29.10.2007., ponedjeljak

Intelektualci šute o kriminalizaciji marihuane

Danas je Jutarnji list ozbiljno aktualizirao svu debilnost (relativno) novoga zakona o zlouporabi opojnih droga. Naime, slučaj 29-godišnjeg osječanina Krunoslava Kesera koji je za 150 kuna vrijednu prodaju marihuane (i to vlastitoj prijateljici) dobio dvije godine zatvora, definitivan je dokaz kako u ovoj banana-državi najebu jedino sitne ribe. Niti jedan veći diler nije u Hrvatskoj optužen koliko me pamćenje služi (ispravite me ako griješim) u posljednjih 15 godina! A HDZ sa plakata poručuje kako oni nisu za drogu i plaše djecu sa crvenima koji su za drogu.
Upravo čitam knjigu mlade hrvatske književnice (neću joj spominjati ime da za koji mjesec ne najebe poput Željka Peratovića) koja u autobiografskom odjeljku, onako usput, spominje kako u ležernoj atmosferi sa najboljim društvom puši marihuanu. Napamet govoreći, barem sam u knjigama petnaestak hrvatskih književnika pronašao pušenje marihuane kao potpuno normalnu stvar (ne kao nešto što su probali, već kao nešto što i dalje isprobavaju), pa ako se ne radi o kakvom podilaženju tinejdžerskoj populaciji, moglo bi se zaključiti da pametni i knjiški ljudi imaju aposlutno pozitivno mišljenje o marihuani kao rekreativnom stimulansu. E sad, ako barem dio njih spada u ono što danas mediji popularno nazivaju opinionmakeri, zašto ne prozbore dvije-tri pametne i učine nešto da se zakon koji trpa djecu u zatvore ne promijeni i usmjeri na one koji od trgovine teškim drogama zarađuju milijune, ulažu u nekretnine i jahte, potplaćuju korumpirane političare i policiju i slično. Bojim se da dečko iz priče, koji je zaradio 150 kuna od prodaje trave, svojim dvogodišnjim boravkom u zatvoru neće riješiti problem narko-tržišta.

PS: Da se još prisjetim i Vladimira Šeksa koji je prije nekoliko tjedana sa mjesta predsjednika Sabora, a tijekom rasprave o opojnim drogama vikao kako ne uzima nikakve opijate – tog istog gospodina početkom devedesetih sa jednog su domjenka HDZ-a morali ispovraćanog iznijeti van koliko se oduzeo od alkoholiziranosti. No, to je po zakonu dopušteno...

