28.09.2007., petak
BIBLIJA O HAAGU: "BEZBOŽNO SUDIŠTE NEVOLJE STVARA POD IZLIKOM ZAKONA"
|
Hrvatska je ponovno u šoku! Svi su iznenađeni i u nevjerici suznih očiju prate strašne vijesti: HAAG OPROSTIO ZLOČINCIMA! Političari smrknutih faca daju izjave koje ne znače ništa. Analitičari se loptaju šupljom frezeologijom od koje nema nikakve koristi... Ma znate što – ljut sam i zlo mi je od te glupe hrvatske naivnosti! Sada se narod iznova čudi – slikovito rečeno - što sunce izlazi na istoku, što u ponoć ono nije točno iznad naših glava... svi se pitaju zašto su mokri a kiša pada... Ma ljudi moji, je li to moguće? Pa iznenađenja nije smjelo biti čak i da nije Hartmannica objavila dijelove svoje knjige "Mir i kazna" i rekla Hrvatima (ono što smo znali!) – da je Haaški sud POLITIČKI SUD! A sada se zapravo vidi da je to bilo koordinirano, tj. knjiga je najavljena namjerno uoči Haaške presude koljačima Vukovara, da psihološki potres u Hrvatskoj bude manji. Jer samo naivna budala može pomisliti da je bivša glasnogovornica haaške tužiteljice postala najednom prijateljica Hrvatske! Iz te bare ne može ni jedna žaba pobjeći kad joj padne na pamet! Naivni i politički nepismeni hrvatski narod misli da je (svjetska) politika isto što i – župni karitas! Stoga je potpuno u pravu Milan Ivkošić kad u VL-u piše da je - nakon svjedočenja londonskog povjesničara Atille Hoarea, koji je bio u haaškom tužiteljskom timu, o tome kako je Carla del Ponte spriječila podizanje optužnice protiv Kadijevića, Adžića i drugih srpskih ratnih zločinaca, nakon optužbi Geoffreya Nicea i svjetskih medija o pogodbi haaškog tužiteljstva i Beograda prema kojoj su zatajeni neki važni dokumenti, te nakon knjige "Mir i kazna" Florence Hartmann, bivše glasnogovornice Tužiteljstva, u kojoj dokazuje kako velike sile - SAD, Britanija i Francuske - preko Haaškog suda ostvaruju svoje interese - ta presuda "vukovarskoj trojki" samo logičan nastavak toga niza i dokaz političkog krojenja pravde koje okrutnost zločina i veličinu žrtve određuje upravo prema tim interesima. Na koncu, zar onome tko ima imalo "soli u glavi" već haaška definicija Domovinskog rata i hrvatske države, koja je po njihovoj famoznoj sintagmi navodno stvorena na temeljima "udruženoga zločinačkog poduhvata", nije bila dovoljno jasan pokazatelj da ne možemo očekivati da na "haaškoj vrbi" rodi "hrvatsko grožđe"! Ali, što je? Stari problem i stara boljka – Hrvati ne čitaju, Hrvati ništa ne čitaju! Posebno je tregično što kršćani-katolici premalo čitaju Bibliju. Jer ona spominje bezbožno sudište što nevolje stvara pod izlikom zakona! Ali to ne mogu znati oni koji samo bulje u tv, a tamo nisu najvažnije informacije, niti slika potiče na razmišljanje, nego se samo troši dragocjeno vrijeme na mlaćenje prazne slame i raspaljivanje strasti...! Osim toga mnogi sporo pamte i brzo zaboravljaju! Pamti se samo do iza večernjeg tv-dnevnika! Da nije tako, mnogi bi se sjetili koliko je medijske pljuvačke pretrpio vojni biskup Jezerinac kad je – prvi u Hrvatskoj – javno rekao ono što danas svi otvoreno govore. Da nije tako, mnogi bi pamtili što je u jednom intervjuu, već 3. veljače 2003. – dakle prije više od četiri i pol godine! – rekao povjesničar dr. Josip Jurčević. Čitajte: NOVINAR: Što će institut Haaškog tribunala u konačnici značiti za sud povijesti, za udžbenike o nastajanju Republike Hrvatske? Jedan Finkielkraut (francuski filozof židovskog podrijetla; m.op.) piše kako taj sud ne čini nikakvu razliku između agresora i žrtve, dok nas vlast danomice uvjerava kako moramo pristati na izručenje svih optuženih, pa makar primjerice optužnica protiv generala Gotovine zapravo izravno optužuje Domovinski rat kao etničko čišćenje, a ne oslobađanje domovine...? DR. JURČEVIĆ: Kad se Haaški tribunal promatra s načelnog povijesnog i pravnog motrišta, onda je nedvojbeno kako se radi o političkom sudu, koji svojim postupanjem jasno zastupa interese određenih međunarodnih krugova. Stoga ne začuđuje što Finkielkraut i niz uglednih intelektualaca u svijetu i Hrvatskoj takav sud smatraju suprotnošću demokratskim civilizacijskim, a naročito europskim standardima. Na taj način Haaški tribunal, među ostalim, nastoji nametnuti i svoju povijesnu vrijednosnu prosudbu, koju ne zanima što se zaista događalo. U europskoj i hrvatskoj povijesti bilo je više takvih pokušaja, ali nisu ostavljali dubljeg traga. Ako takva motrišta ipak zažive u hrvatskim udžbenicima, to će biti znak da se potpuno istopila suverenost hrvatske države koja je s velikim žrtvama obranjena od srbijanske oružane agresije. NOVINAR: Nije li nelogično da se iz Bruxellesa suradnja s Haaškim sudom postavlja kao politički preduvjet integraciji Hrvatske s Europskom unijom. Vlast onda u trenucima nemoći čak i sama priznaje da to čini zbog "viših ciljeva" integracije s Europom, a ne u ime ideja humaniteta, pravne države i kažnjavanja ratnih zločina? DR. JURČEVIĆ: Hrvatska je zemljopisno i po nizu povijesno identitetskih sastavnica dio europskog kontinenta. Za ravnopravan ulazak u Europsku uniju, koja je i sama tek na početku integracije, državni i društveni ustroj te gospodarska razvijenost Republike Hrvatske moraju biti na razini koju približno imaju sadašnje članice Unije. To je stvarno osnovni uvjet koji bi, ako se zaista želi ući u integracijski proces, trebao biti strateški zadatak upravljačkih struktura u Hrvatskoj. Dokle god, međutim, hrvatske vlasti surađuju s Haaškim tribunalom, praktično priznaju krnju suverenost Republike Hrvatske, odnosno vlastitu nesposobnost za samostalno upravljanje državom, što istovremeno znači i neprilagođenost Europskoj uniji... (Tko želi cjelovit intervju može ga naći na www.slobodnadalmacija.hr – najavljen je na naslovnoj stranici broja od 3. veljače 2003.). Eto – to je to, kako se pučki kaže. Ili latinski: Sapienti sat! A tko se pak i dalje čudi što kanalizacijom ne teče pitka voda, neka požuri i - kupi dionice NATO-a! |
26.09.2007., srijeda
NOGOVNOMETNI SPEKTAKL?!?
