27
petak
veljača
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 18 - Sljeme, Hrvatska (27.02.2015.)
Na Sleme, na Sleme, na Sleme...
Napadalo je nešto friškog snijega u posljednjih par dana pa sam odlučio otići na planinu na jutarnje skijanje. Opet sam išao s bistranske strane i cesta je u sve lošijem stanju. Na dva mjesta su odroni koji su zatrpali trećinu širine ceste, na jednom se betonski zid opasno nagnuo nad cestom i samo je pitanje vremena kada će se srušiti i zatrpati cestu, a na trećem mjestu je cesta opasno napukla po širini.
Došao sam u 08:30 i bez problema uhvatio mjesto uz jezero. Iako su rano ujutro na meteo.hr pisali da je gore vedro, stvarnost je bila potpuno drugačija. Oblačno, a na trenutke na najgornjem dijelu Crvenog spusta, od sedežnice do cca Filtera, i maglovito, ali staza se uglavnom jako dobro vidjela. Nula od difuznog svjetla. Par stupnjeva iznad nule, što je značilo i nešto mekši snijeg.
Ljudi u početku malo, a od 10:00-10:30 počelo ih se skupljati. Plus klinci iz Žutog mačka. Postalo je kasnije malo gužvasto na stazama, iako se ulaz na žicu čekao maksimalno 2 minute.
Sve staze otvorene. Malo na ulazu na Bijeli spust izbija zemlja, ali može se zaobići. Crveni i Zeleni u dobrom stanju. Vidio sam bolja izdanja Sljemena, ali dakako i puno puno lošija, tako da sve u svemu nije bila loša priprema staza. Tvrda podloga na koju je napadao mekani snijeg. Leda skoro da i nije bilo. Dalo se jutros jako lijepo skijati. Jedino što je bilo tu i tamo čudnih neravnina od ratraka, pogotovo u ciljnoj ravnini Zelenog spusta koja je izgledala rebrasto po gotovo cijeloj svojoj dužini i širini. Pustiš malo skiju niz jako dobar Zeleni i onda te dočekaju "rebra" u ravnini gdje je trebalo biti dosta oprezan.
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 19.2
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 520.4
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 71.9 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
21
subota
veljača
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 17 - Bela, Slovenija (21.02.2015.)
Sinoć sam legao u krevet i odjednom mi palo na pamet da bih mogao iskoristiti sunčano jutro sljedećeg dana i otići negdje na skijanje. Nisam mogao daleko budući da sam u 17:00 morao raditi pa sam najkasnije do tada morao biti u centru Zagreba. Na Sljeme mi se nije dalo. Razmišljao sam da bi moglo biti interesantno otići do Mrkoplja "okusiti" Čelimbašu, ali budući da je subota, moglo bi biti puno gužve pa sam odustao. Nedavno sam naletio negdje na internetu na Smučarski center Bela. Malo sam istraživao i saznao da, iako u Sloveniji, ovo je skijalište nedaleko hrvatske granice. Najbliže slovensko skijalište Zagrebu. Od Zagreba do Bele ima svega 100 kilometara, od čega je veći dio po autocesti. A s obzirom da je zima snijegom bogata, valja to iskoristiti i upoznati se sa skijalištima na nižim nadmorskim visinama. Bela se naime nalazi na svega 700 do 965 metara nadmorske visine, što znači da je skijalište niže čak i od našeg Sljemena.
I tako sam se u 07:00 otisnuo od kuće i put Bregane pa potom Novog Mesta gdje sam izašao s autoceste i nastavio običnim cestama, koje nisu zapravo nimalo loše, prema skijalištu. Put nema puno serpentina pa nije naporno voziti i skoro cijelo vrijeme zapravo nemaš osjećaj da se penješ. Ali da, polako ideš u planine - tako pokazuje GPS. Ono što je loše jesu slabi putokazi. Iako sam u GPS-u pronašao Smučišče Bela, odveo me ravno u centar nekog mjesta koje se zove Semič i rekao "Stigli ste na odredište!". Oko mene kućice, asfaltirane ceste, gradić. Ni S od skijališta. Trebali ste vidjeti izraz na mojem licu. I što sad? Stao na autobusnoj stanici, upalio sva četiri žmigavca i na internet preko iphonea. Na skijanje.hr pisalo je da moram pronaći mjesto Črmošnjice, ali da valja pripaziti jer postoje dva različita mjesta s posve istim imenom u ovoj regiji. Treba pronaći Črmošnjice, Črnomelj. Ukucao ja to u GPS i izbacilo mi naravno dva puta Črmošnjice, ali uz jedan je stajalo Novo Mesto, a uz drugo Črmošnjice. Yes! I krenuo ja još nešto sitno kilometara dalje. Putokaza za skijalište ama baš nigdje. Pitao sam se da li uopće idem u pravom smjeru. I došao ja do tih Črmošnjica. I napokon ugledao prvi i jedini putokaz za 'Smučarski center Bela'. Pokazivao je prema cesti koja je išla negdje u planinu. I desetak minuta kasnije napokon sam došao do Bele. Veliki parking. Abnormalno veliki za tako malo i nepoznato skijalište. Od Zagreba do Bele treba nešto malo manje od sat i pol (ako se ne izgubite putem).
Iako je subota, mjesta je naravno bilo na parkingu. Čekalo se malo u redu za blagajnu, ali kasnije na stazama ljudi u prihvatljivom broju, a na žice se uopće nije čekalo.
Cjelodnevna karta je 24eur, poludnevna 18eur. S obzirom da sam došao na red za kartu u 09:20, odlučio sam se za trosatnu za 15eur. Logika. Poludnevna traje do 13:00 i košta 3 eura više, a trosatna, s obzirom da je već bilo 09:20, do 12:20 plus 15 minuta extra, što znači ukupno do 12:35. Za dodatnih 25 minuta, ne isplati se plaćati poludnevnu. Dok sam čekao u redu, primijetio sam da mnogi ljudi nisu razmišljali i uzimali skoro svi odreda poludnevne. Kasnije sam otkrio da na ulazu na par sidra ne traže kartu pa sam na kraju skijao skroz do 13:20.
Bela je jako malo skijalište. Deklariranih 7 kilometara staza, što ga čini malo većim od Sljemena. Ja sam taman uz Skitrack testirao nove GPS gogle, koje su stigle jučer popodne, i oboje nisu pokazali ni 6 kilometara. Ukupno 6-7 staza, uglavnom plavih i crvenih, iako spominju i kilometar crne, ali taj jedan mali dijelić više je nalik jačoj crvenoj, nego crnoj. Najduža staza ima 1.3 kilometara i vodi s vrha planine dokud dolazi jedno od sidra i jedna jedina sedežnica (3-sedežnica) do baze skijališta. Uz nju je i jedna plava, iako na karti je označena kao crveno-plava. S druge strane planine su 4 kratke staze, 3 crvene i 1 plava, lijepe ali duge nažalost svega 300 do 500 metara, koje servisiraju dva paralelna sidra. U usporedbi sa Sljemenom, Bela je manje zahtjevno skijalište. Fali joj nešto tipa sljemenskog Crvenog spusta. Ali to ne znači da nema zahtjevnih dijelova. Više bih rekao da je Bela za početnike i srednje dobre skijalište, iako i oni bolji mogu provesti zanimljivih par sati.
Snijeg je potpuno prirodan. Bela nema topova za proizvodnju umjetnog snijega pa je prirodni snijeg veliki plus za ovo skijalište. Rijetko se danas može skijati na potpuno prirodnom snijegu, kao što su nekada skijali naši stari, prije sve ove tehnologije po današnjim skijalištima. Snijeg je bio odmah od starta dosta mekan, graničio je s proljetnim, iako su se izmjenjivali oblaci i sunce, a temperatura je bila svega koji stupanj iznad nule. Imam dojam da nisu sinoć dobro prošli ratrakom da bi se preko noći malo stvrdnula podloga. Izgledalo je kao da se netko malo igrao ratrakom koji sat prije otvaranja skijališta. Na mjestima je staza izgledala kao oranica i hvala Bogu da je bilo relativno mekano, pa nije bilo ledenih grumena, a moje Elanice se u takvom snijegu osjećaju kao svinje u kaljuži. Meni je bio užitak pustiti skiju kroz taj snijeg. Ali drugima s drugačijim tipom skija možda i nije sjajno.
Na webstranici kažu 60cm snijega. U stvarnosti puno manje pa na par mjesta pomalo izbija zemlja, iako ne previše.
Žice su jako stare. Trosedežnica spora pa treba 15 minuta da se dođe do vrha. Ajde, barem se dodatno nije gubilo vrijeme na čekanje na žicu. Ostalih pet su sidra. Također stara pa na nekim vučnicama svaki drugi nosač više ni nema sidra. Na jednoj vučnici s druge strane planine čak pet nosača za redom idu bez sidra!
Zgodno skijanje na prirodnom snijegu. Mogu reći da sam uživao, iako su mogli bolje pripremiti staze. A mogli bi i žice malo updejtati, ako ništa drugo, onda s nekim second hand žicama novijeg datuma.
A ja sam danas prešao točku od odskijanih 500 kilometara u sezoni...
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 22.3
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 501.2
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 86.7 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
18
srijeda
veljača
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 16 - Rogla, Slovenija (18.02.2015.)
