Nadam se da si sretan , da ti je osmijeh na licu, da ti oči imaju toplinu kada god je pogledaš, da i njoj mirišeš na isti parfem. Uživaj u njenom dodiru, u njezinom pogledu, u osmijehu. Pokušaj da joj ne naneseš bol je ona te voli a ti to nisi zaslužio. Budi pošten i reci joj da je ona samo tvoja ljubavnica jer ona nije zaslužila laž, priznaj joj da nije jedina u tvom životu, da su postojale i druge, priznaj joj da si sretan bio nekada i da još uvijek tražiš istu sreću a ona će tebi priznati da te treba samo zbog tvojih novaca.
Nadam se da ju ne nazivaš imenom druge jer ona to zaslužila nije, nemoj joj nanijeti bol jer ona bol podnijeti nikada neće.

ps samo za tebe

Danas je noć vještica i voljela bih susresti jednu samo da me nauči kako da razgovaram sa zlobnicima kojima smeta što pišem pisma osobi koju nisam niti ću prestati voljeti, kojima smeta kada pišem svojoj majci ili bratu, kojima smeta što plačem za čovjekom koji ima dušu.
Stvarno bih ja voljela upoznati jednu i naučiti kako da ja budem vještica jer vidim da karakterno loše ljude mnogo više ljudi poštuje i cijeni njihovo mišljenje znajući da neće snositi nikakve posljedice ako ih podržavaju u njihovom zlobnom ponašanju.

Moram sada odgovoriti blogeru koji je očekivao odgovor na svom blogu "invalidnost" da mu hvala za post koji je postavio jer u postu lijepo piše osoba sa invaliditetom i da sve je točno što je napisano u tvom postu.

Obožavam osobe koje ostavljaju anonimne komentare kod blogera za mene, pa tako sada ja javno koki mogu odgovoriti
koka draga ti si vjerojatno jedna od ljubavnica u nizu mojoj prošlosti i znaš da je dobar ljubavnik pa zato onako gnjusne komentare ostavljaš po blogovima blogera koji pišu interesantan tekst i tvoj komentar je sasvim bezveze, sretno ti bilo s mojim ljubavnikom kojeg nikada neću prestati voljeti.

za koku ljubomorku to je njegov odgovor tebi

poruka uredništvu

STVARNO MI JE DOSTA ŠTO DOZVOLJAVATE DA ME POJEDINI BLOGERI VRIJEĐAJU I POSTAVLJAJU MOJE SLIKE PO SVOJIM BLOGOVIMA
JA NIKADA NIKOGA NISAM VRIJEĐALA A ONI MENE VRIJEĐAJU SVAKO MALO I TO IM TOLERIRATE

ima li smisla uopće bilo gdje pisati ili izreći istinu kada mnogi ni svojoj istini ne mogu pogledati u oči?
Da ja sam toliko puta priznala svoju istinu i zbog nje bila izvrijeđana od strane od strane pojedinaca, ali ono što se dogodilo posljednje prije nekoliko dana nije povrijedilo samo mene nego i ostale osobe s invaliditetom jer reći nekome da je invalid ili tako napisati po Zakonu je podrugljivo jer mi smo osobe sa smanjenim funkcijama ako smatraju pojedinci da nije tako slobodno mogu kontaktirati pravobraniteljicu i pitati dali sam ja u pravu.
Znam da sam si sama kriva što dozvoljavam vrijeđanje sebe ali isto tako znam da druge osobe s invaliditetom nisu zaslužile da ih se vrijeđa jer već danima se u prvim redovima bore za svoja izgubljena prava onaj tekst jednog blogera ne vrijeđa samo mene nego i naše branitelje koji su kao i ja osobe sa invaliditetom a ne invalidi kako dotični bloger piše.

