nedjelja, 07.10.2018.

Boje jeseni



Ulica njena, kao i ulice koje vode do nje i ulice cijeloga grada, vremenom su sticale uvijek iste, posebne boje, po kojima se lako može prepoznati slika jeseni.
I premiješta ona iz lijeve u desnu svoje četke, i teku iz njih boje, treptavo se prepliću u drhtavoj tišini, šarenu nježnost rađaju, svjetlost talasaju ...
Žuta je brža od crne, trebaće joj dugo da se osuši i stekne ono konačno, ukočeno lice, na kapiji života gdje počinje zona isključenja.



Rasipa ona, tako, boje svuda:po krošnjama i tikvama, po žitu i travi, po krovovima i košnicama ...i umjesto lakom, sliku premazuje sirćetom da dobije boju svijetlog vazduha.
A kada zategne grane pa zareže koru, skuplja se smola koja kapa iz reza za izgaranje (slično tamjanu), pa tuš pomiješa sa sekretom mošusa mužjaka i dodirne usne lišene govora, jabuke jedre boji bojom croton lechleri - "zmajeve krvi", slatkoća stenjanja biće posljednja do ivice sreće. Drvo je to koje bojom plodova daje hranu umu i sokove osjećanjima.

Tako se ona bojame ne ponavlja, već iznova stvara, i ako je ne prepoznaš umom trošnim od vremena, ona će ostati začuđena u gugutavoj šutnji dok će neki drugi vid iz šarenog oka boje vina, kao kad crno dolivaš u čašu bijelog vina, stvarati nove slike kao muziku zapisanu bojama.
11:35 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Arhiva >>