Zurila je u šalicu ispred sebe, slušajući nježne taktove glazbe s radija, pjesma koja je svirala tekstom je opisivala nju jer ona ima grešku koju nitko nikada neće ispraviti jer za tu grešku lijeka nema.
Zapitala se često iz kojeg razloga je ostala tu nakon nesreće kada takva kakva je sada ništa ne može napraviti i samo je teret sama sebi. Izgubila je sve, majku, brata, prijatelje, da prijatelje jer nikome zdravom u blizini nije potrebna osoba koja je ovisna o pomagalu jer većina tih "prijatelja" smatrala ju je dragom kada su trebali da ona plesnim koracima podigne atmosferu na dosadnoj zabavi.
Dan danas svi se oni skupe jednom mjesečno ali nju nitko ni da vidi, ni da je se sjeti jer ona plesati više ne može, a da pored njih u društvu sjedi bolesna osoba njima smeta, jer obožavaju biti viđeni samo sa fizički zdravim osobama.
Ona ih poštuje i svima njima mislima svojim šalje snagu jer ona snage za borbu sa svojim hendikepom i samoćom ima dovoljno, te iako je tišti bol nikada s lica ne skida osmijeh jer voli život kakav je dobila nakon nesreće.
Zahvalna je svakoj zraci sunca, svakoj kapi kiše, vjetru, snijegu, vrućini i hladnoći jer sve je to život, a život se živi onako kako tko može.

iako nemam sluha volim pjevušiti ovu pjesmu sebi za dušu

Zaboravih Vam reći da mi je žao što neki blogeri nisu bili na promociji knjige zbog udaljenosti mjesta promocije, ali nadam se da ćemo se jednom imati priliku družiti, zato sada ovim putem želim pokazati da su u mom srcu jer voljela bih osobno upoznati Mecabg, Annabony, Lavicu, Lastavicu, Udovca, Zagrebačkog dekamerona, Sewena, modrinu neba, korak 2 do 3, te se nadam da ćemo se jednom sresti.

U Savskom mlinu - roštilj

Uhvatila me fjaka

Kada ste bili mali o čemu ste najviše maštali?
Šta je za vas najveći uspeh?
Kada kažete: „nemam vremena“ šta to tačno znači?
Kada ste poslednji put bez velikog povoda nekoga obradovali osmehom, rečju, pogledom ili lepom gestom?
Da li se u životu vladate po principu „što se mora, nije teško“?
O čemu razmišljate čim se probudite?
Čega se najviše bojite?
Koliko vam je muzika važna u životu i zašto?
Zašto ljudi psuju? Da li vi psujete?
Kako reagujete kada vas neko povredi?
Šta je za vas vreme i kako ga merite?

ovo su pitanja za igru u jednoj grupi na facebooku koja mi je jako draga grupa jer u njoj ima divnih osoba, a jednoj od njih zahvaljujem što me izabrala da sudjelujem u igri jer iako sam stara koliko jesam još se volim igrati s toga sada evo mojih odgovora na pitanja koja su postavljena

Ovako javno molim blogere da se uključe i daju odgovor na naslovnoj strani bloga, te da u istom ostave svoj komentar jer mi nije namjera bila s mojim tekstom da prestanu komentari na anketnom pitanju samo sam napisala svoje mišljenje vezano uz jedan divan komentar ispod anketnog pitanja i ništa više


Opet će ispasti da se ponavljam po nekoliko puta ali potaknuta anketnim pitanjem i komentarima na isto moram napisati nekoliko redaka koji znam većini neće biti zanimljivi ali drago će mi biti pročitati komentare ma kakvi god komentari bili.
Druženje sa blogerima osobno je vrlo zanimljivo jer upoznaš osobu koju rado čitaš bez obzira dali u rubriku komentari na njegov ili njezin tekst ostaviš svoju napisanu poruku tom blogeru čiji si tekst pročitao.
Svjesni smo svi mi koji smo blogeri da nas ima sa svih strana i to je predivno isto kao što su divna druženja. Možda se jednom usuglasimo bez obzira na kojem kraju živjeli pa se uspijemo dogovoriti za druženje uz pjesmu, čitanje pjesama, čitanje eseja, tekstova vezanih uz politiku, ili neke druge teme.

pisala bih ali snage nemam

Smijem se jer moram da bih sakrila bol od tuđih pogleda, od sebe jer tolika bol razara dušu. Pokušavam da ne mislim na dane kada sam bila sretna jer moja sreća je otišla s tobom a ti sreću nisi zaslužio.
Znam sada će mi neki reći da to ne pišem jer sve se zlo vrati tamo od kuda je poteklo i neka se vrati ako mora ali prije no što mi se vrati želim da osjetiš bol u duši jer lagao si me a znao si da sam tvoja, a isto tako si znao da pripadaš drugoj. Bila sam tvoja igračka koja ti je dala sve i sada bih ti rekla MRZIM TE, ali to bi bila laž a ja laž ne volim.
Dajem ti sada svoju bol, svoju tugu jer to uistinu pripada tebi a sebi ću uzeti svoju sreću kako bih s osmjehom krenula dalje a ti stajao na pola puta i čekao da te netko iskreno zavoli.