I tako nisam završio u Gruziji. Završio sam na Rogli. Da, nije baš da se može uspoređivati, ali ta zamjena mi je prva pala na pamet. Kada sam kasno sinoć poljubio avionska vrata na Wizzair letu iz Budimpešte za Kutaisi, odlučio sam odmah krenuti natrag doma. A onda negdje na pola puta do Zagreba, promijenio sam planove i skrenuo s mađarske autoceste prema Lendavi i Sloveniji. Rogla je, uz Pohorje, Mađarskoj najbliže skijalište. A uostalom već godinama planiram vidjeti to skijalište. Da, nikada nisam bio na Rogli. Uvijek je nekako bio Krvavec i Kranjska Gora, povremeno Cerkno i Vogel ili Mariborsko Pohorje, a Rogla se uvijek izmicala.
"Ništa ne gubiš!", govorili su mi godinama poznanici i prijatelji o Rogli.
Svejedno, htio sam vidjeti svojim očima. I tako sam se iz Budimpešte direktno uputio na Roglu. Ono što me, još prije dolaska na Roglu, počelo odbijati jest sam dolazak. Tj. cesta. Predugačko zavijanje u brdo i puno potrošenog benzina.
Došao sam napokon gore i uspio uhvatiti parking u blizini jedne od žica. Već je bilo užasno puno autiju. Ovaj tjedan veći dio Slovenije ima tzv. šolske počitnice, tj. školske praznike, pa je bilo za očekivati puno ljudi. Plus nešto hrvatskih i mađarskih tablica. No, pozitivno iznenađenje bilo je kad tu količinu ljudi nisam baš i vidio na stazi. Valjda nakon Jasne sada gledam na gužvu drugačijim očima i pitao sam se cijeli dan gdje je na Rogli nestalo to mnoštvo ljudi. Jer ih nije bilo na skijama, proporcionalno broju automobila na parkingu. Moglo se kvalitetno vijugati po stazi cijeli dan, bez straha da će ti netko iznenada izletiti pod skije (ili se kamikazirati u tebe), a na žice se uopće nije čekalo ili se čekalo maksimalno 5 minuta.
Sve me to iznenadilo. Jer Rogla nije veliko skijalište. Ima deklariranih samo 12 kilometara staza pa mi nije bilo jasno gdje su se izgubili. Nije baš da se toliko ljudi može izgubiti na 12 kilometara! Naravno, puno je više ljudi bilo na tzv. glavnom dijelu skijališta, na Planji budući da je tu veća koncentracija lakših staza, odnosno plavih i nešto malo crvenih, iako većinu deklariranih crvenih staza ovdje uopće ne bih nazivao crvenima. Na ovom dijelu skijališta posebno su mi drage staze Jasa 1 i Jasa 2 koje su deklarirane kao crvene. Lijepe široke i ritmične, ne preteške, jedino što su kratke pa si vrlo brzo natrag na žici. Šteta što nisu barem mrvicu duže.
Na drugom dijelu skijališta, Jurgovu, staze su teže, što odmah za sobom povlači manji broj ljudi. Ovdje skoro da ih nije ni bilo. Staze su ovdje crveno-crnog karaktera, a moj apsolutni favorit, ne samo Jurgova, već i cijelog skijališta, je crna 15-ica Jurgovo 3. Prekrasna strmina na kojoj moraš raditi, a ne samo ići turistički. Kada je odradiš, imaš jedan osjećaj zadovoljstva. Lijepa široka, strma i duga, pogotovo ako nakon nje nastaviš niz plavu 16-icu pa imaš odmah par kilometara u nogama.
Jedino što snijega nije baš 130cm, kako piše na webstranici. Puno ga je manje. I na Jurgovu 3 izbija malo granja, ali vrlo lako se može to zaobići. Uglavnom, fantazija od staze. Ma staze su na cijelom skijalištu jako jako dobro pripremljene. Ne pretvrde, ne premekane. Baš onako kako treba biti. Dobro speglane. Čak i na kraju dana bez znatnijih hupsera, a leda nigdje na vidiku. Svaka čast!
Zamjerka Rogli ide na nepostojanje planova skijališta na barem par punktova. S obzirom da mi je bio prvi put, u početku je bilo teško se snaći. Napravio sam nekoliko rundi po Planji i tražio nove staze. Negdje sam ranije bio čitao da postoji to nekakvo Jurgovo, ali Jurgovo nisam mogao naći. Onda sam sjeo na pivo u restoran Mašinžaga, koji ima besplatni wifi, pa sam preko iphonea potražio shemu skijališta. I onda iz prve pronašao Jurgovo.
Cijene su tako-tako. Mogle bi biti nešto niže, s obzirom da se radi o manjem skijalištu. Ali ok. Nije preskupo. Porcija pomfrita za 2,50eur, a 0,33L Laškog za 2,30.
Odlično skijanje. Odlična priprema skijališta. Na kraju dana bilo mi je žao što je već gotovo. Skijao sam doslovno do zadnje minute. Već su postavili tablu `Zaprto` uz žicu do parkinga, kada me tip pustio gore.
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 32.6
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 478.9
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 78.4 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
Ništa od skijanja u Gruziji! Zahvaljujući smeću od aviokompanije Wizzair...
Dakle, propalo putovanje u Gruziju. Lekcija naučena: nikada ne putovati s kompanijom poput Wizzaira. Puno se ljudi opeklo, a eto došao red i na mene... Službeno su postali prva aviokompanija na mojoj black listi.
Evo copy paste pisma koje sam uputio na više adresa. Sami zaključite...
----------------------------------------------------------------
Dear Madam/Sir,
My name is Vedran Anelic and I currently reside in Zagreb, Croatia. In early November last year I booked a return flight with Wizzair using Wizzair's mobile application. The confirmation code is XXXXXX. The flight was from Budapest to Kutaisi and back to Budapest, departing from Budapest on 17th February 2015 and returning from Kutaisi on 22nd February 2015. The total fare was HUF 19980,00. On 11th February 2015 I added 'sports equipment' at extra cost of HUF 18600,00 for a return flight.
I did online check-in and on a day of departure I arrived on time to Budapest Airport. I presented my passport and boarding pass to a check-in desk lady and I wanted to check-in my sports equipment. The lady confirmed that I had indeed additionaly purchased 'sports equipment' option for both of my flights. My trip to Kutaisi, Georgia meant to involve some skiing in Bakuriani and Gudauri in the Georgian Caucasus, and therefore my sports equipment was actually ski equipment. I put my skis and poles in one ski bag and ski boots in another, only to be told by the check-in desk lady that my ski boots are subject to additional fee because I had two pieces of luggage. I regularly fly and every year I do between 40 and 50 flights, many of them for skiing purposes as I am an avid skier. So far I have flown with my ski equipment on regular airlines such as Croatia Airlines, Lufthansa, Icelandair and Emirates but also low-cost airlines like Ryanair, Easyjet, Germanwings, Pegasus and Southwest. Every single airline has the same policy with sports equipment – 1 bag with only exception being the ski equipment as ski boots are too big to be put together with skis and poles in the same bag. Skis and poles always go in one and ski boots in another bag.
«You have to buy another 'sports equipment' option for the boots!», I was told by the check-in desk lady.
I tried to argue that 'ski equipment' is a collective noun and that 'ski equipment' means skis, poles and boots because you cannot ski without skis as well as without boots. And it is impossible to pack boots in the same bag with skis as skis are long and slender and boots are shorter and wider. I asked what was the purpose of buying 'sports equipment' if I get to carry only half of the equipment? I received no answer but was directed to the Wizzair desk.
Needless to say that I wasn't the only one having this problem as at the Wizzair desk there were many other people with completely the same problem. Nobody couldn't understand this request to buy additional 'sports equipment' option only for the ski boots. I also want to add that my friend flew on the same route and his skis in 1 bag and ski boots in a separate bag were accepted under 1 'sports equipment'.
There were two girls working at the Wizzair desk. I had a communication with only one of them. I told her the same what I had told to the lady at the check-in desk. This girl wasn't really interested in listening what I had to say but was eager only to sell me additional things. She was completely uninterested in doing her job and behaved like «Oh, not another one...».
«Only 1 bag is allowed!», she kept repeating, although I tried to explain that I had ski equipment with me consisting of skis, poles and boots.
«You have to pay extra charge of 70,00eur for your boots as additional 'sports equipment'», she added.
I had already paid online approx. 30,00eur per flight because it is cheaper if you book it online. And when booking online the extra luggage using either Wizzair's website or Wizzair's mobile app, for hand luggage or checked-in luggage it gives you at the same time all the necesarry information regarding the quantity, dimensions and weight. The same information you get written also on your boarding pass. But for the 'sports equipment' there is no explanation at all, neither in the process of booking nor on the boarding pass. It says just 'sports equipment'. To be more ridiculous, it allows you only to book 1 'sports equipment' per flight. The question is how then to book 2 online (and save money) if skis are one and ski boots another 'sports equipment'? The answer is: impossible. This is Wizzair's not only lack of transparency but also extortion and blackmail – you're not going to fly if you don't do extra payment, regardless of lack of information.
I refused to pay 70,00eur per flight as this would considerably affect my trip budget. I wanted to speak with supervisor.
«No! You are not speaking with supervisor! I am here! You are speaking with me!», the girl at the Wizzair desk raised her voice on me.
«I want to speak with your supervisor.», I repeated the request.
«No!», she answered.
«Then I want your name or your function or your ID number so that I can complain later on and mention you.», I now requested.
«No! I am not telling you my name!», she was getting angrier.
I also requested book of complaints but she didn't want to hand over one to me.
