SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 23 - Kitzbühel, Austrija (07.03.2015.)

Odlučio sam se danas za Kitzbühel. Ukupno 170 kilometara staza trebalo bi biti dovoljno da se u subotu razvodni masa ljudi. Umjesto još jednog parkiranja kod Panoramabahn gondole u Hollersbachu, danas sam ponovno otišao preko prijevoja Pass Thurn i parkirao kod gondole u Jochbergu, deset kilometara pred samim Kitzbühelom. S obzirom da sam danas namjeravao skijati na glavnom dijelu skijališta, računao sam da bih izgubio dosta vremena dok iz Hollersbacha dođem do primjerice Aschaua na suprotnom kraju skijališta. Mjesto Jochberg je 28 kilometara od Uttendorfa ili pola sata vožnje i savršeno je smješteno na otprilike polovici skijaškog područja. I uz ovu gondolu nalazi se veliki besplatni parking. Naime, jedino se parking uz Hahnenkamm gondolu u centru Kitzbühela plaća, dok su parkinzi uz ostale gondole besplatni.
Došao sam malo prije otvaranja u 08:30 i uhvatio mjesto uz samu gondolu. Oni koji su došli samo dvadesetak minuta kasnije morali su parkirati na drugom parkingu, s druge strane glavne ceste, i prohodati 300 metara do gondole.
Kratko sam se zadržao na dijelu skijališta iznad Jochberga. Tu je nekih pet-šest staza, crvenih i plavih, srednje dužine. Sve odlično pripremljeno. Svježi snijeg koji je padao posljednjih dana lijepo su stisnuli. Plavo nebo. Sunce. Temperatura u početku stupanj dva iznad nule, a prema kraju dana i do 4-5 u bazi skijališta.
Prebacio sam se 3S gondolom na glavni dio skijališta iznad Kitzbühela i Kirchberga. 3S gondola je jedna od najmodernijih koje sam igdje vidio. Povezuje Jochberg s Kitzbühelom preko velikog ponora.
Iznad Kitzbühela i Kirchberga više ljudi, ali kao što sam pretpostavio, velika kilometraža staza na ovom skijalištu je razvodnila mase i na žice se ulazilo momentalno. I ovdje su staze odlično pripremljene. Tvrde, ali ne pretvrde, gotovo bez leda, a jedino prema kraju dana pri dnu skijališta u Kitzbühelu i Kirchbergu snijeg je postao mekan, skoro pa proljetni, zbog povišenja temperature zraka.
Jedini ozbiljan izuzetak dobroj pripremi bio je čuveni Streif na Hahnenkammu. Staza najcijenjenijeg spusta u svjetskom kupu. Spusta koji i onome koji ga gleda tjera strah u kosti. Kao i prije par godina kada sam bio u Kitzbühelu, očito je da se Streif, pogotovo njegovi strmiji dijelovi, uređuju samo za trku. I kada trka prođe, velik dio Streifa se zaboravlja. Tako su neki strmi dijelovi pod velikim tvrdim mogulima, a drugi pod čistim ledom, gdje nema ni milimetra snijega. Spustio sam se niz strminu pred ulaz u čuveni zavoj Streifa i Elanice jednostavno nisu imale nikakav grip. Postavljene okomito na strminu samo su se otklizale stotinjak metara i to dosta brzo da me uhvatila i malo panika. Naposljetku sam se uspio zaustaviti. Moje skije Elan Magfire 82xTi odlične su za sve, osim za čisti led. Tu nemaju šanse. Razmišljam da pokušam jedan od sljedećih dana unajmiti neke slalomske skije poput Elana Race Slx pa da vidim kako se one ponašaju.
Ali, zaista je žalosno da nikada ne mogu srediti Streif za rekreativno skijanje. Sređuju se samo neke obilazne stazice, koje obilaze onaj glavni dio na kojem se vozi trka. Žalosno.
Skijao sam cijeli dan. Od otvaranja do zatvaranja. Skoro bez prestanka. Jedina pauza bile su tri minute za WC. Odlučio sam danas ganjati najveću odskijanu kilometražu u sezoni. Tu dosta pomaže spust sa Steinbergkogela na 1972m nadmorske visine u Kirchberg u dolini. Dužina je prema GPSu cca 7,5 kilometara u kombinaciji crvenih i plavih staza.
Problem s plavim stazama, kako u Kitzbühelu tako i na drugim skijalištima, jest puno početnika pa treba biti posebno oprezan, pogotovo na uskim plavim poveznicama gdje početnici skijaju najčešće u plug s ruba do ruba, a kako su nepredvidljivi, hvata me često strah kada takve imam pred sobom. I danas se dogodilo ono čega me uvijek strah. Na plavoj uskoj stazi poveznici našla se hrpa plugaša ispred mene koja je prijetila da me potpuno zaustave pa bi me zapalo odgurivanje. U jednom trenutku uočio sam prostor i krenuo zaobilaziti plugašicu s desne strane, po rubu staze. Istovremeno je tip odozada odlučio napraviti isto. Čuo sam kada mi je doviknuo odozada da ide s desne. I prošao ja plugašicu. On prošao i nju i mene. I onda je iznenada on u plug usporio tik ispred mene. Moje skije prošle preko ruba njegovih. I ja pao. Na plavoj stazi. Sramote li! U životu nisam pao na plavoj stazi! Za sve valjda postoji prvi put.
A da se loši skijaši ne zadržavaju samo na plavim stazama pokazali su i jedni roditelj s curicom od nekih deset godina. Oni su relativno dobri skijaši, ali curica je cijelo vrijeme skijala u plug. I onda oni prođu putokaz prema crnjaku. Pravom crnjaku. Jednom od ozbiljnijih crnjaka koje sam igdje vidio. Toliko je ozbiljan da, za razliku od ostalih crnjaka, ovaj je imao i dodatni natpis "Nagib 70%!". Nisam htio biti curici u koži. Pogotovo jer se u toj drugoj polovici dana na tom crnjaku stvorilo i hupsera i ledenih ploha koji su dodatno otežavali skijanje. Curica je plugarila pa padala pa nastavila u plugu... Ja sam se oprezno spustio po stazi, malo dalje uhvatio žicu za gore, a ovi su još bili na polovici staze. Spustio se laganini još niz 2.5 km dugačku stazu, uzeo još jednom žicu i tek na pola puta gore drugi put, curica se uspjela spustiti niz crnjak. Trebalo joj je nekih 30 minuta da se spusti niz stazu od 400-500 metara. Nekim ljudima treba oduzeti djecu!
Ja sam se u konačnici dobro naskijao. Nekoliko puta do doline u Kirchberg, nekoliko puta do doline u Kitzbühel po Streifu (i onda gore u onoj gondoli čije kabine nose imena pobjednika Streifa - mene "zapao" Andreas Wenzel i Henri Duvillard, a kabina Ivice Kostelića mi je izmicala svaki put), za kraj u dolinu u Jochberg. Kombinacija crnjaka, crvendaća i plavaca. I naposljetku sam uspio u cilju. Odskijao danas 78.9 kilometara. I začudo noge su bile u puno boljem stanju nego prijašnjih dana. Bez grčeva ili pretjeranog umora. Još sam daleko od lanjskog (i životnog) rekorda iz američkog Park Cityja od 94.7 odskijanih kilometara u jednom danu, ali zadovoljan sam i s ovim.
Kitzbühel palac gore! Vidimo se opet za koji dan!