Ako me je išta naučio posao koji radim to je da je biti zdrav glavni zgoditak u životu. Tu mislim i na tjelesnu i na psihičku bolest. Nerijetko ljudi omalovažaju psihijatrijske bolesnike, oni su više nekako "okrivljeni" kao da su sami birali da se razbole. Bila sam svjedokom kako je takva jedna bolest uništila život jednog sasvim dobrog čovjeka, i trebalo mi je dugo vremena da prihvatim da je to bolest koja je podjenako bolest kao i neka tjelesna, ne bira svoju žrtvu po njegovom karakteru, osobinama, porodici koju ima, svim onim lijepim trenucima koji se zbog nje nikad neće desiti.

Tako da ako ti se učini da nebo nije dovoljno plavo, cvijeće nije dovoljno mirišljavo, ljudi nisu dovoljno ljudi, nisi najpopularniji u društvu, ili nisi dobio sve što si htio, i misliš da ti život nešto duguje, ne duguje tebi nitko ništa, ali ti duguješ sam sebi da od svog života napraviš ono najbolje što možeš.
Dok još možeš.