Za pojedince ovdje na blogu sam nepismena, luda, jadna, tražim pozornost, bijedna sam i to samo zato što pišem svoju istinu i od istine ne bježim.
Jučer sam vidjela da jedan bloger ili blogerica postavio na blog video kako s malom skupinom ljudi koja cijeni Gradonačelnika (još uvijek je GRADONAČELNIK jer optužnica nije podignuta) i da su na moj račun komentari gnjusni, ali taj dotični bloger/ica ni malo ne čudi jer svako ima svoje pravo pisati po som blogu što ga je volje, ali koliko ja poznajem zakon (a poznajem dobro) znam da me trebao/la pitati za dopuštenje postavljanja videa, a komentari na isto su samo dodatak.
Takva sam kakva sam i da plakala sam je poznajem čovjeka i prije no što je postao gradonačelnik (nisam mu kućni prijatelj) ali ima period kada sam ga sretala.
Smatram da bi svatko da je bio na mom mjestu i gledao zgradu u kojoj se nalazi netko koga poznaje od ranije postupio isto a možda bi se i bacao po podu.
Ja nikoga ne diram i ne provociram pa lijepo molim da me blogeri s kojima ne komuniciram ostave na miru a to se odnosi i na blogera/icu koja je postavila video na svom blogu.
ps na indexu hr (molim glavne da mi sada oproste što spominjem drugi portal ) ima video pa neka zlobnici gledaju koliko žele jer ja ću uvijek biti uz čovjeka koji mi je drag i kojeg osude prije presude.

Neka me pljuju i govore i pišu o meni svašta jer ništa me ne može zaustaviti da pišem istinu (svoju istinu), ja mogu pogledati svakoga u oči i mogu imati mirne i slatke snove, mogu se smijati, mogu se plakati, mogu reći javno dragoj osobi (volim te) i zbog toga me mogu pljuvati koliko žele ali ja ću ostati ja i neću se mijenjati, neću odustati od svoje istine, a uživati ću u tuđim lažima jer one mi daju snagu da ostanem i budem ono što jesam.
Zlobnici neka uživaju u svojoj zlobi a ja ću im samo na svaku pogrdnu riječ izreći jedno veliko hvala što mi daju snage da od ničega ne odustajem.

Nedostaju mi putovanja, nedostaju mi dugi lijepi razgovori, nedostaje mi ples, trčanje po mokroj travi, nedostaje mi osmijeh, a najviše mi nedostaje ..... (znam da ste sada pomislili da ni nedostaje on, ne on mi ne nedostaje), nedostaje mi monitor jer moj je riknuo da sada ponovno tipkam s tuđeg jer jedino što mi uveseljava i skraćuje vrijeme je gledanje online serija i čitanje dragih mi blogera.

Sjedim i razmišljam koliko luđačke snage i volje ima osoba koja malo malo otvara blogove kako bi mene i moj život blatila, a u svom životu ima toliko blata da iz njega ne zna i ne može podići glavu, totalno je s pameću skrenula s kolosjeka i istina budi rečeno jedva čekam da je njezin život pogazi, ali ni to joj ne treba jer se gazi sama. Ja mogu mirno bez imalo stida svakoga pogledati u oči jer nikada ništa o sebi nisam tajila niti ću jer nemam potrebe.
Nitko mi se nije toliko gadio koliko mi se ta osoba gadi i nadam se da će joj se uskoro vratiti sve ono što meni radi, nadam se da će uskoro ispružiti ruku i tražiti ljude za koricu kruha, da će biti slična meni pa će me onda prestati provocirati glupim komentarima i otvorenim blogovima kojima me vrijeđa.
Mene je moj život koji mi je lijep dovoljno ponizio, ali ja mogu svakoga pogledati u oči a dali to može ta osoba sama će vidjeti.
Sretna sam što ovdje ima jako dobrih i dragih osoba pa uživam u njihovim divnim postovima.