«No name! You are not getting my name!», the girl didn't want to reveal her identity.
Then, as a proof, I managed to take a photo of her. If she didn't want to give me any of her details so that I can complain, this was my only option. She now went berserk, starting screaming and run over to the police.
«Delete my photo!», she ordered.
«Are you willing to give me your name in order to complain?», I asked her.
«No!», she screamed at me.
There were five either policemen or custom officers around us and they tried to put down the tension. When the girl went away, they told me that they really couldn't understand why she, as a official representative of Wizzair, wouldn't give me her name. But they also kindly requested to delete the photo just to calm down everything.
In meantime the girl went to the check-in desk lady ordering her not to let me on the flight unless I delete the photo. When she came back, I noticed that she had her name tag around her neck and I tried to read her name but she immediately covered the tag with her hand, making it impossible for me to read it.
«No name!», she kept repeating.
At the end I gave up and decided to delete the photo. Only two custom officers were still there and they confirmed her that the photo had been deleted.
«So is it 70,00eur for ski boots?», I asked again.
«Yes. 70,00 euros.», she confirmed.
With my mobile phone I went on the internet to check the price list on the Wizzair's website. This is the official pricelist regarding baggage transport taken from Wizzair's website:
Baggage fees
Name of the fee Calculation method Amount
Baggage fee (low season)
Calculator here!
via wizzair.com & call centre Per flight, per passenger and per bag €15.00 - €38.00 / Ł13.00 - Ł33.00
Baggage fee (high season)
Calculator here!
via wizzair.com & call centre Per flight, per passenger and per bag €25.00 - €48.00 / Ł21.00 - Ł39.00
Baggage fee
at the airport Per flight, per passenger and per bag €60.00 / Ł48.00
Baggage fee
at the gate Per flight, per passenger and per bag €60.00 / Ł48.00
Large cabin bag fee (high and low season)
Calculator here!
via wizzair.com & call centre Per flight, per passenger €10.00 - €20.00 / Ł9.00 - Ł17.00
Large cabin bag
fee at check-in Per flight, per passenger €35.00 / Ł28.00
Large cabin bag
at the gate Per flight, per passenger €35.00 / Ł28.00
Sporting equipment fee
via wizzair.com & call centre Per flight, per passenger and per bag €30.00 / Ł24.00
Sporting equipment fee
at the airport Per flight, per passenger and per bag €45.00 / Ł36.00
Sporting equipment fee
at the airport Per flight, per passenger and per bag €60.00 / Ł51.00
I could immediately see that there was something even fishier going on. The fee of 70,00eur was nowhere to be seen. But there are two fees for sporting equipment – 45,00eur and 60,00eur. Regardless of which one is right, the requested fee of 70,00eur was over the official price list.
Of course, the girl couldn't explain it.
After a short consideration, I decided to pay 70,00eur and fight my way when I get back home.
«I am sorry. But we are now closing the check-in desk!», the girl told me unapologetically and didn't even want to consider telling her collegue at the check-in desk to wait 2 minutes while I pay those 70,00 euros.
«What now?», I asked.
«Now you can maybe get to the gate and pay 140,00 euros there.», she said.
«140,00 euros?», I was puzzled.
«Yes. 70,00 euros for ski bag and 70,00 euros for ski boots bag. Because you haven't checked-in your skis on time although you paid for them online.», she continued.
That was it. I had enough of her and Wizzair and decided not to fly. It was also questionable if the security guards would let me through with skis and boots. The girl didn't know.
The girl also offered at extra cost to book me on another flight to Kutaisi in 4 days time. That was out of the question first because of the price and secondly because I had my flight back in 4 days time. Flying to Kutaisi and staying there for an hour wasn't really my cup of tea. Whose would?
I still didn't get the girl's name. But Wizzair should have kept the employee's working schedule and Wizzair should know who worked at Wizzair desk at approx. 22:00 on 17th February 2015. To make it easier, she was approx. 25 years old, approx. 170cm tall and had long dark hair.
I request the refund of my return flight ticket in the amount of HUF 19980,00 and 'sports equipment' in the amount of HUF 18600,00, making it the total of HUF 38580,00.
And thank you Wizzair for ruining someone's holidays due to the extortion, blackmail and lack of transparency.
This same letter has been posted to:
1.) Croatian Tourism Forum – http://www.forum.hr/forumdisplay.php?f=43
2.) Tripadvisor – http://www.tripadvisor.com
3.) Lonely Planet's Thorntree Forum - https://www.lonelyplanet.com/thorntree
4.) Skytrax Airline Quality - http://www.airlinequality.com/
5.) Nemzeti Közlekedési Hatóság (National Transport Authority in Hungary)
6.) European Commission – Department of Justice, Consumers and Gender Equality
------------------------------------------------------------------------
komentiraj (4) * ispiši * #
17
utorak
veljača
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 15 - Jasna Chopok, Slovačka (17.02.2015.)
Posljednji od četiri dana skijanja u Slovačkoj i Poljskoj odlučio sam provesti u Jasni. Odlučio sam ovom skijalištu dati još jednu šansu. Prošli je put bila subota. Danas je utorak. Nadao sam se boljoj situaciji na terenu.
Došao sam na parking malo prije devet i, vjerovali ili ne, pronašao zemljake u Jasni. Do mene se gotovo istovremeno parkirao autić sa ZG tablicama. Stariji bračni par. Kažu da već sedam godina dolaze na skijanje u Jasnu. I oni se slažu da je trenutno malo previše leda pod nogama.
Parkirao sam danas u Lučkyma nedaleko šestsedežnice. Puno je lakše nego ići, kao prošli put, još više u planinu i parkirati kod Bhrliska gondole. Lakše u smislu da ne moraš još par kilometara ići u brzo i trošiti extra benzina. A još više jer na kraju dana, kada su ti noge već dobrano u kurcu, ne moraš se do auta spuštati po ledenom crnjaku nego turistički po plavcu.
Za početak sam i napravio par rundi po toj plavoj petici da se ugrijem. Ljudi je već sada bilo kao mrava, a kako je dan odmicao, bilo ih je sve više i više. Čovjek bi pomislio da je opet vikend. Katastrofa. Em dugo čekanje na žicu, em toliko ljudi na stazama da jednostavno ne možeš skijati s užitkom jer non-stop ti netko iskače pred noge, najčešće u ležećem položaju. Kamikaza popriličan broj, posebice tinejdžera koji se bez kontrole i lelujajući spuštaju svom brzinom niz padine. Jasna po gužvama i "kvaliteti" skijaša još uvijek nije dostigla bugarsko Bansko, ali bome radi na tome.
Staze se na prvu doimaju kao da su danas dobro pripremljene. Ali drugi spust već otkriva slovačko neznanje pripremanja staza. Pod nogama je snijeg bio dosta mekan, iako je noćna temperatura debelo u minusu, a i dnevna je oko nule u bazi, a koji stupanj ispod nule gore na vrhu. Bilo je sasvim očito da su tijekom noći natukli nešto umjetnog snijega i onda ga sat-dva-tri prije otvaranja skijališta samo nabacali na stazu, posebice preko ledenih ploha, i ratrak je jednom prešao preko toga. Umjesto da se to učini u večernjim satima kako bi se staza stvrdnula do jutra do otvaranja. Taj mekani nesređeni umjetni snijeg pod nogama je napravio svoje. Hrpa ljudi i loša priprema već je pola sata nakon otvaranja skijališta značila stvaranje hupsera. U početku su bili mali, ali rasli su brzinski da su sat vremena kasnije predstavljali zaista velik izazov za manje iskusne skijaše. Uz to ponovno se stvorio led. I na crnim i na crvenim, ali i na plavim stazama gdje ne bi trebalo, uz dobru pripremu, zbog blagog nagiba staze biti toliko leda. A najveći šok i nevjerica dana bili su brežuljci umjetnog snijega posred većine staza na sjevernom dijelu Chopoka. Očito je da su Slovaci iskoristili minuse i tijekom noći odlučili napraviti što više umjetnog snijega, ali ujutro, kada su hvala Bogu ugasili topove, ostavili su te brežuljke umjetnog snijega po stazama, umjesto da su ih ratrakom gurnuli u stranu. Čak i kada si "uhvatio" neku stazu bez ljudi, ili čak s manje leda, sada nisi mogao pustiti malo skiju i guštati zbog tih brežuljaka. Osim ako voliš skijaške skokove. Jasna je danas izgledala kao jedan veliki fun park, skakaonica i klizalište, sve u jednom. Najmanje se tu radilo u skijalištu.
Vjetra na početku uopće nije bilo na vrhu i baš sam pomislio kako sam krivo u subotu ocijenio položaj ovog skijališta. No, nije potrajalo. Sat, sat i pol kasnije dignuo se opet orkanski vjetar na cijeloj gornjoj polovici skijališta (ne samo na vrhu) da je ponovno odnio i ono malo snijega. Cijela gornja polovica skijališta bila je sada jedna velika neprekidna ledena ploha. Usudio bih se reći da je možda i gora situacija nego u subotu. Moje Elanice se jednostavno nisu mogle oduprijeti tom ledu. Uspio sam se spuštati uz rub staza gdje je bilo malo nanesenog snijega. Vjetar je bio toliko jak da čak kada sam i na strmini stao da uzmem malo zraka, morao sam se grčevito držati štapovima za tlo jer me vjetar njihao kao pero. Mene od skoro 100 kila i 1,82cm!
