Prva svježa noć, nakon vrelog ljeta, ono kad ti se počinje ježiti koža, ali tek lagano i sa čašom vina među koljenima dok pripaljuješ cigaretu, i sjediš na stepenicama, a srebro se spušta po svodovima i upetljava među tamne oblake, i podsjeća na tvoju kosu, tada znam da sve će proći jer sve je prolazno.
Tad odložiš praznu čašu na prvu stepenicu, spustiš kosu na jednu stranu ramena, i zamakneš među zidove.

Jer sve će opet doći. Možda.