Dosta dugo vremena nisam ti pisala pismo iako sam htjela, nisam imala snage ni volje, sada imam potrebu da ti napišem nekoliko riječi sjetila sam se danas ponovno tebe, osjetivši u nozdrvama mirisa crnog Azzara najboljeg muškog mirisa ikada. Neprestano sam te očekivala među prolaznicima u centru grada svjesna da te neću susresti.
Toliko mi nedostaješ, trebaš jer jedino sam pored tebe istinski bila sretna osjećala se vrijednom i voljenom onako kako svaka žena treba kada pored sebe ima srodnu dušu.
Da, ti si bio moja srodna duša za koju se ja onda nisam znala boriti, koju sam olako pustila, s tobom sam uživala, znala sam se smijati, disati punim plućima, znala sam željeti, iskreno voljeti. Pustiši te da odeš od mene svi ti normalni osjećaji u meni su nestali, ne znam voljeti, ne znam željeti, sve što mi se dogodilo napravila sam iz inata, ne razmišljajući da ću tako jedino naškoditi samo sebi.
Uzaludno te očekujem, uzaludno se nadam tvom toplom iskrenom pogledu, sretna sam jedino kada u svojim mislima razgovaram s tobom i vidim tvoj predragi lik.
Moja duša i srce pripadaju samo tebi, jedini moj kojeg sam iskreno voljela i još te volim.

Danas cijeli dan paše mi samo kava i uživam u dimu cigarete,ništa mi drugo ne odgovara, umorna sam od neispavanih noći, od gledanja u mrak u toplom krevetu, voljela bih izaći, slušati glazbu koja liječi moju izmorenu dušu jer ne mogu više izdržati samoću, prazninu druge strane kreveta gledajući tvoju sliku ispred sebe kada god zaklopim umorne oči.
Ponovno si se pojavio u mojim mislima, venama, u zraku koji dišem, toliko sam bila mirna sve ove godine koji si bio zatvoren u najdubljem djelu mog srca koje te nikada nije prestalo voljeti, koje nikada nikome nije dopuštalo da zauzme mjesto koje je pripadalo tebi.
Uzela sam u ruke knjigu RUKOPIS DUŠE kako bih se opustila jer mene lijepe knjige smiruju, ali u svakom retku, na svakoj stranici samo vidim tvoje ime, ono me proganja. Znam sama sam kriva što sam dozvolila tebi da izađeš iz dubine mog srca na površinu i sama te ponovno u dubinu moram vratiti, ali ne mogu, ne želi jer s tobom u mislima mi je lijepo uživam u davnim vremenima, koje ne mogu vratiti i uživati onako kako sam tada uživala.
Ti si zvijezda, ti si sunce, ti si oblak na vedrom nebu, moja duša pripada tebi, dozivam te, osjećam pored sebe iako si tijelom daleko od mene. Iako sam umorna zbog neprospavanih noći sretna sam jer te volim, jer sam te voljela, nekada davno pripadala sam tebi, krenula sam davno krivim putem i sada stojim na polovini puta znajući da ću te jednom iznenada sresti, da ću te moći zagrliti i priznati ti da si ti moj život, moj zrak, moje toplo sunce. Samo me potraži jer moram ti priznati da sam uvijek pripadala tebi iako sam bila udata za drugog. Srce sam svoje podala svojim sinovima, drugi dio je srca je samo tvoj.