Hrvatskom profesionalnom nogometu ne samo da ne cvjetaju ruže, nego je mnogo (vanjskih) znakova da napreduje prema dnu. Ne treba u tome biti veliki znalac ni nogo-insider da bi se to uočilo.
Poslije ispadanja tzv. Dinama i tzv. Hajduka iz europskih nogo-luka, predsjednici i treneri su na sto muka. Bijeda prve hrvatske nogometne ljige (pardon, lige) sve se više ogoljuje. Ne treba nabrajati litanije "svih svetih blamaža" - to je već davno prožvakan materijal u dnevnim novinama... Ali, kako to uvijek u životu biva, jedna nesreća nikada ne dolazi sama. Nesreća nije regata (kao navodni hrvatski ulazak u EU), nego – konvoj!
Kao u nekoj tragičnoj sapunici, crne epizode sustižu čak jedna drugu. Evo najnovija: Objesio se nogometaš! Navodno, zbog kockarskih dugova. Svi su u šoku, jer riječ je o obiteljskom čovjeku koji je imao 31 godinu, a iza sebe je ostavio dijete i trudnu suprugu. Nije dakle bio neki "neozbiljni" klinjo. Čak je bio i vlasnik kafića...
Ne znam je li uz pokojnikov kafić bila kladionica ili kockarnica, ali svakako nešto od toga bilo je vrlo blizu. Nažalost, ljudi to ne znaju, većina kafića danas je tijesno povezana s kriminalnim miljeom i narko-okruženjem i svi su uglavnom pod reketom. Tko ne plaća, ne može opstati. Znam o čemu govorim - moj brat je morao zatvoriti tu "butigu" jer nije htio pristati na reket pa su ga ucjene i razne podvale stajale bankrota.
Dakle, svako malo neka nas tragedija podsjeti na opasnost od zaduživanja radi kocke ili klađenja. Jer pokolj koji je učinio Dorčec već je davno zaboravljen. Tek Arena svojim serijalom o zločincima podsjeća čitatelje na korijene mnogih osobnih i obiteljskih propasti. U ovom slučaju šok je (tek za naivce – jer iskusni nisu iznenađeni) što ni sport nije od toga pošteđen. Jer zgodna sportska parola pretvorila se u začarani krug: KOCKOM PROTIV DROGE! A onda je kocka postala droga pa droga ubija i kockare i sport.
Druga crna epizoda došla je (premda nemaju nikakve međusobne veze) gotovo u isto vrijeme: Preminuo pionir Varteksa! Naime, iznenada je pozlilo 13-godišnjaku na redovitom treninga starijih pionira Varteksa. Učenik 7. razreda OŠ Ludbreg srušio se na pod i ostao bez svijesti. Sve što su poduzeli bilo je uzalud i mladi nogometaš je ubrzo ipak umro. Rečeno je da će se uzrok te iznenadne smrti znati tek nakon obdukcije, jer, navodno, dečkov zdravstveni karton pokazuje da je bio potpuno zdrav.
Da je, nažalost, u našim nogoklubovima općenito malo toga zdravo, posebno dokazuju posljednja zbivanja u Hajduku – koja su završila Grgićevom ostavkom i navijačkim (da, istina je!) "Kodeksom upravljanja Hajdukom". Hoće li Uprava (odlazi!) donijeti nekakav kodeks navijanja i ponašanja (u stilu ilustriranog stadionskog bontona!) nije najavljeno. Svakako, i to dokazuje kolika je moć demokracije, tj. ulice, kad joj se pusti... Odnosno – kad oni sami ne žele znati istinu o svemu tome pa "kažu, viču, tražu, plaču": DAJTE HAJDUK U POŠTENE RUKE! (Cinik bi rekao da je to isto kao zahtjev: Dajte noćni klub na upravljanje časnim sestrama!).
Kao da nikad nisu čuli za namještanje rezultata, za crno tržište igrača, za moćnu nogo-praonicu novca, za skandale (kakav je bio ne tako davni talijanski – što je zapravo "stanje redovno")...? Kako to da ne znaju ili da se ne pitaju zašto su neki sasvim "normalni" nogo-menadžeri završili životnu priču upucani nasred ulice kao kriminalni "profili"...? Ma bolje da ne pitam dalje, jer većina zaluđenih prebacivanjem napuhane mješinice od noge do noge i s jednog kraja zelene livade na drugi – o toj crnoj strani nogo-medalje ne želi ni čuti...
Tko srcem druka za "svoju boju" i one što su život spremni ostaviti na travnjaku radi (ne samo dobrog honorara nego i) gušta pobožnih poklonika-vjernika "stadionske liturgije", njega nimalo ne zanimaju očiti dokazi da su mu npr. prsti rođenoga brata duboko umočeni u "nogo-marmeladu" (odnosno, ruženo rečeno, u drek!) – samo ako voljeni klub pobjeđuje! Tako se pušta da svrha opravdava sredstva... Tako se život pretvara u BB-show u kojem ne treba ništa nego – kruha i igara... Tako kladionica "mijesi" i moral! Pa zar je (samo) za to Bog stvorio čovjeka?!
Dakle, kakav moral, kakvi bakrači... kakva duhovnost, kakva kultura... kakva vjera, kakav odgoj... - "Miči se, budalo, Žuja je zakon!"... A kad bi taj nogometni "stampedo" samo deset posto ukupne energije, koju uludo potroši na razne navijačke "bitne" i "popratne djelatnosti", ako ne sublimirao a ono bar "kanalizirao" u nešto korisno i pametno...! Barem bi se uklonilo nasilje s tribina i dio kulturnog svijeta bi se vratio među navijače... Možda čak i ja (jer sam apriori samo protiv nasilja, nekulture, nemorala, kriminala...)... Znam da fantaziram...
Ali kako će išta od toga neki NOGOMETNI navijači znati, kad im je u životu važniji šal nego knjiga! Ja se ne mogu nikako složiti s uvredljivom tvrdnjom da je razlog za to u činjenici što je više mozga u lopti nego u njihovoj glavi - jer ni navijači nisu homogena skupina...! Ali u svakom slučaju, nažalost, ima mnogo argumenata za potvrdu teze – što manji mozak to veća lopta!
Post je objavljen 26.09.2007. u 23:38 sati.