Pregled posta

SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 17 - Bela, Slovenija (21.02.2015.)

Sinoć sam legao u krevet i odjednom mi palo na pamet da bih mogao iskoristiti sunčano jutro sljedećeg dana i otići negdje na skijanje. Nisam mogao daleko budući da sam u 17:00 morao raditi pa sam najkasnije do tada morao biti u centru Zagreba. Na Sljeme mi se nije dalo. Razmišljao sam da bi moglo biti interesantno otići do Mrkoplja "okusiti" Čelimbašu, ali budući da je subota, moglo bi biti puno gužve pa sam odustao. Nedavno sam naletio negdje na internetu na Smučarski center Bela. Malo sam istraživao i saznao da, iako u Sloveniji, ovo je skijalište nedaleko hrvatske granice. Najbliže slovensko skijalište Zagrebu. Od Zagreba do Bele ima svega 100 kilometara, od čega je veći dio po autocesti. A s obzirom da je zima snijegom bogata, valja to iskoristiti i upoznati se sa skijalištima na nižim nadmorskim visinama. Bela se naime nalazi na svega 700 do 965 metara nadmorske visine, što znači da je skijalište niže čak i od našeg Sljemena.
I tako sam se u 07:00 otisnuo od kuće i put Bregane pa potom Novog Mesta gdje sam izašao s autoceste i nastavio običnim cestama, koje nisu zapravo nimalo loše, prema skijalištu. Put nema puno serpentina pa nije naporno voziti i skoro cijelo vrijeme zapravo nemaš osjećaj da se penješ. Ali da, polako ideš u planine - tako pokazuje GPS. Ono što je loše jesu slabi putokazi. Iako sam u GPS-u pronašao Smučišče Bela, odveo me ravno u centar nekog mjesta koje se zove Semič i rekao "Stigli ste na odredište!". Oko mene kućice, asfaltirane ceste, gradić. Ni S od skijališta. Trebali ste vidjeti izraz na mojem licu. I što sad? Stao na autobusnoj stanici, upalio sva četiri žmigavca i na internet preko iphonea. Na skijanje.hr pisalo je da moram pronaći mjesto Črmošnjice, ali da valja pripaziti jer postoje dva različita mjesta s posve istim imenom u ovoj regiji. Treba pronaći Črmošnjice, Črnomelj. Ukucao ja to u GPS i izbacilo mi naravno dva puta Črmošnjice, ali uz jedan je stajalo Novo Mesto, a uz drugo Črmošnjice. Yes! I krenuo ja još nešto sitno kilometara dalje. Putokaza za skijalište ama baš nigdje. Pitao sam se da li uopće idem u pravom smjeru. I došao ja do tih Črmošnjica. I napokon ugledao prvi i jedini putokaz za 'Smučarski center Bela'. Pokazivao je prema cesti koja je išla negdje u planinu. I desetak minuta kasnije napokon sam došao do Bele. Veliki parking. Abnormalno veliki za tako malo i nepoznato skijalište. Od Zagreba do Bele treba nešto malo manje od sat i pol (ako se ne izgubite putem).
Iako je subota, mjesta je naravno bilo na parkingu. Čekalo se malo u redu za blagajnu, ali kasnije na stazama ljudi u prihvatljivom broju, a na žice se uopće nije čekalo.
Cjelodnevna karta je 24eur, poludnevna 18eur. S obzirom da sam došao na red za kartu u 09:20, odlučio sam se za trosatnu za 15eur. Logika. Poludnevna traje do 13:00 i košta 3 eura više, a trosatna, s obzirom da je već bilo 09:20, do 12:20 plus 15 minuta extra, što znači ukupno do 12:35. Za dodatnih 25 minuta, ne isplati se plaćati poludnevnu. Dok sam čekao u redu, primijetio sam da mnogi ljudi nisu razmišljali i uzimali skoro svi odreda poludnevne. Kasnije sam otkrio da na ulazu na par sidra ne traže kartu pa sam na kraju skijao skroz do 13:20.
Bela je jako malo skijalište. Deklariranih 7 kilometara staza, što ga čini malo većim od Sljemena. Ja sam taman uz Skitrack testirao nove GPS gogle, koje su stigle jučer popodne, i oboje nisu pokazali ni 6 kilometara. Ukupno 6-7 staza, uglavnom plavih i crvenih, iako spominju i kilometar crne, ali taj jedan mali dijelić više je nalik jačoj crvenoj, nego crnoj. Najduža staza ima 1.3 kilometara i vodi s vrha planine dokud dolazi jedno od sidra i jedna jedina sedežnica (3-sedežnica) do baze skijališta. Uz nju je i jedna plava, iako na karti je označena kao crveno-plava. S druge strane planine su 4 kratke staze, 3 crvene i 1 plava, lijepe ali duge nažalost svega 300 do 500 metara, koje servisiraju dva paralelna sidra. U usporedbi sa Sljemenom, Bela je manje zahtjevno skijalište. Fali joj nešto tipa sljemenskog Crvenog spusta. Ali to ne znači da nema zahtjevnih dijelova. Više bih rekao da je Bela za početnike i srednje dobre skijalište, iako i oni bolji mogu provesti zanimljivih par sati.
Snijeg je potpuno prirodan. Bela nema topova za proizvodnju umjetnog snijega pa je prirodni snijeg veliki plus za ovo skijalište. Rijetko se danas može skijati na potpuno prirodnom snijegu, kao što su nekada skijali naši stari, prije sve ove tehnologije po današnjim skijalištima. Snijeg je bio odmah od starta dosta mekan, graničio je s proljetnim, iako su se izmjenjivali oblaci i sunce, a temperatura je bila svega koji stupanj iznad nule. Imam dojam da nisu sinoć dobro prošli ratrakom da bi se preko noći malo stvrdnula podloga. Izgledalo je kao da se netko malo igrao ratrakom koji sat prije otvaranja skijališta. Na mjestima je staza izgledala kao oranica i hvala Bogu da je bilo relativno mekano, pa nije bilo ledenih grumena, a moje Elanice se u takvom snijegu osjećaju kao svinje u kaljuži. Meni je bio užitak pustiti skiju kroz taj snijeg. Ali drugima s drugačijim tipom skija možda i nije sjajno.
Na webstranici kažu 60cm snijega. U stvarnosti puno manje pa na par mjesta pomalo izbija zemlja, iako ne previše.
Žice su jako stare. Trosedežnica spora pa treba 15 minuta da se dođe do vrha. Ajde, barem se dodatno nije gubilo vrijeme na čekanje na žicu. Ostalih pet su sidra. Također stara pa na nekim vučnicama svaki drugi nosač više ni nema sidra. Na jednoj vučnici s druge strane planine čak pet nosača za redom idu bez sidra!

Zgodno skijanje na prirodnom snijegu. Mogu reći da sam uživao, iako su mogli bolje pripremiti staze. A mogli bi i žice malo updejtati, ako ništa drugo, onda s nekim second hand žicama novijeg datuma.
A ja sam danas prešao točku od odskijanih 500 kilometara u sezoni...