Prestani mi dolaziti u snove i u njima tražiti da ti ljubim usne, da te slušam što pričaš jer svi ti razgovori ne vode nikuda. Prestani me tražiti da ti napravim mjesto u krevetu da bi tvoja sjena legla pored mene i tako osjetila moju blizinu jer taj osjećaj nema smisla.
Zašto te je nekoliko poruka ponovo vratilo u moj život kada ne možemo biti jedno?
Prestani molim te jer ne želim stajati na pola puta, ne želim u drugima tražiti jedan dio tebe, ne želim više sama sebi reći da te volim više od zraka koji udišem jer ti ni moju ni ničiju ljubav nisi zaslužio.
Prestani tražiti moju dušu jer ona je moja iako pripada tebi koji zaslužuješ da te gaze kao što si ti pogazio mnoge.

Znam da se sjećaš kako smo se upoznali kako, kako smo satima razgovarali kao da se poznajemo godinama, a nismo se nadali da ćemo se sresti ikada. Znam da se sjećaš svega, pa i naših dana i noći jer nisi mogao a da ne budeš u mojoj blizini.
Znam da se sjećaš svega kao što se sjećam ja jer tvoja sjena je godinama pored mene i osjećamo da smo jedno drugom blizu, a u strarnosti smo daleko i oboje čekamo da nas zvijezde ponovno spoje. Potrebni smo jedno drugom ti to znaš, a ne smiješ priznati, ne smiješ zazvati moje ime jer kada ga izgovoriš ja sam u tvojoj blizini a uistinu nisam pored tebe onako kako bih trebala biti.
Naše zvijezde kada se ponovno spoje vratiti će se moja sreća i nitko nikada nas više rastaviti neće.

Malo ovako, malo onako, sve zavisi kako je ta osoba provela dan tako sa mnom komunicira u komentarina mojoj blog stranici. Sve zavisi o raspoloženju te osobe tokom dana.
Bilo bi mi draže da tu osobu vidim i da mi te sve gluposti koje piše kaže gledajući me u oči ali znam da se to nikada dogoditi neće, ne zato što nema vremena (vremena ima na pretek) nego zato što zna da laže a kada si svjestan i znaš da iznosiš laži tada nisi sposoban suočiti se sa osobom kojoj se obraćaš čas ovako, čas onako. Misliš da ćeš postići svoj cilj a ubiti radiš suprotno.
Kada god pročitam uredno kopirane i spremljene komentare slatko se smijem jer znam da je ta osoba bolesna od ljubomore i da će raditi ono što nju veseli u tom trenutku zavisno o tome kako je provela dan.

Samo se ti zabavljaj a ja ću se slatko smijati svaki puta kada pročitam tvoje gluposti.

MRZIM SEBE ZATO ŠTO SAM VOLJELA I ŠTO VOLIM TEBE


Samo mi

I govorila mi je... dobro mi je sa tobom.
I govorila mi je... ti si mi sve.
Ako [to] nije ljubav, reci mi ti, šta je?
Zaspala bi priljubljena uz mene.
Budila bi me uz poljubac i kafu
i posle se igrala sa mnom ovde u krevetu.
Ako [to] nije ljubav, reci mi ti, šta je?
I posle je nastavljala da priča o nama.
Samo mi, samo mi.
Reci mi da me ti želiš.
Samo mi, samo mi.
Naš dah.
Samo mi, samo mi.
Reci mi da nijedan čovek nije učinio da drhtiš kako sa mnom drhtiš.
Samo mi, samo mi.
Planine, ako želiš.
Samo mi, samo mi.
Zelene livade, ako želiš.
Samo mi, samo mi.
Reci mi da ne možeš da budeš sama jedan minut ako nisi sa mnom.