- 18:48 - Komentari (38) - Isprintaj - #
  • jes tragično vala, i ovo šta se desilo i šutnja koju komentiraš. piše se međutim ponešto o ovoj problematici al svakako nedovoljno i, znakovito, anonimno. recimo komentar na izvješće o provedbi nac. programa suzbijanja droga nađoh tu:
    http://marihuanarstvo.info/2007/10/10/politikom-protiv-droge/
    i iz istog se vidi da je hapšenje običnih korisnika baš dio državnog nam programa. jahić (jahić 29.10.2007. 19:55)
  • droga je droga....da ga ulovim da mojem djetetu prodaje drogu pred školom....molio bi me da ga predam policiji....makar dobio dvije godine....tak da....nemam niš protiv....drakonskih kazni za posjedovanje ili preprodaju droge....ili....ko već voli...nek pazi...jebiga (sevacjaku 29.10.2007. 20:11)
  • Akoholizam je po društvo puno pogubniji nego droge. Koliko ima alkoholičara? Koliko narkomana? Koliko obitelji je rastureno ili disfunkcionalno zbog alkohola? Alkohol je socijalno prihvačen. I o njemu se šuti. Zašto je u Americi pokušana prohibicija alkohola? I zašto su se na kraju predali?
    A pazi perverzije. Još se i reklamira na tv, (transmetropolitan 29.10.2007. 21:16)
  • sevacjaku; sto se tice djece slazem se s tobom, ali djeca su posebna kategorija. Sto se tice djece, u zatvor bi trebao i onaj koji im prodaje alkohol ili cigarete jer je za njih i to stetnije nego za odrasle i izgradene osobe. Problem je sto u slucaju koji sam ja spomenuo, decko proda curi trave za 150 kuna i ode u zatvor na dvije godine. To je koma. Uostalom, preko 400 ljudi je ove godine poginulo u prometu na hrvatskim cestama, mnogi i tudom krivnjom, pa niti jedna prometna kazna nije niti priblizna ovoj...
    bas tako jahić... (anarhija weekly 29.10.2007. 21:16)
  • transmet; tu se totalno slazem s tobom. Sjeti se samo statistike saborske kantine! U jednoj godini u saborskoj kantini popije se vise piva nego na Oktoberfestu, a po zestici bi im pozavidjele i ruske gostionice... (anarhija weekly 29.10.2007. 21:22)
  • Ne mogu vjerovati da danas, 2007 godine,neko kaže droga je droga.....Što onda ne polupate sve kioske i dućane koji prodaju duhan i alkohol,kafiće.Toga nema u okolici škole ?!Kako možemo THC trpati u isti koš sa heroinom?Jedino po zakonima ove jadne države?Da , i ovog usranog,needuciranog društva koje će se preneraziti nad nekim konzumentom marihuane koji se javno očituje,pa valjda zato svi o tome šute.Garantiram da barem 20-30 % populacije između 15 i 50 godina redovito ili povremeno konzumira thc.Zar svi ti ljudi spadaju u podzemlje i zaslužuju zatvor?Kad neki klinac zapali joint automatski prelazi prag i uvlači se u kriminalni milje koji ne preza od toga da mu uvali neku kemiju ili heroin.Skriva se od "normalnog"društva,laže roditeljima,faktički ga guramo u provaliju.Umjesto toga,možemo se educirati,i sebe ,i djecu,sa svega skinuti stigmu i lijepo legalizirati pa tko baš hoće....!Ionako mu ne možemo zabraniti dokle god mafija u tome ima interes.A sve mi se više čini,kad pogledam rezultate,da država radi u interesu te mafije,a ne građana.
    Zašto se npr.ne zabrani proizvodnja i prodaja vozila koja idu preko 100 km/h?
    Zašto ne trpamo u zatvor one koji voze preko 130 .To je po meni mnogo veći "grijeh" nego srediti frendu za pljugu.A nitko neće uprijeti prstom u onoga što vozi prebrzo,na te se prekršaje gleda blagonaklono,to nije amoralno!? (stupidog 29.10.2007. 21:41)
  • To je totalno suludo, bolesno i izopačeno... da imam uvijeta odselila bih iz ovako morbidne zemlje....Jadni smo mi…. Čovijek zapali joint i dobiije 2 godine zatvora ....pa toliko covijen ne dobije ako ubije nekoga...Ja sam da se prvo rijese alkoholicari jer njih ima vise i oni prave stalno neka sranja...jer ja u svom zivotu nisam cula da je napusen nesto ucinio lose...nista-nikad..!!! Totalno se slazem stobom, cjeli dan sam ljuta radi toga i preklinjem nasu Drzavu, Vladu, pravosudje i policiju...sto mozes vidjeti u mom postu!PoZdRaV (Timemetropolis 29.10.2007. 22:01)
  • stupidog i timemetropolis hvala na odličnim komentarima... (anarhija weekly 30.10.2007. 00:15)
  • Dođe lik pijan doma, prebije ženu djecu i izbaci ih gole i bose na ulicu.
    Dođe lik doma napušen, najede se, nasmije, i zaspi.

    Alkohol izaziva fizičku ovisnost. Potiče agresivnost.
    Marica ne izaziva fizičku ovisnost. Ne potiče agresivnost.

    Socijalne norme su nam izvitoperene, pa onda kao posljedica toga i zakonska rješenja koja ih reguliraju. I onda stave teena u zatvor zbog malo čaja.

