SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 15 - Jasna Chopok, Slovačka (17.02.2015.)

Posljednji od četiri dana skijanja u Slovačkoj i Poljskoj odlučio sam provesti u Jasni. Odlučio sam ovom skijalištu dati još jednu šansu. Prošli je put bila subota. Danas je utorak. Nadao sam se boljoj situaciji na terenu.
Došao sam na parking malo prije devet i, vjerovali ili ne, pronašao zemljake u Jasni. Do mene se gotovo istovremeno parkirao autić sa ZG tablicama. Stariji bračni par. Kažu da već sedam godina dolaze na skijanje u Jasnu. I oni se slažu da je trenutno malo previše leda pod nogama.
Parkirao sam danas u Lučkyma nedaleko šestsedežnice. Puno je lakše nego ići, kao prošli put, još više u planinu i parkirati kod Bhrliska gondole. Lakše u smislu da ne moraš još par kilometara ići u brzo i trošiti extra benzina. A još više jer na kraju dana, kada su ti noge već dobrano u kurcu, ne moraš se do auta spuštati po ledenom crnjaku nego turistički po plavcu.
Za početak sam i napravio par rundi po toj plavoj petici da se ugrijem. Ljudi je već sada bilo kao mrava, a kako je dan odmicao, bilo ih je sve više i više. Čovjek bi pomislio da je opet vikend. Katastrofa. Em dugo čekanje na žicu, em toliko ljudi na stazama da jednostavno ne možeš skijati s užitkom jer non-stop ti netko iskače pred noge, najčešće u ležećem položaju. Kamikaza popriličan broj, posebice tinejdžera koji se bez kontrole i lelujajući spuštaju svom brzinom niz padine. Jasna po gužvama i "kvaliteti" skijaša još uvijek nije dostigla bugarsko Bansko, ali bome radi na tome.
Staze se na prvu doimaju kao da su danas dobro pripremljene. Ali drugi spust već otkriva slovačko neznanje pripremanja staza. Pod nogama je snijeg bio dosta mekan, iako je noćna temperatura debelo u minusu, a i dnevna je oko nule u bazi, a koji stupanj ispod nule gore na vrhu. Bilo je sasvim očito da su tijekom noći natukli nešto umjetnog snijega i onda ga sat-dva-tri prije otvaranja skijališta samo nabacali na stazu, posebice preko ledenih ploha, i ratrak je jednom prešao preko toga. Umjesto da se to učini u večernjim satima kako bi se staza stvrdnula do jutra do otvaranja. Taj mekani nesređeni umjetni snijeg pod nogama je napravio svoje. Hrpa ljudi i loša priprema već je pola sata nakon otvaranja skijališta značila stvaranje hupsera. U početku su bili mali, ali rasli su brzinski da su sat vremena kasnije predstavljali zaista velik izazov za manje iskusne skijaše. Uz to ponovno se stvorio led. I na crnim i na crvenim, ali i na plavim stazama gdje ne bi trebalo, uz dobru pripremu, zbog blagog nagiba staze biti toliko leda. A najveći šok i nevjerica dana bili su brežuljci umjetnog snijega posred većine staza na sjevernom dijelu Chopoka. Očito je da su Slovaci iskoristili minuse i tijekom noći odlučili napraviti što više umjetnog snijega, ali ujutro, kada su hvala Bogu ugasili topove, ostavili su te brežuljke umjetnog snijega po stazama, umjesto da su ih ratrakom gurnuli u stranu. Čak i kada si "uhvatio" neku stazu bez ljudi, ili čak s manje leda, sada nisi mogao pustiti malo skiju i guštati zbog tih brežuljaka. Osim ako voliš skijaške skokove. Jasna je danas izgledala kao jedan veliki fun park, skakaonica i klizalište, sve u jednom. Najmanje se tu radilo u skijalištu.
Vjetra na početku uopće nije bilo na vrhu i baš sam pomislio kako sam krivo u subotu ocijenio položaj ovog skijališta. No, nije potrajalo. Sat, sat i pol kasnije dignuo se opet orkanski vjetar na cijeloj gornjoj polovici skijališta (ne samo na vrhu) da je ponovno odnio i ono malo snijega. Cijela gornja polovica skijališta bila je sada jedna velika neprekidna ledena ploha. Usudio bih se reći da je možda i gora situacija nego u subotu. Moje Elanice se jednostavno nisu mogle oduprijeti tom ledu. Uspio sam se spuštati uz rub staza gdje je bilo malo nanesenog snijega. Vjetar je bio toliko jak da čak kada sam i na strmini stao da uzmem malo zraka, morao sam se grčevito držati štapovima za tlo jer me vjetar njihao kao pero. Mene od skoro 100 kila i 1,82cm!
Prebacio sam se na južnu stranu Chopoka i tu je situacija bila puno bolja. Bez vjetra, prekrasno osunčano, puno bolje pripremljene staze. Od ranog jutra lijepo tvrde s neznatnim hupserima i ledenim plohama. Imao sam dojam kao da dvije potpuno različite garniture osoblja uređuju Sjever i Jug. Nažalost, i ovdje je bili poprilično ljudi. Manje nego na sjevernoj strani planine, ali još uvijek puno. Mravinjak nije dolazio toliko do izražaja na stazama jer su staze ovdje lijepe dugačke i široke, koliko na ulazima na žice, posebice na jednu jedinu (sporu) sedežnicu na toj strani. Čekalo se više i od 20 minuta i onda je trajala čitava vječnost da se dođe do vrha.
Ručao sam danas u restoranu hotela Kosodrevina na južnoj strani. Hotel je totalno komunistički look, malo oronuo, a njegov restoran izgleda kao jedna velika menza. Plastični stolnjaci, poflekane industrijske zavjese, soc-lusteri. Cijene malo jeftinije nego na sjevernoj strani Chopoka, ali svejedno dosta visoke za Slovačku. Veliko pivo 2,00eur, a špagete bolonjeze 4,80eur.

Da rekapituliram: znate kako se kaže - Veni, Vidi...i ne vratio se opet. Zaista je bilo lijepo nakon toliko godina želje za skijanjem u Tatrama doći napokon u Jasnu. Ali da je bilo lijepo skijanje, baš i nije. Daleko daleko od toga. Bilo je previše živciranja. Jednostavno ne znaju se pripremiti staze, mravinjak ljudi, loši skijaši na stazama, nema redara, gužve na žicama, nepregledni i teški ulazi na žice s plastikom pod nogama koja se skliže, većina sporih (iako novih) žica i taj orkanski vjetar da je očito da je Jasna geografski loše položena. Jasna nije najlošije skijalište u kojem sam bio, ali spada u kategoriju loših. U Europi, gdje je skijanje zaista popularan sport, i gdje imamo na stotine i stotine skijališta, konkurencija je velika. Jasna je jednostavno treba potruditi više.
A da se ne mora uvijek ići na megalomanski projekt skijališta dokazalo je Malino Brdo Ružomberok koje je pokazalo da se jako dobro može skijati i s manje staza, koje su odlično pripremljene, i s manje žica, ali da su brze, i s manje promocije, što nosi manje ljudi i manje zarade, ali ugodnije skijanje i zadovoljstvo za sve.