SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 25 - Gerlos Zillertal Arena, Austrija (09.03.2015.)

U studenom prošle godine vraćao sam se kući iz Hintertuxa i prolazio sam kroz Gerlos. Učinilo mi se kao zgodno malo mjestašce i tada sam odlučio da budem ovdje skijao ove zime. Naravno, i Gerlos je uključen u moj sezonski Tirol Snowcard skipass. Htio sam i spavati u Gerlosu, ali cijene su bile basnoslovne, tako da je bilo jeftinije spavati negdje drugdje, čak i 40 kilometara dalje.
Od Uttendorfa do ovog skijališta ima 42 kilometara, s tim da je posljednjih deset kilometara cesta Bože sačuvaj. Uska, na trenutke tek širine jednog auta, užasno zavojita, a na većem dijelu je i asfalt propao pa su velike udubine. Of kors, postoji i druga cesta - Gerlos Alpenstrasse. Tom cestom sam prošao u studenom. Ima novi asfalt i šira je, ali tu nisu zavoji. Tu su serpentine. I plaća se 10,00 eura. Odmah sam odustao od nje, tako da je jedina druga opcija bila ova seoska planinska cestica. Dobro je da promet bio nula. Inače tko zna kako bi se dva auta mimoišla. Gerlos zaista izgleda kao da je Bogu iza nogu. Namjeravao sam odvojiti dva dana za skijanje na ovom skijalištu, ali sada s ovom cestom nisam siguran da se želim još jednom pentrati do Gerlosa.
Parkirao sam odmah u prvom mjestu koje je došlo putem, a koje je žicama povezano s ostatkom skijališta. Mjesto se zove Königsleiten i nalazi se na 1600 metara nadmorske visine. Inače je ovo skijalište na višoj nadmorskoj visini (1300-2500m), tako da nema problema sa snijegom, odnosno visokim temperaturama. Königsleiten je malo mjestašce, ali ima veliki Spar, hrpu hotela, restorana, kafića, trgovina skijaške opreme, ali i veliku podzemnu garažu, točno ispod donje postaje Dorfbahn gondole. I parking je besplatan. Malo me iznenadilo da ovako malo mjesto ima veliku podzemnu garažu. Nemaju ju ni puno veća i razvikanija skijališta.
Vrijeme je u početku bilo za ubiti nekoga. Prvi bi na nišanu sigurni bili meteorolozi. Par sati prije prognozirano je sunčano vrijeme s povremenim oblacima. U 09:00 bilo je skroz oblačno bez ikakvog sunca. Difuzno svijetlo. Za nekoga tko je ovdje prvi put i ne poznaje skijalište, nije baš ugodno po takvom vremenu upoznavati teren. Sat vremena sam išao polako dolje pa polako gore. Žice su uglavnom novije, ali skoro sve ili spore ili umjereno spore. Ili će biti da su me brze žice u Brixentalu jučer razmazile. Ima ih dosta koje idu tek 7-8 km/h. Ukupno je 18 vučnica (uglavnom na laganim stazama za učenje), 22 sedežnica i 11 gondola. Ono što je odlično jest da je uz većinu većih žica, na donjoj i gornjoj postaji, besplatni wifi. A ima i gondola u čije je kabine skroz ugrađen wifi pa dok se voziš gore, možeš provjeriti poštu, nazvati nekoga preko skypea itd. I Kitzbühel i Brixental su dobro pokriveni besplatnim wifijem, ali ne do ovolike mjere (i ovakve brzine) kao u Gerlosu.
U 10:00 počelo se napokon razvedravati. Najprije je sunce onako sramežljivo počelo provirivati, a onda pola sata kasnije ukazalo se plavo plavcato nebo i sunce, a oblaci tek pokoji i onako tanki, tek toliko da prošaraju nebo. I tako će ostati do kraja dana. Bog me očito voli kada mi je dao toliko sunčanih dana ove sezone. Ne znam zašto.
