Živim u hladnom plavom svijetu
Iza Ogledala
Meni je tako lakše.
Znaš.

Vrijeme uopće ne prolazi
Ono samo stoji uhvaćeno u mom
Malom srebrenom satu na ruci.

Zvijezde su mi ovdje mnogo niže
tu na dohvat ruke i one i ptice.

Iza Ogledala stoji vrijeme
Na damastu otisak naših tijela
Plavo plavo sve je ovdje plavo:
I pjesme

I školjke i zora i košulja i suza.

I nemam vrijeme ni ime
Ne dišem i ne spavam
Tek ponekad kasno noću, prozori
Zamjene ogledala
Pa slušam korake u noći:

Njene potpetice i njegove cipele
Žamor sjenki dok mirisne kose zalepršaju na tren i dohvat tvoje i moje ruke.

Trebam još samo pronaći vatru
I spaliti na lomači sva obećanja i skice. I oklijevam, jer te još u pjesmi, krišom volim.