Ovih dana i zemlja i nebo imaju neodređenu boju pustoši i dosade. Samo mačkama nije dosadno. Mačak je u veljači u čudu što baš na njega na sred strme, izlokane ulice nasrću mačake kao četica u pohodu, prepiru se glasno, a ni jedna drugu ne sluša niti čuje, jer je kod njih sve samo jurnjava koja ima svoj smisao u samoj sebi, a ne u onom što bi rekle ili učinile. One hoće tjeranje za pamćenje.
A kad bi se malo utišale, on bi im rekao, prijekornim glasom, da su u njegovo vrijeme mački jurili mace.
Tišinu popunjavaju krici što ljudskim sliče. Mačku priskače u pomoć drugi mačak, malen i drzak...
Misao začas odluta u kakav stan sa pticom u kavezu i nepomičnim mačkom u uglu provaljenog divana, koji da bi se odbranio od tih predstava, diže se naglo i uplašeno sa ležaja, nastojeći da izazove u sebi druge slike.
Mačke su goropadne Srde, država u državi, u tjeranju zakona prirode, kao Furije Oresta, a apsurd kazne je to veći, što sve po zakonu je!
U svijetu izvitoperenom do neprepoznavanja, prepoznavanje je veoma rijedak i lijep način komunikacije.
"Prepoznavanje je iskustvo rastuće prisnosti, i sva naša iskustva svijeta su forme u kojima gradimo prisnost s tim svijetom. Umjetnost je način prepoznavanja u kojem se s prepoznavanjem produbljuje samospoznaja, a time i prisnost sa svijetom."
izvor: nagovor na filozofiju
… I tako, obično u nekoj vedroj noći, roj Neizgovorenih Reči nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo…
Riječ putovanje.
Život je putovanje. Zato mi ne putujemo da bismo pobjegli od života, već da on ne pobjegne od nas.
Putujemo zajedno.
Naše pjesme, Aneta, meditativne i lirske su molitve o sebi za sebe kako bi se spasili od banalnog i predvidivog. Pisati pjesme znači igrati se datim kako bi se pobjeglo od njega.
Potok
"Iza tvojih misli i osjećaja stoji moćni vladar, nepoznati mudrac nazvan jastvo. On živi u tebi, on je ono umno u tebi" Friedrich Nietzsche
"Strogošću umilne nježnosti,
snagom i umijećem uma,
nadahnućem umjetnika
misao pretočena
u želju
za očuvanjem
vedrine svijeta.
Savršenstvo jučerašnjice
zgusnuto
u
omamljujuće htijenje
za odgonetanjem
zagonetki
i magije
ljepote.
Slike u isti mah bliske i daleke,
tajanstvene
kao titrajuća struna,
kao tkivo svemira,
kao svjetlost zvijezda
koja
odmakom u vremenu
našim očima
postaje vidljiva."
Ako tražiš pakao, pitaj umjetnika gdje je.
Ako nema umjetnika, znači da si u paklu."
Avigdor Pawsner, 1793- 1993 Dean J. Toumin
rekla bih ti - jednom,
ali nikad više,
rekla bih ti onda
kad padaju kiše,
rekla bih ti "možda",
ali neću moći
kroz blijedi sjaj Mjeseca
i tišinu noći shadow-of-soul