... razmišljajući o svojoj slobodi tek nakon 45 minuta primijetila je da voda u kadi nije više topla kao što ona voli, te je ponovno pustila vruću vodu da teče a ispustila je iz kade hladnu vodu, ali zazvonio je telefon pa je onako mokra iz kade otišla u hodnik ne razmišljajući da nije vrijeme za razgovor s bilo kim.
- Majo, ti nisi normalna skoro je dva iza ponoći, moram ići spavati- počela je pričati Sofija a da nije čula ni tko ju zove u gluho doba noći.
- Nije Maja, ja sam, ona još nije stigla a meni je dosadno pa sam te nazvao da si skratim vrijeme čekanja tvoje prijateljice.
- Oprosti umorna sam, ne mogu razgovarati jer od umora padam s nogu a i kada mi se puni vodom, razgovarati ćemo jednom ali ne sada Jakove i molim te zabavljaj se s Majom i reci i njoj da me ne zove u gluho doba noći, neka dođe sutra kod mene na posao. Stvarno moram prekinuti razgovor jer će inače biti poplave u stanu.
- Čekaj samo sekundu reci mi kada te mogu zvati jer bih volio razgovarati s tobom, a s razgovorom ti se ništa neće dogoditi jer preko slušalice ne mogu do tebe.- nasmijala se na njegovu opasku i odlučila mu dozvoliti da je nazove za dan dva.
-Naravno nazovi ali to moraš reći Maji. Ajde, čuti ćemo se.
Sofiji nije bilo jasno ni zašto se javila na telefon u gluho doba noći, a još manje iz kojeg razloga ju je Jakov nazvao kada je niti nije vidio a niti je ne poznaje uopće pa da ju zove kako mu se prohtje. Odustala je od ponovnog ulaska u kadu kada je na zidnom satu u boravku vidjela da je dva sata iza ponoći a ta četiri sata trebala je krenuti na posao da pripremi kafić za otvaranje. Skuhala je kavu i ostavila da stoji u džezvi do jutra jer je prvu jutarnju kavu voljela piti hladnu.
Znam čudno je što je voljela kavu piti doma kada može u kafiću popiti dnevno tri samo Sofija to nije koristila jer je više voljela kavu kuhanu u džezvi (na dvije šalice vode četiri kavene žlice na vrh kave, te žlicu i po šećera). Sofija je svoju kavu zvala "kava za buđenje" a za nekoliko sati takva kava će joj pomoći da uspije na posao doći na vrijeme. Bila je sretna što radu u blizini naselja u kojem živi pa joj je desetak minuta dovoljno kada izađe iz stana da počne radni dan samo što sada zbog gazde mora ponijeti i knjige sa sobom da bi učila kada u kafiću ne bude puno gostiju