Razmišljala je dugo gledajući u debelu bilježnicu požutjelih listova o tekstovima koji su ispisani lijepim rukopisom koliko je istine skriveno i sačuvano između korica. Odlučila je bilježnicu potrgati i baciti jer tu istinu koju godinama čuva nitko ne mora saznati jer to je njena prošlost.
Većina stranica je spaljena na krajevima kao da je znala onda kada je tekstove pisala da će tu ispisanu prošlost jednom uništiti, kao što je uništen njezin život.
evo što na kraju piše
"Nećeš nikada biti sretna, jer znaš da te volim, da ti je moglo biti lijepo samo da nisi napravila ono što jest iz samo tebi poznatog razloga."
Šutjela je i gledala ispisanu rečenicu još nekoliko minuta a zatim poderala bilježnicu u nadi da će joj se sreća tako vratiti i napustiti osobu s kojom je njena sreća otišla, a njoj je ostala bol koja je godinama sve jača, ali ona se osmjehuje jer ne želi da oni koji je poznaju i vole biti u njezinoj blizini vide koliko boli skriva u sebi jer takav život nitko ne zaslužuje i svi koji ju poznaju moraju osjeti sreću i radost jer sve njeno pripada njima koju ju vole ovakvu kakva je danas, plavih očiju punih topline i skrivenom boli.
Post je objavljen 02.08.2015. u 21:54 sati.