Ovako bi se u svakom gradu na kugli zemaljskoj trebali ponašati sa bolesnom osobom

... razmišljajući o svojoj slobodi tek nakon 45 minuta primijetila je da voda u kadi nije više topla kao što ona voli, te je ponovno pustila vruću vodu da teče a ispustila je iz kade hladnu vodu, ali zazvonio je telefon pa je onako mokra iz kade otišla u hodnik ne razmišljajući da nije vrijeme za razgovor s bilo kim.
- Majo, ti nisi normalna skoro je dva iza ponoći, moram ići spavati- počela je pričati Sofija a da nije čula ni tko ju zove u gluho doba noći.
- Nije Maja, ja sam, ona još nije stigla a meni je dosadno pa sam te nazvao da si skratim vrijeme čekanja tvoje prijateljice.
- Oprosti umorna sam, ne mogu razgovarati jer od umora padam s nogu a i kada mi se puni vodom, razgovarati ćemo jednom ali ne sada Jakove i molim te zabavljaj se s Majom i reci i njoj da me ne zove u gluho doba noći, neka dođe sutra kod mene na posao. Stvarno moram prekinuti razgovor jer će inače biti poplave u stanu.
- Čekaj samo sekundu reci mi kada te mogu zvati jer bih volio razgovarati s tobom, a s razgovorom ti se ništa neće dogoditi jer preko slušalice ne mogu do tebe.- nasmijala se na njegovu opasku i odlučila mu dozvoliti da je nazove za dan dva.
-Naravno nazovi ali to moraš reći Maji. Ajde, čuti ćemo se.
Sofiji nije bilo jasno ni zašto se javila na telefon u gluho doba noći, a još manje iz kojeg razloga ju je Jakov nazvao kada je niti nije vidio a niti je ne poznaje uopće pa da ju zove kako mu se prohtje. Odustala je od ponovnog ulaska u kadu kada je na zidnom satu u boravku vidjela da je dva sata iza ponoći a ta četiri sata trebala je krenuti na posao da pripremi kafić za otvaranje. Skuhala je kavu i ostavila da stoji u džezvi do jutra jer je prvu jutarnju kavu voljela piti hladnu.
Znam čudno je što je voljela kavu piti doma kada može u kafiću popiti dnevno tri samo Sofija to nije koristila jer je više voljela kavu kuhanu u džezvi (na dvije šalice vode četiri kavene žlice na vrh kave, te žlicu i po šećera). Sofija je svoju kavu zvala "kava za buđenje" a za nekoliko sati takva kava će joj pomoći da uspije na posao doći na vrijeme. Bila je sretna što radu u blizini naselja u kojem živi pa joj je desetak minuta dovoljno kada izađe iz stana da počne radni dan samo što sada zbog gazde mora ponijeti i knjige sa sobom da bi učila kada u kafiću ne bude puno gostiju

Sofija je obožavala raditi svoj posao, voljela je i učiti, a najviše od svega plesati kada god je za ples imala prilike. Imala je strpljenja slušati Majine priče o njezinim avanturama jer Maja se često zaljubljivala (barem je tako Maja mislila), nije voljela priznati ni sebi ni drugima da voli avanture i muškarce sklone toj navici, većinu ih je smatrala "igračkom", Sofija joj je uzaludno pokušavala ukazati da radi krive poteze i na koncu je odustala od dokazivanja jer Maja je bez obzira na posljedice smatrala da radi ispravno - "većinu njih treba samo iskoristiti i dati im do znanja da oni nisu iskoristili tebe, Sofija draga zapamti to što ti govori Maja, muškarci su samo dobra igračka koju svaka žena može imati koliko želi i kada želi.-
Ponekada je Sofija mislila da je Maja u pravu, ali kada je susretala Tomicu onako skrhanoga znala je da nisu svi muškarci samo "igračke" kako tvrdi Maja koja je kako sama kaže "znala uživati onako kako želi".
Tomica je bio interesantan mladić s kojim se moglo pričati od ranog jutra do večeri, pored njega u društvu nikada nije bilo dosadno, ali što se tiče odnosa sa suprotnim spolom nije imao sreće iako je bio romantičar cure su provodile malo vremena s njim. Jedna od njih bila je i Maja, koja se s njim i njegovim osjećajima koje gaji za nju poigravala, te je zbog nje kada ga je napustila odlučio biti sam u nadi da će mu se Maja vratiti kada shvati da su drugi muškarci prevrtljivi. Svi njegovi poznanici su se trudili da on zaboravi Maju ali što god su pokušavali da ga raspolože nije imalo smisla.
Sofija je slagala slike u glavi opuštajući tijelo u kadi jer jedino tako je mogla zaboraviti na umor koji je osjećala po cijelom tijelu, shvatila je da uživa u svojoj slobodi jer jedino sloboda ne nanosi ni tugu ni bol...

