko ne dira...
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 65.4
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 585.8
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 89.3 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
