Uživam danas u toplini sunca u ugodnom malom kafiću i jednostavno razmišljam kako je lijepo biti sam i čitati poruke bolesnika koji misli da je istina laž jer on živi u laži uživajući provocirati osobu koju nikada nije ni vidio, s kojom nikada nije ni komunicirao.
Kako je divno smijati se tim bolesnim tekstovima i upijati tople sunčeve zrake.
Ne, ja se ne bojim svoje istine, ne bojim se priznati da mi nije lako, da živim zato jer ima dobrih ljudi, ne bojim se priznati da sam bila ljubavnica gadu, da sam se udala iz inata, da sam rodila dvoje djece, da se moj stariji sin preselio kod cure, a drugi je u bolnici jer je teško bolestan.
Ne, nije mi teško priznati da su mi snovi ispunjeni prošlošću, nije mi se teško smijati i nije mi teško čekati da me taj idiot pogleda u oči, samo on za to nema muda ali voli me provocirati jer misli da je pametan a glup je bolje nego ona stvar koju muškarci imaju u gaćama, čak je i ta stvar pametnija od njega i njegovog prijatelja koji je totalni gad zajedno s njim jer ni jedan ni drugi nemaju snage prihvatiti istinu.
Divno je uživati na toplini sunca u malom kafiću i smijati se porukama kretena.