Divno je vrijeme baš stvoreno za duge razgovore, ali kada si sam moraš razgovarati sa svojim drugim ja i tada shvatiš koliko si blesav jer umjesto glavom razmišljaš srcem i dušom a nakon takvih razmišljanja tebi ostaje bol koja koliko god da se trudiš nikada proći neće.
Pokušavaš uporno zaboraviti prošlost ali ona je i dalje uz tebe i ne dozvoljava ti da ideš drugim putem a prošlost i sretne dane vratiti nikada nećeš jer ti nije dozvoljeno.
Stari ljudi kažu da je sve upisano onog trenutka kada sa prvim plačom napustiš majčinu utrobu i da tvoj život ide putem ispisanih redova, samo što su zaboravili reći da su pojedini redovi brisani pa ponovno pisani jer nekome je dozvoljeno to raditi samo zato da se vidi tvoja izdržljivost.
Obožavaš uživati u malim stvarima, šalici kave, cigareti, dobroj knjizi i laganoj glazbi, u razgovoru s ljudima koje susrećeš, u pisanju. Obožavaš razmišljati o osobi koja je nekada pripadala tebi a sada je samo dio tvoje prošlosti koju pokušavaš zaboraviti a nešto ti zaborav ne dozvoljava.
Post je objavljen 07.08.2015. u 22:18 sati.