ups zaboravih vam napisati sve vas pozdravlja teuta

Poštovana obitelj Milana Bandić
Gospođo Vesna, Ana-Marija, njegova sestra i njegova majka znajte da moje srce kuca za njega i za Vas jer ni Vi ni on to niste zaslužili, Voljela bih da sada mogu biti pored Vas ali mogu Vam samo pisati ove riječi koje ćete možda pročitati.
Znam da je on pošten i radišan, da dušu i srce daje gradu i malim ljudima, da najmanje vremena ima za sebe i Vas ali isto tako znam da mu Vi poput nas malih dajete snagu da izdrži. Hvala Vama, a posebno njegovoj majci koja ga je naučila voljeti obične ljude.
Moliti ću anđele da i Vama i mom gradonačelniku podare snagu jer sada Vam je to najpotrebnije.
S Vama svima u obitelji i s njim Andrea Bosak davno Korbelyi

voljela bih da sada mogu zagrliti dragoga Gradonačelnika i da mu kažem da su anđeli uz njega i njegovu obitelj te da smo svi mi njegova velika obitelj i obrana zajedno sa njegovim braniteljem. Šefe moj u mojim ste molitvama i u mojim mislima Vaša legenda s trga Andrea molim sve da se pridruže zajednici Volim Gradonačelnika Zagreba i ostave najboljem gradonačelniku riječi potpore jer svaka ispisana riječ potpore Gradonačelniku daje snagu da izdrži ovu nepravdu koja mu je nanijeta. Zahvalna sam svima koji su sada molitvama i mislima pored njega. Njegovoj majci, sestri, supruzi i kćeri na ovaj način s obzirom da ne mogu drugačije šaljem svoju snagu i neka znaju da ću uvijek i svugdje biti uz najboljeg gradonačelnika.

PS ta stranica nalazi se na facebooku

Uvijek ću biti uz Milana a nije mi ni kum, ni rođak, niti me je zaposlio
On je za mene živi anđeo i boriti ću se da pravda pobjedi jer ovaj proces je namješten iz straha od gubitka vlasti uopće još nisu svjesni da su ovim potezom i drugim krivim potezima vlas izgubili zadugo
Moj i Vaš gradonačelnik je jedina osoba koja je uljepšala naš i svoj grad (da njegov grad) jer on diše sa svakom travkom, sa svakim kamenom, sa ljudima
Anđeli nebeski podarili mu snagu da izdrži taj teret a ja znam da hoće i može

voli vas ANDREA

Potreban mi je tvoj dodir, tvoj pogled, tvoj osmijeh ali ja to ne smijem i ne mogu imati, ali jednom sigurno jednom će mi se želja ispuniti a ja ću čekati jer to mogu.

COPY:

Za svu djecu koja su rođena i preživjela

1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!


...Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes


U to vrijeme upozorenja u stilu "čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala.

Mi, kada smo imali 1-5 godina nismo nosili Pampersice. Pišali smo u krevet.


Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama.


Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i

NITKO

nije umro zbog toga

Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte, nare koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli

zato što smo smo se

STALNO IGRALI VANI

Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti, sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje i onako nije bilo previše.


Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja a bez zlostavljanja u obitelji.


I nikad nije bilo problema...


Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.

Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica

naučili smo kako riješiti problem


Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.

Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.


Nama nisu prodavali drogu ispred škole...


Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE
I IŠLI SMO VAN
DRUŽITI SE S NJIMA !

Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga.

Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu, čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica!


Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!


Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!


Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva

Naše generacije su dale najbolje izumitelje
i znanstvenike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.
I naučili smo živjeti s tim !

I ti pripadaš toj generaciji?

ČESTITAM!


MOŽDA ĆEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE ODRASTI KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !


Pozdrav generacijo.
ŽIVJELI !

Sjedim u kutu i gledam u monitor, a misli mi lutaju prema mojoj sobi koju je uredila moja majka, jedan krevet crne boje, jedna fotelja pored njega, na njoj složene plišane igračke, dugački radni stol sa zelenim ladicama s jedne i druge strane, na njemu hrpa bilježnica, pune mojih gluposti, školskih knjiga i jedna pisača mašina koja je nekoliko godina prikupljala prašinu sve dok je nisam poklonila susjedi s drugoga kata jer joj je trebala za školu jer ja sam voljela pisati rukom, bio je i kasetofon s hrpom kaseta, te hrpa knjiga, jer knjige su mi drage posebno.
Sve je tu uredno složeno, a danas danas volim nered kao što je nered u mojoj glavi jer lakše mi je izdržati dan kada je sve z brda z dola jer moji dani su monotoni kao i kod većine osoba koje nakon svega su same sa divnim slikama svoje prošlosti.
Mrzim sebe, mrzim svoju sadašnjost, jer su u prošlosti ostale nedovršene stvari, a prošlost se nikada vratiti neće i ne može.