|
Hrvatskom profesionalnom nogometu ne samo da ne cvjetaju ruže, nego je mnogo (vanjskih) znakova da napreduje prema dnu. Ne treba u tome biti veliki znalac ni nogo-insider da bi se to uočilo. Poslije ispadanja tzv. Dinama i tzv. Hajduka iz europskih nogo-luka, predsjednici i treneri su na sto muka. Bijeda prve hrvatske nogometne ljige (pardon, lige) sve se više ogoljuje. Ne treba nabrajati litanije "svih svetih blamaža" - to je već davno prožvakan materijal u dnevnim novinama... Ali, kako to uvijek u životu biva, jedna nesreća nikada ne dolazi sama. Nesreća nije regata (kao navodni hrvatski ulazak u EU), nego – konvoj! Kao u nekoj tragičnoj sapunici, crne epizode sustižu čak jedna drugu. Evo najnovija: Objesio se nogometaš! Navodno, zbog kockarskih dugova. Svi su u šoku, jer riječ je o obiteljskom čovjeku koji je imao 31 godinu, a iza sebe je ostavio dijete i trudnu suprugu. Nije dakle bio neki "neozbiljni" klinjo. Čak je bio i vlasnik kafića... Ne znam je li uz pokojnikov kafić bila kladionica ili kockarnica, ali svakako nešto od toga bilo je vrlo blizu. Nažalost, ljudi to ne znaju, većina kafića danas je tijesno povezana s kriminalnim miljeom i narko-okruženjem i svi su uglavnom pod reketom. Tko ne plaća, ne može opstati. Znam o čemu govorim - moj brat je morao zatvoriti tu "butigu" jer nije htio pristati na reket pa su ga ucjene i razne podvale stajale bankrota. Dakle, svako malo neka nas tragedija podsjeti na opasnost od zaduživanja radi kocke ili klađenja. Jer pokolj koji je učinio Dorčec već je davno zaboravljen. Tek Arena svojim serijalom o zločincima podsjeća čitatelje na korijene mnogih osobnih i obiteljskih propasti. U ovom slučaju šok je (tek za naivce – jer iskusni nisu iznenađeni) što ni sport nije od toga pošteđen. Jer zgodna sportska parola pretvorila se u začarani krug: KOCKOM PROTIV DROGE! A onda je kocka postala droga pa droga ubija i kockare i sport. Druga crna epizoda došla je (premda nemaju nikakve međusobne veze) gotovo u isto vrijeme: Preminuo pionir Varteksa! Naime, iznenada je pozlilo 13-godišnjaku na redovitom treninga starijih pionira Varteksa. Učenik 7. razreda OŠ Ludbreg srušio se na pod i ostao bez svijesti. Sve što su poduzeli bilo je uzalud i mladi nogometaš je ubrzo ipak umro. Rečeno je da će se uzrok te iznenadne smrti znati tek nakon obdukcije, jer, navodno, dečkov zdravstveni karton pokazuje da je bio potpuno zdrav. Da je, nažalost, u našim nogoklubovima općenito malo toga zdravo, posebno dokazuju posljednja zbivanja u Hajduku – koja su završila Grgićevom ostavkom i navijačkim (da, istina je!) "Kodeksom upravljanja Hajdukom". Hoće li Uprava (odlazi!) donijeti nekakav kodeks navijanja i ponašanja (u stilu ilustriranog stadionskog bontona!) nije najavljeno. Svakako, i to dokazuje kolika je moć demokracije, tj. ulice, kad joj se pusti... Odnosno – kad oni sami ne žele znati istinu o svemu tome pa "kažu, viču, tražu, plaču": DAJTE HAJDUK U POŠTENE RUKE! (Cinik bi rekao da je to isto kao zahtjev: Dajte noćni klub na upravljanje časnim sestrama!). Kao da nikad nisu čuli za namještanje rezultata, za crno tržište igrača, za moćnu nogo-praonicu novca, za skandale (kakav je bio ne tako davni talijanski – što je zapravo "stanje redovno")...? Kako to da ne znaju ili da se ne pitaju zašto su neki sasvim "normalni" nogo-menadžeri završili životnu priču upucani nasred ulice kao kriminalni "profili"...? Ma bolje da ne pitam dalje, jer većina zaluđenih prebacivanjem napuhane mješinice od noge do noge i s jednog kraja zelene livade na drugi – o toj crnoj strani nogo-medalje ne želi ni čuti... Tko srcem druka za "svoju boju" i one što su život spremni ostaviti na travnjaku radi (ne samo dobrog honorara nego i) gušta pobožnih poklonika-vjernika "stadionske liturgije", njega nimalo ne zanimaju očiti dokazi da su mu npr. prsti rođenoga brata duboko umočeni u "nogo-marmeladu" (odnosno, ruženo rečeno, u drek!) – samo ako voljeni klub pobjeđuje! Tako se pušta da svrha opravdava sredstva... Tako se život pretvara u BB-show u kojem ne treba ništa nego – kruha i igara... Tako kladionica "mijesi" i moral! Pa zar je (samo) za to Bog stvorio čovjeka?! Dakle, kakav moral, kakvi bakrači... kakva duhovnost, kakva kultura... kakva vjera, kakav odgoj... - "Miči se, budalo, Žuja je zakon!"... A kad bi taj nogometni "stampedo" samo deset posto ukupne energije, koju uludo potroši na razne navijačke "bitne" i "popratne djelatnosti", ako ne sublimirao a ono bar "kanalizirao" u nešto korisno i pametno...! Barem bi se uklonilo nasilje s tribina i dio kulturnog svijeta bi se vratio među navijače... Možda čak i ja (jer sam apriori samo protiv nasilja, nekulture, nemorala, kriminala...)... Znam da fantaziram... Ali kako će išta od toga neki NOGOMETNI navijači znati, kad im je u životu važniji šal nego knjiga! Ja se ne mogu nikako složiti s uvredljivom tvrdnjom da je razlog za to u činjenici što je više mozga u lopti nego u njihovoj glavi - jer ni navijači nisu homogena skupina...! Ali u svakom slučaju, nažalost, ima mnogo argumenata za potvrdu teze – što manji mozak to veća lopta! |