Prebacio sam se na južnu stranu Chopoka i tu je situacija bila puno bolja. Bez vjetra, prekrasno osunčano, puno bolje pripremljene staze. Od ranog jutra lijepo tvrde s neznatnim hupserima i ledenim plohama. Imao sam dojam kao da dvije potpuno različite garniture osoblja uređuju Sjever i Jug. Nažalost, i ovdje je bili poprilično ljudi. Manje nego na sjevernoj strani planine, ali još uvijek puno. Mravinjak nije dolazio toliko do izražaja na stazama jer su staze ovdje lijepe dugačke i široke, koliko na ulazima na žice, posebice na jednu jedinu (sporu) sedežnicu na toj strani. Čekalo se više i od 20 minuta i onda je trajala čitava vječnost da se dođe do vrha.
Ručao sam danas u restoranu hotela Kosodrevina na južnoj strani. Hotel je totalno komunistički look, malo oronuo, a njegov restoran izgleda kao jedna velika menza. Plastični stolnjaci, poflekane industrijske zavjese, soc-lusteri. Cijene malo jeftinije nego na sjevernoj strani Chopoka, ali svejedno dosta visoke za Slovačku. Veliko pivo 2,00eur, a špagete bolonjeze 4,80eur.
Da rekapituliram: znate kako se kaže - Veni, Vidi...i ne vratio se opet. Zaista je bilo lijepo nakon toliko godina želje za skijanjem u Tatrama doći napokon u Jasnu. Ali da je bilo lijepo skijanje, baš i nije. Daleko daleko od toga. Bilo je previše živciranja. Jednostavno ne znaju se pripremiti staze, mravinjak ljudi, loši skijaši na stazama, nema redara, gužve na žicama, nepregledni i teški ulazi na žice s plastikom pod nogama koja se skliže, većina sporih (iako novih) žica i taj orkanski vjetar da je očito da je Jasna geografski loše položena. Jasna nije najlošije skijalište u kojem sam bio, ali spada u kategoriju loših. U Europi, gdje je skijanje zaista popularan sport, i gdje imamo na stotine i stotine skijališta, konkurencija je velika. Jasna je jednostavno treba potruditi više.
A da se ne mora uvijek ići na megalomanski projekt skijališta dokazalo je Malino Brdo Ružomberok koje je pokazalo da se jako dobro može skijati i s manje staza, koje su odlično pripremljene, i s manje žica, ali da su brze, i s manje promocije, što nosi manje ljudi i manje zarade, ali ugodnije skijanje i zadovoljstvo za sve.
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 37.2
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 446.3
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 72.3 km/h
VIDEO - "malo" je ljudi na stazama http://youtu.be/mqS2B6ZUT20
komentiraj (0) * ispiši * #
16
ponedjeljak
veljača
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 14 - Białka Tatrzańska, Poljska (16.02.2015.)
Probudio sam se u šest, ne bih li do sedam najkasnije krenuo prema Poljskoj. Poljska je tu iza ugla, ali posvuda uokolo su visoke Tatre pa cesta vijuga. Zakopane, najpoznatije poljsko zimsko odredište, je svega 80 kilometara od Bešenove. Samo mjesto Zakopane nema skijalište, ali zato su svugdje oko Zakopana što manja što veća skijališta. Zapravo je riječ više o manjima, nego o većima. Većina ima tek kilometar ili dva staza, a primjerice Białka Tatrzańska, moje današnje odredište, sa deklariranih samo 17 kilometara staza, već je jedno od najvećih skijališta ne samo oko Zakopana, već i u čitavoj Poljskoj. Białka je od Zakopana udaljena dodatnih 20 kilometara na sjeveroistok. Vožnja od Bešenove do Białke trajala je 2h15min. Odlučio sam se za prečicu kroz planine, a cesta je na jednom dijelu bila zaleđena pa je bio potreban dodatni oprez. Osim tog dijela od 15-20 kilometara, ostatak rute je bio zadovoljavajući. Slovačko-poljsku granicu prešao sam kod mjesta Chyzne. Naravno, s obzirom da su i Slovačka i Poljska u zoni Schengena, nema nikakvih kontrola. Samo je plava tabla s natpisom 'Rzeczpospolita Polska' unutar EU zvjezdica davala na znanje da se ulazilo u drugu zemlju.
No, kako sam se približavao Białki, postajalo je sve oblačnije i maglovito. Sve prognoze, koje sam danima pratio na internetu, prognozirale su čisto sunce skroz do kraja tjedna. Ok, nije prvi put da su pogriješile. Ali ovo je bio totalni promašaj. Sunce na kraju danas nikada nije izašlo. U početku dana je bilo maglovito na gornjem dijelu planine, od sredine dana magla se digla, ali je i dalje ostalo nešto difuznog svijetla. Jako jako hladno, iako bez vjetra. Cijelo vrijeme u Białki temperatura je bila između -1 i -4 Celzijaca.
Ulaz u Białku je malo konfuzan. Istina je da je samo jedna glavna cesta i da se gradić smjestio uzduž te glavne ceste, ali skijalište nije na glavnoj cesti. A do skijališta uopće nema putokaza. Nekoliko sam puta krivo ušao u nečija dvorišta, dok napokon nisam pogodio pravu cestu prema skijalištu i parkingu. Skijalište se u daljini vidi s glavne ceste, ali kako doći do njega to je bilo pitanje jutra. U devet parking se tek počeo puniti tako da samo uhvatio mjesto u prvom redu.
Białka kao mjesto je jako zgodno. Možda i najzgodnije dosad na ovoj turneji. Izostale su tu betonske i limene "majstorije" i gradić sa svojim, uglavnom drvenim, vilama izgleda vrlo pitomo i slikovito. Uzduž glavne ceste ima čitav niz raznih trgovina i restorana te zalogajnica, ali i štandova sa suvenirima, opremom i homemade snackovima. Uz bazu skijališta su pak planski izgradili skijaško selo. Ima tu jedan hotel s 4 zvijezdice (Hotel Bania), nekoliko restorana i barova, te trgovina skijaške opreme, ali i kompleks kupališta - Terme Bania. Naime, Białka je smještena uz izvore termalne vode. Čim sam vidio kupališta, odmah sam se uhvatio za glavu. Iako sam sinoć u polusnu govorio sebi da moram u ruksak ubaciti kupaće, kupaće su na kraju ostale u apartmanu.
Skijaško selo ima miris novoga i očito je iz prve da je sve izgrađeno nedavno. I cijelo selo izgleda jako američki s puno drva i stakla. Da ne znam, rekao bih da sam "zapeo" negdje u SADu.
Cijene su na ovom skijalištu daleko niže nego u Slovačkoj. Ima raznih varijanti skipassova, ali primjerice jednodnevni stoji 99 zlota ili 23,70eur. A ono što je pomalo nevjerovatno za ovakvu cijenu jest da se Białka Tatrzańska otvara u 08:00 ujutro i zatvara tek u 22:00 navečer. Tko želi, može s istom jednodnevnom kartom skijati od osam ujutro do deset navečer. Naravno, od pet popodne pale se reflektori. Ne jedna, ne dvije staze, već čitavo je skijalište osvjetljeno reflektorima i pripremljeno za noćno skijanje.
Od 17 kilometara deklariranih staza, 80% su plave, 20% su crvene. Crne staze ne postoje na ovom skijalištu. Ma i crvene su, da budem iskren, daleko od crvenih koje se viđaju po Sloveniji, Austriji, Italiji... Od šest deklariranih crvenih staza, dvije nikako nisu crvene, dvije su navučene crvene, a samo preostale dvije su zahtjevnije i zaista crvenog karaktera. No, staze, bilo plave, bilo crvene, su jako kratke. Većina ima jedva par stotina metara. Ove dvije prave crvene, koje su mi bile jedini užitak, ni po 700. A na najdužoj plavoj od vrha planine do baze s ekstremnim vijuganjem od ruba do ruba staze bilo je nemoguće skupiti kilometar i pol. Da ne bude da samo prigovaram, staze su odlično pripremljene. Ujutro lijepo speglane, sredinom dana nešto mini hupsera i par ledenih ploha, ali moglo se bez problema skijati i kasnije popodne ili navečer. Jedino što zapravo malo se vremena ovdje provodi na stazi. Najviše se provodi čekajući na žicu i onda kada ju napokon dočekaš, vozeći se gore.
Navodno prije desetak godina Białka je bilo skijalište s tek stazom ili dvije i starim vučnicama. Onda su Poljaci krenuli u ofenzivu i nabavili second hand sedežnice od Austrijanaca i postavili ih umjesto mnogih vučnica. Te "stare" sedežnice ne izgledaju nimalo staro. No, nisu tu stali. Kasnije su nabavili i nove novcate sedežnice poput 6-sedežnice Doppelmayr s balonom ili najnovije Leitner 6-sedežnice s balonom i grijaćim sjedalima. Danas Białka ima 9 sedežnica i 8 vučnica, od kojih su ove posljednje skoro sve na poligonu za učenje. Ali, bez obzira na iznenađujuće velik broj žica za tako malo skijalište, isto je tako iznenađujuće koliko su žice spore. Za popizditi spore. Na onim otvorenima smrzneš se dok dođeš do vrha. Prvo se zapravo smrzneš čekajući na žicu 20tak minuta jer je danas bila hrpa ljudi. A još je ponedjeljak. Što bi tek bilo da sam jučer bio ovdje?! I nema reda. Svi se guraju preko reda, a onda usred najveće gužve, svaki drugi četverosjed ili šesterosjed ide s osobom ili dvije. Redara na ulazu u žice nigdje na vidiku. Kao uostalom ni na stazama. Nisam vidio niti jednog od devet ujutro kada sam stao na skije do 16:30 kada sam kapitulirao. A trebalo bi redara biti i na žicama i na stazama jer ne samo da nema reda na ulazu u žicu, već nema reda ni na stazama. Kada bih radio nekakve top liste, Białka bi vjerovatno bila negdje pri vrhu po lošem skijanju skijaša. 80% njih ne zna skijati, ali ne uzima učitelja skijanja. 80% njih misli da zna skijati. I onda se događaju padovi, jedan za drugim. Dok sam čekao na žice, znao sam se zabavljati gledajući koliko ih je palo u kratkom vremenu. Stravično. Stravičniji su i direktni sudari da me danas kod skijanja nije bilo strah ni eventualnog leda ni hupsera ni ičega drugog doli da će se netko bez kontrole zabiti odnekud u mene. Plus kamikaze. Białka se može pobratiniti sa Sljemenom.
