| < | veljača, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
 Nakon vrhunski odrađene operacije "Britva 2011" ovaj vikend smo odradili jedan nadasve lagani trening uz dobru za*ebanciju i druženje. Čisto ono da ubijemo mrljavu nedjelju i vrijeme provedemo sa dobrom ekipom na čistom zraku. Okupljamo se u 11h na dogovorenom mjestu i štenja uzbrdo do lagano snijegom prekrivenog terena. Sve je onako laganini, opremanje, spremanje i nikako da počnemo. Konačno se dijelimo na dvije desetine i krećemo u klasični fajt u susret. No s jedne strane imamo dvije replike od cca 480fps-a i nakon dva izgubljena fajta moramo ih razdovojiti. Jednostavno mi ostali nismo u ravnopravnoj poziciji s njima. Dok mi praktično ne možemo dobaciti do njih, oni nas skidaju ko golubove. Stoga preslažemo ekipe, fajt se nastavlja, a rezultat se mijenja, ali to uopće nije bitno. Jer nam cijeli dan protiče u casual atmosferi uz dobro i opušteno druženje. Druženje koje smo nakon početka crkavanja baterija zbog minus temperature, nastavili uz pivu "Kod Pere" još nekoliko sati. Sve u svemu vrhunski "ubijena" zimski trula i mrljava nedjelja. A već sljedeći vikend smo na jednom novootkrivenom terenu... |
 "Razor 2011" Operation Order odaslan je prije četiri dana svim pozvanima. U konačnici uz neke "gubitke u transportu", na teren izlaze 42 Plaćenika i 12 plaćeničkih prika iz Siska i V.Gorice, koji su nositelji formiranja NATO Airborne Special Operation Task Force (Air-SOTF) postrojbe. Zbog nesrazmjera snaga, cijela plaćenička Bravo ćelija, dvojica Zulua i trojica iz Alfa ćelije pojačavaju neprijateljsku stranu, pa se tako 26 okupatora s helikopterskim desantom spušta u područje operacije. Cilj im je uspostaviti perimetar, osigurati terensku bazu i krenuti u prašumu pronaći palu USAF-ovu letjelicu odnosno uređaj iz nje. Zbog bojazni US-administracije u možebitni pad takve vrhunske aerospace tehnologije u ruke njima nepoćudnim "državama i nacijama", nestali uređaj pod nazivom "cinculator kataklingera" mora se naći pod svaku cijenu. Stoga predsjednik SAD-a odobrava spomenutu operaciju Delti/SAS-a u suradnji sa specijalcima lokalnih vlasti. No uređaj je izgubljen na području koje kontrolira lokalna anarho-gerila i radi se o utrci s vremenom. Iako se uređaj nalazi na području pod kontrolom gerilaca, nitko ne zna njegovu točnu poziciju i mora ga se pronaći. No samo po jedan čovjek na obje strane može ga prenositi sa zaštitnim rukavicama, pa se situacija znatno usložnjava. Pritom okupatori imaju "decinculator kataklingera" u kojem se nalazi pribor za deaktivaciju traženog uređaja. Stoga je cilj jedne i druge strane, doći do kutije u vlasništvu neprijatelja, prenijeti je do svoje kutije i deaktivirati. Dekativaciju signalizira paljenje topovskog udara, koji se nalazi u "cinculatoru", dok se u "decinculatoru" nalazi pribor za to.  