| < | prosinac, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
|
Zadnji trening u 2014. godini na teren nam izvodi 13 boraca. Dijelimo se bradati protiv kratko ošišanih da ne kažemo izbrijanih glava i r'n'r može početi. Igramo "balonski" scenarij koji se pokazao kao najveći podizač tempa igre. Pobjeđuje ekipa koja odradi protivnikov balon postavljen pored respawna. Igra se na neograničeni broj oživljavanja tj. dok netko ne odradi posao. Prvu borbu "brade" kreću s gornje strane terena, a "ćelavci" s donjeg objekta. Nakon kontakta linija se pomiče po terenu naprijed-nazad prema našem objektu, pa prema njihovom. Kako koja strana izgubi par boraca, tako prelazi u defanzivu i čeka pojačanje iz respawna. Igra je to mačke i miša koja se dobrano oduži svaku borbu. Na kraju naš bradonja Skic prolazi obuhvatom i rješava njihov balon golim rukama, jer mu baterija otkazuje u presudnom trenutku.  Drugu borbu "ćelavci" kreću sa gornjeg objekta. Dok se mi još preslagujemo lijevo i desno, oni na trku tj. uraaa-juriš zauzimaju središnji objekt. Bravo. Prebacujemo se četiri lijevo i troje desno. Nemamo kontakt sa našima na desnom krilu, ali povremeno pratimo gdje su, kako nas netko ne bi iznenadio po tom krilu. Linija opet diše naprijed-nazad jer je šuma potpno gola, pa se vidi svaki pokret na 300 metara, pa čak i dalje. Nema kampiranja nego se prostor zauzima timskim radom i yo-yo prebacivanjima od stabla do stabla. Radilo se dobro, ali ovu borbu na kraju gubimo pošto se jedan njihov provlači kanalom na našem lijevom krilu. U biti naš za*eb, jer se naš binom u obrani balona nije dovoljno brzo prebacio s druge strane kuće. No tome ova simulacija BD-a i služi na kraju krajeva. Procesu - poginemo jer smo donijeli krivu odluku, analiza navedenog, ispravak...  Treću borbu ostajemo na istim stranama jer nas se većina već nalazi oko svog respawna. Ta borba se najviše oduljila i kako je vrijeme odmicalo, a pomaka nije bilo, osjetile su se čak i neke tenzije oko nepriznavanja. No kao što uvijek govorimo, to ide svakom od nas "na njegovu dušu". Nakon što nam je Dedo treći put poginuo pred balonom, kad su ga riješili oživljeni iz respawna, zaključujemo kako balone koji su postavljeni malo bočno treba pomaknuti dvadesetak metara prema protivniku. Ovo je na kraju urodilo plodom i nakon najdulje borbe dana, balon "ćelavaca" je napokon riješen. Poruka za kraj svim Plaćenicima i ljudima dobre volje - kojima je ovaj sport u prvom redu; razonoda, proces učenja i antistres terapija, glasi - Sretni vam nadolazeći blagdani i vidimo se u Novoj 2015. godini! Huuuaaa!  |
|
Danas se okupljamo na jednom postapokalitičnom terenu na kojem smo prvi put zaigrali prije skoro osam mjeseci. Teren se sastoji od nekoliko polusrušenih objekata, koje na obje strane okružuju šikare. Između objekata i šikare je brisani prostor, pa je kretanje između zahtijevalo dosta zaprečne paljbe. U biti jedini način proboja bio je obuhvatom kroz šikaru. Prvu borbu dijelimo se prema poznanstvu tako da jednu stranu staje devet starih Plaćenika, a na drugu sedam "novih" od kojih je većina iz istog kvarta. Testirajući prvu borbu "na balone", zaključujemo kako je teren prevelik i da ga je bolje skratiti radi dobitka na dinamici igre. Drugu borbu mijenjamo strane i strani sa borcem manje pridodajemo staru iskusnjaru Tasu, ali rezultat ostaje isti. Treću borbu na prijedlog kontra strane igramo "zarobi zastavu". Ta borba ispada neodlučena jer iako smo oteli i u svoju bazu donijeli neprijateljsku zastavu, par minuta prije toga smo ostali bez svoje. Na žalost (ili na sreću) pošto većina starijih igrača nije upoznata sa "Call of duty" pravilima, vičemo gotovo računajući da je to to. No u biti igru je trebalo nastaviti dok ne vratimo svoju zastavu.  Kako god, opet mijenjamo strane i sljedeću borbu gubimo samo tako. Jedan njihov protrčao je doslovce kroz našu liniju, pokupio zastavu i vratio se nazad. Pritom je poriješavao i nekoliko naših s leđa. Bez sumnje bio je to najbolji potez dana. Stoga zadnju petu borbu mijenjamo taktiku. Ostavljamo Žmirka čuvati zastavu, a nas sedam se raspoređuje na obje strane terena i timski gura naprijed. Osobno sam se smjestio na krov jedne kućice odakle sam kontrolirao cijelu šikaru sa naše desne strane. Tuda nitko njihov nije mogao proći, ali je uspješno prošao naš Bo i vratio se sa njihovom zastavom. Odličan timski rad okrunila je još jedna pobjeda. Nakon četiri i kusur sati igre, promišljamo hoćemo li baciti još jednu brzu na ispadanje unutar najvećeg objekta ili ne... međutim na kraju neki odustaju što pokreće lančanu reakciju. Čak nam ni planirano okupljanje na pivi na lokalnoj benzinskoj ne uspijeva jer neki žure, a nekima se ne da čekat. No nema veze, jer prigodu za ispravak toga imamo već sljedeću nedjelju. |
 Visok datum i kišno vrijeme dobitna su kombinacija za depru. Stoga danas na trening izlazi samo petorka Plaćenika. Hoćemo-nećemo igrati, pa ajd kad smo već došli mogli bi bacit jednu-dvije. Dijelimo se u binome, dok treći kao "višak" jednu borbu igra za jedne, a sljedeću za druge. Na kraju smo u neka dva i pol sata odradili čak šest borbi. Rezultatski prednost je imao suprostavljeni binom. Razlog je bio kao i uvijek lošija uigranost i taktika našeg binoma. Mi smo malo više gurali, a oni su malo više čekali. Naravno strana koja gura češće pogiba. Drugi razlog je bio nesporazum oko prekida borbe. Kad nas je više strana koja ostane na jednom igraču gubi borbu. Pošto bi u ovom slučaju to značilo gubitak borbe, čim je jedan u binomu rješen, većina se slaže kako bi trebali igrati do istrebljenja. Većina stoga prihvaća ideju borbe do istrebljenja. No u anarho kolektivu poput našeg, svatko ima pravo na svoje mišljenje, pa moj binom ipak igra po pravilu prekida borbe kad ostane zadnji. No da se može dobiti borba jedan na dvojicu, pokazalo se tek u posljednjoj šestoj borbi. Sve u svemu, prošetalo se malo i zagrijalo na inače šugav dan, koje je većina izgleda provela pred teveom. Mi nismo... |