Skijaško područje Gerlos Zillertal Arena ima deklariranih ukupno 139km staza, od čega velika većina (99km) otpada na crvene. Plavih je 33km, a crnih 7. Eh sad, meni se zaista na kraju dana učinilo da su se malo puno zaigrali pri brojanju kilometraže staza. Skijalište jest veliko, ali da ima 139km? Baš i ne. Ni približno. Skijalište jest jako jako izduženo. Možda čak i izduženije od Brixentala. Meni su trebala puna dva sata da dođem od Königsleitena na jednom kraju skijališta preko Gerlosa, Isskogela, Übergangsjocha i Rosenalma do Zell im Zillertala. Za razliku od Brixentala gdje su brda prošarana stazama i ima nekoliko spojnica, ovdje je najčešće samo jedna staza i jedna žica koje povezuju brda međusobno. Staza u konačnici ima puno, ali niti jedna nije jako dugačka. Skoro sve su srednje dužine tj. do 2-3 kilometara. Nedostaje Gerlosu neka od 6-7-8 kilometara ili više. Najduža kojom sam se spustio bila je 5 kilometara i to uz opako karvanje od ruba do ruba. Po konfiguraciji su dobro obojali staze. Uglavnom sve jest crveno, a čak i mnoge crne više naginju prema crvenima. Plave su također prave. Nigdje nema odgurivanja.
Podloga dobro pripremljena i izdržala je skroz do kraja dana, uz male hupsere na par staza, ali ništa ozbiljno. Ujutro tvrda, ali ne beton. Kasnije mekana, ali ne juha. Ipak je ovo viša nadmorska visina. Bez leda.
Ono što je minus Gerlosu jest broj skijaša. Previše ih je, a ponedjeljak je. I ono što me zbunjivalo cijeli dan, skoro svi su Nizozemci. Čak su i Austrijanci bili velika manjina. Nizozemci jednostavno dominiraju Gerlosom i to mi nije jasno zašto baš ovo skijalište jer ih na drugim skijalištima ima tu i tamo, a ovo su doslovno okupirali. Nisam još vidio niti jedno skijalište da je jedna nacija toliko dominantna, a da nije ona domaća. Staneš uz rub staze, čuješ nizozemski. Sjedneš na žicu, pokraj tebe opet se govori nizozemski. I tako sat za satom, bez prestanka. Da ne znam da Nizozemska nema planine, pomislio bih da sam negdje drugdje. Nažalost, većina tih Nizozemaca je došla na skijanje na 7 dana i to im je to. Jedno skijanje od 7 dana godišnje i put doma. Vidi se to po njihovim skijama. Sve su odreda rentane skije. Imaju raznorazne naljepnice rent shopova. A tek kada ih vidiš kako skijaju? Najčešće u skupinama od 5-6-7, a nekad i 10, i svi se lelujaju u ritmu. To što ne znaju skijati ne znači da će ići sporo. Ne. Jako je puno bilo kamikaza danas. Bez beda se kamikazira i po crvenim i crnim stazama. Par puta za milimetar su me mimoišli dolazeći odozada. Jedan mi je čak i zahvatio stražnji rub skije, ali na sreću nije me uspio oboriti.
I gledao bih ja tako to nizozemsko "skijanje", onda se spustio do žice i najčešće bih te "skijaše" uhvatio na žici. I uvijek bi bili - Nizozemci. Uz odvratno isparavanje alkohola, čak i u 10:00 ujutro. "Nikada neće biti dobrog skijaša od Nizozemca!", zaključio sam nakon današnjeg dana.
Gerlos Zillertal Arena nije loše skijalište, ali nije me nekako osvojilo. Ostavilo me ravnodušnim. Ne znam objasniti zašto. Skijalište jest veliko i staze su odlično pripremljene, ali jednostavno nije skroz sjelo. Može biti zbog sporih žica, može biti zbog relativno kratkih staza, ili zbog Nizozemaca... Ne znam... Volio bih mu dati još jednu šansu, ali čim o tome počnem razmišljati, sjetim se one cestice do Gerlosa...