Operacija počinje u 12:05 i okupatori preko mostova ulaze u prašumu. Njihov ulazak u teren je silovit, dok istodobno gerila prema njima šalje 16 ljudi podijeljnih u 4 Zulu tima ojačanih sa po jednim Alfa gerilcem zbog poznavanja terena. Istodobno četveročlana Sierra ćelija kreće po krajnjem lijevom krilu, a još dva tima kreću češljati teren desno bočno u potrazi za uređajem. Međutim traženi uređaj se nalazi na pola puta prema neprijatelju, te do njega prvo dolazi glavnina gerilskih snaga koja je u biti krenula u napad na uspostavljenu okupatorsku bazu. Sraz je silovit i gerilci nam počinju puniti respawn. Istodobno "trkačka" banda sastavljena od "domaćih izdajnika iz Bravo ćelije" kreće se po krajnjem lijevom rubu terena u svom poznatom stilu. No tamo se nalazi Sierra ćelija gerile, te ih zaustavlja. Linija dodira je čitavo vrijeme disala zbog ispadanja ljudi na obje strane, ali ono što pritom treba istaknuti je odlična suradnja gerilskih timova na terenu. Koordinator BD gerile je svega u par navrata morao zatražiti pojačavanje ove ili one strane, tako da možemo reći da su Plaćenici uistinu prodisali kao borbeni kolektiv. Borci su tako reći sami išli prema području gdje je udar okupatora bio najintezivniji. Pritom je komunikacija među vođama timova bila odlična. Budući "mrski okupator" u nekoliko navrata nije uspio probiti liniju naše obrane, glavninu snage koncentrira na naše lijevo krilo i u dva navrata dolazi u neposrednu blizinu naše baze. Danas mi je jasno i od koga su dobili intel o položaju baze. No srećom i gerila je imala svog špijuna u okupatorskoj bazi. Naravno lokalni seljak kojeg su NATO okupatori zaposlili da im uspostavi poljsku kuhinju u biti je suradnik gerile, te smo od početka imali info gdje su okupatori sakrili svoj "decinculator". No budući se isti nalazio duboko u neprijateljskoj bazi, jedini način dolaska do nje je bilo sa izdvojenim binomom vrsnih gerilaca. Ti momci su kroz teško prohodnu prašumu okružili cijeli teren i probili se nadomak cilju.  No budući je neprijetelj napad koncentrirao prema našoj bazi, ostavili su potpuno nebranjeno desno krilo. Naravno to koriste naši iskusni Zulu ratnici na istom krilu, te forsiranim napadom preko mosta upadaju u NATO bazu. Nisu uspijeli doći do glavne kutije, ali ona nam nije ni treba pošto osvajamo "pomoćni decinculator". Istodobno neprijatelj polako, ali sigurno opkoljava našu bazu. Nema smisla tu više gubiti ljude, kad je rješenje fajta na drugom dijelu terena. Koordinator BD gerile donosi odluku o napuštanju baze. Jednog gerilca ostavljamo na krovu baze, kako bi ih zadržavao dok se mi prebacujemo. Uzimamo zastavu, "cinculator", te se poput crnih pantera krećemo šumom stalno osmatrajući perimetar. Čujemo se sa timom koji nosi "decinculator" i nalazimo se na pola puta. Pomoću jedne kutije otvaramo drugu, palimo topovski udar i završavamo fajt. Dok se pobjedonosno krećemo prema okupatorskoj poljskoj kuhinji, srećemo se sa binomom gerilaca sa početka pasusa. Zbog teško prohodne prašume nisu mogli brže, ali da se ova opcija nije iznenada pojavila, zasigurno bi oni uspjeli odraditi posao. Sve ovo odrađeno je u rekordnom roku od 1:55 sata, pa nakon polusatne čik-drink pauze ljudi nastavljaju sa "fajtom na dva mosta". Tom dijelu nisam svjedočio budući sam se malo pozabavio logistikom. No očito ni to nije bilo dovoljno pošto pošto je grah kasnio, a ljudi nakon fajta gladni. A kad se žuri, vrat se lomi i eto taj dio je malo zakazao. No ne treba kriviti nikoga, posebice jer će bit još prilike za ispravak. Ipak nam je ovo prva organizacija klope na otvorenom, a skuhat 32 litre graha-kobasa-pancete-rebaraca nije mala stvar i traži svoje vrijeme. Sve ostalo je bilo na zavidnom nivou. Meni osobno, pouka operacije "Britva" bila je da bolje koordinirana ekipa pobjeđuje. Iako sam na početku brinuo, ispostavilo se kako "trkači" ne vrijede puno, kad natrče na dobro uvezane "sidrene" igrače.  |