Gledaš u daljinu, misli ti lutaju s jedne strane na drugu, vrtiš se u krugu iz kojeg nikako ne nalaziš izlaz jer je izlaz uski, a toliko sjaja u pogledu nitko nema kao ti, osmjeh koji daruješ drugima liječi tugu ti to znaš, daješ drugima snagu a za sebe snage nemaš.
Podari sebi svoju snagu jer ti to možeš, pokaži svima da vrijediš više, da za tebe tuge nema jer voliš sebe, samo sebe i nikoga više. Trči, pleši, pjevaj, plači, vrišti, neko će te čuti i zagrliti, kao što ti grliš sve koje voliš.

Voljela bih ti sada napisati nekoliko redaka ali ne smijem jer bih bila napadnuta sa strane nekolicine. Moram naučiti sakriti istinu bilo da je gorka ili slatka, kisela ili ljuta ta istina je istina koja mora biti skrivena. Moram se naučiti lagati jer kada lažeš bolje te razumiju, tako razumiju i tebe jer tebi je laž osnova da te većina voli. Moram shvatiti da si ti slatko poglavlje mog životnog romana koji je ostavio gorak okus u daljnjim poglavljima mog života.
Moram prestati voljeti tijelo bez duše jer ti nisi zaslužio da te netko voli.

Pokušaj shvatiti ljude koji su zlobni, koji su nekada znali voljeti, ali su to zaboravili jer su se razočarali. Oni imaju svoju bol koju duboko čuvaju u sebi samo zato što misle da ih nitko ne razumije i da oni ne mogu ni slušati ni podnijeti kada netko priča ili piše dušom jer i njihova duša nosi patnju.
Zlobnici su pronašli svoju sreću i ne vole tuđu istinu jer njihova istina je slična ili teža.
Znam da to razumiješ jer tvoje srce je veliko i sretna si jer koliko god te duša boli ima onih koji te razumiju i kojima si draga.

ovo je za osobu koja ne voli coloniju




za kapetana najdražeg

Hvala ti što si me pokušao obraniti jučer javivši mi se u komentare posta, moram ti priznati da da se tome nisam nadala jer sam naučena da me se samo napada i da se otvaraju blogovi kako bi se mene blatilo i ocrnilo jer istina nikome nije draga.
Čak je ispalo da sam ja otvorila taj blog kako bi bila potpora sama sebi, a ti dobro znaš da te ne poznajem i da, žao mi je što te sada zlobnici napadaju zato jer si stao na moju stranu.

Hvala ti još jednom što me ne osuđuješ.

Prvo da se zahvalim svima na komentarima prošlog posta i da vam napišem da nisam tim pismom imala namjeru nikoga povrijediti.

Anđelu mom

Ti si jedini koji me znaš, koji znaš sve jer bio si uz mene kada mi je bilo najteže i još si uvijek tu, ti jedini znaš koliko nekoga volim, koliko nekoga želim a isto tako znaš da to ne smijem jer ispadam luda.
Ti si jedini što razumiješ zašto mu pišem i znaš da on nikada ništa pročitati neće.
Ti si jedini koji znaš istinu zbog koje me napadaju i jedino s tobom mogu razgovarati jer ti me nećeš nikada zbog moje istine osuđivati.
Hvala ti anđele moj.

Nemojte odustati od pisanja svojih lijepih tekstova prijatelji moji jer vi i vaša duša vrijedite puno, ne dozvolite da pobjedi netko tko ne razumije ni sebe a misli da je vredniji od sviju. Taj blog je vaš i to ste vi i zato vas molim nemojte odustati od sebe i nas koji volim čitati vaš divan tekst.
Svjesna sam da je ovo virtuala, ali puno dobrote ima i zato se vratite i pišite zbog nas, pišite zbog sebe jer imate svoju vrijednost i svoje pravo kao što imaju i oni zbog kojih ste odustali pisati svoje divne iskrene riječi.
Nikada nemojte zaboravite da nas koji vas volimo ima više i pišite zbog sebe, pišite zbog nas kojima ste dragi jer ako odustanete dokazujete zlobnicima da su jači a njima to odgovara jer misle da su pametniji od vas i vaše dobrote.
Vratite se i pišite u svom kutku zbog onih kojima ste dragi i posebni.