24.09.2007., ponedjeljak
SMRADNI LOGOR
|
Evo me, konačno! Nije mi sav posao završen, ali nakon 90% obavljenog lakše se diše. Bio sam dva mjeseca neuobičajeno prezaposlen (morao sami i godišnji odmor propustiti!). Posljednja dva tjedna doslovce su mi bila "radni logor", a posljednja četiri dana "koncentracijski" logor viroze i rada. Na kraju sam se liječio radom i otkrio novo logorsko pravilo: ARBEIT MACHT GESUND! Znam da se s time neće složiti mnoštvo onih što su proteklih dana u dugačkim redovima čekali svoju "prociju" T-HT dionica, uvjereni da kupnjom toga papirnatog "kamena mudraca" rješavaju sve zemaljske (neki valjda i vječne) probleme. Izuzimajući iz te mase, razumljivo je, naše drage penziće – jer oni su svoje odradili – i one koji su na "prisilnom" radu (tj. ne mogu ga nikako izbjeći), može se reći da smo prošli tjedan bili predozirani serumom NCPR-a. To znači: nacija cijepljena protiv rada! I nitko nije doživo anafilaktički šok. Dapače, rad je – šok! Štoviše, rad je – SMRAD! A, zanimljivo, ti naši "lakolovci", zastupnici trenda "lake love" – novca bez truda, "kruha bez motike"... – vrlo su "konzervativni katolici". Oni apiori odbacuju tzv. protestantsku etiku, jer je ona navodno stvorila kapitalizam. Naši "lakolovci" čvrsto ne vjeruju da je papa Ivan Pavao II išta ozbiljno mislio u enciklici o radu "Laborem exercens", je se drže one starozavjetne da je Bog Adamu rad nametnuo kao kaznu za grijeh. Zato su naši "lakolovci" onu narodnu izreku da tko radi taj i griješi okrenuli u svoje pravilo: Tko ne radi – ne griješi, tj. rad je grijeh! Ali, opet zanimljivo, slično misle i veliki poduzetnici i vlasnici brandova i korporacija. Naravno, to se odnosi samo na njihv rad (jer ga i nema!), ali ne na rad onih koji njima stvaraju profit, da bi oni mogli svojim jahtama oplovljavati kontinente, nadlijetanjem zeppelinima postavljati nove rekorde, pilotiranjem sportskim zrakoplovima "podebljavati" Guinessa...itd... – da bi na kraju poginuli u nekoj nepotrebnoj avanturi – u Alpama, na Kornatu, na Tibetu...! Svakako, najvažnije je da smo tako – odnosno da je nacija koju odgaja televizija - osim BB-1 (to je Big Brother; a broj 1 dobiva zato što je stariji po stažu masovne animacije mladih ljudi za nerad; u republici NCPR već mu je četvrta sezona) konačno dobili i BB-2. To je Burzovni Biznis – trgovanje dionicama! Sada će i kumice na tržnicama, pijacama i pazarima naših velikih gradova subotom pored mrkve, špinata, sira, putra, vrhnja, mleka, jajca i krumpira nuditi i dionice. Postat će kumice-brokerice. Brokula definitivno odlazi u muzejsku prošlost. Voće i povrće mjerit će se indeksima. Gospodarski prilozi tjednih novina srijedom povećat će se dvostruko. Fotke, tablice, grafikoni i rezultati trgovanja na zagrebačkom Dolcu bit će važnije nego na frankfurtskoj burzi... Ali, gle čuda, teki se tome rugaju, čak i osuđuju taj "napredak". Eto i papa Benedikt je u nedjelju osudio kult "boga Profita". Rekao je da teška pojava gladi i ekološki problem sa sve većom očitošću javno obznanjuju da logika profita – ukoliko je prevladavajuća – povećava nesrazmjer između bogatih i siromašnih te pogubno iskorištavanje planeta. Jasno, to je fina diplomatska šamarčina korporacijama i razumiju je samo oni koji dobro poznaju kodirani govor. Učinio je to prije njega i Ivan Pavao Drugi mnogo puta na isti način. Ali u svojoj encikli RH (nije Republika Hrvatska nego Redemptor hominis = Otkupitelj čovjeka) progovorio je o tome "bez dlake na jeziku" i bez diplomatskih nijansi. Odmah na početku papinske službe otvoreno je na misama i u susretima s radnicima kritizirao golemo bogatstvo manjine koja uzrokuje silnu bijedu većine. U spomenutoj enciklici to je napisao u poglavlju 16. pod naslovom NAPREDAK ILI PRIJETNJA? i objavio cijelom svijetu doslovce ovako: "Pojava o kojoj govorimo toliko se proširila da stavlja u pitanje financijske, novčarske, proizvodne i trgovačke strukture i mehanizme koji vladaju svjetskom ekonomijom služeći se različtitim političkim pritiscima... Ubrzano razarajući energetske i materijalne zalihe, upropašćujući prirodni okoliš, te strukture neprestano šire područje bijede, a zajedno s bijedom širi se tjeskoba, nezadovoljstvo i gorčina..." A u tim riječima nalazi se zapravo i odogovor na zagonetno i nikad odgovoreno pitanje (ne tko je na Papu pucao, to se zna, nego): Tko je Ivana Pavla II htio ubiti? Tko sumnja u logičnost ove "sulude" pretpostavke neka još jednom pročita koje je globalne STRUKTURE papa IPD prokazao pred licem cijeloga svijeta kao uzročnike i generatore globalne bijede. Možda je tu i odgovor na dvojbu jesu li u nj gađali ONI isti koji su likvidirali JFK-a i nikad nisu dopustili da istina o tome dođe u javnost – osim "smiješnih priča" o tzv. teoriji urote... Eto kud sam ja "zalutao" rado radeći tipkovnicom! Jer nisam u redu, nego sjedim u uredu... To se jednom "lakolovcu" ne može dogoditi! On je još u redu – čeka! |
19.09.2007., srijeda
ŽIDOVI I KRŠĆANI – ŠTO SMO JEDNI DRUGIMA?