    A šef sabora paradira k'o Badelov maneken. To je, kao, OK. Užas. (svinjce 30.10.2007. 09:45)
  • ..."danas u Hrvatskoj anarhisiti nemaju rezultata"? Koji shit.
    Ako netko ima rezultata onda su to anarhisti iz hadezea i esdepea koji su upropastili cijelu zemlju, a nije ni čudno kad su mnogi od njih pod opojnim drogama. Što je Račan bio nego drogiran, pa kad je dođao na vlast, 1972. godine, drogirao je cijeli narod. Ne bi se moglo reć da Vladimir Šeks nije pod opojim drogama kada je na položaju predsjednika Hrvatskog sabora bio sponzor sastanku drogiranih u pulskoj areni ove godine koji su razvili crvenu zastavu Saveza komunista Jugoslavije, i hvalili "druga" Tita, anarhista br. 1 na Balkanu, i zločinca br. 1 na Balkanu.

    Kriminalizacija droge je problem? A kriminalizacija hrvatskih brantelja it's not a problem, ha, vi koji mislite da potječete od majmuna, vjerujući Darwinu i sličnim drogiranim tipovima?

    Što je sa dekriminalizacijom nekih masovnih partizanskih zločinaca? Oni koji su 1945. stvorili u Teznom kod Maribora najveću masovnu grobnicu u Europi, ne samo da su imali u krvi više od 2,0 promila alkohola u krvi nego su bili i drogirani. Toliko o titoističkim anarhistima. Sloboda narodu, smrt titoizmu! (CRNI BLOG KOMUNIZMA 30.10.2007. 11:58)
  • :) BBVideo (Big Brother Video 31.10.2007. 07:30)
  • neutrino; danas uhićen diler Stjepan Prnjat (u akciji Kolovoz) iz Kastva zaradio je prodajom kokaina 7.000.000,00 eura (slovima SEDAM MILIJUNA EURA) (pronađen keš prilikom akcije). Gradio je i prodavao vile i ostale nekretnine, prao novac i slično. To se zove diler. I to se zove droga... (anarhija weekly 31.10.2007. 16:08)
  • Da.. .i ja sam nešto od svog razmišljanja pisala na blogu o ovome. S obzirom na to koliko je alkoholičara u Hrvatskoj a koliko narkomana, te s obzirom na to da je alkohol znatno opasniji od trave koja ovisnost NE izaziva (unatoč onome što piše dr. Slavko Sakoman), ova je presuda nečuvena glupost.
    Osim toga, još nečuvenija glupost je javnosti koja ovo šutke dopušta.

