Nekada sam se voljela smijati, plesati, pjevati, trčkarati bosa po rosnoj travi pored Save a sada, sada sjedim i uživam u mirisu fine kave i finom okusu cigarete jer suvišna sam sama sebi. Nekada sam voljela sve a sada sada ne volim vidjeti sebe jer ja ne vrijedim ništa, nekada sam uživala u mirisu ruže a sada mi te ruže smetaju, ne sama sebe ne mogu podnijeti. Voljela sam tople zrake sunca a sada mi paše kiša, paše mi tišina, samoća, tuga i imam sve to što sada volim ali....
Znam moram ali ništa ne mogu i ništa ne želim osim tišine.

Kriva sam što sam ovdje pisala pisma davno ispisana nekome tko nije zaslužio da se na njega misli danima, godinama, satima jer postoje osobe koje su bolesno ljubomorne i nije mi jasno kako mu se da napadati bez razloga a zna da je to bilo nekada i da to nikada više biti neće. Kriva sam što sam dozvolila da probudi u meni stare uspomene, što sam skoro nasjela na laži.
Kriva sam za svaki svoj san, kriva sam što moje srce voli osobu koja nema snage ništa ispisati sam, da kriva sam što sam dozvolila da sve moje izađe na površinu, kriva sam što ne mogu zbog toga voljeti osobu koju dozivam njegovim imenom a on se ne ljuti jer zna sve i čeka kada ću kuvretirati sve poruke koje je čitao sa mnom i divio mi se kako mogu komunicirati sa bolesnom osobom.
Kriva sam što ne mogu voljeti i uzvratiti mu njegovu dobrotu, ali pokušati ću jer je zaslužio.

hvala ti na svakoj izbrisanoj suzi s lica mog.

Tebi koji me voliš i koji me želiš, koji me čekaš jer znaš da volim osobu koju voljeti ne bih smjela hvala za strpljenje i nadanje da ću te prestati zvati njegovim imenom jer on je nešto što nikada nikoga nije zavrijedio i nije zavrijedio da ga se sanja, razgovara s njegovom sjenom on je čovjek koji nikada nikoga uistinu volio nije i koji ne zna i ne može voljeti, ali može ukrasti srce i dušu.
Znam da ti voliš i da znaš voljeti ali ja voljeti moram naučiti jer ne, ne želim da patiš želim da si sretan, da smo sretni zajedno jer smo oboje sreću zaslužili.
Znam da tvojoj dobroti nema kraja jer si pročitao sve poruke osobe koja me napada i da si želio ići sa mnom a ja ti dozvolila nisam jer sam htjela to riješiti sama i zbog tebe ću mu poslati sve poruke bolesnog mu prijatelja koji će znam reći da sam te poruke sama sebi poslala, ali ti znaš da nisam jer si bio pored mene kada sam ih dobivala, brisao si suze s mog lica i hvala ti na tome, hvala ti što me voliš i ja ću pokušati zavoljeti tebe samo te molim daj mi malo vremena.
Moram se riješiti okova prošlosti i moram se riješiti kretena koji kopa po mojoj prošlosti.

Hoćeš istinu? Koju istinu?
Da ima netko tko me voli i želi biti sa mnom i mojim sinom a ja ne mogu jer ispred sebe vidim lik osobe koja me je proklela i koju si ti samo ti sa svojim porukama (lažima) čvrsto kao okovima vezao/la za mene.
Ne Kristijan nije njegov a ti kretenu ako misliš drugačije dokaži prvo sebi pa onda i meni da je Kristijan od tvog prijatelja ja dokaze ne trebam jer znam da nije njegov.
Neka me tvoj prijatelj oslobodi kletve jer želim krenuti dalje.
Priznaj sebi da si bolesna osoba i da te maltretiranje mene hrani. i znaj sve tvoje poruke i moje odgovore tebi imam i uskoro ću ih poslati tamo gdje treba.
Ništa te tražila nisam i ostavi me brini se o sebi i svojoj obitelji jer dovoljno svojih briga imaš.

Dosta je ove sage s tobom ima i lijepih stvari koje mogu podijeliti s prijateljima a ne pisati scenarij za sapunicu.

Toliko toga bih voljela pisati jer bol moja nestaje pisanjem ali zašto da pišem kada me netko smatra ludom, ne nema smisla pisati jer sve moje riječi ispisane ništa ne vrijede i nemaju smisla jer sve je uzalud.
Uzalud je tražiti nešto što je izgubljeno, što se neda ispraviti. Boli kada iznosiš istinu a pojedinci misle da je ta istina laž, jer danas se bolje živi od laži ponosan si na sebe i sretan si jer laž ima vrijednost a ako pišeš ili govoriš istinu propadaš.