Mrzim zoru sada kada nisi tu.
Pada veče, ulazi u mene.
Ako [to] nije bol, reci mi ti, šta je?
Mislim na tebe i dalje, ali ti nisi sa mnom.
Samo mi, samo mi.
Reci mi – šta je ljubav?
Samo mi, samo mi.
Gde mi je pamet?
Samo mi, samo mi.
Mrzim ovu posteljinu što vremenom gubi tvoj miris.
Samo mi, samo mi.

Planine ne želiš.
Samo mi, samo mi.
Zelene livade ne želiš.
Samo mi, samo mi.
Govorila si mi da ne možeš biti jedan minut daleko od mene.
Samo mi, samo mi.
Moju kuću ne želiš.
Samo mi, samo mi.
Prodaću sve ako želiš.
Samo mi, samo mi.
Mrzim ovu posteljinu što vremenom gubi tvoj miris.

Samo mi... samo mi...
Mi, samo mi... samo mi... samo mi
Mi, samo mi... samo mi... samo mi
Mi, samo mi... samo mi... samo mi
samo mi... samo mi...
Mi, samo mi... samo mi, samo mi

-Vjeruj mi na riječ molim te da on nikada nikoga nije trebao i volio kao tebe, pun je života i osmijeh mu ne silazi s lica kada mi priča o tebi. Za njega si posebna i molim te vrati mu se jer ne mogu u njegovim očima gledati tugu. Svjestan je da te je lagao, ali stvarno mu je stalo do tebe i ne želi te izgubiti. Dođi, provedi ovu večer s nama jer jedino kada vidi tebe i kada te zagrli on će biti onaj isti kakvog ga ja uistinu poznajem.
- Nemoj se ljutiti ali ja iako ga volim ne mogu više biti u njegovoj blizini jer ima u svom životu nekoga kome je potreban i moram ti priznati da mi je žao što sam bila njegova lutka za igranje toliko dugo. Svjesna sam da ću ga teško zaboraviti, svjesna sam da sam napravila krivi potez, ali morala sam jer nisam osoba koja može podnijeti ovako veliku njegovu laž.
- Pokušaj ga shvatiti on treba tebe, oprosti mu laž i budi njegova jer zaslužujete jedno drugo. Nazvati ću te sutra i sve ti objasniti i nadam se da ćete biti ponovno zajedno jer on zaslužuje da ga netko voli, a i da on voli, a voli tebe vjeruj mi na riječ jer ja ga dobro poznajem.

U zvijezdama je pisalo da ću biti tvoja, da ćemo se voljeti, ali nisam se nadala da piše da ću te izgubiti jer ti si uistinu pripadao drugoj. Ne, nisam se nadala da je upisano da ću te voljeti uvijek, da nećeš biti u mojoj blizini a ja ću te osjećati pored sebe gdje god da se nalazim, što god da radim.
U zvijezdama je pisalo da ću tebi podariti svoju sreću, da će mi tuga biti najbolja prijateljica i da pisalo je da ću te čekati koliko god treba jer jednom ćemo ponovno biti zajedno.
Ja sam javno priznala istinu, rekla sam da te želim, da te volim više od zraka koji udišem, priznala sam da svakodnevno razgovaram sa tvojom sjenom, da te sanjam, da s tobom u mislima lježem, da se s tobom u mislima jutrima budim.
Znam da je sve to uzalud jer ti si samo moja divna prošlost koju bih trebala ponovno duboko zatvoriti u sebi ali koliko god se trudim da te zaključam ti si tu pored mene i divne slike prošlosti uljepšavaju mi jutro, dan i večer.

ti si moje sve

Netko me nedugo pitao mislim li na tebe i naše dane i noći a ja ću odgovoriti ovako mada znam da me provocira jer ti imaš život kakav si oduvijek želio.

Voljela bih da si tu pored mene sada ovog trena jer potreban mi je zagrljaj nježan, zagrljaj koji samo ti možeš podariti, voljela bih da dugo s tobom mogu razgovarati jer jedino s tobom razgovori mi pomažu da se osjećam poželjnom, sretnom i voljenom.
Sve što ovdje u gornjim redovima piše moja je želja koja se neće i ne može ostvariti jer ti si dio moje prošlosti koju moram zaboraviti ali koliko god to želim ne mogu jer nalaziš se u mojim venama.
Ti si moja sudbina.

