Danas je divan dan i sunce izviruje iza oblaka a ja...ja ponovno pijem kavu gledajući njegovu sjenu ispred sebe. Da, on je sijena koju trebam, koju razumijem i teško je kada saznaš da osoba koju nikada nisi prestao voljeti vara suprugu a ona ga ne pušta (ima svoje razloge).
Znam nije joj lako ali usprkos svim svojim avanturama i vanbračne djece ona je s njim i nije ju napustio i njemu (kojeg sanjam) i njoj želim svu sreću.
Kriva sam sama što sam svom srcu dopustila da ga zavoli, kriva sam što ga nikada nisam prestala željeti, kriva sam jer u mislima čujem njegov topao glas, kriva sam što ne vidim nikoga osim njega, da kriva sam. Kriva sam što ga mislima dozivam a on... on nikada neće doći jer on je svoj životni put odabrao a ja se nikako pomaknuti ne mogu a moram ići dalje.
Za mene vrijeme stoji i znam da će krenuti jedino ako me on uistinu dotakne.
Post je objavljen 21.06.2014. u 09:41 sati.