SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 12 - Jasna Chopok, Slovačka (14.02.2015.)

Sinoć sam stigao u Tatre na sjeveru Slovačke. Odvozio sam točno 580 kilometara. Odlučio sam se za put od Zagreba autocestom do Budimpešte i onda kombinacijom obične i brze ceste preko Esztergoma i Banske Bystrice te Ruzomberoka za mjesto koje se zove Bešenova. Druga opcija je bila preko Slovenije i Austrije te kod Bratislave ući u Slovačku i onda dalje na sjeveroistok. Ova druga opcija, iako duža, je bolja cesta, ali ona bi uključivala kupnju vinjeta za Sloveniju, Austriju i Slovačku, što bi znatno poskupilo put. Prva opcija zahtjevala je samo vinjetu za Mađarsku, budući da se u Slovačkoj koriste ceste koje nisu u sustavu naplate pa slovačka vinjeta u tom slučaju nije potrebna. I ova opcija preko Mađarske nije uopće loša što se tiče kvalitete ceste. Cesta je relativno loša nekih 40km pred i 40km nakon mađarsko-slovačke granice. Ostatak zadovoljavajući.
Smještaj na skijalištu Jasna Chopok je nevjerovatno skup. Čovjek bi pomislio da će Slovačka biti jeftinija od npr. Austrije ili Italije. Ali noćenje uz stazu nije se moglo naći za manje od 100 eura, a prosječno se zapravo traži 200 do 300 eura za sobu. Pretpostavka je da su zbog bogatih Rusa digli cijene. Navodno ih je zbog sankcija i pada rublje ove godine puno manje, ali cijene su i dalje tu.
Ja sam se rađe odlučio za jeftiniji, ali nešto udaljeniji smještaj. Bešenova je zgodan mali gradić 25 kilometara udaljen od Jasne ako se ide autoputom (za koji treba vinjeta) ili 33 kilometara vrlo dobrom običnom cestom (za koju vinjeta nije potrebna). Tu sam dobio prekrasan, topao i moderno uređen apartman za 17eur na noć. Veliki krevet, stol, mini kuhinja i kupaona te posuđe, posteljina, ručnici, gelovi za tuširanje, sapuni... I balkon. Završno čišćenje apartmana se ne plaća. Četiri noćenja u apartmanu za ukupno 68eur drugdje bi bila nemoguća misija. Apartmani se zovu Zaria & Vera, a bukirao sam preko www.booking.com

Već nekoliko godina namjeravao sam skijati u Jasni. I svake sam godine to skijanje odgađao, najviše zato jer je Slovačka nekako izvan ruta. Za nas Hrvate skijanje podrazumijeva najčešće Sloveniju, Austriju, Italiju i Francusku. Jasna je Bogu iza nogu. No, onaj tko strpljivo čeka, taj i dočeka. Početkom studenog prošle godine bio sam s frendovima u Gruziji. Otišli smo na dva dana u Kavkaz i putem smo prošli kroz Gudauri, glavno gruzijsko skijalište. Svidjelo mi se ono što sam tada tamo vidio, iako sezona skijanja još nije bila otvorena. I još sam bio u Gruziji kada sam odlučio kupiti za veljaču novu aviokartu natrag za Gruziju. Ovaj put radi skijanja. Pogodio sam baš u tom trenutku neku akciju i karta je bila bagatela. I budući da sam morao autom do Budimpešte da bih "uhvatio" let, zaključio sam da sam ovaj put dosta blizu Jasne. Ni 300 kilometara od budimpeštanskog aerodroma. I pala je odluka. Prije Gruzije otići ću u Slovačku. I evo me...

Kada sam se jutros probudio, bilo je užasno hladno. Nekoliko stupnjeva ispod nule. Stakla na Prašinaru zaleđena. Unutra toliko hladno da su mi se prsti smrznuli za volanom dok se auto nije ugrijao. Ali u sedam ujutro sunce je polako već izlazilo. Najavljivao se prekrasan sunčan dan. Trebalo mi je točno 40 minuta da od apartmana dosta dobrom cestom dođem preko Liptovskog Mikulaša do skijališta. Pred skijalištem cesta se počinje lagano penjati, ali ništa ozbiljno. I nema serpentina. Također, sve je savršeno očišćeno. Jasna se otvara svaki dan u 08:30, a zatvara u 16:00. Budući da je subota i sigurno će biti puno ljudi, odlučio sam doći što ranije. Već sam u osam parkirao auto i to prvi u redu. Prvi skijaši tek su počeli dolaziti. Kasnije će se svi parkinzi, iako ih je nekoliko, biti dupkom puni da će se oni koji su kasnije došli morati parkirati uz rub ceste. Prvo parkiralište je u selu Lučky uz istoimenu šestsedežnicu. Tu sam se mislio isprva parkirati, ali ne znam zašto sam nastavio naprijed. Sljedeći put parkiram tu jer sam zaključio da je nekako najpristupačnije. Nekih kilometar dalje je selo Zahradky s malim parkiralištem. Kilometar dalje je glavni dio skijališta - Biela put. Tu je nekoliko parkirališta i ja sam se parkirao u blizini Grand Brhliska gondole. Naravno, svi parkinzi su besplatni. Po registarskim pločicama najviše je naravno Slovaka, potom Čeha, Poljaka, Mađara i Ukrajinaca, a čak sam vidio i Bjeloruse, Litavce i Latvijce, dok sam kasnije na stazi čuo i hebrejski, nizozemski i britanski engleski.