|
Čitateljica s nickom Feby u svojem je jednom komentaru izrazila sumnju da je nedavno Papino vraćanje staroga liturgijskog obreda na latinskom jeziku, na određen način i "vraćanje" netrpeljivosti prema Židovima. Premda ta izjava može nekome zvučati uvredljivo, meni se čini da njezina neutemeljenost izvire iz nedovoljnog poznavanja kršćanstva, poglavito razvoja katoličke teološke misli, u što spada i stav Katoličke crkve prema Židovima. Židovski narod "jest narod Staroga saveza koji nikada nije opozvan", te riječi pape Pavla VI istaknute u "Smjernicama" za primjenu koncilskog dokumenta "Nostra Aetate", od 1. prosinca 1974., često je ponavljao u svojim govorima i pismima i veliki papa Ivan Pavao II, stavljajući ih ne samo na znanje već i u srce svim ljudima, nazivajući Židove našom "starijom braćom". Od tuda potječe i papina životna želja koju je izrekao u promemoriji apostolskog pisma "Tertio Millenio Adveniente" (1994.), kako bi volio da se "susretne sa Židovima i muslimanima na Sinaju". Kroz povijest, bilo je, istina, između Židova i kršćana obostranih sukoba i neshvaćanja, ali ponajprije zbog međusobnog nerazumijevanja i nepoznavanja. Točka i žarište sukoba (bez obzira u kojemu vidu) između Židova i kršćana jest Isus iz Nazareta, kojega kršćani priznaju i prihvaćaju za svojega Spasitelja tj. Krista (Mesija-Pomazanik), a Židovi ga odbacuju. No, mogu li se ujedno odbaciti i velika djela Bacha, Händela, Mozarta, Beethovena, Brucknera i umjetnost uopće u kojoj se Isus iz Nazareta spominje i biva eksplicitno ili implicitno spomenut? Odnosno, ako se zaobiđe "Jesus of religion", može li se zaobići i "Jesus of culture"? Tako se posljedično tome nameće pitanje: Može li Isus kao točka i polazište svih povijesnih sukoba biti ujedno i točka pomirenja? Značajni židovski mislilac i filozof Martin Buber skovao je riječ o Isusu kao "velikom bratu" kojem pripada "veliko mjesto u povijesti vjere Izraela", koga se "ne može opisati nijednom od uobičajenih kategorija". Židovski istraživač Isusa David Flusser konkretno skreće pozornost na to da s Isusom Židov može naučiti kako će moliti, postiti, ljubiti bližnjega, koje je značenje subote, kraljevstva Božjeg i suda. Na toj je crti veliki rabi Šalom Ben-Chorin napisao u svojoj knjizi BRAT ISUS. NAZAREĆANIN SA ŽIDOVSKOG MOTRIŠTA: "Isus je sigurno jedan od središnjih likova židovske povijesti i povijesti vjere, No on je u isti mah dio naše sadašnjosti i budućnosti, isto kao i proroci hebrejske Biblije, koje također ne možemo motriti jedino u svjetlu prošlosti." Upravo iz međusobnog upoznavanja i približavanja jednih drugima napravio je papa Ivan Dobri (XXIII.) veliki pomak ispustivši u liturgiji Velikog petka izraz "perfidis Judaei", tj. molitvu za "nevjerne Židove", budući da je njihovo postojanje i njihov Savez živući i stalni Božji dar cijelom čovječanstvu. I danas u liturgiji Velikog petka molimo za sve Židove kao i za sve ljude da nam dragi Bog bude milostiv, što je i temeljna bit Isusove molitve "Oče naš", u koje se ne kaže: Bog moj ili tvoj, nego: OČE NAŠ! Poput rabija ben-Chorina i mnogi Židovi diljem svijeta shvaćaju da se ne moraju moliti Isusu kao kršćani, nego se mogu moliti sa Židovom Isusom, Bogu Ocu koji nam je svima zajednički. U tom smislu napisao je Max Nordau, odani suradnik utemeljitelja cionističkog pokreta Theodora Herzla, antologijske riječi: "Isus je duša naše duše, kao što je i meso našega mesa. Tko bi ga dakle htio isključiti iz židovskog naroda?" Kao što Židov na temelju svoga židovstva u Novom zavjetu može pronaći aspekte koji kršćaninu vrlo često izmiču, tako i kršćani danas imaju priliku bolje upoznati ono specifično židovsko pomoću velikih židovskih umova – ženâ poput Simone Weil i Edith Stein (S. Benedikte od Križa, katoličke svetice) te muškaraca kao što su Hermann Cohen, Albert Einstein, Franz Kafka, Ernst Bloch, Max Brod, Sigmund Freud, Martin Buber itd. Bila bi zaista duga lista kada bismo ih poimence sve nabrajali. Danas kršćani i spis Novoga zavjeta čitaju služeći se usporedbama rabi Johanana ben Zakaja, rabi Akibe i drugih rabina koji su bili Isusovi suvremenici kao i drugih