I tako nisam završio u Gruziji. Završio sam na Rogli. Da, nije baš da se može uspoređivati, ali ta zamjena mi je prva pala na pamet. Kada sam kasno sinoć poljubio avionska vrata na Wizzair letu iz Budimpešte za Kutaisi, odlučio sam odmah krenuti natrag doma. A onda negdje na pola puta do Zagreba, promijenio sam planove i skrenuo s mađarske autoceste prema Lendavi i Sloveniji. Rogla je, uz Pohorje, Mađarskoj najbliže skijalište. A uostalom već godinama planiram vidjeti to skijalište. Da, nikada nisam bio na Rogli. Uvijek je nekako bio Krvavec i Kranjska Gora, povremeno Cerkno i Vogel ili Mariborsko Pohorje, a Rogla se uvijek izmicala.
"Ništa ne gubiš!", govorili su mi godinama poznanici i prijatelji o Rogli.
Svejedno, htio sam vidjeti svojim očima. I tako sam se iz Budimpešte direktno uputio na Roglu. Ono što me, još prije dolaska na Roglu, počelo odbijati jest sam dolazak. Tj. cesta. Predugačko zavijanje u brdo i puno potrošenog benzina.
Došao sam napokon gore i uspio uhvatiti parking u blizini jedne od žica. Već je bilo užasno puno autiju. Ovaj tjedan veći dio Slovenije ima tzv. šolske počitnice, tj. školske praznike, pa je bilo za očekivati puno ljudi. Plus nešto hrvatskih i mađarskih tablica. No, pozitivno iznenađenje bilo je kad tu količinu ljudi nisam baš i vidio na stazi. Valjda nakon Jasne sada gledam na gužvu drugačijim očima i pitao sam se cijeli dan gdje je na Rogli nestalo to mnoštvo ljudi. Jer ih nije bilo na skijama, proporcionalno broju automobila na parkingu. Moglo se kvalitetno vijugati po stazi cijeli dan, bez straha da će ti netko iznenada izletiti pod skije (ili se kamikazirati u tebe), a na žice se uopće nije čekalo ili se čekalo maksimalno 5 minuta.
Sve me to iznenadilo. Jer Rogla nije veliko skijalište. Ima deklariranih samo 12 kilometara staza pa mi nije bilo jasno gdje su se izgubili. Nije baš da se toliko ljudi može izgubiti na 12 kilometara! Naravno, puno je više ljudi bilo na tzv. glavnom dijelu skijališta, na Planji budući da je tu veća koncentracija lakših staza, odnosno plavih i nešto malo crvenih, iako većinu deklariranih crvenih staza ovdje uopće ne bih nazivao crvenima. Na ovom dijelu skijališta posebno su mi drage staze Jasa 1 i Jasa 2 koje su deklarirane kao crvene. Lijepe široke i ritmične, ne preteške, jedino što su kratke pa si vrlo brzo natrag na žici. Šteta što nisu barem mrvicu duže.
Na drugom dijelu skijališta, Jurgovu, staze su teže, što odmah za sobom povlači manji broj ljudi. Ovdje skoro da ih nije ni bilo. Staze su ovdje crveno-crnog karaktera, a moj apsolutni favorit, ne samo Jurgova, već i cijelog skijališta, je crna 15-ica Jurgovo 3. Prekrasna strmina na kojoj moraš raditi, a ne samo ići turistički. Kada je odradiš, imaš jedan osjećaj zadovoljstva. Lijepa široka, strma i duga, pogotovo ako nakon nje nastaviš niz plavu 16-icu pa imaš odmah par kilometara u nogama.
Jedino što snijega nije baš 130cm, kako piše na webstranici. Puno ga je manje. I na Jurgovu 3 izbija malo granja, ali vrlo lako se može to zaobići. Uglavnom, fantazija od staze. Ma staze su na cijelom skijalištu jako jako dobro pripremljene. Ne pretvrde, ne premekane. Baš onako kako treba biti. Dobro speglane. Čak i na kraju dana bez znatnijih hupsera, a leda nigdje na vidiku. Svaka čast!
Zamjerka Rogli ide na nepostojanje planova skijališta na barem par punktova. S obzirom da mi je bio prvi put, u početku je bilo teško se snaći. Napravio sam nekoliko rundi po Planji i tražio nove staze. Negdje sam ranije bio čitao da postoji to nekakvo Jurgovo, ali Jurgovo nisam mogao naći. Onda sam sjeo na pivo u restoran Mašinžaga, koji ima besplatni wifi, pa sam preko iphonea potražio shemu skijališta. I onda iz prve pronašao Jurgovo.
Cijene su tako-tako. Mogle bi biti nešto niže, s obzirom da se radi o manjem skijalištu. Ali ok. Nije preskupo. Porcija pomfrita za 2,50eur, a 0,33L Laškog za 2,30.
Odlično skijanje. Odlična priprema skijališta. Na kraju dana bilo mi je žao što je već gotovo. Skijao sam doslovno do zadnje minute. Već su postavili tablu `Zaprto` uz žicu do parkinga, kada me tip pustio gore.