Znam da su pojedini otišli zato jer imaju drugih obaveza i ne stignu napisati ni jedan tekst, a isto tako znam da ima onih koji vole pisati i žao mi je što su zbog pojedinaca prestali biti s nama i zato te druge molim skupite snagu i javite se nama kojima ste dragi jer ovo je vaš kutak i uživajte u njemu zajedno s nama kojima ste dragi i kojima nedostajete. Pokažite onim drugima da ste jaki.

s poštovanjem Andrea

Razmišljam, danas cijeli dan kako se uvijek za dobrim konjem prašina diže (ne nemam ništa ružno protiv tih gracioznih životinja) i moram vam priznati da sam sretna što me ni vrijeđanje ne uzrujava jer ja znam tko sam i što mogu. Ne, ja nisam invalitkinja, ja sam osoba s tjelesnim oštećenjem, ne ja nisam ni alkoholičar, nego osoba koja mrzi alkohol ali ništa nemam protiv osoba koje vole popiti čašicu dvije, a možda i više.
Volim se družiti s normalnim ljudima a ovdje na blogu ima ih puno, ne, ne pišem blog da bi se nekome dopala jer svi mi imamo svoj ukus i stil.
Ja pišem svoju istinu koja pojedincima smeta, pišem je samo zato što ne bih voljela da netko doživi nešto slično meni ili još nešto gore.
Sedamnaest godina sam sama i podigla sam sina na noge, borila sam se da mu pomognem da shvati da se uništava i to sam uspjela sada uživa jer može bez poroka, za onog drugog brinu se liječnici i znam da mu pomažu koliko mogu. Sretna sam jer postoje ljudi koji me dobro poznaju, koji sa mnom rado pričaju, smiju se i plaču, znaju sve i ne osuđuju me nego mi se dive koliko snage imam i kako sa smiješkom na licu podnosim i laži koje pojedine osobe iznose o meni.
Tko god želi može mi govoriti da sam luda, da volim sex, da uništavam tuđe živote ali postoji netko tko isto kao i ja zna svu moju istinu i daje mi snage da je dijelim samo zato jer od istine nitko pobjeći nikada neće i ne može.

Uskoro, da uskoro ću biti ona stara ja koja ima dušu koju netko želi uništiti jer je umno poremećen a to sebi ni drugima nikada neće priznati.

Prijatelju moj evo ima jedan bolesnik koji me neprestano maltretira zbog moje istinite prošlosti koju i ti znaš zahvaljujući pokojnom Kigenu, čak tvrdi da sam si ja mailove koje sam ti proslijedila napisala sama, misli da si ti bloger (znam kako sam te i kada sam te upoznala sa pisanjem bloga nemaš veze) ovako javno pred svima molim te pošalji kopije na onu adresu jer mi je njegovih laži i otvaranja blogova kako bi mene blatio dosta.
Hvala ti unaprijed što te prljave mailove dostavljaš umjesto mene jer ne želim više da ih gledam u svojoj blizini, popiti ćemo kavu u ponedjeljak u mom omiljenom kafiću jer znaš kamo i kako to moraš poslati, ljubim te

Kada Netko tko ti podari život odluči da ti nešto oduzme, nešto ti da tako je meni i pojedinim osobama podario da možemo znati nešto što mnogi ne znaju ali ja tu mogućnost nisam nikada željela koristiti iako znam da to mogu, ali sada sam čvrsto odlučila da ću upotrijebiti tu svoju sposobnost jer mi je dosta laži bolesne osobe koja stalno otvara blogove kako bi o meni pisala laži a sebe prikazala žrtvom.
Ne, nemojte misliti da ja sebe smatram žrtvom, ja samo volim govoriti i pisati istinu a tu istinu teško je podnijeti, ja sam sretna i zadovoljna sa svime što imam i onda kada nemam jer imam čistu savjest i uživam u dobrom i lijepom društvu osoba svakodnevno a nekome ONO crno neda mira jer duša mu je crna i ima nemirnu savjest, ja mogu svakoga pogledati u oči i reći sve a ta osoba od noćas moliti će za san i svoj mir sigurno jer neće imati mir i izgubiti će sve što ima jer dosta mi je da o meni iznosi laž na laž.

