subota, 13.10.2018.

Vatra "skokuša"


Dani su sve kraći, a mrak tako blizu.Čini se da su jesenje pomrčine gušće od bilo koje druge pomrčine, kao što su i jesenje vatre u bojama kojima "gori" priroda sjajnije od bilo koje druge vatre. Volim toplu jesen, ona je puna ljubavi i ognjica koje poput vatre "skokuše" popravljaju ovo malo još preostalog raspoloženja....



Ali nije jesen kao bilo koje drugo godišnje doba, u njoj cijeli jedan život mogao bi se sklopiti kao vatra, da je ugasiš a da ni daha ne ostane između rođenja i smrti. Ja sam imenica (koja blista), a ti glagol. Goriš u mom plamenu i pretvaraš se u onaj bijeli plamen koji ne žeže, već svijetli i obavija ovaj svijet kao simbol najveće i najskrivenije mudrosti. Ti si vatra koja se hrani vatrom, a ja sam vatra koja te podržava.
A kada se ti povučeš, zacrni se imenica, pišem ja, ali tako da se nikada ne može vidjeti šta crni oganj piše bijelom ognju ...jer tebe nema.
19:05 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>