rabinskih škola. Tako uostalom i Židovi čitaju te iste rabine služeći se usporedbama iz Novoga zavjeta, smatrajući ga važnim spisom za shvaćanje židovstva, a pogotovo onoga vremena. Zatim, Židove i kršćane spajaju kroz povijest i duga progonstva i pogromi (ha Šoah) što je slikar Marc Chagall (opet Židov!) vjerno dočarao u svojim slikama prikazavši patnju Izraelskog naroda u slici Raspetoga. Stoga, nemojmo nikada zaboraviti da i Židovi i kršćani imaju svoga brata u osobi Isusa iz Nazareta. Na kraju, zahvaljujući kolegi Turniku na pomoći pri sastavljanju ovoga posta, želim istaknuti da su Židovi-kršćani poseban biser Crkve. Osim već spomenute Sv. Edith Stein, veoma poznat je i nedavno preminuli pariški nadbiskup kardinal Lustiger, zatim naš Bl. Ivan Merz i mnogi drugi. Stoga, bez obzira na povijesne "incidente" – za koje je i papa Ivan Pavao Veliki izrazio kajanje – premda prošlost ne treba zaboravljati više ćemo u gradnji zajedništva postići gledajući naprijed nego osvrćući se stalno natrag. Kao i okupljajući se oko onih vatrica koje nas zajedno mogu grijati. |
15.09.2007., subota
MEDIJSKE LAŽI O "LATINSKOJ MISI"
|
Većina medija jučer je objavila da je stupila na snagu papina odredba o "latinskoj misi", što je kod nekih – čak i onih koji uopće nisu katolici – izazvalo bijes i komentare da "konzervativni Ratzinger" Crkvu "vraća u srednji vijek". Međutim takvo je izvješćivanje ako ne podvala onda sigurno floskula, a svakako zbunjivanje onih koji ne znaju da latinski jezik u liturgiji Katoličke crkve NIKADA nije ukinut. Drugi vatikanski sabor (1963.-1965.) – osim što je reformirao liturgijski obred – samo je, ne mijenjajući dotadašnju praksu, doslovce: dopustio slavljenje mise na narodnim jezicima. O tome se govori u konstituciji o svetoj liturgiji "Sacrosanctum concilium" (posebno u brojevima 36 i 54). A jak argument za tu novu praksu bila je činjenica da je hrvatski narod već stoljećima to prakticirao, dok su drugi narodi slavili misu samo na latinskom jeziku. Dakle, sva "šokantna" novost sastoji se u tome da je papa Benedikt XVI. potpisao dokument "Summorum pontificum" o PONOVNOJ uporabi Rimskoga misala iz 1962. godine, koji je jučer, na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, stupio na snagu. Eto, očito je da nije riječ o "vraćanju" latinskog jezika u liturgiju, nego o vraćanju staroga predkoncilskog obreda, kako bi ga oni koji žele mogli prakticirati. O čemu je točno riječ i koje je značenje toga dokumenta, objasnio je predsjednik Papinskoga povjerenstva "Ecclesia Dei", o čemu je izvijestila naša IKA. Naime, još je papa Ivan Pavao II. htio vjernicima omogućiti izbor obreda. A papa Benedikt XVI. je od samoga početka upoznat sa slučajem biskupa Lefebvrea i problemima koje je liturgijska reforma stvarala vjernicima. Premda papa predkoncilsku liturgiju drži neprocjenjivim blagom, istaknuto je u objašnjenju, ipak se ne želi vratiti na staro. Naglašeno je također da obred svetoga Pija V. (dakle stari predkoncilski obred) nikada nije ukinut, jer su – ovo je vrlo zanimljivo - i sami saborski oci na II. vatikanskom saboru misu slavili upravo prema tome obredu. Što se dakle novim papinim dokumentom mijenja? Novost je da sada svećenici, koji to žele (a takvih je uvijek bilo) mogu, bez traženja posebnog odobrenja, misu slaviti po starom obredu. Budući da kršćani drže da je misa vrhunsko očitovanje otkupiteljske Božje ljubavi, normalno je da ona nikada ne smije biti razlog nesloge u zajednici. Zato je kardinal Hoyos, predsjednik navedenog Papinskog povjerenstva izrekao želju da liturgija bude izvor radosti za sve i za župe koje više neće imati podjela. Dakle, na kraju i ja naglašavam, kako je to učinio kardinal u zaključku, da Papa ovom promjenom ne obvezuje, ali nalaže da se vjernicima ispuni njihova želja. A svaki mjesni biskup, prema ustaljenoj praksi u Katoličkoj crkvi, mora bdjeti da ne nastanu nove podjele. Eto, u tome je sva težina "najnovije skandalozne odredbe" pape Benedikta, s kojom se potpuno slažem. Premda sam mnogo puta slavio misu po novom obredu i na latinskom jeziku, zasad nastavljam s novim obredom na hrvatskom, a papa neka je blagoslovljen i neka ga i dalje vodi Duh Sveti! |
