to su oni gdje se lice drži sa obe ruke
prije nego se zatvore oči
to su oni gdje se ti vratiš još jednom
da me poljubiš ovlaš
a ja ti zagrizem malo usnu
pa se opet vratiš
da ja tebe poljubim ovlaš
ali ti mene stegneš jače
i taman da se rastanemo
vratiš se još jednom da "izjednačimo"

Kad te pitam kojom ćemo ulicom
- pa našom Strossmayerovom, naravno
kažeš kao da je stvarno naša

i nakon tog jednog poljupca
kad izjednačimo jačinu, stisak, otvorimo oči
mahnemo
kreneš lijevo a ja nastavim pravo
i to više nije naša ulica nego samo moja
a Strossmayer je opet samo neki lik iz prošlosti
koji je upamtio poljubac rastanka.