SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 29 - Axamer Lizum, Austrija (13.03.2015.)

Petak trinaesti. Ali dobro je počelo. Naspavao sam se kao nikad na ovom putovanju. Krevet u Hostelu Marmota bio je kao doma. Vani prekrasno plavo nebo i sunce. Dan kao stvoren za skijanje.
Još sam jučer napisao da je Innsbruck dvaput bio domaćin Zimskih olimpijskih igara i uz Innsbruck jedino je američkom Lake Placidu to pošlo dvaput za rukom. Zapravo je zanimljivo kako je Innsbruck uopće dobio druge Igre. Prve 1964. su pošteno "zarađene". Druge 1976. je zapravo osvojio američki Denver, ispred švicarskog Siona, finskog Tamperea i kanadskog Vancouvera. No, na referendumu 1972. stanovnici Colorada su naknadno odbili Igre zbog troškova koji su rasli iz dana u dan, ali i zbog utjecaja na okoliš. Međunarodni olimpijski komitet je tada Igre ponudio Vancouveru, no i Kanađani su ih odbili. Ponudio se iznenada Salt Lake City, ali Komitet ih je odbio zbog Denvera. Amerima se nije vjerovalo. I onda je uskočio Innsbruck koji je već imao infrastrukturu iz 1964.
Sve alpske discipline, osim muškog spusta, na objema Igrima vozile su se na planini Axamer Lizum, tik iznad Innsbrucka. Zapravo, nije bilo tada puno discplina kao danas. Postojao je slalom, veleslalom i spust. Superveleslalom tek je postala olimpijska disciplina u Calgaryju 1988., a iste godine medalje su se počele dijeliti i za kombinaciju.
Ima petnaestak kilometara od Innsbrucka do Axamera. Zavojita i rupičasta cesta vodi u planine. Putokazi su međutim gotovo nepostojeći. Na izlazu iz grada nalazi se putokaz za skijalište i onda se lijepo počinješ penjati i staneš u Götzensu jer tu staju i putokazi za skijalište. Pola sam se sata vrtio uokolo po tom malenom gradiću. Prošao kroz raznorazne uske uličice koje me nisu dovele do skijališta. Zapravo jesu. Ali krivog. Skužio sam to po gondoli. Axamer Lizum nema gondola. Vratio se u auto i vrtio još malo. Ni GPS nije bio od koristi. Božicu je očito strefila sunčanica jer me navigirala u krug. U jednom trenutku ravno u polje. Cesta je nestala.
Naposljetku sam našao put prema mjesto Axams i tu su ponovno krenuli putokazi prema skijalištu. Još par kilometara u planine. I konačno sam stigao na veliki parking na kraju ceste. Dalje se nije moglo ići. Skijalište je bilo ispred mene. Da ne bude zabune, i velikim je bijelim slovima na crvenoj podlozi pisalo 'Axamer Lizum'. Bilo je 09:45. Malo sam kasnio danas, ali bolje ikad nego nikad. Parking je međutim bio tek polupun.
Axamer Lizum je na višoj nadmorskoj visini pa je i snijeg u normalnom stanju. Niti kasnije u danu nije bilo mekanog snijega. Jedino je bilo nešto sitno ledenih ploha. Inače, odlično speglano. Innsbruck se naime nalazi na 574 metara nadmorske visine. Ja sam se autom popeo do baze skijališta na 1583 metara, a najviša točka Axamer Lizuma je 2340m.
Kod parkinga je hotel Olympia te par ski shopova i kafića. Skijalište se amfiteatralno smjestilo oko baze, a zatvaraju ga visoke strme stijene koje me izgledom jako podsjećaju na talijanske Dolomite. Prva u nizu je jedna četverosedežnica, iza nje još jedna stara sedežnica koja nije radila, ali nije ni bila potrebna budući da je tik uz nju uspinjača koja te za pet minuta brzinom munje dovede iz baze na vrh skijališta. Potom su tu još dvije vučnice na kratkim i položenim stazama za učenje te potpuno na drugu stranu ide stara dvosedežnica. Gore na planini još je par sedežnica. Ukupno Axamer Lizum ima 1 uspinjaču, 6 sedežnica i 3 vučnice. Radilo je sve osim spomenute stare sedežnice uz uspinjaču te jedna vučnica skroz na vrhu koja servisira dvije kratke crvene staze. Dvosedežnica, koju sam spomenuo da ide na drugu stranu skijališta, je radila, ali mi nije bila jasna njena funkcija budući da servisira samo 2,5-3km dugu crnu olimpijsku stazu koju odavno nisu sredili i na kojoj su bili što ogromni zaleđeni moguli, što zemlja. Nema šanse da bi se po njoj itko želio spustiti dok je u takvom stanju.
Ja sam se stoga fokusirao na glavni dio skijališta. Napravio sam desetak spustova. Staze nisu predugačke. Najduži spust od vrha do dna, i to plava olimpijska na kojoj se vozio ženski olimpijski spust, ima 3.9km. Osim te staze, tu je i crvena staza muškog olimpijskog veleslaloma. Ono što je nejasno u Axameru je tko je bojao staze. Jer primjerice crvene staze su dosta položene i više su plave s par kratkih crvenih strmina, dok je plava staza ženskog olimpijskog spusta zapravo tipična crvena. Crnih gotovo da i nema, tj. samo je ona jedna olimpijska koju ne sređuju.
Deklariranih je 30 kilometara skijaških staza, plus 10 kilometara za off piste. Teško se tu može navući tridesetica, a što se tiče off pista, Bome ima terena za skijanje izvan staza. Uglavnom nema drveća, stijena na putu ili nema ili su dobro vidljive. Jedino što je taj snijeg već bio dobrano ugažen pa nije baš bio neki gušt, ali dan nakon napadalo snijega ja bih definitivno se odlučio za Axamer za pršićarenje.
Skijalište je zaista zgodno i osjeća se ona olimpijska atmosfera. Ali malo je. Brzo dosadi. I nema baš mjesta za nekakvo širenje. Dobro je za par sati skijanja, ali sve više od toga je previše. Kada se sljedeći put nađem u okolici, ako budem imao vremena, doći ću ponovno u Axamer Lizum. Ali ako bude na knap, ovo će skijalište vrlo lako izletiti s liste.
Ono što je minus Axamera jesu i žice (s izuzetkom uspinjače) koje su spore i dvadesetak, ako ne i više, godina stare. Na nekima si čitavu vječnost. Plus je dobro pripremanje staza, olimpijska atmosfera, i skijanje u lokalnom skijalištu. Ovdje nema ni Nizozemaca ni drugih stranaca. Ovo je skijalište za lokalne Austrijance, što se odmah vidi na stazama u tehnici skijanja. Plus su i restorani uz staze (a posebice restoran na vrhu skijališta koji je sav u staklu i drvu i izgleda veoma moderno i američki) gdje su cijene sasvim pristojne. Mene su danas specknudeln soup i sciwasser došli 6,80eur.

U 14:00 sam krenuo niz planinu natrag prema Innsbrucku. Božica je još uvijek patila od sunčanice i tek se oporavila na petlji na ulazu na autocestu kod Innsbrucka. Toliko o pouzdanom GPSu. Šezdesetak kilometara u smjeru zapada po autocesti do Imsta. Smještaj za sljedeće tri noći pronašao sam u Romedihof Backpackers Hostel za 26eur na noć za dvokrevetnu sobu sa zajedničkom kupaonicom na hodniku. Odlična lokacija za laki pristup prema sljedeća tri skijališta: Kühtai, Serfaus Fis Ladis i Hochzeiger.