Pregled posta

SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 31 - Serfaus Fiss Ladis, Austrija (15.03.2015.)

Saznao sam zašto ima toliko Nizozemaca u Tirol. Imaju nekakve praznike. Rekao mi je tip u hostelu. I praznici im završavaju danas pa bi sada trebalo biti mirnije. Također mi je rekao da je Serfaus Fiss Ladis jedno od njihovih omiljenih skijališta. Imaju ovdje ski učitelje na nizozemskom, u kafićima i restoranima se toči Heineken... Čim mi je to rekao, meni pao mrak na oči. "Ne opet!", pomislio sam. Nizozemska okupacija Gerlosa još mi je u svježem sjećanju.
Put do ovog skijališta je potpuno bezbolan. Blizu hostela odmah se uključio na autoput i onda po autoputu u smjeru zapada petnaestak kilometara. Zatim skidanje s autoputa i prolaz kroz 6995 metara dug tunel (koji se napokon NE PLAĆA!) i onda brza cesta još jedno petnaestak kilometara. Tek je posljednjih šest kilometara uspon, ali cesta je široka i dobro asfaltirana i bez previše serpentina. Suprotnost rollercoasteru za Kühtai. Trebalo mi je nekih 45 minuta da prođem tih ukupno 36 kilometara.
Skijalište ima čudan naziv - Serfaus Fiss Ladis. Riječ je zapravo o tri gradića iznad kojih se smjestilo skijalište i sve je međusobno povezano žicama i stazama. Prvi na redu iz smjera sjevera je Ladis. Ovdje je tek jedna spora gondola i nešto sitno staza. Ne isplati se ovdje parkirati jer na kraju dana bi moglo predstavljati problem doći natrag skroz na početak.
Drugi po redu je Fiss i tu je prvo dio gdje kreću dvije gondole i par drugih žica, a mrvicu kasnije je dio samo s gondolom Waldbahn. Tu je po meni najbolje parkirati. Ogroman parking, a taj dio je otprilike na sredini skijališta pa je lako kombinirati, a i povratak na kraju dana nije težak, pogotovo jer je staza do doline ovdje kombinacija plave i lagane crvene.
I treći, par kilometara dalje niz cestu, je Serfaus. Ovdje je početak čak tri gondole.
A kada se svim tim gondolama iz doline dođe gore, tek si na pola puta. Odtud još kreću daljnje gondole i ostale žice skroz prema vrhu. Skijalište Serfaus Fiss Ladis ima ukupno 11 gondola, 16 sedežnica i 11 vučnica, a pokrivaju deklariranih 196 kilometara staza, od kojih je velika većina crvena, daleko manje plavih i još manje crnih. Još jedno austrijsko megaskijalište. No, za razliku od primjerice Gerlosa ili Brixentala, a djelomično i Kitzbühela, preglednost skijališta je ovdje savršena. Posvuda su putokazi i nemoguće je izgubiti se, a i skijalište je samo po sebi dobro koncipirano da se lako dođe s jednog na drugi kraj. Da, ima puno staza i skijalište je ogromno, ali nekako je sve to na okupu, a ne kao u Gerlosu da je jako razvučeno da ti trebaju čak dva sata da dođeš s jednog na drugi kraj skijališta. Ovdje u Serfaus Fiss Ladisu bilo mi je potrebno samo sat vremena da se laganini dovučem s početka na kraj. A ovo skijalište ima daleko više staza tj. puno je veće od Gerlosa.
Staze su zaista uglavnom crvene. Plavih ima sasvim dovoljno za početnike (iako su radije i ovdje oni visili na crvenima i crnima). Crnih ima ni 10%, ali ima par crnjaka koji imaju itekako nagib. Na par njih stoji natpis 'only expert'. Ni ja se nisam usuđivao na njih, najviše jer sam ih snimio sa žice i činile su mi se kao beton.
Dvije stvari su kod ovog skijališta koje mi se nisu sasvim svidjele. Prvo su gondole. Jesu one brze i relativno nove, ali brate ima ih previše. Svako malo je bilo skidanje skija i na gondolu. I ne možeš ih nikako izbjeći jer imaju funkciju vrlo važnih poveznica. Bez korištenja njih ostao bi vjerovatno na stazi ili dvije.
