Potpuno sam skrenula jer od podneva razgovaram s tobom a ti nisi sa mnom pa sam odlučila malo spavati ali i u snu si bio pored mene ti, čak sam osjetila spavajući tvoj zagrljaj, stvarno sam skrenula s kolosijeka. Sada sjedim i pijuckam polako Capuccino od vanilije i gledam dim cigarete a ti (tvoja sjena) nikako da me napusti.
Stvarno sam skrenula kada razgovaram sa nekim koga nema i pitam se kada će to prestati. Kada ću prestati da te sanjam, da te osjećam pored sebe, da razgovaram s tobom?
Ne sve to što mi se događa nema smisla jer ti nisi tu pored mene, niti ćeš ikada više biti a ja ja te ne mogu prestati sanjati, ne mogu s tobom prestati razgovarati, ne mogu te prestati osjećati.
Potpuno sam skrenula.
Post je objavljen 22.06.2014. u 20:21 sati.