    Što se tiče toga da trava ne izaziva ovisnost - ja pušim kad mi padne na pamet. Nekad više, nekad manje. Nekad ništa. I nikada me ne uhvati neopisiva želja kao za cigaretom. A kutija cigareta je u prosjeku 13 kuna, litra vina i manje. Mislim da bi na tome trebalo poraditi, a ne ovako drakonske kazne određivati onima koji prijateljima daju 12,6 grama trave. (Živim fotografiju 31.10.2007. 20:02)
  • Pa to i je glavni problem ove rasprave.Radi se o jasnom klršenju zakona kojeg treba promijeniti.Droga nije DROGA.Postoji cijeli spektar droga koji zakon mora razlikovati.Kao i cijeli spektar ljudi koji sa drogom manipulira.Jednostavno se nemože na isti način tretirati tipa koji je frendu sredio za pljugu ili onoga što će klincima uvaliti ecstasy i pritom malo speeda za dizanje i heroina za spuštanje i na kraju velikog narko bossa koji čini rak ranu bilo kojeg društva.
    Ovog prvog nebi trebalo teretiti pošto bi trebalo legalizirati barem uzgoj nekoliko stabljika marihuane jer do sada nije dokazana neka velika štetnost po zdravlje i društvo(barem do sada nisam čuo da je neko posegnuo za pljačkom i nasiljem da bi se domogao jointa ili krepao od overdosea),dok bi ovog narko bossa trebalo trpati u neki kamenolom do kraja života da odradi svoj dug društvu.I konfiscirati cijelu imovinu njegovoj obitelji te utrošiti na liječenje ovisnosti.
    Šta kažete na uhićenje dva pandura i vojnika u mirovini koji su vukli lajne preko šanka.Civilu prijeti kaznena prijava,jednom panduru suspenzija,a drugom ne mogu ništa dok je na bolovanju.Kakvi su to tipovi ? (stupidog 02.11.2007. 08:59)
  • Ma ja sam samo iznio ekstreme da uhvatim smisao,naravno da ne očekujem legalizaciju u ovoj zemlji bar još 100 svjetlosnih godina,ali mi se ovdje ljutimo baš zbog toga.Tip za 150 kn trave dobije 2 godine,a baš me zanima koliko će odležat(ako odleži) ova ekipa koja je okrenula 7 000 000 eura na kokainu. (stupidog 02.11.2007. 15:57)
  • umem da kazem samo dve reci: BANANA DRZAVA (krle 02.11.2007. 17:56)
  • neutrino tvrdoglav si kao mazga; "postoji lista droga kojima je zabranjeno trgovati". A tko je sastavio listu? Oni koji se oduzimaju od alkohola do besvijesti?. U Nizozemskoj trava npr nije na takovoj listi, dok u mnogim muslimanskim zemljama zakon brani alkohol. Društvo treba kreirati društveno prihvatljivo ponašanje, ne plašiti ljude bezazlenom travom dok se pivo na svakodnevnim reklamama u Hrvatskoj povezuje uz nogomet. Znaš li da su pivski alkoholičari na liječenju najgori? U cijelom civiliziranom svijetu cigarete su posljednjih godina maknute iz javnih prostora, kafića, restorana i slično - poskupjele su nekoliko puta i kutije su obljepljene mrtvačkim glavama, a kod nas je npr. Adris grupa vrlo ugledna kompanija (čitaj, puna novaca) i nitko se od političara ne želi zamjerati istima...Lobiji i interesi su oni koji kreiraju prihvatljivost ove ili one supstance... (anarhija weekly 02.11.2007. 18:12)
  • koliko cujem i u glembajevima (knjizi) se pusi tibetanska trava... :D (b 02.11.2007. 18:15)
  • ...i još nešto. Pa naravno da treba razlikovati onoga koji ukrade novčanik od onoga koji opljačka banku! Naravno da treba razlikovati onoga koji proda za 150 kuna od onoga koji proda za 7.000.000 eura. Sitne ribe kradu da prežive, natjerani lošim socijalnim statusom ili čim sličnim i ne pada mi napamet uspoređivati ih s pljačkašima banke koji ubijaju zaštitare ili sa mafijaškim bosom koji je prodao tonu kokaina, heroina ili tko zna kakvog još smeća...Kako sam već spomenuo, tužno je što u Hrvatskom pravnom sustavu najebu upravo sitne ribe. (anarhija weekly 02.11.2007. 18:17)
  • Zanimljiva je ova rasprava. Imao sam slicnu prije par dana sa gospodjom od 90 godina koja je zgrozena sto je "klinac" koji je prodao drogu svojoj prijateljici zaradio 2 godine.
    I ona, a i vecina drugih ljudi koji komentiraju ovu pojavu usporedjuju " prave dilere" i njega koji kao nije diler (je diler jer je PRODAO drogu-koliko god malo te droge bilo). Ili visestruko ubojstvo automobilom i ovog tipusa.
    A zaboravljaju da je rezultat koji imamo (nazovi suluda presuda minidileru - ja smatram da je dobro prosao) rezultat demokracije. Demokracija je, za one koji ne znaju, tiranija vecine. Sami smo izabrali majmune koji su sjedili u saboru i izglasali ovakve zakone.
    Stoga treba izaci na izbore i birati ljude koji ce ovakav apsurd srediti, jer kako kaze jingle na radiju 101: Izadjite na izbore, jer govna sigurno izlaze. Isto tako treba agitirati da ljudi koji samo jamraju kak je tesko i lose i ostalo zacepe nos i izadju na izbore. Jer samo na izborima mozemo utjecati na sastav ljudi koji ce odlucivati o zakonima. I onda ako legaliziraju maricu, ja sam prvi koji ce to pozdraviti. Do tada, ako prodas drogu, koja god to bila i koliko god nje bilo, ti si diler. I ima da trunes u zatvoru.