Druga stvar je konfiguracija mnogih staza, pogotovo crvenih. Ima jako puno neravnina tj. prijelomnica. Ne govorimo ovdje o nečemu što je umjetno napravljeno ili gdje se ratrak malo zajebao, već o prirodnim neravninama terena. Ponekad je takvih prijelomnica svakih pedesetak metara na crvenjaku pa moraš svako malo kočiti jer em ne znaš što te očekuje iza prijelomnice jer ne vidiš, a em i da ne kočiš, bio bi to skok za skokom. Zaboravio sam jučer napisati da je u Kühtaiju tu također bio veliki problem. Nisu sve staze takve. Većina je jako dobra i odlična. Ali tu i tamo zalutaš na nekakvu grbavu.
Inače su staze jako dobro pripremili. Ujutro tvrdo, a onda nakon sat vremena je malo popustilo, s tim da je i do kraja dana na gornjim dijelovima skijališta bilo tvrdo, dok je donja polovica bila mekana i hupserasta. Ima i dugih staza. Najdužu mi je GPS izmjerio 6.3 kilometara i kod mnogih staza, a pogotovo kod ove najduže, fora je osjećati pod nogama kako se kvaliteta snijega mijenja što više ideš prema dolje. Na vrhu tvrdo, negdje i beton, a onda kako ideš prema dolje sve mekše i mekše, i na kraju proljetni snijeg. Najbolji za skijanje je bio središnji dio. Ovakve razlike u snijegu su najprije zato jer skijalište ima veliku visinsku razliku - od 1200 do 2850 metara nadmorske visine.
Vrijeme ponovno sunčano. Jedini dio u oblacima i magli bio je dio Masner. To je najviši dio skijališta, jedan mali dio u krajnjem kutu. Jednom sam otišao tamo i onda odustao. Ostatak skijališta u suncu.
Ljudi u normalnom broju. Ipak je bila nedjelja, ali za nedjelju sam očekivao više. Na žice se nigdje nije čekalo. Razlog je ponajviše što sam ujutro u 08:00, kada sam se penjao prema skijalištu, vidio kolone nizozemskih, belgijskih i luksemburških autiju u suprotnom smjeru. Išli su doma. Sutra se radi.
No, iako sam imao fobiju od Nizozemaca i njihovog (ne)skijanja, danas me srušio neki tip koji je bio ili Austrijanac ili Nijemac. Uglavnom, skijam je niz široku crvenu stazu i ne mjenjajući smjer kada odjednom snažan udarac s lijevog boka. Tip se nije ni pokušavao zaustaviti. Ravno u mene. Srušio me. Skije se otkačile i ostale desetak metara dalje. Snijeg mi ušao i ondje gdje nisam mislio da snijeg može ući. Zaustavili se drugi skijaši da provjere da li smo dobro. Dobacili su tipu da je išao prebrzo. Ja sam kipio od bijesa. Tip je krenuo nešto na njemačkom da se ispričava pa sorry sorry sorry. Hvala Bogu da mi se nije dogodilo ništa ozbiljno. Malo sam natukao lijevo rame, ali ozbiljniji je palac desne ruke koji je užasno natučen da ga jedva mogu koristiti. Nije ni slomljen ni iščašen. Natučen. I sada će trebati proći par dana da se vrati u normalu. Ovako ne mogu skroz stisnuti skijaški štap niti podizati skije s desnom rukom. Da stvar bude još bolja, na istog sam tipa naletio tri sata kasnije na kraju dana. I ništa nije naučio. I dalje je kamikazirao opasno se lelujajući lijevo pa desno, a pod nogama mu hupser za hupserom.
Ali i unatoč ovom sudaru, dan je bio odličan. Mislim da najbolje o tome govori odskijanih 71.5 kilometara danas, bez obzira na trinaesti dan za redom na skijama i umornim nogama. Da nisam napravio pauzu za ručak od 45 minuta, pao bi vjerovatno novi ovosezonski rekord. Nije Kitzbühel, ali Serfaus Fiss Ladis je pri samom vrhu ove ture. Nisam ništa očekivao. Volio bih se vratiti dogodine.
A što se tiče ručka, sjeo sam u neki mali restorančić uz Almbahn gondolu u kutu skijališta. Očekivao sam niže cijene zbog sporednog položaja. Iznenadio se. Hrana je za par eura viša od austrijskog prosjeka na skijalištima. Frankfurter kobasice s pomfritom za 7,80eur, špageti bolonjez za 10,80eur, a bečki visokih 14,50eur!

Sutra je posljednji dan skijanja u Austriji. Vjerovatno pičim za Hochzeiger. Udaljen je 19 kilometara, ali pogled na kartu otkriva milijun serpentina. Možda bude last minute promjena.