Vidim da nikada nisam smjela voljeti, da nisam smjela ništa pisati o osobi kojoj moje srce pripada jer ispadam luda a ne ja luda nisam, ja samo znam da volim i dozivam osobu koja više nije dio mog života i zato ga ovako javno molim neka mi oprosti što ga nikada nisam prestala voljeti.
Ne, nisam se nikada nadala niti se nadam da bi mu bila žena i da bi on ženio mene, nadala sam se samo da će jednom shvatiti da postoji osoba koja ga iskreno voli sa svim njegovim manama i vrlinama.
Znam da nisam smjela komunicirati sa nepoznatom osobom (osobom bez imena) ali komunicirala sam to je moja greška isto kao što je moja greška što ne mogu prestati ispred sebe gledati sijenu muškarca koji je moja prošlost.
Nikada mi nisam prestala željeti sreću i želim mu je i sada i sve dok bude živ jer on je sreću zaslužio isto kao što je njegova supruga zaslužila svu njegovu ljubav i poštovanje i neka mi oprosti što ga nikada neću prestati voljeti iako je to pokušavala napraviti bezimena osoba samo iz njoj poznatih razloga.

Bezimeni mi piše da sam luda, da previše brinem za sina koji ima dvadeset godina i koji kao i većina ne može naći posao čini mi se da bi po bezimenom trebala pustiti sina da luta ulicama i spava pod mostom onda bi mi jednom poslao poruku da sam to dobro napravila i da sam dobra majka. On stvarno pameti nema, Uvrijedio se jer sam mu napisala da je totalni kreten i da osoba zbog koje mi je navodno pisao toliko poruka može pisati sam jer nije nepismen koliko ja znam.
Svjesna sam da će me za nekoliko dana ponovno početi maltretirati porukama i da će mi reći da sam umobolna osoba ja znam tko sam i da mi mozak funkcionira super ali ako njega veseli i ako uživa da me maltretira i laže neprestano samo neka nastavi i neka se raduje.
Žao mi je što nisam psihijatar po zanimanju jer za takve luđake poput njega ja imam vremena i preko njega učim koliko su pojedine osobe egoisti i totalni idioti kada mogu umjesto nekoga (prijatelja) kako mi on piše u podosta poruka pisati o prijateljevim ljubavnicama i vanbračnoj djeci te kako njegovog prijatelja (moju nikada prežaljenu ljubav ta djeca ne interesiraju.
Napadanje mene i iznošenje mog života bezimenog izgleda hrani i uzbuđuje više no što bi ga uzbuđivalo žensko tijelo. Nadam se da ću sada bar nekoliko dana imati mira od bezimene osobe koja treba pomoć psihijatra jer je totalno lud.
Svjesna sam da od tog bolesnika neću dobiti odgovor na postavljeno pitanje jer ni on odgovor ne zna.

PS. Ljubavi moja koju nikada neću prestati voljeti molim te javi mi se sam ako te nešto interesira znam da si pismen i pametan te tako ludi prijatelji ne moraju mi se javljati u tvoje ime. Budi sretan uvijek, volim te i voljeti ću te, sanjam te i sanjati ću te, osjećam te pored sebe i osjećati ću te.

Sada ću od bezimenog konačno imati mira jer sam mu uzvratila kada mi je napisao sinoć da sam umno poremećena i da trebam liječnika, te kada je postavio poduži komentar vezan uz moje sinove o kojima vi znate sve samo što je on dodao nekoliko laži (taj sam komentar obrisala) odvratan je psihopata. Ponovno mi je dao odobrenje da postavim njegove poruke ali ne ne želim tu bljuvotinu postaviti da čitate, samo želim zahvaliti svim svojim blog prijateljima na svemu i svakom komentaru koji su mi pisali onda kada me napadao.
Ne ne smeta mi što mi piše da sam za psihijatriju jer ta osoba sama po sebi je veliki psihijatrijski slučaj jer voli zabadati nos i blatiti druge a sebe ne vidi čak i prijatelj kojeg volim za njega je nepismen.

Još jednom svim mojim prijateljima s bloga hvala za svaki ispisani odgovor u komentarima bolesnoj bezimenoj osobi.