Sofija se primila čišćenja kafića jer nije još bilo ni jednog gosta pa si je na taj način kratila vrijeme i htjela se razbuditi. Sva žestoka pića iz Sanjine smjene stavila je u kartonsku kutiju koju će dati gazdi da baci jer pića pomiješana sa vodom nije željela nuditi ni jednom gostu.
- Dobar dan kolačiću. Trebaš li pomoć?
- Dan Ivane, samo sekundu molim vas sada ću ja, evo poslužite se tačkrlama dok ja ovo spremim u skladište jer danas popisujem robu koju treba naručiti.
- Donesi mi onda pivo iz gajbe jer me od točene boli grlo, malo je hladna.
- Evo stižu dvije jer znam da će doći jedan deda da s vama pije pivicu samo ću njegovu otvoriti kada stigne. Uh, moram oprati čaše, mojoj kolegici čini mi se nije dobro.
Dok je prala čaše pogledala je gosta sa smiješkom, znala je da u kafić neće doći samo deda nego i nekoliko Ivanovih prijatelja koji su si u kafiću kratili vrijeme s obzirom da se sa djevojkama nalaze predvečer. Nakon dvadesetak minuta svi su bili za šankom i uvijek su se iznova divili njenoj spretnosti posluživanja naručenih pića.
Stigao je i Mate, na licu mu se da je ljut, kroz zube je pozdravio društvo u kafiću, te Sofiji predao dvije kuverte.
- U jednoj kuverti su joj dokumenti, u drugoj plača pa joj to predaj molim te a ja ću doći kasnije po narudžbu i napraviti ćemo obračun, te se dogovoriti za sutra.
- Ajde popite toplu čokoladu sada će ona doći.
- Vidio sam je na klupici i rekao joj da ne ulazi dok ja ne odem jer ne mogu gledati osobu koja vara mene a i goste.
-To je vaše pravo, vi ste vlasnik kafića. Popite čokoladu šefe i ne brinite ja ću joj predati kuverte. Dečki hoćete li još nešto popiti ili mogu prati ove šalice od kave s obzirom da nemam na aparatu ni jednu šalicu. Evo poslužiti ću vam i kikiriki pa grickajte uz pivicu, a dedi tačkrle da kikirikijem ne polomi zube, U kafiću je zavladao smijeh jer svi prisutni su znali da Sonja izbija šalu sa Ivanovim dedom.

da bi vam bilo lakše tekst moje priče nalazi se na ovom linku

https://www.facebook.com/groups/704905509640160/

Kada je napravila omiljene takčrle, Sofija se otuširala, obukla izlizane traperice pripijene uz nogu, traper košulju zavezala u čvor, te na noge obula lagane espadile i krenula na posao noseći u zdjelici dovoljno tačkrla da posluži njima omiljene goste.
Kolegica Sanja radila je obračun svoje smjene i na licu joj se primijetilo da je ljuta sama na sebe te joj je Sofija bez riječi uskočila poslužiti gosta koji je nervozan čeka svoje naručeno piće.
- Stojim tu kao majmun punih deset minuta, a vaša kolegice se bavi sama sa sobom, pravi se blesava a dobro zna koje je moje piće. - Evo stiže mali gorki i deci kisele s ledom, a za ispriku u ime kolegice častim vas i kavom. Sanja molim te sjedni i odmori ja ću napraviti obračun tvoje smjene, evo ti tvoj višak.
- Sofija nije problem u obračunu imala sam okršaj sa Matom jutros jer se pojavio jedan nezadovoljan gost.
- Što to pričaš Sanja, što bi?
- Moram se razdužiti i tražiti posao negdje drugdje jer sam gadno zabrljala. Mato će ti reći kada dođe a doći će uskoro da mi donese moje dokumente.
- Konačno pametan potez od vašeg gazde jer siguran sam da je saznao kako se ponašate sa gostima koji kod vas u smjeni naručuju piće. Izvolite gospodična novac za moje piće i neka vam ostane ostatak zbog vaše ljubaznosti i nadam se da ću vas vidjeti i sutra. Ispod tanjurića od kave ostavio je deset dinara i sa smiješkom izašao.
Sofiji je bilo žao Sanje ali bila je svjesna da joj nikako ne može pomoći kod gazde, a sada ne može pomoći ni sebi jer će morati raditi dvije smjene nekoliko dana dok se ne pojavi nova kolegica.
- Idi Sanja malo prošeći okolo da se smiriš a ja ću kafić srediti na brzinu prije no što Mate dođe.
- Idem sjesti na klupicu tu preko puta, hvala ti Sonja, šteta što nismo sestre, zagrlila ju je i nakon zagrljaja izašla van.
Sonja je otišla u skladište i uzela nove boce žestokih pića jer nije gostima željela točiti žesticu u kojoj je bilo vode, bila je svjesna zašto se gosti žale na njenu kolegicu i pokušala joj je nekoliko puta to objasniti kada je u svojoj smjeni čula razgovor gostiju koji su dolazili i u jednu i u drugu smjenu na piće ali njene riječi Sanja nikada nije slušala zato joj je sada bilo čudno kako ju ona naziva sestrom.

