Samo uspavano žito kao kosa plave Vile
Ponekad još nam u snove svrati.
Mirišu kao u proljeće
čestice radosti
Kad otrgnemo flaster s naših snova
mirišu kao ljiljani
Bijeli
Lijepi
Zagušljivi.

Noću nad ravnicama i prugama
lete slijepi šišmiši
A u jutru crne ptice.
U daljini znam dolazi zima
Osjeti snijeg koji je tek zraka slutnja
crtaju mi se kristalni ledeni poljupci
po plavom staklu moje sobe
mješaju mi se listići bilja i trava u mojoj šalici
koju bi ostavili nepopijenu na stoliću kraj postelje
ljubeći rame i ključnu kost
Tražeći onaj kutak sreće.

Ostalo je samo sjećanje na valove žita kao plave kose Vila
mješavine bilja i trava
ili je to bio zagušljivi ljiljan
tek ptica nad prugom.

Možda tek spava.