SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 24 - Brixental, Austrija (08.03.2015.)

Pedeset kilometara od Uttendorfa ili sat vremena vožnje nalazi se još jedno zanimljivo tirolsko skijalište. Put ponovno vodi preko Pass Thurn prijevoja i kroz Kitzbühel. U Kitzbühelu je raskršće -ravno cesta vodi deset kilometara na sjever u Sankt Johann, a lijevo tj. na zapad vodi deset kilometara u Brixen im Thale.
Malo prije 08:30, kada se skijalište otvara, parkirao sam ponovno u prvom redu uz žicu. Brixen im Thale je prvo mjesto iz smjera Kitzbühela i tu je jedna od gondola. Gondola je zapravo dvostruka tj. jedna ide na planinu lijevo, a druga na planinu desno iznad Brixena. Imaju zajedničku donju postaju. Na južnoj strani Brixena je manji dio skijališta. Nešto crvenih i plavih te jedna crna staza. Odlučio sam taj dio pustiti za neki drugi dan.
Na sjevernoj strani Brixena nalaze se skoro sve staze. A staza ima ohoho. Brixental SkiWelt je najveće skijaško područje u Austriji. Ima svemirskih 280 kilometara deklariranih staza, 39 vučnica, 36 sedežnica, 14 gondola i čak 1 uspinjaču. Zaista impresivno.
Moram priznati da sam došao u Brixental podijeljenih osjećaja. Ne volim inače ovakav tip megalomanskih skijališta. Hrpa staza koje se posvuda sjeku pa moraš imati stotinu očiju. Zatim imaš dojam da samo juriš uokolo bez glave i repa. Izgubiš se dok si rekao keks. Ali i takva skijališta valja posjetiti, ako ništa drugo, onda barem jednom.
No, na početku dana odmah me razočaralo nešto sasvim drugo. Pripremljenost staza. Napravio sam prvih par spustova u dijelu Hochbrixen i to je bilo dobro. Tvrdo, ali ne ledeno, i lijepo speglano.Onda sam se prebacio na sljedeća tri dijela skijališta - Hopfgarten, Itter i Söll. Tu je bila katastrofa. Kao da je neka druga ekipa sređivala staze. Staze, i plave i crvene, bile su čisti beton. Odmah mi je bilo jasno što se dogodilo. Jučer je bilo dosta toplo, nastala je juha od snijega, i nakon zatvaranja skijališta ratraci su sve to prošli, ali kako je noć bila vrlo hladna, sve se zaledilo. Nastao je beton. Jutros čak na mom autu je bio tako debeo sloj leda da ga nisam mogao ostrugati ni strugalicom, a to mi se rijetko dešava. Jedino mi nije bilo jasno zašto je Hochbrixen bio tako dobro pripremljen, a Hopfgarten, Itter i Söll čisti beton posvuda. Plus tragovi od ratraka toliko duboki da su više to bili kanali. Sa žice su staze izgledale kao natjecateljski bazeni - desetak paralelnih stazica, a kanali su nalikovali na one bove koje u bazenima dijele plivačke staze. Nije to sve. Bilo je i poprečnih tragova ratraka, velikih rupa usred staza da bi skije, ako upadneš u te rupe, lako ostale u njima. Mnoštvo ledenih grumena da si imao dojam kao da skijaš po kamenju. Katastrofa je preblaga riječ za ono što se danas ujutro nalazilo na planini. Iživcirao sam se do boli. Već u deset sam ozbiljno razmišljao da odustanem od skijanja i vratim se u sobu ili možda da otiđem u Kitzbühel. "Mogu oni imati i 1000 kilometara staza, ali što im to znači ako ih ne znaju pripremiti!", misao mi se vrtila po glavi.
Onda sam odlučio napraviti kratku pauzu da se skuliram. U Söllu dao skije na mali servis za 20,00eur, a ja otišao na WC. Petnaestak minuta kasnije odlučio sam Brixentalu dati još jednu šansu. Vratio sam se gondolom gore na planinu. Skije su sada bile savršeno naoštrene. Ne sjećam se kada su prije bile takve. Krenuo sam dalje u dubinu planine. Naime, Brixental SkiWelt skijaško područje je rasprostranjeno na nekoliko planina jedna iza druge, smještene redom iznad mjesta Brixen im Thale i Westendorf, Hopfgarten, Itter, Söll, Scheffau, Ellmau i Going.