Uz učenje sa Antonijom zaboravila je na Maju i njezinu "novu igračku", te se totalno posvetila sebi kada je Antonija otišla kući da se pripremi za školu, ali je i obećala Antoniji da je vodi u kino ako bude pažljiva na svim školski satovima.
Znala je da će je Antonija poslušati i da će ponovno zajedno pisati zadaću jer to Antoniju veseli. Prije no što se počela spremati za posao primijetila je na zidnom satu da ima dva sata vremena te je odlučila napraviti tačkrle (krumpirovo tijesto punjeno pekmezom), Sofija je obožavala kuhati i raditi slastice koje je rado nosila sa sobom i dijelila gostima u kafiću, zbog njezinih slastica su je i prozvali "kolačić".
Sofijina pokojna baka bila je kuharica pa je gledajući nju dok kuha naučila kuhati i uživati u pripremi hrane i slastica koje su većinom bile pune oraha jer za baku je orah bio nešto posebno, ali Sofija je obožavala takčktle, šufnudle i buftle, vrlo jednostavno za napraviti a fino za pojesti.
Dok se krumpir kuhao odlučila se malo čitati knjigu ali zazvonio je telefon pa je knjiga ostala zatvorena.
: Molim, Sofija pri aparatu.
. Ajde dođi kod mene molim te prije no što kreneš na posao jer bih voljela da te upoznam sa Jakovom.
- Majo draga stvarno nemam vremena evo spremam si ručak i kada to napravim krećem na posao jer ne želim da kolegica pada od umora s obzirom da znam koliko u jutarnjoj smjeni ima posla, a ako odem k tebi zaboraviti ću na vrijeme, uostalom koliko znam i ti moraš na posao.
- Jakov danas radi noćnu pa će te sigurno nazvati, razgovaraj s njim molim te i vidjeti ćeš da sam ovaj puta našla pravog.
- Drago mi je zbog tebe, oprosti moram prekinuti razgovor jer kipi mi krumpir, čujemo se kasnije, a ako ne ideš na posao navrati kod mene u kafić oko sedam sati sigurna sam da ćemo imati vremena popiti sok.
- Ah, dogovoreno mada bi bilo super da sada dođeš, ali nema veze, vidimo se.

Zaspala je Sofija istog trena kada je legla nazad u krevet jer umor je bio nepodnošljiv, ali to spavanje nije trajalo dugo jer ju je probudilo zvono na ulaznim vratima. Snena je ušla u blagavaonicu te vidjela na kockastom crnom stolu šalicu kave, tek tada je shvatila da je već jednom bila budna i da bi to mogla ponovno biti Maja. Provirila je kroz kuhinjski prozor i vidjela malu Antoniju sa školskom torbom na leđima, te je znala da ju očekuje pisanje zadaće tom dobrom djetetu. Otvorila je vrata i umjesto dobro jutro čula pitanje
- Daj mi reci s kim je to Maja jutros htjela doći k tebi, iako sam još balava vidjela sam da je taj frajer jako zgodan, Maja stvarno "ima nos za zgodne tipove".
. Ajde uđi, složiti ću ti kakao pa ćemo brbljati prije no što mi uvališ frpu zadaće da ti napišem. U koliko ti počinje škola danas?
- Nemam prvi sat pa ne moraš žuriti, uzeti ću ti jednu cigaretu pa možemo brbljati o Majinom tipu dok se ne razbudiš jer vidim da si umorna, sigurna sam da te "davila" o tipu cijelu noć s obzirom da te poslije posla nije bilo doma, tražile smo te ja i Nikolina u ponoć jer znaš da nas mama jedino s tobom pusti da plahutamo okolo iza ponoći.
- Evo ti kakao i pričekaj sekundu da navučem na sebe neku glupu haljinu jer mi se ne sjedi u grudnjaku i gačicama, malo mi je i hladno.
- Ja ću ti je donijeti iz kupaone a ti pričaj, daj mi pričaj o tome kako je Maja ulovila tog zgodnog tipa.- otišla je Antonija u kupaonu, a Sofija do kuhinjskih elemenata složiti čisto suđe u kuhinjske ormare - No, hoćeš li početi pričati ili moram zvati Maju- govorila joj je Antonija kada joj je dodavala haljinu širokog kroja. - Ni s njim čini mi se neće dugo kao ni sa onim jadnim Tomislavom koji će zbog nje još dugo patiti.
- Od kuda ti znaš Tomislava?
- Pa idem sa sisterkom vam pa čujem priče njegovih prijatelja koji se nalaze tamo gdje nas dvije zalazimo. Prijatelji mu pokušavaju namjestiti curu ali on im svima govori da će Maja ponovno vratiti, a ne primjećuje da se ona sa svima samo poigrava.
- Antonija draga kako si ti pametna cura čini mi se da se tebi sviđa Tomislav, ali nemoj zaboraviti da je on stariji od tebe i da imaš vremena za dečke, prvo škola onda ostalo.
. Sada govoriš kao moja stara, ne, ne sviđa se on meni nego mojoj sestri ne prestaje pričati o njemu...