Ja to mogu i napraviti ću jer dosta mi je kretena i njegovih laži

Uživam danas u toplini sunca u ugodnom malom kafiću i jednostavno razmišljam kako je lijepo biti sam i čitati poruke bolesnika koji misli da je istina laž jer on živi u laži uživajući provocirati osobu koju nikada nije ni vidio, s kojom nikada nije ni komunicirao.
Kako je divno smijati se tim bolesnim tekstovima i upijati tople sunčeve zrake.
Ne, ja se ne bojim svoje istine, ne bojim se priznati da mi nije lako, da živim zato jer ima dobrih ljudi, ne bojim se priznati da sam bila ljubavnica gadu, da sam se udala iz inata, da sam rodila dvoje djece, da se moj stariji sin preselio kod cure, a drugi je u bolnici jer je teško bolestan.
Ne, nije mi teško priznati da su mi snovi ispunjeni prošlošću, nije mi se teško smijati i nije mi teško čekati da me taj idiot pogleda u oči, samo on za to nema muda ali voli me provocirati jer misli da je pametan a glup je bolje nego ona stvar koju muškarci imaju u gaćama, čak je i ta stvar pametnija od njega i njegovog prijatelja koji je totalni gad zajedno s njim jer ni jedan ni drugi nemaju snage prihvatiti istinu.
Divno je uživati na toplini sunca u malom kafiću i smijati se porukama kretena.

Jedan bloger me moli da se ne zaboravim smijati i staviti osmijeh na lice i moram mu priznati da se smijem stalno jer jedino tako mi mirnije prolaze dani i sada bih mu postavila sliku svog osmijeha ali nisam ni malo fotogenična iako usprkos svojim godinama nemam ni jedne bore na licu, a to je vjerojatno jer se stalno smijem na svu svoju muku i na sve bljuvotine koje još uvijek čuvam spremljene kao dokazni materijal jer takve poruke kakve sam ja primila (ima oko stotinjak sigurno) normalna osoba pisala nikome ne bi.
Moj osmjeh je jedino što mi nikada nitko oduzeti neće, a ostalo mi ni nije potrebno.

Razmišljam sada dali da napišem nekoliko riječi koje mi se danas moraju po glavi ali ispasti će da pišem pismo osobi koja je davna lijepa prošlost, osobi koja se sama sebi boji priznati istinu a znam da se sjeća svega kao što se sjećam ja.
Uzaludno mu je da očekuje od mene priznanje kada sam javno odavno ispisala istinu svoju i dosta mi je napada osobe koja nema tri čiste petlje pogledati me u oči i pitati ono što ga interesira a traži dokaze s kojima ništa i da ih ima u ruci riješio ne bi jer je čovjek koji uistinu ništa ne zaslužuje pa ni moju dušu koju je davno odnio sa sobom.
Gadi mi se i sama pomisao da sam mu bila ljubavnica ali to mogu zahvaliti svojoj "prijateljici".

Ti nisi vrijedan nikoga pa ni svega što imaš jer si osoba koja uzimaš svima sve a nikome ništa ne daješ osim nesanice jer tvoja sjena koja dolazi uistinu ništa ne vrijedi kao što ne vrijediš ni ti jer tražiš dokaze na krivi način i te dokaze nikada i da dođeš (znam da nećeš) nikada nećeš dobiti gade jedan, uništio si mnoge da bi tebi bilo bolje ali postoji netko tko će uništiti tebe i tada ćeš dozivati imena svih svojih ljubavnica a ostati ćeš sam jer one koje "ti voliš" tebe vole zbog onoga što imaš, a ni ti ni oni niste svjesni da ćeš sve zajedno s njima izgubiti i ponovno ćeš biti onaj koji si bio prije dvadesetak godina.

