Razmišljam sada dali da napišem nekoliko riječi koje mi se danas moraju po glavi ali ispasti će da pišem pismo osobi koja je davna lijepa prošlost, osobi koja se sama sebi boji priznati istinu a znam da se sjeća svega kao što se sjećam ja.
Uzaludno mu je da očekuje od mene priznanje kada sam javno odavno ispisala istinu svoju i dosta mi je napada osobe koja nema tri čiste petlje pogledati me u oči i pitati ono što ga interesira a traži dokaze s kojima ništa i da ih ima u ruci riješio ne bi jer je čovjek koji uistinu ništa ne zaslužuje pa ni moju dušu koju je davno odnio sa sobom.
Gadi mi se i sama pomisao da sam mu bila ljubavnica ali to mogu zahvaliti svojoj "prijateljici".

Ti nisi vrijedan nikoga pa ni svega što imaš jer si osoba koja uzimaš svima sve a nikome ništa ne daješ osim nesanice jer tvoja sjena koja dolazi uistinu ništa ne vrijedi kao što ne vrijediš ni ti jer tražiš dokaze na krivi način i te dokaze nikada i da dođeš (znam da nećeš) nikada nećeš dobiti gade jedan, uništio si mnoge da bi tebi bilo bolje ali postoji netko tko će uništiti tebe i tada ćeš dozivati imena svih svojih ljubavnica a ostati ćeš sam jer one koje "ti voliš" tebe vole zbog onoga što imaš, a ni ti ni oni niste svjesni da ćeš sve zajedno s njima izgubiti i ponovno ćeš biti onaj koji si bio prije dvadesetak godina.

Kada ti budeš priznao da si egoistični kreten tada ću ja preko novina priznati ono što ti od mene tražiš jer ja znam da ništa ne trebam od tebe osim istine a to je da si mi rekao
"ja žene nemam, gdje mi vidiš prsten, moglo ti je biti lijepo" i sjeti se da si ti trčao za mnom i vratio me onog dana kada si otvorio pečenjaru, da si nagovarao prijateljicu svoju da me nagovori da ti se vratim, da si pitao mog sina da ti se nasmije da vidiš dali ima isti osmjeh kao mama. Samo tada nisi tražio dokaze.

Sretna je tvoja žena što još uvijek trpi gada koji je pun love, ali jednom te love neće biti pa ćeš se pitati
postoji li netko tko me voli sada kada ponovno ništa nemam, a nitko te više tada voljeti neće gade jedan egoistični.