Sjećam se ovoga jutra. Vraćali smo se od I. s Kelebije i čekali "keca". Sive kape, sivo jutro i tvoje gunđanje da ne voliš da se fotkaš rano ujutru i moje insistiranje da tako skupljam uspomene. Ovu sam izabrala za zaslon mobitela.
I sinoć kada se ekran pretvorio u paukovu mrežu, prilikom pada na beton, nisam uopće razmišljala o telefonu.
Naša fotografija je izrezbarena linijama, ali sivo jutro i kec su stigli, tvoje mrmljanje i moje skupljanje uspomena, sve je i dalje tu. Kao što si juče rekao -
mi trajemo.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.