Kada ti budeš priznao da si egoistični kreten tada ću ja preko novina priznati ono što ti od mene tražiš jer ja znam da ništa ne trebam od tebe osim istine a to je da si mi rekao
"ja žene nemam, gdje mi vidiš prsten, moglo ti je biti lijepo" i sjeti se da si ti trčao za mnom i vratio me onog dana kada si otvorio pečenjaru, da si nagovarao prijateljicu svoju da me nagovori da ti se vratim, da si pitao mog sina da ti se nasmije da vidiš dali ima isti osmjeh kao mama. Samo tada nisi tražio dokaze.

Sretna je tvoja žena što još uvijek trpi gada koji je pun love, ali jednom te love neće biti pa ćeš se pitati
postoji li netko tko me voli sada kada ponovno ništa nemam, a nitko te više tada voljeti neće gade jedan egoistični.

Pokušaj shvatiti prijatelju moj da sam zaboravila voljeti, da nemam osjećaja ni za sebe, da ja živim dan za dan, da ne spavam jer ne želim slike prošlosti u snu. Ne, nemoj me voljeti jer ja tvoju ljubav zaslužila nisam, ja bih ti samo nanijela bol a ti bol ne zaslužuješ.
Znam da si me prihvatio sa svim mojim manama ali bol koju bih ti nanijela nikada mi ne bi mogao oprostiti i zato te molim prestani me voljeti jer ja to zaslužila nisam.

Izgleda mi da nekome kome ne želim napisati ime iz određenih razloga ne smijem čestitati rođendan a da budala koja me maltretira ne napiše glupost jer misli da samo poznajem jednu vagu koju i on poznaje. Dosta mi je bezimenih idiota koji nemaju muda prihvatiti istinu i shvatiti da sa takvim kretenima ni na koji način ne želim komunicirati jer sve što pišem je istina i ni malo nije promijenjena jer moj mozak pamti sve detalje pa tako i da imam dragog prijatelja kojem je ovaj mjesec rođendan i kome poklanjam sebe u čaši pića koje će popiti,
kretenu poručujem da sam sebi prizna svoju istinu i da ode psihijatru jer je totalno bolestan idiot.

Svim vagama sretan rođendan

Sjetih se jutros da ti je rođendan ovaj mjesec, da si godinu dana stariji, pogledala bih te u oči i rekla ti da ti želim sve ono što si poželiš sam, poklonila ti zagrljaj jer sve ostalo imaš iako i zagrljaja imaš dovoljno i zato ti ostavljam ovo

popi čašu omiljenog pića i znaj da je u svakoj toj kapi dio mene iako ne bi smio biti

Pojedini ljudi su anđeli, pojedini nisu, ali i one koji nisu treba poštivati i pokazati im da možeš biti pored njih jer u sebi negdje duboko skrivaju svoju dobrotu iz njima poznatih razloga.
Svakodnevno promatram ljude (zbog prirode svog "posla") i ugodno je vidjeti kada se netko nasmiješi iako mu nije lako živjeti u besparici, čekajući neke bolje dane, smiješkom zaboravi problem jer je slučajno sreo nekoga kome je teže, a umjesto smiješka ima posebni sjaj u očima i zna zašto je tu svakodnevno uvijek na istom mjestu, bez riječi toplog osmijeha ali nitko ne zna koliko patnje krije u duši koja je ranjena jer to njezin pogled ne pokazuje samo zato jer zna da će vidjeti osmijeh na tužnom licu prolaznika će joj se možda nasmiješiti, a možda će i galamiti na nju bez razloga što njoj nije ni malo čudno oni ljudi koji nisu anđeli imaju dobru dušu koju vješto skrivaju i sami od sebe.

ta pjesma mi se vrti u glavi danas cijeli dan, nadam se da se još netko od vas osjeća usamljeno

Znam da nema smisla pisati istinu jer istina nikome nije interesantna zato samo slušaj sebe, voli sebe kao što se voliš, zadovolji svoj ego jer jedino tako si sretan a istina će moja ipak ostati zapisana jer neko će je jednom čitati i shvatiti da sam te uvijek voljela zbog tebe iako si sebičan