13.09.2007., četvrtak
SEDAM (PUTA SEDAM) JELENINIH UPITNIKA
|
Poštovani čitatelji! Prije više od pola sata primio sam e-poštom pismo s molbom da ga objavim kao komentar, jer čitateljica nije registrirana a anonimni komentari ne prolaze. Znam da nije nimalo teško doći do moje elektronske adrese – uostalom ona nije nikakva tajna, objavljuje se redovito i u našemu službenom vjesniku – pa zato dnevno primam hrpu najrazličitije pošte. Htio sam odmah kopipejstati ovo iskreno i dirljivo pismo i ubaciti ga u komentare, ali sam nakon kratkog razmišljanja odlučio objaviti ga kao post (nisam htio ništa korigirati, ali je i s tipfelerima sve jasno). S druge strane, dobro mi je došlo, jer u cajtnotu i presingu od posla ne stignem ni misliti a kamo li nešto pisati (nadam se da ću sljedeći tjedan konačno odahnuti te možda uspijem i otići barem na dio godišnjeg odmora). Dakle, zapravo dajem ovo pismo vama na razmišljanje, želeći također čuti vaše dojmove i iskustva o stvarnosti koju je čitateljica Jelena dramatično opisala. Zahvaljujem i njoj i vama na razumijevanju te vas sve uz blagoslov srdačno pozdravljam! ........................................... Dragi i poštovani don Angelo! Pratim mjesecima Vaš blog. Do sada sam šutjela, iako sam namjeravala mnogo toga reći. I što da Vam kaže "mali hrvatski čovjek (žena!) na ovaj europski Veliki petak" (kako bi rekao Krleža) poslije 8 (osam!) sati crnčenja na blagajni velikog (ne smijem spomenuti ime) trgovačkog centra dok tuga i nevolja stišću, a petero djece kao petero ptića zijeva i čeka u unajmljenom gnijezdu za 300 eura - a moja je plaća malo viša! (Nadam se da ne gledaju zlo koje ste Vi identificirali!): 1) Željela bih da budu ta djece sutra vjernici i ljudi dostojanstva. Ali, kako dragi Vlč. gospodine, zar ne vidite muke u koje nas stavljaju vlastodršci ovog svijeta i ove, (možda nekoć svete Hrvatske)? Sve pokradeno i uništeno, a normalnom ljudima koji i s fakultetskom naobrazbom moraju raditi u trgovini smiješi se rastrojstvo pameti i umobolnica... Dokle tako? Zamislite: pet odlazaka i dolazaka, pet objeda X 3, + bezbroj drugih obveza... + 5 gableca + pet tenisica + pet... + pet... 2. Ima li pravde na ovom svijetu? Zašto Vi i Vama slični ne dignete orkestrirani glas za prava ljudi? Zašto neki misle da nas za sitan novac (koji imati moramo!!!) mogu uništavati fizički, duhovno i psihički? Gdje su tu institucije koje se bore za ljudska prava, ali gdje su tu i iskonske narodne institucije poput Crkve, kojima ne treba naputka, da kriknu glasom za Krst časni i slobodu zlatnu! Čast rijetkim sporadičnim (nažalost ne i sustavnim!) istupima i zahtjevima... 3. Već na samom početku, (u zametku nečeg tzv. novog i prosperitetnog poput EU - kažu političari da će nam ista donijeti blagostanje! A ja vidim samo od tog BB! i tugu i jad čemerni...) i stoga dosta nam je torture i ropstva. U toj tami samo nas kršćanstvo i poruka ljubavi Kristove mogu spasiti. Zato, oni koji mogu i smiju (neki su ušutkani jer koordinate djelovanja im je odredio neprijatelj!) pozivam da kriknu i viknu za obespravljenog malog hrvatskog čovjeka, makar on bio lijevo ili desno, ali kruha treba! I nema ustaša i partizana. Svi smo mi Hrvati, Srbi i ini od krvi i mesa... Dakle svi smo mi "crkva" hrvatskih mučenika... Doslovce, samo da neki i u ovom politiku ne traže... 4. Vaš blog, ako mu dodate još malo začina otvorenosti, može tome doprinijeti! Stoga, naprijed! Nije Hrvatska očevina nekolicine političkih štrebera da svi moramo šutjeti. Evo ja preko Vašeg bloga progovaram (ako me tamo pustite, a vjerujem da hoćete). Zauzmite se za jadne i potlačene, a takvih je u Hrvatskoj, vjerujte većina. Tu većinu očekuju ptići koji zijevaju gladni u gnijezdu, a što im jadan roditelji mogu dati osim svednevne otsutnosti i posredne ljubavi koju nikad, možda, neće razumjeti. 5. Dragi i poštovani Done! Nadam ste da ste razumjeli. Tuđe nam svinje žito raznose, a mi smo si umislili da smo mrtvi: Mora li doista tako biti?? 6: Dokad tako?? 7. ? Jelena |
07.09.2007., petak
BIG BROTHER: SEX POPULI – VOX DIABOLI!