Jedna blogerica napisala mi je da umjesto početnih slova likovima u svojoj priči dam imena pa ću na njezinu želji imenovati glavne likove svoje priče, a druge jedno vrijeme imenovati samo početnim slovom dok ne odlučim o imenima. Dakle ovako M - Maja, S - Sofija, J - Jakov, a pojaviti će se i Antonija, Dalibor, Božidar, Violeta, Nikolina, Filip te još neki.

O Sofiji

Vrcaska djevojka koja se nikada nije znala iskreno naljutiti, radišna i smirena, voli plesati i brbljava je kada se nalazi u skupini ljudi koji vole biti kao dijete.


O Jakovu

miran i povučen na prvi pogled, sklon avanturi i slobodi u isto vrijeme, koliko god se trudi on uistinu samo voli sebe, pravi šarmer koji nema osjećaja, ali zna dobro glumiti. Volio je žene oko kojih se morao truditi da mu se poda.

O Maji

Maja je bila djevojka koja voli biti u centru pažnje ako u njenom krugu ima muškaraca, svima njima se željela dopasti, ali nikada nigdje nije voljela ići sama, ali je voljela ostaviti S samu kada je pronašla muškarca kojeg je samo imala namjeru iskoristiti na svoj način. M je imala taktiku koja ju je dovela do cilja i S je znala da će M ostvariti svoj cilj i sa J u potpunosti jer čim je odlučila da ga osvoji M je imala pripremljenu taktiku za svoj plan.

(znam da ovo ide na početak priče ali napisala sam sada jer znam da većinu uistinu priča ne zanima, ali ja ću je usprkos svemu napisati jer ta priča ima dosta zapleta i kraj kakav osobe koje će priču čitati nisu ni očekivale).

vaša ja

- Noćas sam ju izmorila, umorna je i nije dobre volje. Idemo kod mene na kavu molim te pa ču ju nazvati telefonom da svrati do mene prije no što kreneš na posao.
- Ja ne pijem kavu ali ajde kada sam već došao idem kod tebe iako mi se neda, valjda će doći S tebi, a ako ne dođe nazvati ću je s posla jer imam njezin broj u svojem ormariću.
S je odahnula kada je kroz prozor vidjela da sjedaju u tamnoplavi stojadin, a kako je čula da će je on zvati odlučila je smanjiti zvono na telefonu jer je željela izbjeći razgovor s osobom koja se sviđa njenoj prijateljici. Sama sebi je priznala da je zgodan muškarac i da je poseban baš onako kako joj je M opisala radnog kolegu, odlučila je da će sutra posjetiti M na poslu da ga bolje pogleda, nadajući se da M neće spomenuti da je ona ta kod koje su dvadesetak minuta bili pored kuhinjskog prozora čekajući da im otvori vrata.
Kada je popila kavu složila je garderobu za posao na stolicu i namjestila budilicu jer je znala da će zaspati čim se ponovno legne u krevet s obzirom da je ni kava, ni cigareta nisu razbudile. Prošla noć i šetnja nasipom su je izmorile. Nadala se da u kafiću neće biti puno gostiju pa neće morati popravljati šminku kako bi sakrila umor jer gosti koji vole šalu neprestano će je zadirkivati "noćas je naša slatka S imala burnu noć, sigurni smo da se taj sretnik i sada nalazi tu pored nas".
Takvog sretnika nigdje nije bilo na vidiku jer S za vezu nije imala vremena, sve vrijeme koje je imala bilo je uvijek dobro raspoređeno, Učenje, posao, ples i prijateljica M koja nikada nije bila bez volje da ulovi nekog muškarca i više puta po izlasku sa S zamoli je da se na nju ne ljuti jer će ići sama kući s obzirom da je ona pronašla dobrog komada za "noćnu zabavu".

Želite li da Vam postavim ovdje tekst mailova bolesnika ili da pišem priču koju sam započela pisati?