|
Jučer se 15 plaćenika okuplja na terenu. Primarno s namjerom pripreme terena, a sekundarno s ciljem provjere scenarija susreta koji će se uskoro tamo održati pod nazivom "Razor / Britva 2011". Nakon svega sat vremena pojačavanja kritičnih točaka sa zaklonima, bili smo spremni za prvi fajt. Malo smo skratili prostor i krenuli u ispitivanje zamišljenog scenarija. Desantirane US-snage trebale su ući u prašumu, otkriti i uništiti gerilsku tvornicu naoružanja. No pisac scenarija, malo odstupa od ranije dogovaranog i jučer nam u igru uvodi znanstvenika kojeg Ameri moraju zarobiti, a gerila zadržati. Fajt kreće, Ameri prelaze most (koji je inače usko grlo tog terena), gerila pruža otpor... a onda na sveopće iznenađenje pisac scenarija, koji je utjeloviio znanstvenika, bježi na američku stranu. Nismo se ni pravo zagrijali, a fajt je već gotov. Loš tajming scenariste ili nedostatak tog scenarija (za kojeg nitko nije znao osim njegovog pisca), sada je teško reći.  Isto tako u praksi se nije praktičnim pokazala ni primjena medaljona nakon pogađanja. Naime ideja je bila da svaki borac ima medaljon, kojeg nakon pogađanja vadi iz džepa i mora dati onome tko prvi dođe do njega. U slučaju da dođe njegov suborac, vraća se u igru, a ako do njega dođe neprijatelj mora otići u Mash na pola sata. Sa navedenim smo htjeli izbjeći situaciju sa prošlog fajta, kada hrpa izbačenih iz igre stoji posvuda po terenu sa signalnim prslucima na glavama. Lijepo zamišljeno, no realizacija u praksi je štekala. Neprijatelju je bilo skoro pa nemoguće doći do ubijenih, dok su se "svoji" kretali u tkz. "malim grupama pedera", koje su se međusobno trenutno oživljavale u slučaju pogađanja. Možda je to stvar navike, ali nekako nam je najlakše kad se pogođeni s dignutom puškom sam zaputi u pozadinu tj. u Mash. Naravno kroz diskusiju na plaćeničkom forumu ćemo do susreta iznaći najbolje rješenje. Vidimo se... |
|
Zahvaljujući kontaktu ostvarenom na prošlogodišnjem Borderwaru, susjedi iz Novog Mesta - Športno društvo Delta, pozvali su nas na Medklubski dogodek pod nazivom "Vietnam Chronicles 2011" koji se održao na zahtjevnom brežuljkastom terenu iza Šmarjetskih toplica. Gusta miješana šuma dimenzija 800x800 metara vrlo vjerno je dočarala Vijetnamsku prašumu. Na teren izlazi ukupno osamdesetak ljudi iz 15 Slovenskih klubova (DeltaForce, AKS, SAS'n CO., SEP, Tigri, CAD, KAD, ASPO, Odins Shield, DarkHorse, DTI, AKM, Madghosts, GAD, SANG), a mi smo među njima jedina "strana" ekipa. Na zbornom mjestu se nalazimo već u 9:00h, a u 10:00h Vietcong gerila kreće u šumu. Nas deset plaćenika, po već ustaljenom običaju na strani smo boraca za slobodu ilitiga gerile.  