Kao što sam ranije napisao, grdno se varate ako mislite da je skijanje u Slovačkoj jeftin sport. Ok, jeftinije jest nego u Austriji ili Italiji, ali daleko je od percepcije jeftinoće koju imamo o Slovačkoj. Bit će da je to i zbog ranije spomenutih Rusa, ali i zbog činjenice da Slovaci imaju euro. Jednodnevni skipass u Jasni tako dođe dosta visokih 37eura za jedan dan, 73eur za dva dana itd., uz 2eur depozita za chip kartu. Moguće plaćanje Visa i Mastercard karticama.
Skijalište Jasna zapravo se nalazi na planini Chopok, čiji je najviši vrh od 2024m ujedno i najviša točka skijališta. Dva su dijela skijališta - Chopok Sever i Chopok Juh. Jedno na sjevernim, a drugo na južnim padinama Chopoka. Do prije par godina ova su dva skijališta bila nepovezana. A onda su Slovaci izgradili dvije nove supermoderne gondole - A1 sa sjeverne strane te A2 s južne strane planine. Obje gondole se susreću na samom vrhu Chopoka u tzv. Rotondi, okruglom kompleksu koji ima i restorane i barove i trgovine.
Sjeverna i južna strana Chopoka različite su poput dana i noći.
Sjeverna strana gdje sam se parkirao i odakle sam ja krenuo u istraživanje ovog skijališta ima dvije trećine od ukupno deklariranih 46 kilometara staza u Jasni, dok preostala trećina otpada na južnu stranu. Jasna ukupno ima 4 gondole, 1 monorail, 7 sedežnica te 18 sidra i tanjurića. Većina ovih sidra i tanjurića nisu danas bili u funkciji, a mislim da ih rijetko kada i koriste budući da se uvijek uz njih nalazi neka novoizgrađena gondola ili sedežnica pa jednostavno nije više potrebno koristiti ta sidra i tanjuriće. Neka od njih su toliko kratka da mi nikako nije jasno zašto su uopće napravljena. Većina žica je naravno na sjevernoj strani Chopoka. Tu su 3 od 4 gondole, sve odreda nove te sve sedežnice osim jedne, koja je na jugu. Žice su mix Pome, Dopplmayra i Leitnera. Variraju od nekoliko srednjovječnih dama do uglavnom zgodnih mladih komada. Iznenadilo me zaista koliko su očito Slovaci nedavno uložili novaca u modernizaciju ovog skijališta. Jedino što je većina žica, čak i novih, dosta spora. Također, ulazi na žice su uglavnom čudni, te teški za početnike. Naime, većina ima pokretni tepih, ali nagib kod ulaza na pokretni tepih nisu prekrili snijegom, nego su ostavili plastiku koja se skliže. Isto stoji za kraj pokretnog tepiha. Umjesto da se tu stavi običan tepih koji bi zaustavio eventualno skijaša, oni su postavili plastiku pa sam čak i ja par puta došavši do kraja pokretnog tepiha, skoro pao u rupu ispred sedežnice. S druge strane, dobra je stvar Jasne da skoro sve žice imaju 'single line' za one skijaše koji skijaju sami. To je nešto uobičajeno u SADu, ali u Europi tek treba zaživjeti.
Staze na sjevernoj strani Chopoka su jako raznovrsne, od laganih plavih za početnike do lijepih crnjaka za iskusne. Najduža, u kombinaciji plave i crvene, ide od vrha Chopoka na 2024m nadmorske visine do najniže točke skijališta u Lučkyma na 943m. Dužina je preko 5 kilometara. Nažalost, sjeverna je strana skijališta zbog orijentacije manje osunčana. Prva dva sata ujutro sunca gotovo da i nema. A i kasnije na velikom dijelu nema sunca, pogotovo na stazama koje idu kroz šumu. Ta šuma je upravo dobra strana Sjevera. Vrh skijališta je naravno ogoljeli, ali donje dvije trećine ima šumu i postoje jako zgodne staze okružene zelenilom. Postoje čak i skijaški puteljci skroz kroz šumu. Drveće je dosta razmaknuto tako da je moguće i offpistanje ili tree-skiing. Nažalost, iako su neki prakticirali, meni se činilo da snijega nije bilo dovoljno za offpistanje na nekim dijelovima, a na drugima pak su hladno vrijeme i vjetar napravili tvrdu koru na snijegu. Upravo je vjetar danas bio izvor skoro svih problema. Toliko je puhalo na gornjoj polovici skijališta da je vrh, gledajući ga odozdo, izgledao cijelo vrijeme kao da je u nekakvom oblaku. To nije bio nikakav oblak, nego vjetar i pijavice koji su dizali snijeg sa zemlje. Da je ovo skijalište negdje u zapadnoj Europi, gornja polovica se uopće danas ne bi otvarala. Vjetar je zaista bio jak i hladan. Temperatura je na vrhu službeno bila -3, u srednjem dijelu skijališta 0, a na dnu +3. No, plus windchill. Uz vjetar danas je bilo jebeno hladno. Definitivno moj najhladniji skijaški dan ove sezone. Toliko da sam pomislio staviti masku preko lica. I ta hladnoća i vjetar, unatoč kasnijem suncu na većem dijelu skijališta, nisu prestali čitav dan.
Vjetar je bio i razlog da je gornji dio skijališta gotovo potpuno bio bez snijega. Tu je bila jedna velika ledena ploha da sam se mučio na mojim Elanicama. Izvodio sam rotacije poput najgoreg početnika. Katastrofa. Nisam uopće zadovoljan današnjim skijanjem.
Ali leda je jako jako puno bilo i u donjim dijelovima skijališta gdje vjetra ili je bilo malo ili ga nije bilo. Prvi jutarnji spust niz plavu stazu, lijepo popeglanu, otkrivao je već tada i na nižim dijelovima ledene plohe. Led je već tada provirivao kao što direktno sunce ujutro proviruje u sobu kroz zavjese. Nikako mi nije bilo jasno da nisu mogli bolje spremiti barem te staze na donjem dijelu. U konačnici, danas je na Jasni bilo malo skijanja i puno klizanja. Loše. Jako loše.