Majko moja znam da se jedino tebi mogu obratiti jer ti si oduvijek znala odgovore na moja postavljena pitanja,
Znam da sam sama kriva što svoju istinu iznosim javno ali to je moja istina, trebala sam sigurno neke stvari izostaviti ali ti znaš da ja volim i sitne detalje.
Zao mi je što nisi poznavala osobu koju dan danas volim, što nisi upoznala svoje unuke jer ti si me naučila da se voli srcem , a razmišlja i donose odluke razumom, znam rekla si mi dan prije no što si zaklopila oči "voljela bih da ne umrem jer kada umrem vidjeti ćeš tko ti je i kakav ti je otac, teško mi te ostaviti samu".
Znala si uvijek odgovore na sve a sada kada mi treba odgovor uzaludno ga postavljam jer odgovora nema, molim te anđele moj da svojom snagom i dobrotom dobijem odgovor na postavljeno pitanje i da ti (znam da možeš) pokažeš osobi koju volim godinama da ga volim zbog njega samoga.
Pomozi mi majko molim te da krenem s puta dalje jer iako mi nije lako meni je život lijep.

tvoja kćer

znam da nije vrijeme za ovu pjesmu ali slušaj riječi

Sada sam ponovno pročitala sve spremljene poruke koje sam primila i komentare na moj jedan post od osobe koja navodno želi postići ono što nije postigla moja velika ljubav
htio je da javno napišem istinu i napisala sam je a od njega još uvijek nema odgovora na moje postavljeno pitanje "što to želi postići?" a nije postigao onaj kojeg dan danas volim i kojeg nikada baš nikada neću prestati voljeti. Da. Kristijan mi je rekao sinoć dok smo gledali tv da mu je poslao poruku preko mog maila i da danas vidim dali je dobio odgovor, ali ni odgovora Kikiju nema.
Pitam se koliko ga zabavlja da mi svojim porukama (kojih ima podosta) nanosi boli još veće no što ih imam razgovarajući svakodnevno sa sjenom čovjeka kojeg volim zbog njega a ne zbog bankovnog računa.
Mogao si bar Kikiju odgovoriti i živi život kako ti meni kažeš sada ja kažem tebi.
Znam da ćeš mi kroz nekoliko dana napisati kako te blatim i kako sam bolesna žena, ali znaj da ja tebe ne blatim nego ti blatiš mene a ja nisam bolesna onako kako ti misliš ja samo imam srce koje zna voljeti i koje nikada voljeti prestati neće ma koliko god se ti trudio.

s poštovanjem bezimeni, ANDREA

Izgleda mi gledajući kroz prozor da je i vrijeme na mojoj strani, da i nebo plače jer toliko tuge kao sada prije nije bilo kod nikoga, vrijeme nas gazi, dani i sati prolaze a mi idemo dalje i čekamo ljepše dane.
Moram povratiti snagu ja znam da ja to mogu i hoću jer imam volje i ne ništa baš ništa mi se ne može desiti što mi se već nije desilo u životu. Uvijek sam se podigla kada sam pala pa tako ću se podići i sada samo mi malo treba da prikupim snagu.
Još uvijek suze teku niz obraze ali prestati će teći jer kako teku tako će stati i ja ću biti ja ona ista zaljubljena u svoju prošlost.

Nakon dugo vremena suze mi teku niz obraze,nadam se da konačno iz mene izlazi moja bol jer vjerojatno se dosta boli prikupilo i sada izlazi u obliku suza.
Moja istina je svima teška ali ja ne znam i ne mogu drugačije a i ne želim, znam da pojedini ne mogu i ne žele čuti istinu jer ponekada istina može biti teška i bolna.
Htjela sam pisati ali ne mogu jer suze kapaju po tipkovnici.
Voljela bih da budete sretni prijatelji moji dragi.

Ne, nema smisla da očekujem nešto, nema smisla da se pravdam nekome tko ne želi odgovoriti na jedno postavljeno pitanje, nema smisla ništa, a najviše od svega nema smisla da istinu koja se od tebe traži a ti ne dobiješ odgovor na jednostavno postavljeno pitanje, niti dobiješ odgovor na istinu koja je tražena od tebe ne ništa nema smisla.

Jedini moj (da jedini moj) nadam se samo da ću te uskoro sresti, da ću te pogledati u oči i čuti tvoju istinu i znaj da te ne trebam zbog tvojih novaca nego zbog tebe. Znam mrziš me imaš svoje razloge i to je tvoje pravo ali nadam se da ćeš jednom odvojiti tridesetak svojih minuta i da ćeš mi tada reći barem nešto gledajući me u oči jer u očima istina piše.

