| < | travanj, 2017 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
 Slabi odaziv zbog produljenog vikenda, najavljenu osmorku Plaćenika tjera na ZAZ-ov trening na Borongaj. Na kraju nam na teren izlaze svega četvorica, ali tamo srećemo još jednog kojeg već mjesecima nismo vidjeli na našem treningu. Imao čovjek prometnu, ošišao dugu kosu i svašta nešto. Ali tako je to u anarhiji, koga nema bez njega se mora. Domaćini nas dijele po nekim svojim kriterijima na plave i crvene. No-loadout ekipa uglavnom završava na plavoj strani. Po scenariju treba osvojit neke rakete i odnijet ih negdje, treba zauzet neke kućice i svašta nešto. Prekompliciran scenarij za nas. Kako ekipe kreću jedne drugima u susret, vidimo da se većina naših prestrojava na desno krilo. Samim time naša četvorka kreće lijevo. Na rubu terena dolazimo do te neke kućice koju treba zauzet za dovoz rakete (ako smo dobro shvatili). Pošto tu nema akcije odlučujemo krenut naprijed, pa Živko to javlja s vezom našima. Odgovora nema. Nakon jbn obuhvata izbijamo u prostor kampusa i vraćamo se lagano cestom prema terenu. Nailazimo na liniju crvenih s leđa i probijamo ih napredovanjem uz garaže. Nakon spajanja sa našim snagama, govorimo im dokle je čisto i vraćamo se s njima nazad. Napredovanjem uz žutu kuću, iz zasjede nam metu ljudstvo koje se kretalo uz kuću. Pošto sam bio desno od njih zauzimam busiju uz jedno drvo i čekam da izađu na otvoreno. Rješavam ih jednog po jednog, što na cesti, što u gustišu sa suprotne strane. Crveni prosipaju tisuće bibija po gustišu, ali očito me ne vide jer pucaju uglavnom lijevo od mene. Predostrožnosti radi prebacujem se još jedno deblo lijevo. Iako sam potpuno sam, nastavljam ih rješavati. Premoć KLMK uzorka u zelenilu, dovodi me dva puta u situaciju da moram pucati na ljude udaljene svega dva-tri metra. Likovi gledaju u mene i ne vide me. Nakon petnaestak killova netko me (konačno) rješava sa desne strane.  Vraćam se u Mash, a potom sa našima koji su tamo bili krećemo po lijevom krilu na onaj puteljak kroz gustiš. Dio ekipe ide uz hangar i one zidove. Mi smo na puteljku negdje paralelno s njima. Čistimo neprijatelje po gustišu, ali rješavaju oni i neke naše. Čujemo im replike na nekih 10-ak metara, ali ih ne vidimo. Zabijamo se u gustiš s kontra strane i doslovno gmižem uz rub vegetacije ne bi li ih uočili. Igra mačke i miša se na kraju isplatila. Uočavam siluetu i sa tla otvaram paljbu na lika koji nam je od tamo pobio pet-šest boraca. Nastavljamo naprijed i odjednom dečki iza nas javljaju pogađanje. Netko nas je probio s leđa. Nemamo izbora, pa krećemo počistit to iza nas. Lociramo ih otprilike i krećemo u gustiš. Rješavamo jednog, pa drugog. Izlazimo u otvoreni prostor povezati se s našima. Pregrupiramo se i vraćamo nazad u gustiš. Vidimo ih na kraju puteljka i opet krećemo prema njima. Nešto rješavamo, ali jako su zbuksani sa obje strane puteljka. Na kraju me tip rješava sa nekih 15-ak metara. Drugi put ginem, a do tada imam 20-ak killova. Dobar omjer u svakom slučaju. U Mash uskoro stiže i ostatak Plaćeničke ekipe. Važemo hoćemo li na pivu u Čingać ili ćemo u još jedan napad? Blizu je 13h, a jedan naš radi od 15h, pa se odlučujemo za pivo. Ljudikamo još koji sat i tri pive kasnije razilazimo se zadovoljni odrađenim.  |
|