Iz lijepog sna probudila ju je zvonjava zvona na ulaznim vratima, razbarušene kose u naopako obučenom kućnom ogrtaču otvorila je vrata i ugledala ozarenu M
- Zvao me je ujutro i pitao dali imam vremena naći se s njim na kavi i ja sam mu rekla da ću ga čekati kod tebe, doći će za pola sata. Ajde razbudi se i sredi se da te ne vidi ovako pospanu i raščupanu molim te.
-Hej M ti nisi pri sebi, zovi ga gdje god i reci mu da ne dolazi kod mene jer ja nemam vremena za upoznavanja, umorna sam i idem spavati još, čak nemam snage ni učiti a kamo li slušati tebe i njega kako razgovarate u mom stanu. Znaš i sama da volim hodati po stanu u donjem vešu i imati svoj mir dok pijem prvu jutarnju kavu.
- Što si se zapjenila, kako da ga nazovem sigurna sam da je već krenuo.
- Onda ga čekaj na parkiralištu ispred zgrade pa idite k tebi, mama ti je na poslu pa cijeli stan imaš za sebe. Radi u svom stanu s njim što te volje, ja stvarno nemam danas vremena za tvoje gluposti. Kasno sam došla doma to znaš i sama stvarno sam umorna i nije mi do upoznavanja s nikim pa da je i filmski glumac te da je zbog tebe odustao biti na setu snimanja filma koji mu omogućava svjetsku slavu na filmskom platnu.
- Ok S idem ga van čekati jer ti si čangrizava kada nisi dovoljno ispavana. Zvati ću te da ti javim kako je bilo ili dođem do kafića. - izašla je iz stana pognute glave ko malo dijete koje nije dobilo ono što je naumilo.

S je bila sretna što ponovno može u topli krevet, ali odlučila je skuhati jutarnju kavu i prisiliti sebe da ući psihologiju koju je uskoro morala polagati jer ako je ne položi neće moći krenuti dalje, dobru praksu učenja tog predmeta imala je promatrajući svoju prijateljicu M ali ta praksa nije bila dovoljna bez teorije. Sjela je za kuhinjski stol i čekala uz prvu jutarnju cigaretu da zakipi voda na plinskom štednjaku. Skinula je sa sebe kućni ogrtač jer je osjetila da mora biti slobodna, u donjem vešu krenula je u kuhinju pripremiti kavu i kada je otvorila ormarić da iz njega izvadi omiljeni napitak čula je na ulaznim vratima stana muški baršunast glas.
-Hajde M pozvoni siguran sam da će nam otvoriti vrata.
- Neće sigurna sam jer nije doma.
- Siguran sam da je jer sam provirio kroz prozor i vidio da se žensko biće komeša po kuhinji, s toga nemoj lagati da nije doma.
Naime, S je živjela u prizemnom stanu i kuhinjski prozor gledao je na parkiralište a kada je netko došao prije no što bi pozvonio na vrata kroz taj prozor i bijele zavjese mogao je ako se približio prozoru vidjeti siluete u kuhinji tako je J primjetio S i nije dozvolio M da mu pokvari volju za upoznavanjem.

Ljubomora nije zdrava ali se događa kada osoba ima neku skrivenu bol zbog nekoga. Teško je biti ljubomoran jer osoba koja je ljubomorna ima krivu percepciju prave istine. Ljubomornu osobu smeta istina osobe prema kojoj osjeća ljubomoru jer njezina istina je istina ali puna boli, pa s toga ne može podnijeti pravu istinu osobe koju ni ne poznaje, ali je lakše blatiti tu osobu nego prihvatiti svoju istinu koja je grozna.
Zbog ljubomore, ljubomorna osoba piše iskrenoj osobi da laže a u stvari ta ljubomorna osoba laže samo sebi jer ne želi priznati sama sebi da je bila ili je druga violina osobi zbog koje nepoznatu osobu maltretira neistinom.

Sjela je na drvenu klupicu, a M je skakutala od sreće jer je znala da će uskoro zadobiti svoju "novu igračku" na nekoliko tjedana. S ju je gledala i divila se njezinoj razigranosti, nije se usudila ništa reći jer nije htjela prekinuti zaigrano dijete od dvadeset godina. Pripalila je cigaretu i osjetivši miris dima pokušala je pred sobom predočiti lik fatalnog muškarca po opisu svoje prijateljice. U neku ruku je žalila sve muškarce s kojima je bila M, jer se M svakog muškarca brzo zasiti pogotovo ako on "ne pleše" po njezinim taktovima glazbe, iako je već dugo nije vidjela ovako veselu bojala se da se M ne razočara baš u tom za nju fatalnom muškarcu. U sebi se je S nadala da J nije zapisao njezin broj te da neće i od M i od J slušati njihove zajedničke dogodovštine svaki puta kada budu zajedno.
- Hej S kuda si odlutala, jesi li me čula što sam ti pričala ili si zaspala? Znam da si umorna od posla ali ja sam toliko sretna da bih sada voljela da je fatalni ovdje pored mene a ne ti koja si odlutala negdje gledajući u nebo puno zvijezda. Da mi je sada biti u tvojoj glavi ovog trena ali priznajem ti ljepše mi je u mislima imati njegov lik.
- Oprosti mi M umorna sam i ne mogu od umora razmišljati ja ću krenuti polako doma a mogla bi i ti jer on se neće ovdje pojaviti i gledati tebe kako po nasipu skačeš od sreće.
-Ok idemo i samo da znaš javi mu se i pričaj s njim ako te nazove sutra pa mu reci koju lijepu riječ za mene jer neću imati mira ako ne budem s njim.