Zar je to teško ako nešto želiš saznati?



slušaj pjesmu

Pišeš mi da te blatim da pišem svašta a ja pišem istinu i samo istinu, a evo ti istina i ovdje kada te to toliko veseli
Da, ja sam otišla od oca radi maćehe jer sam ja njoj smetala i zato što je majka samo jedna a moja majka se nije ni u grobu ohladila kada je ona došla i legla u maminu stranu kreveta, te nosila maminu garderobu jer je tako moj pokojni otac htio ja to nisam mogla podnijeti, s druge strane ni on ni ona nisu znali da sam trudna s treće tvoj prijatelj mi nije potreban zbog novaca i ne trebaju mi njegovi novci ja njega volim zbog njega, s četvrte strane da Kristijan zna tko mu je otac i nisam mu ništa tajila kao što je meni tvoj prijatelj tajio da ima ženu, Ne, nemoj odmah pomisliti da sam mislila s njim završiti pred oltarom jer ja njega volim i bez prstena i papira.
Niti ja niti Kristijan ne trebamo njega zbog novaca shvati to, a neka shvati i tvoj prijatelj koji nakon toliko godina želi vidjeti Kristijana.
Znam da tvoj prijatelj mene mrzi ali priznaj mu da si me ti nagovorio da odem i razgovaram s njim o svemu, da htjela sam razgovarati ali taj dan je otputovao u Brazil.
Evo napisala sam što si htio a sada tebe molim reci njemu kako si ti meni napisao da je njegova žena bolesna i da je nikada u caffeu nema a ona je hvala nebesima zdrava i neka tako i ostane.
Ako te još nešto interesira slobodno pitaj ja ću ti rado javno odgovoriti.

Uostalom nije mi jasno što sam ja tebi toliko skrivila da mi se javljaš onda kada ti to poželiš i napadaš me a navodno znaš i želiš da ja i tvoj prijatelj budemo sretni zajedno, da znam da me mrziš ali znaj ja ne mrzim nikoga. Sam si mi jednom u jednom mailu napisao da mi daješ odobrenje da tvoje poruke postavim na blog a sada me napadaš što sam poruku neznanca postavila jer je lijepa i nježna. Istini budi rečeno (napisano) nedostaju mi dugi topli razgovori s tvojim prijateljem kojeg ponavljam ti po ne znam koji puta (osjećam se kao stara podrapana gramofonska ploča) volim srcem i dušom svojom.

PS Ni ti ni tvoj prijatelj koji misli da ga volim zato što ima novaca niste u pravu ja ga volim takvog kakav je i voljeti ću ga jer ni ti ni on to ne možete meni uzeti, da on mi je uzeo srce i dušu ali ja sam tu i moja duša i srce su od tvoj prijatelja i još nešto voljela bih ga i da nema Kristijana a moj sin i ja smo sretni i želimo oboje od tvog prijatelja čuti istinu.
Kristijan želi čuti koliko tvoj prijatelj mrzi njegovu majku koja mu je i majka i otac već dugi niz godina i koja bi za njega učinila sve ali nikada tvog prijatelja ništa ne bi tražila osim istine.

Potpuno sam skrenula jer od podneva razgovaram s tobom a ti nisi sa mnom pa sam odlučila malo spavati ali i u snu si bio pored mene ti, čak sam osjetila spavajući tvoj zagrljaj, stvarno sam skrenula s kolosijeka. Sada sjedim i pijuckam polako Capuccino od vanilije i gledam dim cigarete a ti (tvoja sjena) nikako da me napusti.
Stvarno sam skrenula kada razgovaram sa nekim koga nema i pitam se kada će to prestati. Kada ću prestati da te sanjam, da te osjećam pored sebe, da razgovaram s tobom?
Ne sve to što mi se događa nema smisla jer ti nisi tu pored mene, niti ćeš ikada više biti a ja ja te ne mogu prestati sanjati, ne mogu s tobom prestati razgovarati, ne mogu te prestati osjećati.
Potpuno sam skrenula.