    Ali isto tako (odn. puuuno dulje) trebaju trunuti i ljudi koji skrive prometnu nesrecu, ili su veci dileri od malog dilera.
    BTW, kako prepoznati ko je veliki diler, a ko mali? Jel imate skalu dohodka? Jeste li sigurni da se moze doci do njihovih knjiga i vidjeti koliko su zaradili, pa onda ako su do odredjenog iznosa, onda ce biti mali, a ako su preko tog iznosa su narasli? Ili ce i oni morati imati dvostruko knjigovodstvo da se ne vidi da su veliki?
    Zaboravite. Zbog nemogucnosti da se precizno odredi ko je koliko zaradio, a i koliko je cega prodao, diler je diler, a kaznu odokativno odredjuje sudac. I zato je covjek dobio 2 godine, a ne 8 ili koliko se vec moze dobiti. (BMI 37 02.11.2007. 18:47)
  • Ovo sve skupa mi je stvarno diglo zivac! Pronevjeris 2 milje kuna i dobijes 2 i pol godine ( ne sjecam se imena bilo je na net.hr), prodas trave za 150 kn i dobijes 2 godine. Mislim da je dovoljno prstiju na dvije ruke da se nabroje prometne nesrece uzrokovane uzivanjem marihuane u cijeloj ovoj godini! Koliko treba ruku da se nabroje prometne nesrece nastale uzivanjem alkohola? I onda jos vidim reklamu za pivu na TV-u! Apsurdno. U svakom slucaju sam za legalizaciju lakih droga, da ne govorim o zaradi u turizmu kao posljedicu legalizacije. A i drzava bi ubrala nesto PDV-a. Eto.. ja sigurno necu trebati na presadivanje jetre. Kolko to kosta? Neznam jel je to sve skupa tragicno ili smijesno?! (stream 02.11.2007. 19:56)
  • Ok dečki,mijenjati stvari u saboru je jedino kolkotolko moguće riješenje.To ili revolucija koja izgleda jednako moguća kao ono prvo.Teror većine i teror jačeg.Sve rasprave izgledaju suvišne.Tko je bio desno,ostaće desno,tko bi lijevo možda više neće biti jer će se razočarati pa će gledat svoja posla kao i dosada.Bitno da svjetina dobije krv.....da i kredite (stupidog 02.11.2007. 20:09)
  • Nikad se neću nadiviti glupoći prosječnog Hrvata istočno od Učke, i to ne kažem radi tužne teme posta, već radi ljudi koji su neznalice pa se nađu komentirati i biti "pametni". Alkohol je svjetski problem i toliko je dugo u tradiciji da ga se nemože iskorijeniti, a na cigaretama mlate gadne pare ("ćemu onih 50 lipa poskupljenja ronhilla", pitao me frend neki dan, "pa da mogu izgraditi nešto novo u Zg-u ili koj ošpedal u bosni", odgovorih mu). Tu gdje ja živim 9/10 kuna poreza kojeg platim završi 600km od mene, panduri proganjaju klince koji su vani poslije jedanaest, a reketare i velike dilere svi znaju ali im nitko ne pravi ništa, prodaju more, zemlju, daju koncesije na priobalje, bivše vojne zone 200m od grada planiraju pretvoriti u luksuzne turističke zone zatvorene za obićan puk, jer očekuju da će ovo postati moneymaker za Zg i da će se, kao u Veneciji, domaći ljudi odseliti i obitavati će samo turisti i sezonci. Zašto? Jer o vlasti ne odlučujemo mi, već 80% zatupljenih Hrvatina s one strane Učke, dok onih 20% je ili izgubilo muda, ili se odselilo u manje profašističke zemlje..
    Zbnam da zabrijah, lijep pOzDrAv.. (Arachidus 02.11.2007. 20:32)
  • Heeeeeej, prodao drogu i to prijateljici. Zasluzio je te dvije godine.
    To sto nisu jos dosli na red on pravi dealeri mu nije isprika. To sto je on prodao za 150 kuna
    znaci da on radi za jednog dilera, onog kojeg bismo svi rado stavili u zatvor. I ne budite naivni, marihuana mozda nije zlo kao kokain ali je zlo.
    A onaj ko je proda prijateljici, pa nije mu to olakotna okolnost.
    Zasluzio je dvije godine u zatvoru, nadajmo se da ce ih dobro iskoristiti, nauciti neki zanat i dobro razmisliti ubuduce.
    A te price o legalizaciji lakih droga - razmislite ljudi moji. Zamisli da imas dijete od 15 godina - bi li ti smetalo da mu neka baraba proda marihuanu za 150 kuna??!?!?!?!?!?! Heeeej - bi li rekao nema veze to je laka droga, neka dijete pusi i uziva. Jeste li vi normalni?!?! A kad djetetu dosadi marihuana, jer je prelagana. Ili biste mozda rekli neka djeca puse cigarete, bolje nego da se drogiraju?!? Zlo je zlo cak i ako je manje od nekog veceg zla. Pitajte teske narkomane jesu li poceli sa lakim ili teskim drogama?
    Ali eto sada svi zalimo za tipom koji je prijateljici prodao drogu i to samo za 150 kuna. Pa tako to i funkcionira - on radi za nekog veliokg dilera i kao takav treba u zatvor. Ja bih mu te 2 godine zacinio i s teskim fizickim radom. Da. (Analitik 02.11.2007. 22:46)
  • poziv članovima Lige naroda na priključenje uredništvu blog komune (Liga naroda 03.11.2007. 12:20)
  • 20 grama marihuane? Buuu! Uaaaa! Droga Baba Roga!
    Takvo što se npr. u Nizozemskoj prodaje legalno, a našim je političarima to nepojmljivo, ali im je u redu npr. ulice nazivati po ratnim zločincima, sjebat radna mjesta, tući ženu i slično. (Ateizam 03.11.2007. 23:38)
  • Pozdrav svima a posebno mojem istomišljeniku Analitiku.