Kada se vratila iz noćne šetnje doma otišla je do kupaonice i napunila kadu toplom vodom jer trebalo joj je opuštanje od priče koju je cijelim putem slušala od M i dok je skidala robu sa sebe, te češljala dugu kosu boje kestena u mislima je vračala razgovor u nazad i shvatila da takvog muškarca poput J ne bi voljela upoznati samo zato što se njezina najbolja prijateljica toliko zagrijala, a po njenoj priči često su mu na posao dolazili prijatelji bilo muški, bilo ženski.
Da, po priči M on je bio društveni tip i takav karakter muškarca odgovara njezinoj prijateljici s obzirom da se M brzo zasiti muškarca kada dobije od njega ono što je naumila, nekoliko izlazaka i fizički kontakt. S je uživala što je sama iako je znala da privlači muške poglede svojom pojavom nije imala namjeru s bilo kime imati drugačiji odnos osim prijateljskog.
-Nadam se da J nije nigdje zapisao moj broj telefona i da neću morati razgovarati sa osobom koju nikada sresti neću- razmišljala je na glas dok joj je topla voda u kadi opuštala umorno tijelo.

kraj prvog djela priče

Napravila je obračun i sve što je trebala da bi jutarnja smjena mogla raditi bez ometanja. Bilo joj je interesantno promatrati M kako je sretna jer se povezala sa fatalnim muškarcem iz svoje radne okoline, ali nije zaboravila da nije dobila odgovor na postavljeno pitanje tokom podneva pa je odlučila da joj ga postavi ponovno prije no što krenu u šetnju nasipom zbog priče o fatalnom muškarcu.
- M hajde mi sada reci zašto si mu diktirala moj broj telefona kada znaš da nepoznatim osobama moj broj ne treba.
- Ha, zato što je rekao da imaš ugodan glas i da bi htio razgovarati s tobom dok radi jer će mu tako brže proći dosadno vrijeme na poslu.
- Znaš i sama da nemam vremena za blebetanje, uostalom koliko znam ti želiš biti s njim pa pričajte koliko god vas volja kada ste na poslu zajedno, sada koliko vidim to ti neće biti problem jer "probila si led" sa današnjim telefonskim razgovorom.
- Pa pusti neka te zove i pričaj s njim i onako te ništa ne košta.- počela se smijati kao malo dijete i S je bila ljuta na samu sebe, najradije bi otišla kući sada kada je zatvorila kafić ali obećanje je obećanje a i M je jedva čekala da joj ispriča svaki detalj sa fatalnim muškarcem. Ne, to nije imalo smisla ali to nije smjela reći M znajući koliko je M bila voljna sa tim fatalnim muškarcom postići ono što želi s obzirom da je imala isti scenarij sa svakim muškarcem s kojim je željela provesti neko vrijeme jer za M su muškarci igračka koja joj nakon nekog vremena dojadi pa treba drugu igračku tj, sada hoće fatalnog J I dobiti će ga bilo ovako ili onako to je S znala jer je dobro poznavala M.

M je trčkarala po stazi koja je vodila do njezine zgrade, bila je u tom trenutku razdragano dijete, a ne djevojka dvadesetih godina.
-J će biti moj, samo moj, da ga vidiš moja S zastao bi ti dah sigurno koliko je sladak i da s njim baš s njim ja moram biti ako ništa drugo onda bar jednom.
- Ti si bedasta moja draga M pa nije on sigurno osoba koju iskoristiš i baciš, a možda će to i njemu odgovarati ali to moraš pitati njega. Koliko te poznam ti ćeš biti direktna kod pitanja samo nemoj kukati meni ako te iznenadi odgovor. Odgovarali bi jedno drugom ako mu odgovaraju avanture kao tebi.
- Ja s njim mislim malo dulje no s drugima i nadam se da će tako biti jer biti blizak s takvom osobom je kao da sam dobila glavni zgoditak na lutriji.