Po scenariju prvo trebamo očistiti šumu od nekolicine Francuza, uspostaviti bazu i početi planirati njenu obranu od Amerikanaca koji dolaze pomoći Francuzima. Nakon čišćenja šume i uspostave baze, nas 38 gerilaca slikamo se na vrhu. No nemamo puno vremena za druženje jer scenarij ide dalje. Ostavljamo dvojicu teže pokretnih plaćenika u obrani baze, a nama osmorici zapovjednik VC-a odmah daje zadaću izviđanja po šumskom putu koji se proteže po sredini terena. Dijelimo se u binome i krećemo nizbrdo po nepoznatom terenu. No zahvaljujući prethodnoj obavještajnoj, te logističkoj potpori naše Tango ćelije svaki plaćenik na ruci ima privezanu plastificiranu kartu te se vrlo dobro orijentiramo i brzo dolazimo do Križišča.  Tamo odmah uočavamo postrojbu od cca 15 neprijateljskih vojnika koji pažljivo napreduju kroz šumu. Ostavljamo dvojicu u zasjedi u jednom gustišu, dvojica odlaze na desno krilo, a nas četvorica krećemo na njih. Uočavaju i oni nas te dolazi do razmjene paljbe. Skidamo im par ljudi, gubimo jednog i povlačimo se polako prema gustišu u kojem su naši. No oni ne kreću za nama, jer očito po svom scenariju moraju dalje. Čekamo još neko vrijeme u zasjedi, a potom krećemo za njima. Plan je kada napadnu našu bazu, pomest ih sa leđa. No tijekom uspona prema našoj bazi ne čujemo paljbu. Neprijatelj je očito negdje skrenuo. Uočivši bazu javljamo se vezom svojima, kako ne bi došlo do prijateljske paljbe. Uočavamo i neko kretanje u šumi stotinjak metara od baze. Stoga u dogovoru sa zapovjednikom ostajemo na desnom krilu naše obrane. To je ona ista postrojba s kojom smo snage odmjerili na Križišču. Napadaju silovito, ali na krive su se namjerili. Unatoč trojici naših izbačenih iz stroja, zaustavljamo im napad sa odličnom sačekušom. Dolje nisu upali u zamku, ali gore jesu. Od njih 15 preživjela su samo dvojica.  Zapovjednik nas zatim ostavlja u bazi da se odmorimo, a drugu desetinu šalje na teren u izviđanje. Sudeći po radio-komunikaciji dolje je bilo svega. Tražio se oboreni pilot, trebalo je pronaći njihovu bazu i radarsku postaju, zatim postaviti raketu za uništiti radar i svašta nešto. U jednom momentu dajemo im četiri brža plaćenika, za postavljanje druge rakete, dok nas dva ostajemo u bazi. Oni se relativno brzo vraćaju pogođeni, ali su prethodno uspjeli postaviti raketu. I tada kreće siloviti napad Amerikanaca. Stisli su nas dobrano, ali nisu probili. Zabili smo se u jednu kotlinu i iz nje ih meli kad god su nešto pokušali. Svojevrsna pat pozicija, ali u našu korist. Mi smo čuvali ljude dok su oni ginuli. Nakon skoro 6 sati igre, zapovjednik VC-a izdaje zapovjed, te iz obrane krećemo u napad. Širimo se u strijelce i metemo sve pred sobom. U svom napredovanju nailazimo na par otpornih točaka, ali napreduje se. Najžešče je u zadnjem gustišu, gdje se paljba razmjenjuje sa svega par metara. Plaćenici ulaze u bazu prvi. Čiva sa "šarcem" mete njihove strijelce sa čeke, a plaćenik Gjuro skida Američku zastavu sa iste. US baza je pala i fajt je gotov. Vraćamo se na parking, raspremamo, a domaćini nam poslužuju izvrsno kuhano vino. Dogovaramo uzvrat kod nas.  A dok je naš ekspedicijski korpus pronosio plaćeničko ime izvan granica, svi oni koji su radili ili nam se nisu mogli pridružit u tom subotnjem pohodu, odradili su uobičajeni nedjeljni trening. A u dva dana biti na dvije bojišnice... to izgleda mogu odraditi samo plaćenici. |