Poštovani blogeri
divno je što se netko sjetio napraviti knjigu i tako pokazati blogere najboljeg blog servisa. Znam da ću sada biti napadnuta od nekolicine blogera ali svi dobro znate da meni napadi ne smetaju. Ovim kratkim tekstom samo želim da prepirke prestanu jer koliko se sjećam bloger koji je imao ideju stvaranja knjige koja je napravljena voljom i strpljivosti male skupine blogera bili smo pozvani svi da predamo nekolicinu svojih postova za realizaciju knjige bloga hr.
Svjesna sam da nas ima sa svih strana i da zbog financija i udaljenosti nismo u mogućnosti da se nađemo na jednom mjestu i da se družimo i zabavljamo sat dva ali isto tako znam koliko vremena i truda iziskuje stvaranje jedne knjige.
Bilo bi divno da prestanu prepucavanja i prepirke jer svi se mi možemo ili ne moramo družiti ovako virtualno jer nitko nije dao svoj tekst za stvaranje knjige da bi dobio na važnosti, niti blogeri koji su je mukotrpno pripremali očekuju da budu na pijedestalu jednostavno je divno imati nešto ukoričeno i opet ponavljam da su svi blogeri bloga hr bili pozvani da pošalju svoj blogerski uradak.

Zahvaljujem osobama koje su stvorile knjigu a ostale blogere molim da budu ponosni što najbolji blogerski servis ima prvu knjigu a sigurna sam da će ih biti još tijekom godina i da će se u stvaranje knjige uključiti više blogera no što ih je bilo kod pripreme prve knjige pa ćemo promociju organizirati negdje na morskoj obali tijekom ljetnih mjeseci tako da mogu doći i oni kojima je kopno daleko a mi kontinentalci možemo nakon promocije osjetiti morski zrak i bućnuti se u slano divno more.

Hvala još jednom promotorima prve knjige bloga hr na njihovom trudu i zalaganju.

solo per la persona che mi cara molto

Divno je vrijeme baš stvoreno za duge razgovore, ali kada si sam moraš razgovarati sa svojim drugim ja i tada shvatiš koliko si blesav jer umjesto glavom razmišljaš srcem i dušom a nakon takvih razmišljanja tebi ostaje bol koja koliko god da se trudiš nikada proći neće.
Pokušavaš uporno zaboraviti prošlost ali ona je i dalje uz tebe i ne dozvoljava ti da ideš drugim putem a prošlost i sretne dane vratiti nikada nećeš jer ti nije dozvoljeno.
Stari ljudi kažu da je sve upisano onog trenutka kada sa prvim plačom napustiš majčinu utrobu i da tvoj život ide putem ispisanih redova, samo što su zaboravili reći da su pojedini redovi brisani pa ponovno pisani jer nekome je dozvoljeno to raditi samo zato da se vidi tvoja izdržljivost.
Obožavaš uživati u malim stvarima, šalici kave, cigareti, dobroj knjizi i laganoj glazbi, u razgovoru s ljudima koje susrećeš, u pisanju. Obožavaš razmišljati o osobi koja je nekada pripadala tebi a sada je samo dio tvoje prošlosti koju pokušavaš zaboraviti a nešto ti zaborav ne dozvoljava.

Stigao je dan koji bi trebao biti dan za odmaranje, ali već od ranog jutra imam radne akcije
prvo sama sa sobom jer dok pijem kavu gledam u stolicu ispred sebe i vidim sjenu svoje prošlosti kako se smiješka dok pospano hodam prema kupaoni gdje me čeka sortirani veš za pranje, ali zaboravila sam kupiti prašak te sada pijući kavu razmišljam o odlasku do dućana ali nemam se volje oblačiti jer je super biti nagliže kada si doma sam.
Da, ja nedjeljom volim biti bez ičega jer tako se osjećam lagana i svoja.

Znam da će mi sada pojedinci reći da sam skrenula s pameću kada ponovno gledam ispred sebe sjenu osobe koja je nekada bila moja i to što nagliže provodim dan u malom stanu sad kada sam sama i uživam kako volim bez kućnog ogrtača, tako je divno prepustiti tijelo da bude slobodno i zato mi se neda oblačiti niti otići u dućan po prašak za veš.

Pokušava ga izbaciti iz misli, iz srca, iz duše ali... Svaku večer kada legne nada se da joj neće ući u snove jer nema više ni volje ni snage gledati njegov lik u svojim mislima. Svjesna je da ga nikada neće sresti jer je on svjestan svojih laži s kojima je osvojio njenu dušu, svjestan je da je njena duša njegova jer je njenu dušu odnio sa sobom kao što je odnio njezinu sreću da bi bio sretniji od sviju koji su ga poznavali.
Pokušava da ne razgovara s njegovom sjenom ali... ta sjena je neprestano prati isto kao i njegov miris kojeg je obožavala jer je bio poseban isto kao i on koji ju je osvojio svojom dobrotom koja je uistinu lažna.