S je morala trčati za M jer ju drugačije mogla stići, sva sreća da je bila obučena u traper i da je obukla tenisice kao da je znala prije no što je krenula na posao da će joj tenisice trebati. Nije osjećala umor iako na poslu nije imala vremena ni sjesti popiti kavu.
- Stvarno je poseban taj J kada ne hodaš polako kao obično , imam osjećaj da te negdje čeka kod mosta i da ćeš s njim nastaviti šetnju do dugo u noć draga moja M. Bolje se malo smiri i reci mi da idem doma jer znaš da se moram pripremiti za ispit kako bih upala na fax.
- Ne, neće iako ti moram priznati da bi to bilo divno jedva čekam da on i ja budemo ponovno u istoj smjeni, a to moram čekati jedan dan. Da znaš kako izgleda, kakve divne oči ima, a tek usne i ti bi bila kao što sam ja sada. Znam da ima nježne ruke iako ih još nisam osjetila na svojoj koži, te zelene oči u sebi skrivaju njegovu nježnost i romantiku, to mi treba i iskreno ti kažem da je on onaj pravi s kojim bih bez razmišljanja imala i djecu ako bi on to htio.
- Draga moja M mislim da si previše daleko otišla u svojoj glavi jer nisi ni započela vezu s njim a govoriš o djeci, daj se priberi i idi korak po korak jer trebaš ga upoznati pa onda odlučiti ostalo a ovako samo sanjaš na glas. Napravila si ražanj, a zec ti je još uvijek u šumi. Možda on ne voli ozbiljne veze, možda je osoba od avantura pa ti taj tvoj nagli san ne postane stvarnost nego J bude samo još jedan u tvom nizu muškaraca za tvoje potrebe.
- S, molim te budi ozbiljna jer s takvim muškarcem bih ja voljela biti u braku.
- Ok, pričaj mi o tom nježnom zavodniku kojem si se tek jučer približila kada sam te nazvala.
- Hoću, pričati ću ti ali sjednimo tu na klupu i gledajmo mjesec i zvijezde jer o J ti mogu i moram pričati do jutra i znam da ćeš me slušati jer ti znaš slušati bez da progovoriš i jednu riječ.

-Upoznala sam divnog muškarca, dječjeg lica, totalno dragog i simpatičnog, volim biti u njegovoj blizini ali momentalno me ne primjećuje. Molim te da mi pomogneš jer tebi jedino vjerujem i znam da mi ti možeš pomoći.
- Kako ti ja mogu pomoći da mu se svidiš kada nisam s tobom na tvom radnom mjestu, ti i sama znaš da sam zauzeta svojim poslom i pripremama za ispite te nemam vremena doći do tebe na posao da ti pomognem oko osobe koja je u tvojoj blizini, uostalom sposobna si zavesti svakoga tko ti se svidi pa pokušaj zavesti i njega bez moje pomoći.
- Pokušala sam sve ali nisam uspjela jer on stalno nešto čita kada sam ja blizu njegovog radnog mjesta, molim te pomozi mi jer kada ćeš ti doći tamo tražiti mene sigurno će me tada primijetiti i neće mariti što mi koljena drhte u njegovoj blizini.
-Ništa ti obećati neću jer nisam sigurna da ću moći doći ali nazvati ću te na posao pa na taj način upotrebi sve svoje zavodničke sposobnosti, sigurna sam da će i pored čitanja podiči slušalicu telefona a ti pazi na drhtanje koljena i boju glasa jer umiljati glas pomaže da te primijeti i počne s tobom razgovarati kada nakon dvije minute razgovora sa mnom spustiš slušalicu.
Uh, ako baš moraš napravi tako valjda će i to uroditi plodom jer stvarno je muškarac za poželjeti makar na jednu noć, a to bi bila noć bez premca. Ovako zgodnog muškarca kao što je on već dugo vidjela nisi a ja ga gledam svakodnevno na poslu i od razmišljanja kako da ga osvojim blokiram i samo mu se smješkam a on to ne vidi ili se možda pravi da ne vidi.
-Draga moja M ti si se zaljubila preko ušiju, glupo mi je da ti ja pomažem da ga zavedeš jer znam da znaš zavesti svakoga tko ti se svidi pa tako ćeš sigurna sam zavesti i tog fatalnog muškarca.
- Hoću, ali ti ćeš mi pomoći, molim te jer toliko je zgodan i kada ga vidim ostajem bez riječi...