    Ja sam prije nešto više od godinu dana također imao sličnu situaciju. Uhvaćen sam sa 7 g trave i nešto malo kemije, ali hvala Bogu nisam dobio kaznu niti blizu ovakve, nenormalne. Tada sam po zakonu bio mlađi punoljetnik, pa mi je to bila olakotna okolnost. Pošto nisam pri uhićenju potpisao da je droga nađena u mene (kao što i nije bila), prvo sam išao na razgovor na sud s jednom gospođom(ne znam sad kako se zove njezino zanimanje točno), uglavnom...tema je bila hoću li ići na sud ili ne. Da na kraju cijele priče sam potpisao prijavu, jer je ispalo da ako ne potpišem idem na pravi "the real deal" sud, no prethodno me upozorila da razmislim kome će sud vjerovati....meni ili službenoj osobi-koja ne mora nužno biti u pravu..naravno, ali pošto u nas pravda nije slijepa, odlučio sam se za potpis.
    Moja kazna je bila testiranje na drogu svaka 2 tjedna, 3 mjeseca, i ništa više, od kaznenog suda(za prekršajni moram još dobiti poziv).
    Ovakva kazna je sasvim normalna za nekoga tko je po prvi puta kršio zakon, a i moravam reći da vas, ako imate malo soli uglavi, preplaše poslijedice drugog padanja...jer tada više ne bi bio happy end...
    Tako da mislim da bi ovakve kazne bile sasvim dovoljne za sve generacije, a ne neka kažnjavanja od 2 godine zatvora. Jesu li oni malo razmislili kako će kazna od 2 godine zatvora utjecati na čovjeka koji nema nikakve veze s tipovima kakvi su u zatvoru(ali gledajući ovu presudu, u našim zatvorim su samo takvi kakav je i on-konzumenti), čovjeka koji uživa mariuhanu, a vjerojatno je i ne prodaje nikome nego je taj ne sretni dan išao na tulum kod prijateljice i ponio malo veću količinu. Odlazak u zatvor i odrađivanje kazne neće sve izbrisati i ostaviti iza sebe. Zatvor je najlakši dio posla za odraditi, jer nakon izlaska se treba vratiti životu...poslu...(kojeg će ne znam kako dobiti). A i nije mu lako jer je završio u zatvor na 2 godine zbog posjedovanja manje količine marihuane, kao i netko tko je jednaku kaznu dobio za pokušaj ubojstva.