Nakon Uskršnje pauze današnji trening nam izvlači 19 boraca na teren. Prvu borbu u šumu kreće sedmorka starijih složiti zasjedu, devetorci mlađih igrača. Međutim mlađa ekipa se skampala, pa stariji kreću u napad. Na kraju se deremo gotovo jer nema akcije sa kontra strane. Stoga sljedeću borbu mlađu ekipu šaljemo u dubinu šume u obranu, dok mi krećemo u napad. Na žalost iako smo imali inicijativu u ovoj borbi moramo je zaustaviti pošto su trojica zakašnjelih uletili u igru kao padobranci pucajući po svima. Tu trojku mladića pridodajemo mlađoj strani koja sad broji 11 boraca, dok mi sebi uzimamo najstarijeg među njima i po novom brojimo osam ljudi. Nakon dvije neriješene došlo je vrijeme za prve bodove. Igramo na osvoji zastavu koju postavljamo u sredini na najćelavijem dijelu terena. Zvijezda ove borbe i nositelj titule narodnog heroja airsofta ponio je Brada, koji je solo akcijom po lijevom krilu poriješavao osam "neprijatelja" i skinuo stijeg. Sljedeću borbu opet odnosi naša strana prodorom po desnom krilu u sastavu Spock, Dedo i Manga. Dedo je u toj borbi došao ispod zastave koja je postavljena visoko na grani. No smisao je postignut, pa viče gotovo. Sljedeću borbu dok se patimo na bokovima, mladići nam frontalnim jurišem kroz sredinu terena skidaju zastavu za rezultat 2:1. Borbu nakon toga, izjednačuju skoro na isti način.  Ponestaje nam vode u čuturama, pa nema druge nego otići po gajbu. Nakon te pauze, odlazi nam narodni heroj Brada, pa sad igramo u sastavu sedam protiv 11. Ipak rehidratacija daje rezultata, pa sljedeću borbu binom u sastavu Spock i Manga odrađuje obuhvat obuhvata po našem desnom krilu i nakon mudre taktičke razmjene, opet im uzima zastavu. Zadnju osmu borbu ispada nam i Risbo zbog bola u koljenu, pa sada igramo u sastavu šest staraca protiv 8 mladića i 3 djevojke. Zbog tako nepovoljnog omjera bacamo se u obranu najužeg perimetra. Nakon uspješnog rješavanja žestokog napada krećemo lagano naprijed i dok razmatramo juriš kroz središnji prostor, čujemo gotovo iza sebe. U žaru borbe nismo nikoga ostavili čuvati stijeg, pa nam Seth i Xena nakon širokog obuhvata s leđa uzimaju zastavu. To je to za konačni rezulatat 3:3 uz dvije neriješene. Krećemo prema autima i tamo se još neko vrijeme zadržavamo u olujanju mozgova i ispijanju prehrambenih proizvoda. Sve u svemu današnji trening ocjenjujemo sa visokom ocjenom kako po intezitetu tako i po odrađenom. Razilazimo se pozitivno istrošeni i zadovoljni odrađenim...  |
 Ujedinjeni Uskrs svih kršćanskih frakcija, Plaćenici proslavljaju kako i priliči u krugu najbližih. Samim time trening nije ni bio opcija. Pa se samoprozvani vršitelj dužnosti komesara aka "politički" narodno-oslobodilačkog airsoft pokreta Plaćenici, sa svojom obiteljskom ćelijom zaputio u bazu Romeo Papa. Predivna priroda i nedostatak "blagodati" civilizacije tipa internet, televizija, bankomati, dućani, vodovod, kanalizacija, dok struje ima pa nema... treba ih s vremena na vrijeme podsjetiti što je uistinu bitno u našim životima. To je vatra i druženje oko iste. To je u biti jedino bitno za naš opstanak. Vatra i druženje oko nje povezuje ljudski kolektiv od kad smo ovladali s istom desetke tisuća godina unazad. A bez kolektiva, priroda nas lako savlada kao jedinke. To je taj fantastični krug, koji nas čini time što jesmo. Ljudima...  |
 Proljetno buđenje prirode na žalost nije se dotakalo nekih pripadnika našeg airsoft pokreta. Za naše pojmove, mršavi odaziv od svega deset boraca, učvrstio nas je u odluci skorog brisanja svih onih koje već mjesecima nismo vidjeli u šumi. No do toga, trudimo se raditi s ovim što imamo. Dijelimo se na način da trojci domaćih Zuluu-medvjedića pridodajemo dvojac Fero - Maras. Njima nasuprot staje trojka iz jednog transportera Sivro, Kiki i Manga, pojačana sa solo-drajverima Spockom i Dekijem. Manjku boraca se izašla desetina Plaćenika manjku ljudstva prilagođava sa izmjenom scenarija. Pa umjesto uobičajene igre na tri života, danas igramo na pet života. Tako petorku sa svake strane dižemo takoreći na 25 boraca ili vod. Osim toga i teren prilagođavamo manjem broju boraca, pa igramo sa dvije strane prema vrhu brijega.  