| < | kolovoz, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
 Tokom ovotjednih dogovaranja ekipa moslavčana odlučila se okušati u napucavanju. Tako u malom talijanskom selu usred Moslavine smještenom u kotlini nas četvorica (od kojih trojca nisu imala nikakvog susreta sa airsoftom) se skupljamo na nogometnom igralištu. Zahvaljujući standardnom međuPlaćeničkom posuđivanju replika, naoružana su i ta trojica. Tu su objašnjena kratka pravila, odrađeno prvo pucanje iz replika i trening je mogao početi. Prve dvije smo odigrali na principu dvoje se sakrivaju, a dvoje ih traži. Tako smo Dejo i ja krenuli kroz gustu šikaru obići Luku i Karla, no međutim teren je bio toliko neprohodan da smo morali odustati i krenuti nasipanim putem. Tu borbu gubimo jer se dvojac dobro sakrio u šumarku pored puta. Drugu borbu Dejo i ja se sakrivamo, a Luko i Karlo nas traže. Tako smo ih čekali u zasjedi cca 15 minuta nakon čega krećemo u lov na njih, jer nam je bilo previše čekanja. Tako u manje od 15 metara od naše pozicije čujemo rafal i oboje se sklanjamo. "Neprijateljski" dvojac nas nije vidio nego je bezveze pucao po cesti nadajući se kako će time izazvati našu paljbu. No Dejo im se kroz šumu prišuljao s boka i riješio Luku, dok sam se ja zabarikadirao u kanal pored puta i riješio Karla dok je pretrčavao cestu. Nakon toga smo se dogovorili da je ovaj tip treninga malo prespor i previše vremena gubimo dok jedni druge čekamo. Zato smo se odlučili na sredinu igrališta postaviti crvenu zastavu, a svaki tim ima svoju bazu. Jedna je iznad igrališta, a druga ispod. Igrač koji je pogođen vraća se do baze na oživljavanje, dok je zadaća zastavu donesti do svoje baze. Pobjedu smo odnesli Dejo i ja, zbog toga jer smo se držali zajedno, dok su se Karlo i Luko razdvojili odmah na početku. Nakon treninga slijedio je postfajtovski janjac, roštilj i "piva".  Tekst i foto: Sale |
 Tijekom naše prve dvomjesečne ljetne pauze na kontinentu, obilazili smo naše rezervne položaje, ali i južne Plaćeničke podružnice 20 i 21. Pritom su obnavljane vještine preživljavanja u prirodi i taborovanja, te izvršene već uobičajene aktivnosti poput davanja krvi tamo gdje je najpotrebnija. Pritom je još jednom ostvaren uvid u posljedice proizašle iz napuštanja koncepta totalne (narodne) obrane. Pošto su to stvari na koje ne možemo utjecati, radili smo ono što možemo. Plaćenički pokret je nastavio svoje širenje, pa ako bude sreće uskoro ćemo imati i podružnicu u Makedoniji. No unatoč smanjenim aktivnostima po šumama, svekoliko Plaćeništvo bilo je svakodnevno informirano o svjetskim kretanjima putem našeg foruma. Na dnevnoj bazi praćena su zbivanja na budućim glavnim bojišnicama mainlanda od zapadne (Ukrajina), preko južne (Sirija-Irak) do za sada mirne dalekoistočne (Južno kinesko more). Trendovi su to koji će se vjerojatno nastaviti, te intenzivirati u nadolazećoj jeseni. Kamo će se sve to na kraju otkotrljati, vidjet ćemo, no iz ove perspektive nema baš razloga za optimizam.  U skladu s time, čim smo se vratili na kontinent u dovoljnom broju, odradili smo prvi povratnički trening. Tako danas trinaestoro Plaćenika odrađuje četiri borbe tijekom četiri sata i kusur. Prve dvije igramo po scenariju jedni brane, dok drugi napadaju. Naša strana sastavljena uglavnom od starijih Plaćenika tipa Manga, Čiwa, Skic, Žmirko plus Laci i Lektor pritom gubi obje borbe. Prvu su nas dočekali na dobro zaklonjenom mjestu, dok smo mi bili u dosta rijetkom dijelu šume. Jednom kad su nas načeli, to je bilo to. Drugi fajt imaju jednu repliku i trkača viška, jer im pridodajemo Kamasa koji je malo zakasnio na teren, pa imamo opravdanje i za ovu. No za zadnje dvije po scenariju osvoji zastavu u bazi, nemamo opravdanja jer uz repliku viška gubimo obje borbe. Bilo je nekih komentara kako su postavili zastavu na boljem mjestu, ali u konačnici trojka Kozaribočana Toni, Herc i Dado plus Xena, Sale i Domac radili su posao bolje od nas. Dva puta su nas probili timski, skinuli zastavu i odnijeli je u svoju bazu. Što reći na to, osim čeka nas povratak u formu. Ovoljetna pauza uzela je svoj danak...  |
 Požarom poharani Pelješac trebalo je obići i uvjeriti se koliko sustav uopće fercera u uvjetima neke veće nepogode. Odgovor smo znali i prije posjete, a uvodna slika govori tisuću riječi. Česti nestanci struje podsjećali su nas na to skoro svaki dan, pa čak i sinoć. No vratimo se mi glavnoj priči. Nakon tjedan dana priprema i prikupljanja replika, jučer smo uspjeli odraditi trening podružnice 20. Uguralo nas se čak sedam u transporter, pa oko 18h zaputilo prema šumi u kojoj smo i lani odrađivali treninge. Osim domaćina Doktora i nas dvoje pridošlih Plaćenika našao se tu i BiH binom - Tarik i Muha - koje smo mobilizirali i prošlo ljeto. Nadajmo se kako će se nakon ovogodišnjeg treninga i oni malo angažirati i stupiti u kontakt sa čzv-om podružnice 387. Osim njih, mobilizirali smo po prvi put i borca iz Makedonije, koji se vrlo brzo uklopio u naš način razmišljanja i rada. Pošto se ništa ne događa slučajno, ni ovo Plaćeničko širenje na jug, nije moglo biti slučajnost. Zato našem novom drugu Kikiju želimo svu sreću u ustrojavanju buduće podružnice 389.  Što se provedbe samog treninga tiče, igrali smo scenarij "zarobi zastavu" koja je bila postavljena negdje po sredini terena. Zbog našeg pažljivijeg nastupanja, prve dvije borbe Doktor nam odnosi zastavu ispred nosa. Drugu doslovce bez ispaljenog bibija. Stoga mijenjamo taktiku i sljedeće dvije borbe doslovce na trku zauzimamo zastavu. Velika vrućina natjerala nas je nakon toga na pauzu, nakon svega sat vremana igranja. Bili smo mokri od glave do pete. Nakon predaha krećemo odraditi odlučujuću borbu. Na Kikijev prijedlog u ovu borbu uvodimo novost sa ciljem dizanja inteziteta borbe. Odlična ideja našeg novog Makedonskog predstavnika odmah je prihvaćena. Zastavu se ne može skinuti dok nije bar jedan igrač izbačen iz igre. Zato je zadnja borba potrajala i najdulje, a naše dvo i pol satno druženje u šumi nastavljamo kod domaćina dugo u noć. Jutrošnjim pregledom primjećujem kako smo sinoć riješili 8 litara vina. Otvorilo se sa Kujundžušom, nastavilo sa Makedonskim Chardonnay-em, pa zaključilo sa Korčulanskim bijelim i Pošipom vinarije Roso. Pravo bratstvo i jedinstvo...  |