I onda kada napokon dočekaš žicu nakon 20 minuta, treba ti 15 da dođeš do vrha (u Austriji ili Italiji ista žica bi te odvela do vrha za 5-6 minuta), i kada si se napokon obradovao da ćeš sada uživati u spustu, vrlo brzo shvatiš da je uživancija kratkog vijeka. Spustiš se do dna za 45 sekundi.
Ovo je skijalište raj za početnike. I zaista, dok se na mnogim drugim skijalištima početnicima nudi tek pokoja plava staza, ovdje imaju cijelo skijalište na raspolaganju. Da me neki početnik pita, bez puno razmišljanja bih preporučio Białku. S druge strane, drugima ovdje vrlo brzo postaje dosadno. Nema pravih strmina, nema adrenalina. Ovo je sasvim sigurno prvo skijalište (ne računajući skijanje u dvoranama) gdje u niti jednom trenutku danas nisam osjećao bolove u mišićima, grčeve ili da sam ostajao bez daha.
Skijalište ima prostora za širenje, ali nažalost, s obzirom na blage padine planine, teško da bi se moglo izvući nešto više od plavih staza. Ipak je Białka vrlo nisko - baza je na samo 680m, a vrh na 910m nadmorske visine.
Malo prije podneva postalo je toliko dosadno da sam pustio skije i odlučio negdje sjesti i pojesti i popiti nešto. Loša odluka. Jer zlota u džepu nisam imao. A ama baš niti jedan bar ili restoran na skijalištu ne prima niti kreditne ili debitne kartice, ali isto tako ni eure. Ovo se skijalište nalazi svega 11 kilometara od slovačke granice, a euri se ne primaju! A uostalom tko danas ne prima kartice?! Eh, to ti je Europa. Poljska...
Ušao sam u nekoliko restorana. Svugdje ista priča. Samo cash. Samo zloti. Pokušao pronaći mjenjačnicu. To ne postoji u Białki. Jedino bankomati. Na kraju sam odustao. Očito nisu zainteresirani da zarade. Otišao sam do auta i pojeo što sam imao u ruksaku. A onda sam odhrkao 45 minuta. Mogu reći da mi je dobro to došlo. Inače, cijene hrane su jako niske. Sva glavna jela koštaju tek po par eura.
Vratio sam se malo prije 14:00 na skijalište. Ljudi je bilo još više. Mravinjak. Čekalo se još i duže na žicu, a na stazama je bilo jako malo prostora za skijanje. Hvala Bogu da su od 15:00 sati ljudi počeli odlaziti kući, a u 16:00 je već bilo sve u koliko-tolikoj normali. Ali meni se, bez obzira na sve, sve manje i manje skijalo. Cijeli dan sam se dosađivao, a poslijepodne je dosada bila na vrhuncu. Namjeravao sam ostati sat vremena na noćnom, ali dosada je bila jača. u 16:30 sam odlučio reći 'zbogom' Białki i ne vidjeli se opet.
Uzeo sam natrag u Slovačku glavnu cestu E77, koja je većim dijelom brza cesta. Malo je duža od one jutarnje, ali vremenski dođe na isto. Naravno, prije izlaska iz Poljske natankao sam Prašinara do vrha. Poljska ima jedno od najjeftinijih goriva u Europi - 4,45 zlota ili 8,21kn za litru Supera 95. Ajde barem nešto...
Zaključak: zgodan gradić, ali skijalište živa dosada!
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 25.1
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 409.1
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 65.5 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
15
nedjelja
veljača
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 13 - Malino Brdo Ružomberok, Slovačka (15.02.2015.)
Bešenova je odlično mjesto za stacionirati se u Tatrama jer je odlično povezano s puno skijališta u blizini. Neka od njih imaju tek jednu jedinu stazu, a druga se mogu pohvaliti s kilometrima i kilometrima. Namjeravao sam danas otići u Štrbske Pleso u Visokim Tatrama, gotovo 70 kilometara udaljeno od Bešenove, ali kasno sinoć sam odlučio promjeniti planove i otići negdje bliže. Štrbske Pleso je poznato kao jedna od postaja svjetskog kupa u nordijskom skijanju, dok je za alpsko skijanje poprilično sramežljiva ponuda, s deklariranih manje od deset kilometara staza. A i vožnja od sat i petnaest nekako mi se sinoć više nije činila privlačnom. Htio sam odspavati malo duže. Istraživao sam na internetu koje je bliže skijalište, a da nema samo jednu, dvije staze. I kocka je pala na Malino Brdo kod Ružomberoka. Udaljenost - 15 kilometara po odličnoj cesti.
Prolazio sam pred dva dana kroz Ružomberok. Sivi, industrijski grad, prepun komunističkih blokova, tvornica i visokih dimnjaka iz kojih je neumorno sukljao gusti dim. Ni danju nije ništa bolje. Ne znam da li je depresivniji ovaj grad noću ili danju. A i kasnije ću s vrha skijališta imati ne baš uobičajeni pogled kada skijaš - na tvorničke dimnjake. U predgrađu Ružomberoka cesta ide polako u planinu. Tek kilometar i pol. I onda staje pred gondolom. Iako je bilo 08:30 kada sam došao pred skijalište, a skijalište se upravo tada otvaralo, malo parkiralište uz gondolu već je bilo popunjeno. Tako sam morao parkirati 700 metara niže niz cestu i uzeti besplatni skibus.
Malino Brdo je malo skijalište. I ne samo to - Malino Brdo je i nisko skijalište. Najniža točka skijališta je na samo 545m nadmorske visine, dok najviši vrh Malino Brdo ima 1209m. No, snijega ima u pristojnoj količini i u bazi skijališta, a naravno još i više gore prema vrhu. Iako na mapi skijališta ima prikazanih snježnih topova, ja nisam vidio ama baš niti jedan.
Ukupno je osam žica: 1 gondola, 1 Doppelmayr četverosedežnica te 6 vučnica, uglavnom tanjurića. Većina vučnica je na par dvije kratke plave staze na poligonu za učenje, dok se za ozbiljnog skijaša bez problema mogu ugasiti sve žice osim gondole i četverosedežnice, budući da samo te dvije žice same pokrivaju sve staze na skijalištu, osim poligona za učenje. I gondola i sedežnica su iz 2001. godine i u vrlo dobrom stanju, kao uostalom i vučnice. I ono što je još važnije, i ujedno iznenađenje za jedno ovako malo skijalište, jest brzina svih žica, uključujući i vučnice.
Deklarirano Malino Brdo ima 12 kilometara staza, iako je ta brojka jako navučena. Na gornjem dijelu Malina Brda iscrtali su sedam paralelnih staza, a u stvarnosti je njih četiri i pol iscrtano na terenu koji je jako širok i te četiri i pol staze nisu zapravo označene na terenu. Podsjeća me na Molltaler. Navlakuša. Najgornji dio skijališta ima tu i tamo usamljenih borova pa je moguće skijanje između njih. Ali već par stotina metara niže, borovi nestaju i sve je jedna vrlo vrlo vrlo široka staza. Padina Malinog Brda je uglavnom crvena i, iako kratka od samo cca kilometar dužine, meni je odgovarala za skijanje. A moram i napomenuti da su sve staze uostalom odlično pripremljene, bez imalo leda. Potpuna suprotnost od jučerašnje Jasne. Šteta što staze nisu duže jer ovo skijalište ima prostora za širenje. Unatoč niskoj nadmorskoj visini ima potencijala. Užitak je bilo skijati na planini iznad Ružomberoka.
A najveći užitak bio je spustiti se od samog vrha Malinog Brda skroz do doline i donje stanice gondole. GPS je pokazao ukupnu dužinu od 3.8 kilometara. Samo je jedna staza, kombinacija crvene i plave, koja od središnjeg dijela skijališta, gdje su jedan hotel i tri restorana, ide do dna. Par puta spustio sam se bez zaustavljanja.
Generalno gledajući, Malino Brdo je pretežno crveno skijalište s tek par plavih te dvije i pol crne staze, koje uopće nisu uređivali pa su na crnima bili dosta tvrdi hupseri.
Iznenadio sam se da je, unatoč nedjelji i prekrasnom i toplom sunčanom danu, na skijalištu na kraju bilo malo ljudi. Na žicu se ulazilo ili direktno ili se čekalo maksimalno par minuta. Bit će da su svi zapalili za Jasnu. Tamo bih se mogao okladiti da je bila gužva.