Draga plavooka ženo, sa srcem i osmijehom djeteta molim te nemoj mi zamjeriti što ti poruku ostavljam kod prodavača na kiosku gdje kupuješ cigarete ali moram ti reći da često iz prikrajka promatram kako zamišljeno sjediš i gledaš očima plavim poput vedrog neba kao da nekoga tražiš tim nježnim pogledom i divim se tvom toplom iskrenom osmijehu koji pružaš osobama koje susrećeš. Pogled ti je pun ljubavi ali i tuge. Htio bih znati koja je tvoja tuga jer te divne oči lijepo je gledati ali tugu bi trebalo otjerati što dalje iz tih tvojih divnih očiju, očiju punih ljubavi.
Ne, ne poznaš me, ali ja tebe znam i boli kada te vidim tužnog pogleda a ja, ja ti pomoći ne mogu iako bih htio, htio bih da te grlim i kažem tu sam ali ne mogu jer...

mislim na tebe anđele moj.

U svakoj vezi izgovaranje čarobnih riječi 'volim te' znak je za to da odnos postaje ozbiljniji i bliskiji, odnosno barem bi tako trebalo
Sjećate li se kada vam je posljednji puta te dvije slatke riječi netko izgovorio? Sjeća te li se kada ste vi to zadnji puta nekome izgovorili?
To su dvije slatke riječi koje puno znače kada su iskrene. Volim te koliko je lijepe melodije u toj kratkoj riječi, ali kome da ih izgovorim osim svome sinu koji misli da je to glupo i dosadno, a ja mu uporno to govorim u nadi da će mi on odgovoriti volim te mama.

Te dvije slatke riječi svakodnevno ponavljam u svojim mislima i one su upućene mojoj davno izgubljenoj ljubavi, jer svojom krivnjom kada sam izgubila njega izgubila sam i te dvije lijepe riječi. Teško mi je lažno nekome izgovarati "volim te" kada znam da moje srce pripada davno izgubljenoj prošlosti i tamo će i ostati ma koliko god se ja trudila da bude drugačije.

Anđele moj ti jedina mi možeš reći što da radim i kako da izdržim vračanje moje prošlosti ponovno jer i sama znaš koliko ga čekam a čekati ne bih smjela. Reci mi anđele ti zašto se je vratio u moje misli i u moje snove?
Koji je razlog da svaki drugi muškarac kojeg sretnem i pruži mi ruku ima početno slovo isto kao i on?
Ti znaš da sam ga voljela, da nisam znala da sam mu ljubavnica sve do dana kada se pojavio njegov kum i ja sam napravila korak koji napraviti nisam smjela.
Zašto mi danima dolazi u misli telefonski razgovor s njegovom prijateljicom kada su tolike godine prošle, a ja umjesto da idem naprijed stojim i čekam, čekam odgovor ali....
Majko moja pomozi mi da pronađem odgovore jer ti mi jedina možeš pomoći.

tvoja kćer

Danas je divan dan i sunce izviruje iza oblaka a ja...ja ponovno pijem kavu gledajući njegovu sjenu ispred sebe. Da, on je sijena koju trebam, koju razumijem i teško je kada saznaš da osoba koju nikada nisi prestao voljeti vara suprugu a ona ga ne pušta (ima svoje razloge).
Znam nije joj lako ali usprkos svim svojim avanturama i vanbračne djece ona je s njim i nije ju napustio i njemu (kojeg sanjam) i njoj želim svu sreću.
Kriva sam sama što sam svom srcu dopustila da ga zavoli, kriva sam što ga nikada nisam prestala željeti, kriva sam jer u mislima čujem njegov topao glas, kriva sam što ne vidim nikoga osim njega, da kriva sam. Kriva sam što ga mislima dozivam a on... on nikada neće doći jer on je svoj životni put odabrao a ja se nikako pomaknuti ne mogu a moram ići dalje.
Za mene vrijeme stoji i znam da će krenuti jedino ako me on uistinu dotakne.

Imam osjećaj da me zadnjih nekoliko mjeseci drži zakašnjeli pubertet i da ponovno imam godina kao moj stariji sin jer me opsjedaju slike davne ljubavi iako znam da sada izgleda drugačije, ali sjaj u očima ostao mu je isti, još uvijek su njegove usne mekane i mame na poljubac iako nije pored mene, još uvijek ima glas od kojeg se sledi krv u žilama.
Saznala sam neke detalje koji meni nisu bitni jer svi mi imamo svoje mane, znam sada sa sam trebala postupiti drugačije jer bila bih pored njega onoliko koliko on želi ali kada razum prevlada ostaneš sam i kreneš pogrešnim putem a sve lijepo ostaje duboko u tebi.
Godinama se borim sama sa sobom, sa svojim srcem ali on je tu pored mene i ostati će zauvijek moj ma koliko god da me mrzi moja ljubav je jača i nitko mi ljubav prema njemu ne može oduzeti.

dio poruke

Iskreno, želim da vi dvoje budete sretni skupa. Oprosti, draga Andrea.