Pričaj mi noćas, laži da me voliš, da sam tvoja, želim čuti tvoj glas, osjetiti dodir po posljednji puta.

Razmišljala je dugo gledajući u debelu bilježnicu požutjelih listova o tekstovima koji su ispisani lijepim rukopisom koliko je istine skriveno i sačuvano između korica. Odlučila je bilježnicu potrgati i baciti jer tu istinu koju godinama čuva nitko ne mora saznati jer to je njena prošlost.
Većina stranica je spaljena na krajevima kao da je znala onda kada je tekstove pisala da će tu ispisanu prošlost jednom uništiti, kao što je uništen njezin život.

evo što na kraju piše

"Nećeš nikada biti sretna, jer znaš da te volim, da ti je moglo biti lijepo samo da nisi napravila ono što jest iz samo tebi poznatog razloga."

Šutjela je i gledala ispisanu rečenicu još nekoliko minuta a zatim poderala bilježnicu u nadi da će joj se sreća tako vratiti i napustiti osobu s kojom je njena sreća otišla, a njoj je ostala bol koja je godinama sve jača, ali ona se osmjehuje jer ne želi da oni koji je poznaju i vole biti u njezinoj blizini vide koliko boli skriva u sebi jer takav život nitko ne zaslužuje i svi koji ju poznaju moraju osjeti sreću i radost jer sve njeno pripada njima koju ju vole ovakvu kakva je danas, plavih očiju punih topline i skrivenom boli.

-Možeš li me nazvati danas popodne oko tri na posao da samo nekoliko minuta budem u blizini jednog zgodnog kolege? Jako mi se sviđa a ne znam dali on mene primjećuje, jedino tako mogu biti u njegovoj blizini i nadati se da će primijetiti koliko mi koljena klecaju dok sam pored njega.
-Znaš da moram učiti za ispit i da mi se ne pričaju gluposti na telefon jer ne znam ni što bih nas dvije pričale kada se ispričamo prije no što kreneš na posao.
- Nema veze što ne znaš što bi pričala, pričati ću ja samo me ti nazovi u to vrijeme molim te jer toliko je zgodan i moram biti blizu njega da me primijeti.
- OK, nazvati ću te na minut dva jer toliko imam vremena, ako te tada ne primijeti a svakodnevno si ispred njega pored porte ne znam kako ćeš uspjeti da ga osvojiš.
- Uspjeti ću danas da ga zavedem samo me ti nazovi oko tri tada čistim pored njega, a ni šefova nema tako da mogu pričati koliko mi drago,a on neće napustiti prostoriju jer to je njegovo radno mjesto.
- Držim ti palce, čujemo se iako znaš da je to za mene glupi način zavođenja ali s obzirom da si sigurna da će ti telefonski poziv pomoći da ga osvojiš nazvati ću te i napraviti pauzu od učenja procesnog prava i sigurna sam da je jako zgodan kada ti glas drhti dok mi pričaš o njemu. Fatalan je sto posto.

Nikada ništa ne očekuje jer sreća je njezina otišla davno samo zato što je ona to tako htijela ne znajući da je tuga nikada napustiti neće. Tuga joj je najbolja prijateljica koja je razumije iako ima osmijeh na licu, tuga zna svu njezinu bol jer radost do nje doprijeti ne može iako ona to želi.
Svjesna je da se vrijeme vratiti ne može i neće jer dani prolaze a uspomene ostaju i ne blijede iako bi trebale nestati, trebale bi postati prošlost u sadašnjosti.
Ona je zaboravila voljeti sebe a i druge jer ljubav je gorkog okusa poput grejpa i taj gorak okus nikada neće nestati jer sreća je otišla davno svojim putem i ne zna i ne može se joj vratiti ma koliko god želi da bude uz nju ženu koja ima veliko srce i ranjenu dušu, dušu koja zna samo za bol jer ljubav je izgubila zato što je razum prevladao iskrene osjećaje.
Ne postoji nitko tko će joj vratiti sreću jer sreća je njena u osobi koju sanja, a snovi nikada neće postati java.

Noć polako prolazi ali tišina ostaje jer jedino ona zna da postoji, da uživa kada sanja jer tada vrati vrijeme svoje sreće. Zašto li noć ne traje dulje?
Ne, neda joj se ustati, želi spavati, želi sanjati, želi plesati, želi trčati ali sve to izgubi kada se probudi.