I cijene su ovdje niže nego u Jasni. Dnevni skipass za Malino Brdo je 25,50eur, a ja sam uzeo 4-satni za 20,50eur. Četiri sata počinju teći od onog trenutka kada prvi put prođeš kroz vrata pred gondolom.
I hrana i pijača je barem 30% jeftinija. U središnjem restoranu Chata Daria kava dođe između 1 i 1,50eur; coca cola 1,60eur, malo pivo 0,90eur, a veliko 1,30. Pomfrit je 1,50eur, juhe 2,10eur, kobasa 2,80eur, a npr špikana svinjetina s kiselim zeljem i knedlima, koju sam jeo jučer u Jasni, ovdje dođe samo 4,50eur. Uzeo sam danas neke odlične slatke njoke s makom za 3,50eur.
Zaključak: malo, ali slatko skijalište. Volio bih ponovno ovdje skijati, ako se jednog dana nađem u blizini.
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 33.1
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 384.0
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 86.9 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
14
subota
veljača
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 12 - Jasna Chopok, Slovačka (14.02.2015.)
Sinoć sam stigao u Tatre na sjeveru Slovačke. Odvozio sam točno 580 kilometara. Odlučio sam se za put od Zagreba autocestom do Budimpešte i onda kombinacijom obične i brze ceste preko Esztergoma i Banske Bystrice te Ruzomberoka za mjesto koje se zove Bešenova. Druga opcija je bila preko Slovenije i Austrije te kod Bratislave ući u Slovačku i onda dalje na sjeveroistok. Ova druga opcija, iako duža, je bolja cesta, ali ona bi uključivala kupnju vinjeta za Sloveniju, Austriju i Slovačku, što bi znatno poskupilo put. Prva opcija zahtjevala je samo vinjetu za Mađarsku, budući da se u Slovačkoj koriste ceste koje nisu u sustavu naplate pa slovačka vinjeta u tom slučaju nije potrebna. I ova opcija preko Mađarske nije uopće loša što se tiče kvalitete ceste. Cesta je relativno loša nekih 40km pred i 40km nakon mađarsko-slovačke granice. Ostatak zadovoljavajući.
Smještaj na skijalištu Jasna Chopok je nevjerovatno skup. Čovjek bi pomislio da će Slovačka biti jeftinija od npr. Austrije ili Italije. Ali noćenje uz stazu nije se moglo naći za manje od 100 eura, a prosječno se zapravo traži 200 do 300 eura za sobu. Pretpostavka je da su zbog bogatih Rusa digli cijene. Navodno ih je zbog sankcija i pada rublje ove godine puno manje, ali cijene su i dalje tu.
Ja sam se rađe odlučio za jeftiniji, ali nešto udaljeniji smještaj. Bešenova je zgodan mali gradić 25 kilometara udaljen od Jasne ako se ide autoputom (za koji treba vinjeta) ili 33 kilometara vrlo dobrom običnom cestom (za koju vinjeta nije potrebna). Tu sam dobio prekrasan, topao i moderno uređen apartman za 17eur na noć. Veliki krevet, stol, mini kuhinja i kupaona te posuđe, posteljina, ručnici, gelovi za tuširanje, sapuni... I balkon. Završno čišćenje apartmana se ne plaća. Četiri noćenja u apartmanu za ukupno 68eur drugdje bi bila nemoguća misija. Apartmani se zovu Zaria & Vera, a bukirao sam preko www.booking.com
Već nekoliko godina namjeravao sam skijati u Jasni. I svake sam godine to skijanje odgađao, najviše zato jer je Slovačka nekako izvan ruta. Za nas Hrvate skijanje podrazumijeva najčešće Sloveniju, Austriju, Italiju i Francusku. Jasna je Bogu iza nogu. No, onaj tko strpljivo čeka, taj i dočeka. Početkom studenog prošle godine bio sam s frendovima u Gruziji. Otišli smo na dva dana u Kavkaz i putem smo prošli kroz Gudauri, glavno gruzijsko skijalište. Svidjelo mi se ono što sam tada tamo vidio, iako sezona skijanja još nije bila otvorena. I još sam bio u Gruziji kada sam odlučio kupiti za veljaču novu aviokartu natrag za Gruziju. Ovaj put radi skijanja. Pogodio sam baš u tom trenutku neku akciju i karta je bila bagatela. I budući da sam morao autom do Budimpešte da bih "uhvatio" let, zaključio sam da sam ovaj put dosta blizu Jasne. Ni 300 kilometara od budimpeštanskog aerodroma. I pala je odluka. Prije Gruzije otići ću u Slovačku. I evo me...
Kada sam se jutros probudio, bilo je užasno hladno. Nekoliko stupnjeva ispod nule. Stakla na Prašinaru zaleđena. Unutra toliko hladno da su mi se prsti smrznuli za volanom dok se auto nije ugrijao. Ali u sedam ujutro sunce je polako već izlazilo. Najavljivao se prekrasan sunčan dan. Trebalo mi je točno 40 minuta da od apartmana dosta dobrom cestom dođem preko Liptovskog Mikulaša do skijališta. Pred skijalištem cesta se počinje lagano penjati, ali ništa ozbiljno. I nema serpentina. Također, sve je savršeno očišćeno. Jasna se otvara svaki dan u 08:30, a zatvara u 16:00. Budući da je subota i sigurno će biti puno ljudi, odlučio sam doći što ranije. Već sam u osam parkirao auto i to prvi u redu. Prvi skijaši tek su počeli dolaziti. Kasnije će se svi parkinzi, iako ih je nekoliko, biti dupkom puni da će se oni koji su kasnije došli morati parkirati uz rub ceste. Prvo parkiralište je u selu Lučky uz istoimenu šestsedežnicu. Tu sam se mislio isprva parkirati, ali ne znam zašto sam nastavio naprijed. Sljedeći put parkiram tu jer sam zaključio da je nekako najpristupačnije. Nekih kilometar dalje je selo Zahradky s malim parkiralištem. Kilometar dalje je glavni dio skijališta - Biela put. Tu je nekoliko parkirališta i ja sam se parkirao u blizini Grand Brhliska gondole. Naravno, svi parkinzi su besplatni. Po registarskim pločicama najviše je naravno Slovaka, potom Čeha, Poljaka, Mađara i Ukrajinaca, a čak sam vidio i Bjeloruse, Litavce i Latvijce, dok sam kasnije na stazi čuo i hebrejski, nizozemski i britanski engleski.
Kao što sam ranije napisao, grdno se varate ako mislite da je skijanje u Slovačkoj jeftin sport. Ok, jeftinije jest nego u Austriji ili Italiji, ali daleko je od percepcije jeftinoće koju imamo o Slovačkoj. Bit će da je to i zbog ranije spomenutih Rusa, ali i zbog činjenice da Slovaci imaju euro. Jednodnevni skipass u Jasni tako dođe dosta visokih 37eura za jedan dan, 73eur za dva dana itd., uz 2eur depozita za chip kartu. Moguće plaćanje Visa i Mastercard karticama.
Skijalište Jasna zapravo se nalazi na planini Chopok, čiji je najviši vrh od 2024m ujedno i najviša točka skijališta. Dva su dijela skijališta - Chopok Sever i Chopok Juh. Jedno na sjevernim, a drugo na južnim padinama Chopoka. Do prije par godina ova su dva skijališta bila nepovezana. A onda su Slovaci izgradili dvije nove supermoderne gondole - A1 sa sjeverne strane te A2 s južne strane planine. Obje gondole se susreću na samom vrhu Chopoka u tzv. Rotondi, okruglom kompleksu koji ima i restorane i barove i trgovine.
Sjeverna i južna strana Chopoka različite su poput dana i noći.
Sjeverna strana gdje sam se parkirao i odakle sam ja krenuo u istraživanje ovog skijališta ima dvije trećine od ukupno deklariranih 46 kilometara staza u Jasni, dok preostala trećina otpada na južnu stranu. Jasna ukupno ima 4 gondole, 1 monorail, 7 sedežnica te 18 sidra i tanjurića. Većina ovih sidra i tanjurića nisu danas bili u funkciji, a mislim da ih rijetko kada i koriste budući da se uvijek uz njih nalazi neka novoizgrađena gondola ili sedežnica pa jednostavno nije više potrebno koristiti ta sidra i tanjuriće. Neka od njih su toliko kratka da mi nikako nije jasno zašto su uopće napravljena. Većina žica je naravno na sjevernoj strani Chopoka. Tu su 3 od 4 gondole, sve odreda nove te sve sedežnice osim jedne, koja je na jugu. Žice su mix Pome, Dopplmayra i Leitnera. Variraju od nekoliko srednjovječnih dama do uglavnom zgodnih mladih komada. Iznenadilo me zaista koliko su očito Slovaci nedavno uložili novaca u modernizaciju ovog skijališta. Jedino što je većina žica, čak i novih, dosta spora. Također, ulazi na žice su uglavnom čudni, te teški za početnike. Naime, većina ima pokretni tepih, ali nagib kod ulaza na pokretni tepih nisu prekrili snijegom, nego su ostavili plastiku koja se skliže. Isto stoji za kraj pokretnog tepiha. Umjesto da se tu stavi običan tepih koji bi zaustavio eventualno skijaša, oni su postavili plastiku pa sam čak i ja par puta došavši do kraja pokretnog tepiha, skoro pao u rupu ispred sedežnice. S druge strane, dobra je stvar Jasne da skoro sve žice imaju 'single line' za one skijaše koji skijaju sami. To je nešto uobičajeno u SADu, ali u Europi tek treba zaživjeti.
