subota, 31.03.2018.

Svečana tišina

Tražim drugo nebo. Vodi me milost žrtve. Oče naš koji jesi ... Muke su okrunjene trnjem i kralj je u prašini, pao. Padovi su žrtve, a na kraju napora postoji raj.
Neka bude volja tvoja.
17:15 | Komentari (12) | Print | ^ |

nedjelja, 25.03.2018.

Otapanje



Misteriozno trepere ostaci zakašnjelog snijega i kišno zvuče kapi otopine. Ulicama teče i šapće konačni "oproštaj", jer mart je vječiti šapat "Mi" šetnjom na granici hladno toplo- hladno. Tišina praznine se skupila u šake. I taština, taština je u šaci, u strogom licu, u praznoj sobi. Svakim korakom smo se daljili od nje. U sjenci su se sjene čudno udvarale. U sumraku su iskliznule. Dan, noć, topljenje, otapanje. Bližio se mart, vezalo nas "Mi".
Čudni su tokovi vodeni i putevi Gospodnji.
Vrijeme se ne može kontrolisati.
09:59 | Komentari (22) | Print | ^ |

srijeda, 14.03.2018.

Bićeš



Nazire se proljeće ... osmjeh neba sa ružičastim pogledom i osmjeh srca ustreptao. Svaki san igra je sjenki, a u svakoj sceni ti si izlazio na bis.
Sada čujem odjek naših djela.
Pretvorio se u treperenje - tako je vrijedno pogleda?
Bićeš osmjeh neba ružičasti i bićeš treptaj srca u njegovom osmjehu.
20:15 | Komentari (8) | Print | ^ |

subota, 10.03.2018.

Glas od stakla



Hodanje između kišnih kapi i plutajuća nježnost dodira sunčevih zraka, portret je dana hladne ljepote i žene toplih očiju.
Mješavina osrednjeg i genijalnog. Od neizrecivog skuplja se grlo.
Razvrstavam misli u redove i kolone, točim dnevnu dozu strpljenja u čašu.
Mikrokosmos spava.
Kolonije travčica, slamčica i suhih grančica gledaju pogledom prazno u prazno. Čuje se samo ljuto mrmljanje vjetra u njima.
Očvrsla je hladna zemlja. Izmamiće sunce pupoljke života, magija će ponovo cvjetati u njoj i život će biti radost.
Dorecivom otpuštam glas.
18:48 | Komentari (20) | Print | ^ |

utorak, 06.03.2018.

Beskrajne misli



Siva nebesa se raširila na nijemoj visini, samoća zebe na vjetru.
Biće Jutro.
Ispod njih odzvanja zvuk sa pločnika. Odlažemo noć i uredno slažemo snove u prostranstva tame. Jutarnja žurba kratko traje. Glas promrzlog zvona razbija studenu tišinu. Minuti se nižu u časovima otkrivajući dan.
I biće Dan.
Sa mirisom proljeća. Kao cvijet. Ubran.
A, da li je Mjesec izgubio pamćenje?
09:23 | Komentari (10) | Print | ^ |

ponedjeljak, 05.03.2018.

Jutarnji svijet



Sunce je danas izašlo u 6:01, kao i obično češlja dan pozlaćenom bjelokosti. Hladno, bez mogućnosti padavina. Samo udari vjetra. Ledena rosulja je ostavila trag koji cvrči pod nogama.
Mjesec je zašao u 8:38, danas se dugo vrzmao oko sunca. Jedan običan dan.

Nešto se desilo prije nečega, vrijeme nije ništa drugo do slijed događanja, broj pulsiranja bila, broj (suđenih) otkucaja srca, broj obrtaja Zemlje, Mjeseca, oko sebe, oko ... put Sunca ...u nemjerljivom i neshvatljivom odbrojavanju i ponavljanju.
A šta je bilo prije prvog otkucaja i šta će biti poslije posljednjeg? Trajanje odbrojavanja koja će mjeriti neka druga bila, druga srca. Vrijeme je čudo, zagonetka velikog premetanja, osjećanja. Ako isključim sva čula mogu plutati u beskonačnosti, uploviti u bezvremenost...

Mjesec će mijenjati vrijeme zalaska, Sunce vrijeme izlaska u novim jutrima i obrnuto i trajaće vječno vrijeme vrtnje u neprekidnom ponavljanju ... a nama sve to, prije i poslije neće biti važno ...
11:18 | Komentari (13) | Print | ^ |

nedjelja, 04.03.2018.

Preko rijeke



Ja sam kuća na mjesečini, pored rijeke kojom protiče gomila obmana, prevara, zavrzlama, obećanja laži ..
Rekla bih ti da ćemo se vidjeti, da sam te mislila vidjeti.
Ja sam kuća kroz koju protiče rijeka vremena i odluka, riješena voljom i iznutra osvijetljena čvrstinom jasnih misli u mogućnostima savladavanja užasa ovog našeg položaja. A njegova prava mjera je opet niska cijenaza sve ono lijepo što nam je poznato i što smo osjećali...
Treba naći snage da se ovo prebrodi do ljepšeg života za koji ni jedna patnja nije teška.
Ja sam kuća pored koje protiče rijeka vremena, zapanjena preglasnim smijehom.
Rekla bih ti sljedeći put, da sam tako odlučila.
Nije svaka noć obasjana mjesečinom i nije kao da nisam navikla ići bez tebe.
Ja sam kuća, pored rijeke koja odnosi sve. Ja sam tvrđava. Rekla bih ti da sam te voljela, da jesam.
A ja sam ostala. Ista, ona stara kuća na mjesečini.
09:36 | Komentari (36) | Print | ^ |

subota, 03.03.2018.

Djeca plesa



Pravo čudo je to kada nađeš snage da prihvatiš sav užas mrskog života (a da se ne poistovijetiš sa njim) i zavoliš nadu sa isto onoliko žara i izdržljivosti sa kojima nastupaju njegovi trovači i tlačitelji.
23:15 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 01.03.2018.

Modeliranje vremena



Ne uklapam se u jednačine modeliranja vremena. Zato što se te jednačine nikada ne uklapaju u ustaljeno stanje. One neprekidno variraju na očigledno slučajan način. Fraktali sistema su njegove umanjene kopije slične same sebi koje prohodavaju puzajućom diktaturom.
Postoji skup svih tačaka fraktala, beskonačni skup „slomljene“ dimenzije, jedan „čudni atraktor“, koji je haotičan. Nevažni fakori će, kada se izlegu iz larve, lepetom uticati na modeliranje vremena ...
09:46 | Komentari (20) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>