Chopok Juh je drugačiji od Sjevera. Ovaj je dio skijališta od otvaranja lijepo osunčan, s manje vjetra (gotovo da ga i nije bilo), s neznatnim ledenim plohama, ali zato je snijega manje i mekši je, a na par mjesta je izbijalo i malo zemlje. Na dva mjesta su čak bili i manji i veći kamenčići koje se moglo bez problema zaobići, ali zašto radnici sa skijališta nisu to mogli očistiti, to ne znam. Južni dio skijališta ima uglavnom crne i crvene staze i za početnike je bolje da ovdje ne zalaze. Žice su stare. Skoro sve su vučnice iz praere, a jedna se non-stop kvarila u tih sat i pol kojih sam proveo na Jugu. Jedna jedina sedežnica je spora i stara. Jedino je svjetlo ona nova A2 gondola od sredine do vrha, ali tako je bezvezno postavljena da, da dođeš do nje, moraš nakon sedežnice skinuti skije i onda pješke malo u brdo. Zbog starih i sporih žica na južnoj je strani bilo gužve. Čekalo se u redu i do 20 minuta, dok se na Sjeveru ili ulazilo odmah ili čekalo maksimalno par minuta.

Iznenađenje s Jasnom je i u restoranima. Ima ih nekoliko uz staze, od običnih barova do restorana više klase. Ja sam ručao u restoranu hotela Družba koji je bio cjenovno ok. Ali cijene su europske. Coca cola je 1,80eur, malo pivo 1,20eur, veliko pivo 1,80eur... Kava stoji od 1,50 do 2,60eur. Od hrane: bolonjez 6,50eur, gulaš 7,50eur, kobasa 4,50eur, pomfrit 1,50eur. Ja sam uzeo špikanu svinjetinu s kiselim zemljem i knedlima za 5,90eur - jedno od najjeftinih jela na meniju.

Postoji još jedna loša praksa na ovom skijalištu. Čine se da Slovaci pate od balkanskog sindroma kada je riječ o radu žica. Po radnom vremenu, sve žice bi trebale raditi do 16:00. ALI već u 15:20 žice su počeli zatvarati. Tako su i mene zajebali s povratkom prema parkingu. Žicu koja mi je trebala biti poveznica, jednostavno su zatvorili prije vremena. Morao sam se odgurivati kroz šumu da bih došao do auta. Ahhh...

Sve u svemu, loše je bilo danas. Uopće me nije oduševilo ovo skijalište. Nadam se da će u drugom pokušaju ostaviti bolji dojam.
Sutra idem u Štrbske Pleso u Visoke Tatre gdje se nalazi zgodno malo skijalište od 10tak kilometara staza. Preksutra bih po planu trebao biti u Poljskoj u Bialki Tatrzanskoj, budući da su Zakopane odmah tu iza ugla. Utorak je rezerviran ponovno za Jasnu Chopok.
A onda od srijede do sljedeće subote skijanje u Bakurianiju i Gudauriju u Gruziji.