Znam da se nikada nismo srele i da se sigurno ne sjećaš da smo jednom davno razgovarale, da sam te nešto molila jer bila sam zamoljena da te vratim i znam da nisam uspjela iako sam htjela da oboje budete sretni.
Bilo je divno slušati njega o tvojim divnim očima, o lijepom osmijehu i znam, i da ih ni danas iako su prošle godine nije zaboravio. Pravi se da je sretan, ali ja dobro znam da nije, znam da pati, ali isto tako znam da mu je ponos jači od njegove želje.
Znam što se s tobom dogodilo i žao mi je zbog toga, znam da kriviš sebe za sve, znam da imaš tajnu koju kriješ i ne ne zamjeram ti jer ja bih sigurno tu tajnu krila, ali isto tako znam da koliko god on želi neće te nikada zaboraviti jer volio te iskreno.

Dobila sam danas zamolbu da budem malo veselija pa evo vam nešto što sam davno napisala

Listala sam najveći i najbolji oglasnik, listala sam oglase vezane uz posao i jedan mi je zapeo posebno za oko, a glasi ovako :


„Nisam po Vašem ukusu jer nemam velika prsa, uzak struk, niti duge tanke noge. Neprestano nosim garderobu s placa, gače nisam kupila godinama, grudnjaka ni nemam jer su mi prsa veličine loptice za golf. Jedem samo jednom dnevno krumpir ili tijesto. Ne pijem, ali pušim i to samo kada imam.
Trebam tajkuna samo na jedan dan da bih bila ko lutka iz izloga, naravno samo ako me želite s mojim prirodnim oblinama.
Ne, ne morate sa mnom dijeliti postelju prekrivenu svilenom posteljinom i mekanim jastucima, ne morate trošiti novac po skupim restoranima jer ja ću vam kuhati fina jeftina jela, a vi mi se samo smješkajte i budite zadovoljni mojim prirodnim izgledom. „

Ako ste zainteresirani javite se uredništvu oglasnika i oni će vas uputiti kod mene.

Tražeći dalje naišla sam na još jedan, a glasi ovako:


"Zgodna sam, visoka crnka, silikonskih oblina, puna sam botoxa, ne znam kuhati, ali zato volim jesti skupa jela u restoranima, kupovati garderobu u buticima, lude provode na jahtama.
S obzirom na to da mi je bivši u minusu po svim kreditnim karticama tražim bogataša sa više love koji će mi omogućiti da se i dalje provodim jer uskoro moram povećati grudi, dodati botox i uživati na jahti jer stiglo je ljeto:"

šifra: što više love na kartici tekućeg računa.

Opet si mi pred očima, govoriš mi nešto, smiješiš iako čujem tvoj glas ja ne želim govoriti zato što mi šutnja danas odgovara. Ne, ne smeta mi što si ponovno u mojim mislima, ali molim te pusti me danas jer moram biti sama, ne mogu gledati tvoju sijenu jer sam sebi danas suvišna čak mi ni glazba koju volim ne može ništa vratiti.

Godinama provedenim na ulici upoznala sam puno dobrih dragih ljudi a mnogih od njih više nema i ostala su divna sjećanja koja nikada nitko tko ih je znao zaboraviti neće pa tako neću ni ja. Upoznala sam i one loše ali drago mi je kada ih sretnem i kada im poželim ugodan dan iako znam da mi neće ništa odgovoriti, a ima i onih koji će rado zastati da pričaju sa mnom nekoliko minuta i tako mi uljepšaju dan. Svima njima želim reći hvala što ste bili (onima kojih više nema) koji ste tolike godine uz mene, što se brinete gdje sam kada me nema jer vi ste svi moja velika obitelj.
Sa svima vama se mogu smijati, plakati, zapjevati kada netko na ulici lijepo svira, mogu vas zagrliti, mogu vam reći koliko se mrzim i vi ćete me saslušati jer ja volim slušati i vidjeti vas.
Hvala Vam svima koji ste bili i koji ste uz mene tolike godine.