I prije no što izađemo iz majčine tople zaštitničke utrobe, bolje rečeno sa danom začeća naš životni put je napisan i danom rođenja krećemo svojom životnom stazom. Počinjemo živjeti sa nježnošću i majčinom i očevom brigom, pažnjom i ljubavlju, sreća nas prati dan za dan. Osjećamo se razdragani jer svi oko nas maze i paze i ne nemamo nikakvih briga ni problema. Uče nas dobroti, poštovanje, strepe nad svakom našom ozljedom, ali nam nitko od njih niti pokazuje, niti govori da je životna staza puna krivudavih puteva, malih i velikih rupa iz kojih moramo sami pronaći izlaz. Sve je idealno kada odrastaš uz toliko sreće i ljubavi.
Kada dođeš u godine i primijetiš da životnom stazom moraš sam jer tako je napisano tek tada shvatiš da je životna staza poput labirinta iz kojeg moraš naći izlaz i pokazati svu svoju snalažljivost i strpljenje kako bi pronašao svoju ravnu životnu stazu na kojoj susrećeš osobe koje zavoliš i koje zavole tebe, osobe koje mrziš i koje mrze tebe ali sve to ti je upisano na životnom putu.
Kada padneš podigneš se jači i snalažljiv jer znaš da ćeš pronaći svoju stazu uskoro i da ta ravna staza vodi te ka sreći koju ti je davno netko uzeo jer svojom životnom stazom bez tvoje sreće nije mogao ići dalje.
Iako godinama ideš krivim životnim stazama ti naučiš voljeti i tvoja duša je sretna znajući da si se na krivom životnom putu našao s razlogom jer jedino tako možeš upoznati sebe i sve ljepote životnog puta jer iako te prati tuga uvijek sretneš osobu kojoj postaneš drag i koja te treba da bi on svojom životnom stazom išao dalje znajući da si ti dio njegove sreće i da ga nikada nećeš zaboraviti koliko god ti bilo teško tražiti svoju životnu stazu punu topline i razuma.

Svaki puta kada se vračamo sa krivog puta na ispravnu stazu našeg života pojedinim osobama pojavi se prepreka koja vraća unazad nekoliko koraka, ali toliko smo umorni od te sudbine da stanemo na kratko na putu i čekamo da nam se pokaže pravi put.
Kada se trudite da sa krivog puta dođete na ispravni jer vas napisana sudbina vodi dobivate snagu koju vam nitko nikada uzeti ne može jer sa snagom vi ste spremni proći sve stranputice na stazi života.
Na toj svojoj životnoj stazi srećete osobe koje zavolite, koje vole vas, koje mrzite i koje mrze vas ali sve je to napisano danom vašeg začeća i vama je vaš životni put divan jer drugog puta nema, a vi na svom životnom putu susrećete i prošlost i sadašnjost koračajući sa tim slikama prema budućnosti u kojoj će prošlost ostati prošlost jer u budućnosti vas čeka vaša davno uzeta sreća koju ste olako podarili osobi koja sreću nije zaslužila.
Ne, vi ne ne želite tu osobu u svojoj blizini iako su vaše misli uz nju, iako je sjena pored vas. iako ne bi trebala biti jer nije zaslužio ništa osim da osjeti vašu bol koju je nanio s lažima samo da bi vaša sreća postala njegova. I dalje idete stazom svog života jači no ikada jer vaša sreća će vam se uskoro vratiti, a tamo gdje je sada ostaviti će iza sebe tugu.

Nije mi nikada bilo jasno niti će mi biti kako se dozvoljava pojedincima vrijeđanje neke osobe i da se takvo što tolerira, čini mi se da ta osoba kojoj se to neprestano dopušta želi steći popularnost bez imena i prezimena. Zakačila se za mene kao "pijan plota" a uistinu me ne poznaje jer da me poznaje ne bi mi u svojih nekoliko redaka koje piše dala pedeset godina starosti jer ja do tih godina još uvijek imam vremena stići.
Glupo mi je da se opravdavam i da pišem o tome kako je to moj kutak pa tko voli neka izvoli, a tko ne neka me zaobiđe jer bude li još koja glupost napisana o meni javno bez imena i prezimena osobe koja te gluposti piše ja ću tada uistinu napisati poduži tekst sa svim i najsitnijim detaljima jer imam fotografsko pamćenje pa i najmanju sitnicu pamtim.
Za takve gnjusne stvari postoji mail a ne da se otvori blog i vrijeđa nemilice nekoliko puta u toku mjesec dana.
Bezobrazno pisanje o meni neće me zaustaviti da pišem ono što želim i kako želim jer ja nikoga svojim pisanjem ne vrijeđam nego samu sebe.

Čini mi se da nekome smetaju komentari ispod mojih tekstova

s poštovanjem Andrea

Hvala unuci profesora Borisa na lijepim ugodnim zvucima violine

Molim one koji su mutni da mi ne zamjere jer još uvijek učim fotografirati i hvala vam svima za divno druženje koje ćemo nadam se uskoro ponoviti

pogodite koji je koji bloger

sjedokosi

zet i unuka AnaMarija