Jedan bloger me moli da se ne zaboravim smijati i staviti osmijeh na lice i moram mu priznati da se smijem stalno jer jedino tako mi mirnije prolaze dani i sada bih mu postavila sliku svog osmijeha ali nisam ni malo fotogenična iako usprkos svojim godinama nemam ni jedne bore na licu, a to je vjerojatno jer se stalno smijem na svu svoju muku i na sve bljuvotine koje još uvijek čuvam spremljene kao dokazni materijal jer takve poruke kakve sam ja primila (ima oko stotinjak sigurno) normalna osoba pisala nikome ne bi.
Moj osmjeh je jedino što mi nikada nitko oduzeti neće, a ostalo mi ni nije potrebno.