Danas je sve kockasto, piva se konzumira na veliko, kupuju se grickalice i čekamo početak ludila a ludilo je svuda oko nas i to ludilo nitko ne primjećuje jer kada je zabava svi sve zaborave i žive za dvadeset dva igrača koji koturaju loptu s lijeve na desnu stranu i nadaju se da će zabiti gol i zaraditi premiju ili se prodati u bolji klub za veću lovu koju nikada mi mali obični ljudi ne možemo zaraditi poštenim radom.
Molila sam jednom Šukera da mi pokloni mali televizor kako bih za vrijeme utakmica gledala nešto drugo, ali nije reagirao reagirala je jedna blogerica i poklonila mi televizor ali sada ni na njemu nema nikakvog programa osim repriza tako da moram trpjeti ganjanje lopte po zelenom travnjaku jer imam muško u kući koji voli i igrati nogomet ali nitko ga nije htio primiti u klub kada sam ga vratila kući s 11 godina a za nogomet je talentiran i gospodin Boban je to potvrdio jer ga je trenirao u dječjem selu Lekenik od njegove šeste godine.

Svi koji vole nogomet neka uživaju, sretno