Pojedini ljudi su anđeli, pojedini nisu, ali i one koji nisu treba poštivati i pokazati im da možeš biti pored njih jer u sebi negdje duboko skrivaju svoju dobrotu iz njima poznatih razloga.
Svakodnevno promatram ljude (zbog prirode svog "posla") i ugodno je vidjeti kada se netko nasmiješi iako mu nije lako živjeti u besparici, čekajući neke bolje dane, smiješkom zaboravi problem jer je slučajno sreo nekoga kome je teže, a umjesto smiješka ima posebni sjaj u očima i zna zašto je tu svakodnevno uvijek na istom mjestu, bez riječi toplog osmijeha ali nitko ne zna koliko patnje krije u duši koja je ranjena jer to njezin pogled ne pokazuje samo zato jer zna da će vidjeti osmijeh na tužnom licu prolaznika će joj se možda nasmiješiti, a možda će i galamiti na nju bez razloga što njoj nije ni malo čudno oni ljudi koji nisu anđeli imaju dobru dušu koju vješto skrivaju i sami od sebe.