Siva nebesa se raširila na nijemoj visini, samoća zebe na vjetru.
Biće Jutro.
Ispod njih odzvanja zvuk sa pločnika. Odlažemo noć i uredno slažemo snove u prostranstva tame. Jutarnja žurba kratko traje. Glas promrzlog zvona razbija studenu tišinu. Minuti se nižu u časovima otkrivajući dan.
I biće Dan.
Sa mirisom proljeća. Kao cvijet. Ubran.
A, da li je Mjesec izgubio pamćenje?