To je sve što vam želim.

i ja to želim ali on mora sam potražiti mene.

Sjećaš li se one igre voli, ne voli, voli...... meni je često ispadalo ono ne voli i trebala sam tada znati da je to jedan od pokazatelja da nikada ne smijem voljeti ali moje srce je zavoljelo tebe a ne voljeti nije smjelo. Stvarno sam koza (neka mi oproste te slatke životinje na usporedbi).

Znam da uzaludno pišem jer ti nikada stvarno nikada nećeš pročitati ni jednu jedinu riječ ispisanu tebi na ovim listovima ali pisati ću jer možda će ti netko reći da otvoriš stranicu jer ti su moji nesuvislo ispisani redovi napisani tebi jer jedino tako mogu s tobom razgovarati i ispisati sve što dugo stoji u mom srcu i mojoj duši.
Znam imaš svoj život i znam da si sretan, znam da sam ja samo bila tvoja slatka avantura s kojom si provodio dane i noći, znam da sam ja kriva jer sam te zavoljela a to nisam smjela. Znam da sam te morala pustiti da odeš ali nisam znala da te nikada neću zaboraviti, nisam znala da ću te dozivati, sanjati, daću te čekati.
Nisam znala da ću kada se udam u njemu tražiti mali dio tebe, nisam znala da on nikada neće i ne može biti ti, nisam znala da moje srce kuca samo za tebe i da se nikada nećeš vratiti.
Znam da si sretan i ostani tako, možda se sretnemo jednom i kažeš mi "ne nisam te nikada volio" pogledaj me u oči i u njima će ti pisati da te nikada neću prestati voljeti jer iskreno se voli samo jednom i to se zaboraviti ne može ma koliko ja bila daleko od tebe dočekati ću dan kada ću ti priznati sve, kada ćemo zajedno samo na trenutak vratiti dane sreće. Da, tada ću vratiti i zaustaviti vrijeme kako bih mogla gledati tvoje oči uživajući u ljubavi koju sam pustila znajući da je nikada zaboraviti neću.

zauvijek tvoja A.

Sjedim i razmišljam kako mi nedostaju dugi telefonski razgovori s tobom, tvoje tople riječi, tvoj pogled, nježni dodiri, kako mi nedostaješ ti. Vidim te ispred sebe a nema te govoriš mi, a ne ja te ne čujem osjećam samo tvoju blizinu a daleko si.
Volim te kao što volim tople kišne kapi iako si s njom ti si moj i ostat ćeš moj sve dok dišem, želim te kao tople zrake sunca što miluju moje obraze, trebam te kao što trava treba rosu jer ti si moj život ti si moje sve.
Plačem, a sve suze sam isplakala, molim te potraži me reci mi da me mrziš a ja ću pogledati u oči tvoje i reći voljela sam te, volim te i voljeti ću te uvijek jedini moj.
Znam da je sve uzalud ali čekati ću te zauvijek, a ti budi sretan jer sreću ti nikada nitko ne može oduzeti.

samo tvoja i uvijek tvoja A.

Gledam već nekoliko minuta u praznu stranicu na kojoj bi trebala biti ispisana slova ali umjesto da pišem uživam u dimu cigarete, nadam se ali ne, ne znam čemu se nadam kada je sve u mom životu okrenuto u krivo.
Čekam odgovor a znam da ga neće biti jer tako negdje piše.
"Zašto te osjećam kraj sebe?" odgovori mi.

San neka tri bude ispunjen mojim pogledom, mojim nježnim dodirima jer ja tebe sanjam i dodirujem te i znam da to osjećaš, znam da su ti dani ispunjeni mojim usnama koje trebaju tvoje. Prisloni se uz mene i ne ne odlazi ni kada jutro svane jer jedino s tobom mogu razgovarati, jedino s tobom se mogu smijati. Oduvijek i za uvijek postojiš samo ti sve ostalo nije mi nikada bilo važno.
Znam, imam anđele svoje i oni su dio mene, polovina srca je tvoja i ta polovina treba tebe.
Snovi su moja java i znam da si tu, da ćeš doći jednom jer znaš da te čekam i čekati ću te na pola puta.