Scenarij je "osvoji zastavu", koju je glumila jedna dulja grana koju smo naslonili na drvo. Strana koja bi uspjela doći do nje i srušiti je, na taj način bi osvojila čuku. No borba se nastavljala i nakon toga, jer je suprotna strana isto tako mogla opet osvojiti brijeg, te podići "stijeg". Iako do toga u sve četiri borbe nije došlo, ideja kao takva je bila dobra jer nam je produljila trajanje i podigla intezitet borbe. Naravno kako to najčešće i biva u našim međusobnim ogledima konačni rezultat je bio izjednačen. U biti mišljenja sam kako je prevagu u borbama donio sam teren, jer je svaki put dobila strana koja je kretala sa jugoistočne strane brijega. Nakon par sati znojenja, ovaj nešto kraći, ali žestok trening zaključujemo sa postfajtovskim olujanjem mozgovlja uz pivo. Pri čemu je tema dana bila Američka agresija na Siriju, kao i Rusko "obaranje" čak 36 od 59 lansirana Tomahawka. O čemu naravno svi glavni mediji šute... Dopuna: https://www.youtube.com/watch?v=9kAFSryE8Ho&feature=youtu.be |
|
Zbog različitih angažmana na različitim krajevima bumeranga, Plaćenici danas djeluju na najmanje tri bojišnice. Tako je drug v.d. politički na jugu ratovao sa Zagrebačkim Holdingom tj. pokušaja ovrhe zbog dizanja "pauka", a koji je sud odbacio rješenjem još 2007. godine. Bio je to angažman za rubriku vjerovali ili ne. No cijeli put i bitka se isplatila, ponajviše zbog "sraza" sa "neprijateljskom" zastupnicom. Iako će mlada šinjorina vjerojatno izgubiti ovu pravnu bitku (iako je kod nas sve moguće), vjerujem kako je pred njom svijetla odvjetnička budućnost. Iako ovdje najčešće mutimo lica, ovo lice bi bio grijeh zamutiti. Uostalom objavila ga je sama, pa ga stoga slobodno lajkajte...   Za to vrijeme dio Plaćenika odrađuje angažman na krajnjem istoku bumeranga na susretu pod nazivom "Op. Last Stand 2". Što i kako je bilo, doznat ćemo nadam se, u danima koji slijede. Nakon što se društvo vrati, dođe sebi, možda nam i dobace nekakav izvještaj i sliku. Ono što je preostalo na području podružnice 10 nije bilo dostatno za samostalni trening, pa se Plaćenička bratija priključuje današnjem ZAZ-ovom treningu na Borongaju. I njihov izvještaj još iščekujemo. Do njihovih izvještaja ili sljedećeg treninga ostajte nam zdravo i pripravno...   Dopuna 3.4. u 11:31 - izvještava Živko: Jedini sam nazočio Zazovom treningu na Borongaju. Malo nas je bilo, pa obrnuto proporcionalno s time raste fair-play. Stoga sam stvarno bio zadovoljan današnjim treningom, iako je moja strana izgubila, a i zadatak je bio poprilično blesav. Kako je vidljivo na slici, moj tim (crveni) je bio u daljem Mash-u. Pošto je moderator bio iz plavog tima, on je to vjerojatno odredio na principu - Bog je sebi prvo stvorio bradu. Svaki tim je imao tri upaljača i zadatak je bio donijeti upaljač svakih sat vremena u kućicu označenu žutom bojom. Pritom u kući može biti samo jedan igrač. Uz to što je kućica bila bliža plavoj strani, jedan "pametni" se sjetio uzeti sva tri upaljača i zatim zauzeti kuću. Nakon toga je zadatak izgubio smisao, al' većina ljudi iz plavog tima su bili željni igre, pa nisu samo čučali oko te kućice. Borba se pretvorila u death-match u kojem sam ih dosta poskidao jer sam bio strpljiviji i gurao kroz što gušću šikaru. Taman se fino zazelenilo, a da je i dalje prohodno. |
