Imam osjećaj da me zadnjih nekoliko mjeseci drži zakašnjeli pubertet i da ponovno imam godina kao moj stariji sin jer me opsjedaju slike davne ljubavi iako znam da sada izgleda drugačije, ali sjaj u očima ostao mu je isti, još uvijek su njegove usne mekane i mame na poljubac iako nije pored mene, još uvijek ima glas od kojeg se sledi krv u žilama.
Saznala sam neke detalje koji meni nisu bitni jer svi mi imamo svoje mane, znam sada sa sam trebala postupiti drugačije jer bila bih pored njega onoliko koliko on želi ali kada razum prevlada ostaneš sam i kreneš pogrešnim putem a sve lijepo ostaje duboko u tebi.
Godinama se borim sama sa sobom, sa svojim srcem ali on je tu pored mene i ostati će zauvijek moj ma koliko god da me mrzi moja ljubav je jača i nitko mi ljubav prema njemu ne može oduzeti.
dio poruke
Iskreno, želim da vi dvoje budete sretni skupa. Oprosti, draga Andrea.
To je sve što vam želim.
i ja to želim ali on mora sam potražiti mene.
Post je objavljen 20.06.2014. u 22:20 sati.