Temperature su bile sve više i više. U drugoj polovici dana na najnižim dijelovima skijališta dosezale su i dvoznamenkasti broj. Ja sam se znojio bez prestanka. A sljedećih dana trebalo bi biti još i gore. Vjerovatno ću skinuti vanjski dio svoje North Face jakne i ostati samo u podstavi.
I dogodilo se ono čemu sam se nadao. Temperatura je omekšala staze i beton je nestao. Sada su se, zbog i vremena, ali i dosta ljudi, počeli stvarati hupseri. Na donjim dijelovima skijališta juha. Gore je dosta dobro držalo, ali razlika je bila očita od onoga u 08:30 ujutro. Trebalo je možda danas doći na skijalište tek u 10:00-10:30, ali kako je nedjelja, bilo bi tako kasno nemoguće pronaći neki normalni parking.
Malo po malo "osvajao" sam brdo za brdom. Namjeravao sam doći skroz do Goinga na samom kraju SkiWelta. Nisam stigao. Došao sam do Ellmaua, pretposljednjeg brda, napravio pauzu za ručak u restorančiću u sklopu donje postaje uspinjače (bečki za 10,90eur i veliki radler za 3,60eur), i onda odlučio da nemam vremena za posljednje brdo. Bilo je već 14:45, a do Brixena trebalo je ponovno "projahati" jedno šest-sedam brda. Da su žice malo drugačije položene, ne bi se trebalo toliko puta ići gore i dolje da bi se stiglo na početak. Dignuo sam se uspinjačom na vrh iznad Ellmaua i potom gore-dolje-gore-dolje... Tražio sam špičasti vrh iznad Brixena. Ugledao sam ga tek nakon što sam prošao tri brda, a na moj užas, do njega su me dijelila još jedno tri. Noge su bile ful umorne od mekog snijega i hupsera. Osjećao sam se puno umornije danas nego jučer kada sam prošao puno puno veću kilometražu.
Ono što je definitivno veliki plus u Brixentalu su žice koje su uglavnom nove i skoro sve su osvježavajuće brze. Sedežnice idu kod većine 18 km/h, što je velika razlika u odnosu na najčešće 10-13 km/h na drugim skijalištima.
"Šlag" za kraj bio je crveni spust u dolinu u Brixen im Thale. Kako sam se spuštao na nižu nadmorsku visinu, snijeg je postajao sve mekaniji, da bi na kraju bila prava juha. Posljednjih 2-3 kilometara ogromni hupseri da su neki meni bili do polovice koljena, a oni nižeg rasta ozbiljno su se mučili. Snijeg se van staze otopio, a zemlja je izbijala i na samoj stazi pa su neki hupseri na dnu bili skroz smeđe boje.
Nije baš bila mudra odluka za kraj dana i umorne noge.
Namjeravao sam danas skijati laganini i ne od otvaranja do zatvaranja. Na kraju sam, zbog izduženosti skijališta, ostao skroz do 16:15 i ponovno napravio nemali broj kilometara.

Brixental SkiWelt nije se na kraju pokazalo kao loše skijalište. Loše je krenulo, ali kasnije je bilo vrlo dobro skijanje. Staze nisu preteške. Uglavnom su plave i crvene, dok je crnih jako malo - "samo" 17km. To jest malo kada se uzme u obzir da SkiWelt ima 280 km staza. Ima staza svakakvih dužina i svatko će pronaći ovdje nešto za sebe. Žice nove i brze. Velik broj restorana i kafića uz staze, trgovina i servisa u podnožju. Gužve je bilo, ali broj ljudi nije te ometao. Na žice se uglavnom nije čekalo, osim na par gondola. Pouka: ne valja suditi skijalište na prvi pogled.
Mislim da ću se vratiti u Brixental barem još jedanput. Bit će to vjerovatno 12.03. budući da je Brixental tada na mom putu za Innsbruck.