Treba mi jutros jedna beznaslovna
skoro nevidljiva ili tek prozirna
samo da se naslućuje
ali ne na glas,
ne ni bezglasna
tek kao mrmljanje kroz usne
bez jezika
(poslije ćemo ih pomiješati crvene i tople)
(Jedna je skica, napokon postala otpad, jer tu neljepu i staru, nikad nisam našla
u njegovim očima
crnim
kao tvojim.)
kako (se) vidimo
07 travanj 2018komentiraj (20) * ispiši * #