Staze na sjevernoj strani Chopoka su jako raznovrsne, od laganih plavih za početnike do lijepih crnjaka za iskusne. Najduža, u kombinaciji plave i crvene, ide od vrha Chopoka na 2024m nadmorske visine do najniže točke skijališta u Lučkyma na 943m. Dužina je preko 5 kilometara. Nažalost, sjeverna je strana skijališta zbog orijentacije manje osunčana. Prva dva sata ujutro sunca gotovo da i nema. A i kasnije na velikom dijelu nema sunca, pogotovo na stazama koje idu kroz šumu. Ta šuma je upravo dobra strana Sjevera. Vrh skijališta je naravno ogoljeli, ali donje dvije trećine ima šumu i postoje jako zgodne staze okružene zelenilom. Postoje čak i skijaški puteljci skroz kroz šumu. Drveće je dosta razmaknuto tako da je moguće i offpistanje ili tree-skiing. Nažalost, iako su neki prakticirali, meni se činilo da snijega nije bilo dovoljno za offpistanje na nekim dijelovima, a na drugima pak su hladno vrijeme i vjetar napravili tvrdu koru na snijegu. Upravo je vjetar danas bio izvor skoro svih problema. Toliko je puhalo na gornjoj polovici skijališta da je vrh, gledajući ga odozdo, izgledao cijelo vrijeme kao da je u nekakvom oblaku. To nije bio nikakav oblak, nego vjetar i pijavice koji su dizali snijeg sa zemlje. Da je ovo skijalište negdje u zapadnoj Europi, gornja polovica se uopće danas ne bi otvarala. Vjetar je zaista bio jak i hladan. Temperatura je na vrhu službeno bila -3, u srednjem dijelu skijališta 0, a na dnu +3. No, plus windchill. Uz vjetar danas je bilo jebeno hladno. Definitivno moj najhladniji skijaški dan ove sezone. Toliko da sam pomislio staviti masku preko lica. I ta hladnoća i vjetar, unatoč kasnijem suncu na većem dijelu skijališta, nisu prestali čitav dan.
Vjetar je bio i razlog da je gornji dio skijališta gotovo potpuno bio bez snijega. Tu je bila jedna velika ledena ploha da sam se mučio na mojim Elanicama. Izvodio sam rotacije poput najgoreg početnika. Katastrofa. Nisam uopće zadovoljan današnjim skijanjem.
Ali leda je jako jako puno bilo i u donjim dijelovima skijališta gdje vjetra ili je bilo malo ili ga nije bilo. Prvi jutarnji spust niz plavu stazu, lijepo popeglanu, otkrivao je već tada i na nižim dijelovima ledene plohe. Led je već tada provirivao kao što direktno sunce ujutro proviruje u sobu kroz zavjese. Nikako mi nije bilo jasno da nisu mogli bolje spremiti barem te staze na donjem dijelu. U konačnici, danas je na Jasni bilo malo skijanja i puno klizanja. Loše. Jako loše.
Chopok Juh je drugačiji od Sjevera. Ovaj je dio skijališta od otvaranja lijepo osunčan, s manje vjetra (gotovo da ga i nije bilo), s neznatnim ledenim plohama, ali zato je snijega manje i mekši je, a na par mjesta je izbijalo i malo zemlje. Na dva mjesta su čak bili i manji i veći kamenčići koje se moglo bez problema zaobići, ali zašto radnici sa skijališta nisu to mogli očistiti, to ne znam. Južni dio skijališta ima uglavnom crne i crvene staze i za početnike je bolje da ovdje ne zalaze. Žice su stare. Skoro sve su vučnice iz praere, a jedna se non-stop kvarila u tih sat i pol kojih sam proveo na Jugu. Jedna jedina sedežnica je spora i stara. Jedino je svjetlo ona nova A2 gondola od sredine do vrha, ali tako je bezvezno postavljena da, da dođeš do nje, moraš nakon sedežnice skinuti skije i onda pješke malo u brdo. Zbog starih i sporih žica na južnoj je strani bilo gužve. Čekalo se u redu i do 20 minuta, dok se na Sjeveru ili ulazilo odmah ili čekalo maksimalno par minuta.
Iznenađenje s Jasnom je i u restoranima. Ima ih nekoliko uz staze, od običnih barova do restorana više klase. Ja sam ručao u restoranu hotela Družba koji je bio cjenovno ok. Ali cijene su europske. Coca cola je 1,80eur, malo pivo 1,20eur, veliko pivo 1,80eur... Kava stoji od 1,50 do 2,60eur. Od hrane: bolonjez 6,50eur, gulaš 7,50eur, kobasa 4,50eur, pomfrit 1,50eur. Ja sam uzeo špikanu svinjetinu s kiselim zemljem i knedlima za 5,90eur - jedno od najjeftinih jela na meniju.
Postoji još jedna loša praksa na ovom skijalištu. Čine se da Slovaci pate od balkanskog sindroma kada je riječ o radu žica. Po radnom vremenu, sve žice bi trebale raditi do 16:00. ALI već u 15:20 žice su počeli zatvarati. Tako su i mene zajebali s povratkom prema parkingu. Žicu koja mi je trebala biti poveznica, jednostavno su zatvorili prije vremena. Morao sam se odgurivati kroz šumu da bih došao do auta. Ahhh...
Sve u svemu, loše je bilo danas. Uopće me nije oduševilo ovo skijalište. Nadam se da će u drugom pokušaju ostaviti bolji dojam.
Sutra idem u Štrbske Pleso u Visoke Tatre gdje se nalazi zgodno malo skijalište od 10tak kilometara staza. Preksutra bih po planu trebao biti u Poljskoj u Bialki Tatrzanskoj, budući da su Zakopane odmah tu iza ugla. Utorak je rezerviran ponovno za Jasnu Chopok.
A onda od srijede do sljedeće subote skijanje u Bakurianiju i Gudauriju u Gruziji.
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 39.4
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 350.9
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 72.7 km/h
VIDEO - VJETAR & LED http://youtu.be/TmEtePFfTws
komentiraj (0) * ispiši * #
09
ponedjeljak
veljača
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 11 - Kranjska Gora, Slovenija (09.02.2015.)
Bome je ujutro bilo hladno. Puno hladnije nego jučer. Ruke su se bez rukavica brzo ukočile na hladnom kranjskom zraku. Ni nožni prsti u pancama nisu bili bolje. Za razliku od jučer kada se to nije dogodilo, danas sam osjećao kako su smrznuti. I staze su bile tvrde da je u početku trebalo voziti oprezno, pogotovo oni s loše naoštrenim rubnicima. Kasnije u danu je malo popustilo, ali i dalje dosta tvrdo. No, kako je ljudi bilo jako malo, osobito na Podkorenu, danas skoro da i nije bilo ledenih ploha. I hupseri su se mogli izbrojati na prste jedne ruke.
Danas mi je drago da su pogriješili vremensku prognozu. Najavljivali su oblačno jutro, a sunce je trebalo proviriti tek krajem poslijepodneva. Na kraju je ispao prekrasan sunčani dan od početka. Nažalost, problem Kranjske Gore je što je skijalište tako postavljeno da čak i kada je sunce, velik dio skijališta je neosunčan. Prvenstveno Podkoren. Ipak, bez obzira, odlično i danas skijanje.
Zadnja tri dana su bila pravi pogodak.
Sada možda otiđem ovaj tjedan na Sljeme. Volio bih "odraditi" jedno noćno.
A ako ne, u petak pičim na četiri dana za Slovačku i Poljsku (Jasna i Zakopane) pa onda avionom za Gruziju na četverodnevno skijanje na Kavkazu.
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 35.4
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 311.5
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 95.3 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
08
nedjelja
veljača
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 10 - Kranjska Gora, Slovenija (08.02.2015.)
Nedjelja. Još i praznik u Sloveniji. Bilo je za očekivati hrpetinu ljudi na skijalištu. Zato sam i došao na parking dobrih 40 minuta prije otvaranja skijališta. I uhvatio mjesto tik uz sedežnicu Dolenčev rut. Parking je tada bio još uvijek skoro pa prazan.
Ostale su mi dvije skijaške karte još od lani i odlučio sam ih iskoristiti danas i sutra. Još u listopadu i studenom bila je obavijest da je zamjena prošlogodišnjih karata besplatna. Onda sam još i kontaktirao mailom i telefonom da se u to uvjerim. Dobio sam potvrdne odgovore. Međutim, kada sam danas došao na blagajnu, žena me blijedo pogledala.
"To ni mogoče!", rekla mi je.
Vidio sam se kako se svađam s njom sve u 5. Ove su godine mijenjali u Kranjskoj Gori vrstu chip karata i ne može provjeriti ako je ostalo što na starima. No, pozvala je odmah kolegicu koja se sjetila mojih mailova. I dobio sam na kraju kartu za danas, a sutra moram natrag na blagajnu da dobijem drugu i za sutra.
Prva polovica dana izmjenjivalo se sunce i oblaci. Ipak, i s oblacima vidljivost je bila jako dobra. Od 14:00 sunce više nije provirivalo, a dignuo se odjednom jak vjetar koji je počeo nositi snijeg.