|
Upravo na blagdan Sv. Marka Križevčanina, mučenika, odnosno uoči blagdana Male Gospe – Rođenja Blažene Djevice Marije (simbolika vremenske "slučajnosti" nije zanemariva!) započinje u Hrvatskoj još jedna sezona napuhano razvikane tv-emisije znakovitog imena Big Brother. Naravno, na taj tzv. reality show gledam s gađenjem i uopće mi ne pada na pamet gledati ni jednu epizodu odnosno nikakva me znatiželja ne vuče da zavirim u famoznu, do neukusa izreklamiranu "zlatnu" BB-kuću. Nekoliko je razloga za to, no svi se svode na trostruki učinak te emisije – zaglupljivanje, poticanje najnižih strasti i moralno kvarenje ljudi. Uz to, sve se odvija pod vidom zabave, dok organizator i oglašivači dobro zarađuju, posebno na račun naivnih gledatelja, koji s nadom u obećanu nagradu sponzoriraju bogati Telekom. Temeljno obilježje Big Brothera - to je očito i ne treba za to nikakvo znanstveno mudrovanje - uz mnoge druge negativnosti jest organizirana (jer sve je režirano, spontanost je nebitna!) draškajuća "softcore" pornografija kojom se potiče napetost kod gledateljâ i njihova se pozornost usmjeruje na (ne)strpljivo iščekivanje "bitnoga", tj. "onoga pod plahtom", ili svejedno gdje. Time se, posebno kod mlađih gledatelja, a tragično je da to gledaju cijele obitelji s djecom, stvara podloga da cijeli život pretvore samo u traženje "onoga". A dokazano je: što mladež više konzumira pornografiju, za njom sve više gladuje, a sve je apatičnija za ozbiljan životni angažman i sve manje sposobna za životnu odgovornost, pogotovo za prihvaćanje žrtve i križa u ostvarivanju pravih ljudskih i kršćanskih vrijednosti i ideala. Postoji mogućnost da dijete, izloženo utjecaju pornostruktura, ne prihvaća svoju spolnost, zato što slike koje je vidjelo doživljava kao odvratnost, pa je u tom smislu u pornografiji također izvor homoseksualnih sklonosti. Tu je također izvor nasilja, ne samo seksualnog nego općenito negativne agresivnosti kod mladih, ali i onoga tzv. obiteljskog nasilja (osobito nad ženama i djecom), što se redovito predstavlja kao ozbiljan društveni problem ali nitko ne želi dirati u korijen. Smatram da suvremena "pornokultura" nije slučajna ni spontana, nego je rezultat moćnih pornostruktura, koje su vlasnik pornoindustrije. Njihov je cilj stvaranje generacija mekušaca odnosno robova kojima se može bez problema upravljati, u onom huxleyjevskom smislu. Dakle, Big Brother je ruganje zdravom razumu, pljuska svakoj kulturi i pljuvačka zdravom moralu. Zato kao antipreporuku BB-a parafraziram njihov reklamni moto: "Ne postoji gori način da (duhovno) oslijepiš!" Čak ni u groznim "hard core" filmovima ne očituje se sotonska perfidija toliko kao u Big Brotheru. U tom smislu, budući da je upravo sex, tj. njegova perverzija glavno obilježje Big Brothera, na vratima BB-kuće, kao što je stajao veliki natpis na ulazu u konclogor, najbolje bi odgovarala parafraza poznate latinske izreke: "Sex populi, vox diaboli!" |
05.09.2007., srijeda
SPALJENA LJUBAV – SVJETIONIK SPALJENE ZEMLJE
|
U trenutcima opće nacionalne žalosti za poginulim vatrogascima na otoku Kornatu, dok su mnogi razboriti ljudi s oprezom pristupali tumačenju cijeloga zlosretnog slučaja, a javnost u šoku iščekivala nove vijesti strahujući za život ranjenih, neki su – čak i prije nego je započela istraga – vrlo neodmjereno i grubo, kao u vremenima "socijalističkog morala" – pozvali na odgovornost "one koji su mlade ljude poslali u vatru". Da apsurd bude veći, počevši od "spasitelja" Stipe Božića (čije napore i žrtve u Gorskoj službi spasavanja nitko ne može dovoditi u pitanje i radi čega zavrjeđuje posebno poštovanje), preko najviših uglednika javnoga života, do političkih čelnika, poput predsjednika države, isti su ljudi iste izjave ponavljali cijelo vrijeme, iritirajući mnoge te potičući od početka tinjajuće tenzije, posebno u obiteljima poginulih. Zato nije čudno što je Vatrogasna zajednica odmah odlučno odbacila tvrdnje da su "na otoku Kornatu vatrogasni zapovjednici poslali ljude u smrt". Čulo se također da je nedopustivo prejudicirati nečiju krivicu dok se ne napravi temeljita analiza i provede istraga. To više što su vatrogasci, kako je istaknuto, odgovorni i s požrtvovnošću, riskirajući svoje živote, obavljaju svoj posao. Naravno, premda život ima najveću vrijednost i ne treba srljati u nerazborite i nepotrebne opasnosti, a krivca za tuđu smrt svakako treba kazniti, razumljivo je zašto su jučer iz samoga vrha Hrvatske vatrogasne zajednice izjavu o "nepotrebnoj avanturi" nazvali neprimjerenom i neodgovornom, naglasivši da je "obveza vatrogasaca odazvati se svakom pozivu za gašenje vatre". A to je istaknuo i premijer Sanader, naglasivši da je vatrogastvo težak, odgovoran, ali i častan poziv te da je junaštvo naših vatrogasaca neprijeporno. Bez namjere da ikoga branim ili napadam, smatram da je "u ovom strašnom času" najvažnije isticati upravo tu dimenziju požrtvovnosti i svijetao primjer vatrogasnih junaka. Zato je za pohvalu što ih je biskup Ivas nazvao doslovce - svjetionicima! Međutim, kao da se netko želio staviti u ulogu Nerona koji je u kršćanima tražio krivca za paljenje Rima. Umjesto razboritog smirivanja strasti i sućutnog tješenja obitelji poginulih te isticanja herojske žrtve vatrogasaca, ponavlja se jefino, neozbiljno i neodgovorno lupetanje o traženju krivaca. Oganj medijskoga vraga paklenog iz dana u dan potpaljuje tenzije i podmeće nove vatre mržnje, zbunjivanja i atmosfere linča. Ima još mnogo posebnosti u ovoj tragediji. Nikada dosad nije se vatrogascima posvetilo toliko medijske pozornosti, pa ni kada su herojskim naporima uspjeli ugasiti najteže požare, kakvih je ovoga ljeta bilo mnogo. Zanimljivo je također da nitko od onih koju su osudili naš "vatrogasni avanturizam", nikad ni jednu riječ nije izustio protiv tzv. adrenalinskih sportova, od kojih su mnogi opasni po život. Zatim, paradoks je da su u isto vrijeme članovi GSS-a morali spašavati dvoje tzv. paraglajdera koji su se srušili kod Sinja. U kakvoj su to humanitarnoj misiji oni bili i zašto nitko ne osuđuje njihov avanturizam? Zar zato što je to turizam i donosi profit? A kako bi ti isti reagirali da je poginuo vatrogasac npr. pri skidanju mačke sa stabla? Smatram važnim istaknuti i to da su sve neprikladne reakcije također potpuno - nekršćanske. Zaboravlja se ili se ne zna da je vatrogasno geslo - VATRU GASI, BRATA SPASI! – duboko kršćanski utemeljeno, tj. izvire iz samaritanskog duha evanđeoskog milosrđa i solidarne ljubavi prema bližnjemu. Zanimljivo je da čak i biblijski Stari zavjet opominje da i neprijateljeva magarca treba podići kad padne pod teretom. U ovoj našoj tragediji kao da su magarci osjetili potrebu da na ljude nabace nepotreban teret. Na kraju, mislim da se u ovom kontekstu ne smije zaobići ni reakcija tzv. dječje pravobraniteljice da se maloljetnik nije smio izlagati opasnosti! Iako je riječ o humanitarnoj akciji. S druge strane, ima mnoštvo antihumanitarnih akcija u kojima sudjeluju djeca i mladi, a televizija ih prenosi - pa nitko javno ne izražava zabrinutost niti upozorava na manipulaciju. Tako, malenu dječicu smiju već zlorabiti u manekenske svrhe; maloljetnice smiju biti missice (čime se regrutiraju za potencijalne elitne prostitutke!) – pa nitko ne reagira. Na naličju pak te druge strane, djecu se ne smije "maltretirati" nikakvim radom, ali zato se ona smiju puna tri ljetna mjeseca dosađivati, snifati ljepilo, opijati se, tulumariti cijelu noć, raditi što ih je volja, itd... Dakle, u liberalističkom okruženju, u "kulturi smrti" i "diktaturi relativizma" djeca mogu biti sve, samo istinski heroji i sveci ne?! Zato samo kršćanin, i usred bijesa, svjestan da je za čovjeka rješenje svih zagonetka i zemaljskih tajna samo u Bogu, pa s povjerenjem u Njega mirno prihvaća i najteže križeve, razumije što jednom narodu i zemlji, "spaljenoj" mnogim ratovima, mržnjom i povijesnim nedaćama, može značiti "spaljena ljubav" mnogih (vatrogasnih) mučenika! |
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Rujan 2009 (6)
Kolovoz 2009 (9)
Srpanj 2009 (17)
Lipanj 2009 (21)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (28)
Ožujak 2009 (20)
Veljača 2009 (13)
Siječanj 2009 (13)
Prosinac 2008 (33)
Studeni 2008 (18)
Listopad 2008 (15)
Rujan 2008 (13)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (20)
Lipanj 2008 (26)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (14)
Ožujak 2008 (26)
Veljača 2008 (33)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (16)
Studeni 2007 (15)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (8)
Kolovoz 2007 (18)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (13)
Ožujak 2007 (21)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Mjesto za razmišljanja, komentare i osvrte na domaće i strane bisere! Blog je tekst koji ne stigne prespavati. Ne ispeci, ipak reci!DOBRO DOŠLI U REGION
2020. GODINE!!
Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena!
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Igre
FranjoJurcevic.blog
IvanUgrin.blog
IKA-Info.kat.agencija
GlasKoncila
SlobodnaLika
Zajednica MI - Solin
http://blog.vecernji.hr/don-kacunko
Free Counters
RADOSNA VIJEST
Gospodin je moja snaga i pjesma! (Ps 118,14)
Prepusti Gospodinu putove svoje, u Njega se uzdaj i on će sve voditi! (Ps 37,5)
Ako bi netko od ljudi bio i savršen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi ničemu vrijedio! (Mudr 9,6)
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite...! (Mt 5,11)
Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4,13)
Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. (Fil 3,13-14)
A što bih potomcima
jedino htio namrijeti u baštinu,
bila bi vedrina –
KRISTALNA KOCKA VEDRINE!
(Tin Ujević)
Iako nas duga povijest vjerskog ugnjetavanja i licemjerja tjera na razmišljanje, svi oni koji najiskrenije tragaju za Bogom, moraju se izdići iznad ponašanja posrnulih ljudi kako bi mogli PRONAĆI ISTINU.
Zar ćete osuditi STABLO zato što se njegovi trupci koriste za paljenje lomača?
Zar ćete optužiti ZRAK što dopušta da se njime prenose laži?
Zar ćete prosuđivati MOZARTOVU Čarobnu frulu na temelju izvedbe loše uvježbanog školskog orkestra?
Ako nikada u stvarnosti niste vidjeli ZALAZAK SUNCA nad Tihim oceanom, možete li ga zamijeniti slikom iz turističke brošure?
Hoćete li procjenjivati snagu romantične LJUBAVI isključivo u svjetlu lošeg braka iz susjedstva?
Ne, nećete.
Pravo VREDNOVANJE VJERE oslonit će se na promatranje čiste, nezagađene vode, a ne zahrđalih spremnika!
(F. S. Collins, Božji jezik)
PSALAM 37
Sudbina pravednika i bezbožnika
Nemoj se žestiti na opake,
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše,
k'o mlada zelen brzo uvenu.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati k'o svjetlost
i tvoje pravo k'o sunce podnevno.
Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj,
ne žesti se na onog koji ima sreće,
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,
ne žesti se da zlo ne učiniš.
Jer će biti satrti zlikovci,
a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika:
mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki,
obilje mira oni će uživat'.
Bezbožnik smišlja zlo pravedniku
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije
jer vidi da dan njegov dolazi.
Mač potežu bezbošci i zapinju lukove
da obore jadnika i siromaha,
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti,
slomit će se njihovi lukovi.
Bolje je i malo u pravednika
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti,
a Gospodin je oslon pravedniku.
Gospodin se brine za život čestitih,
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje,
bit će siti u danima gladi.
A bezbožnici će propasti,
dušmani Gospodnji povenut će k'o ures livada,
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća,
pravednik se sažaljeva i daje.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada
jer ga Gospodin drži za ruku.
Mlad bijah i ostarjeh,
al' ne vidjeh pravednika napuštena
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje,
na njegovu je potomstvu blagoslov.
Zla se kloni i čini dobro,
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci,
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici
i živjet će na njoj dovijeka.
Pravednikova usta mudrost kazuju,
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu,
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti
i neće dopustiti da ga na sudu osude.
Promatraj čestita i gledaj neporočna:
mirotvorac ima potomstvo.
A grješnici bit će svi iskorijenjeni,
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.