Staze sve otvorene i ujutro je bila milina voziti po dobro speglanim stazama. Dva sata kasnije počeli su tu i tamo hupseri, ali ne preveliki da se nije moglo skijati oko njih ili preko njih. Problem su predstavljale ledene plohe. Ne sjećam se da sam ikada bio u Kranjskoj Gori, a da nije bilo puno leda, pogotovo iznad Podkorena. Najgori dio bio je zasigurno prva trećina staze za svjetski kup, čim se skineš sa sedežnice Podkoren 1. Ta prva strmina je valjda vječito okovana ledom. Svaki put me led ovdje dobro zarotirao par puta. Ostatak staze svjetskog kupa odličan, posebice zadnja strmina, neposredno prije ulaska na sedežnicu, koja začudo skoro i da nije imala leda.
Druga problematična staza bila je kada se s Vitranca ide natrag prema Kranjskoj Gori. Ta je skoro sva bila u ledu, ali kako nije prestrma, lakše je bilo skijati po njoj, iako je imala dijelove na kojima se led doslovno presijavao.
Ljudi neobično malo. Hm, zar je prošlo vrijeme kada se po Sloveniji čekalo i čekalo na žicu nedjeljom i praznikom?! Cijeli dan direktno sam ulazio na žicu. I daleko je manje loših skijaša nego jučer na Krvavcu. I uglavnom su se takvi držali laganih staza za vježbanje. Bilo je doduše par budala, pogotovo roditelja s malom djecom koja ne znaju skijati, na strminama Podkorena, ali u prihvatljivom broju. Neću zaboraviti klinca kojeg je stari natjerao na posljednju strminu staze za svjetski kup i ovaj je padao doslovno sa svakim zavojem od vrha do dna.
Sve u svemu dobro skijanje danas. Unatoč ledu.
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 36.4
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 276.1
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 74.4 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
07
subota
veljača
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 9 - Krvavec, Slovenija (07.02.2015.)
Bio je ovo prvi odlazak na Krvavec i u Sloveniju uopće ove sezone. Snijeg koji je napadao posljednjih par dana valjalo je iskoristiti. A danas je prognoza za Krvavec bila savršena. Sunce. Inače zbog gužvi ne volim skijati vikendom, a posebice u Hrvatskoj i Sloveniji. Danas sam odlučio napraviti iznimku.U osam sati sam došao podno Krvavca i, na moje iznenađenje, uhvatio prvi parking uz gondolu. Ljudi je dolje bilo malo, a kada sam se dignuo gore, situacija se nije puno promijenila. Čudno, ali istinito. Subota, a na žicu se ulazilo iz prve. Oko 10:30 skupilo se malo više ljudi, ali još uvijek se brzo ulazilo na žice. Maksimalno se čekalo 2-3 minute.
Iznenađenjima na Krvavcu danas nije bilo kraja.
1.) Snijeg je bio vrlo suh. Za Europu neobično suh. Staze su odlično speglali i na speglanu stazu je palo kasnije još par centimetara powdera. Divota. Sve su staze držale do otprilike 14:00, a onda su se na strmijim dijelovima pojavili hupseri koj, zbog suhog snijega, nisu za prave skije predstavljali problem. U isto vrijeme se pojavilo i nešto ledenih ploha, ali nigdje da se presijavaju.
2.) Iznenađujuće je velik broj loših skijaša danas bio na skijalištu. Za jedno slovensko skijalište, daleko iznad prosjeka. Naravno, čulo se dosta Srba, Bosanaca i Hrvata tako da je razumljivo. Znao sam stajati pet minuta na vrhu staze i gledati. U većini slučajeva 95% onih koji su se spuštali, trebali su prvo naučiti raditi pravilne zavoje na plavoj stazi, a ne odmah na crvenu. Puno pluga, puno lelujanja, puno padanja, puno kamikaza. A uz sve to, danas je na Krvavcu bila i neka akcija gdje su grupe dobile popust na karte, a djeca su skijala besplatno. Bilo je jako puno djece. Nažalost, skoro sva s neozbiljnim roditeljima. Mami i tati se nije dalo s klincima čamiti na plavim stazama da ovi nauče pravilno skijati pa su svi odreda na crvene gdje su klinci jurili glavom bez obzira i padali. Nažalost, čak ni u SADu, a kamoli u Europi, nema nekakvih kontrolora koji bi prema skijaškim sposobnostima zabranili nekima da se spuštaju niz određene staze!
Što se tiče količine snijega, ima ga jako puno. Dovoljno da se ide i u off-piste. Ispod stupa ga je iznenađujuće malo i nedovoljno za off-pistanje. Ali zato na Zvohu, kao i s obje strane Njivica, ima ga sasvim dovoljno da se makneš sa staze. Ja danas nekako nisam bio raspoložen za off-pistanje pa sam se cijelo vrijeme držao odlično pripremljenih staza. Ne sjećam se da li sam ikada u životu napravio toliko kilometara u jednom danu na Krvavcu! Skijanje bez prestanka od 09:00 do 15:30.
Vrijeme je rano ujutro bilo sunčano na planini. Zatim se navuklo malo magle. Pa opet sunčano. I onda gusta magla koja je potrajala sat vremena. U 10:30 magla je nestala i ostatak dana je bio pravi 'blueberry day'. Plavo nebo. I temperatura zraka je bila odlična. Koji stupanj ispod nule.
Zaista je trebalo iskoristiti ovaj dan. Sutra pretpostavljam da će Krvavec biti zatvoren. Najavljuju jaki vjetar, i do 70 km/h.
Ja sam se stoga prebacio u Kranjsku Goru. Smještaj za dvije noći pronašao sam u Hostelu Barovc, 2km od žice, za 25eur na noć. Skijanje u Kranjskoj Gori sutra i preksutra.
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 47.4
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 239.7
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 87.1 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
02
ponedjeljak
veljača
2015
SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 8 - Sljeme, Hrvatska (02.02.2015.)
Nakon Irana i Afganistana vratio sam se napokon na svoju planinu. Snijega je napadalo posljednjih dana, prognoza je bila dobra i tako sam se odlučio za poludnevno skijanje na Sljemenu. Cesta sa zagorske strane odlično očišćena i bilo koji auto se bez problema mogao probiti do vrha. Kada sam došao do parkinga uz jezero u 08:30, autiju nije bilo. Ja prvi. Par minuta kasnije došao je još jedan pa još jedan auto i tako se parking počeo puniti.
Sedežnica je već radila zbog treninga. Niz polovicu crvenog spusta postavili su stazu za veleslalom, pola sata kasnije ih zamijenili sa slalomskim štapovima, a malo iza deset pokupili i njih i cijeli je crveni bio otvoren.
Prvi put sam na Sljemenu skijao sa chip karticom i nisam pretjerano oduševljen. Od troje vratiju na ulazu u sedežnicu samo su skroz lijeva dobro i brzo očitavala, dok si se morao boksati sa srednjima da se otvore, a skroz desna niš koristi. Ta nikako nisu očitavala karticu i par puta sam samo snažno nogom gurnuo prečku. Balkanska posla.
Prvo iznenađenje danas sa Sljemena je da je pokretni tepih na ulazu u sedežnicu RADIO. To se doživi svega par puta u sezoni. Žica i dalje spora, ali nakon žica u Iranu, nećemo više to zamjeriti Sljemenu. Snijega posvuda. Drveće prepuno snijega. Snijega u izobilju i na stazama i izvan staza, tako da su mnogi išli i u off piste, pogotovo ispod sedežnice. Ja danas nisam bio raspoložen za skijanje izvan staza. Ski Frankie mi je savršeno sredio skije nakon iranske avanture i nekako nisam htio odmah riskirati i uništavati ih.
Crveni odlično popeglan. Bilo je malo ledenih ploha. Jedna na dijelu crvenog koji je paralelan s filterom, a druga na slalom livadi, iako ništa pretjerano opasno. S malo bolje naoštrenim rubnicima dalo se i tamo jako kvalitetno skijati.
Jedna stvar mi međutim nije bila jasna. I dalje službeno stoji da su plavi, zeleni i bijeli spust zatvoreni. Međutim, snijega ondje ima više nego dovoljno. Niz Činovničku livadu spustio sam se samo jedanput jer su se vrlo brzo počeli skupljati klinci iz ski škole. Ali zeleni je bio također speglan (doduše, očito sam jedanput jer je bio dosta mekan u odnosu na crveni) i bio je užitak spuštati se niz njega. Na S zavoju tj. spojnici s crvenim bilo je oko podneva par malih kamenčića, ali ništa što se nije moglo zaobići. Rano ujutro je primjerice na S zavoju bilo desetak centimetara svježeg powdera. Fantazija. Tek su se kasnije pojavili ti kamenčići kada su i ostali otkrili čari zelenog. Ali ako se skijalo tik uz lijevi rub S zavoja, mogli su se izbjeći svi kamenčići i tamo je čak bilo powdera i u 13:00.
Plavi također odličan. A najbolje mi je bilo tu i tamo se spustiti niz bijeli. Bez žive duše i sve u jajetu od vrha do dna. Ni kamenčića ni bilo koje druge prepreke.
Sve u svemu odlično jutarnje skijanje na Sljemenu. Snow fairytale! Sada se očekuje kroz sljedećih par dana novi snijeg pa će biti još i bolje. Ali navodno da Žiljak razmišlja radi sigurnosti skijaša o zatvaranju skijališta ako napadne previše snijega!!!
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA DANAS - 24.5
UKUPAN BROJ ODSKIJANIH KILOMETARA U SEZONI - 192.3
UKUPAN BROJ PADOVA U SEZONI - 1
NAJVEĆA POSTIGNUTA BRZINA DANAS - 63.5 km/h
komentiraj (0) * ispiši * #