    Tako da je jedino rješenje koje će riješiti sve muhe (narko-tržište) jednim udarcem....
    privremena legalizacija marihuane (što se tiče teških droga, neka stvari stoje kakve jesu)....da vidimo kako će stvari funkcionirati...

    Ako samo stavimo granicu za osobne potrebe npr. do 5 grama....nismo ništa napravili, nego čemo samo povećati tržište i dati narko-tržištu prostora za osmišljivanje novih načina prijevoza i trgovinu drogom. Znači potrebna je legalizacija marihuane, lijepo pečat, pakiranje, neto, bruto...kupujmo hrvatsko. Ali uz legalizaciju staviti i limit za osobne potrebe. Ako netko bude uhvaćen s većom količinom od odobrene, ovisno o količini, slijedi postupak, koji na kraju može dovesti do 2 godine zatvora. Trava bi se prodavala na kioscima ili u dućanima, barovima s licencom i država bi odredila mjesta gdje se mogu napraviti pogoni za uzgoj i proizvodnju. Država bi kontrolirala opskrbu i distribuciju, dok se naravno ne bi pojavili i privatnici, ali država bi uvijek vodila glavnu riječ i imala kontrolu.

    Za mlađe od 21 godine marihuana je zabranjena, naime, ako netko mlađi od 21 godine bude uhvaćen s marihuanom, slijedi testiranje na 4 mjeseca, svakih 14 dana i razgovor kod stručnih osoba koje znaju kako pričati s osobama ovisno o godinama, da se pokuša spriječiti daljnja konzumacija, jer pušenje trave , duhana i sličnih materija (haha) ničijim plućima nije dobro došlo...

    Ovakav sustav kad bi se razradio bi donio povećanje turizma za 200%, Hrvatska bi preko ljeta imala stanovnika k'o Kina, mladi ljudi ne bi odlazili iz hrvatske, Hrvatska bi postala najpopularnija zemlja u Europi što se tiče turizma, a turizam je jedina karta na koju Hrvatska može igrati. Što će ti jedna Nizozemska za ljetni odmor, kad u Hrvatskoj, na mediteranu, uz jadransko plavo, jebeno dobro more i otoke, uz sva gurmanska jela i primorski ugođaj, možeš poslije ručka u miru zapaliti jedan joint, čiji si sastav kupio legalnim, jedinim pravim putem...

    Eto...drago mi je da me ova tema ovako raspisala i znam da mojih istomišljenika među mlađom populacijom ima veoma mnogo, a ni nekim malo starijima nije strano tu i tamo zapaliti...

    Živjela utopija, živjela Hrvatska! (juricajurica 04.11.2007. 02:03)
  • Pa nek je lik s početka priče dobio 2 godine zatvora iako je zaradio samo 150 kn od prodaje (kakve veze ima što je prodavao frendici, mogao je i mami si prodat) droge.
    Halo, lik je PRODAVAO drogu i zato ga treba bacit u zatvor i točka.
    To što je on samo sitna riba nema nikakve veze i to što puno krupnije ribe bisu uhvaćene i to što neki lik kad pronevjeri milje kuna dobije tek 3-4 godine isto nije bitno. Bitno je da je ovaj preprodavač droge dobio što ga ide i amen. To što se za krupnije stvari dobije tek nešto veća kazna je druga stvar... Treba biti rigorozniji i gotovo - pronevjeri koju milju kn odmah na 20+ godina u zatvor i gotovo. Pijan ili napušen pogaziš nekog autom - isto barem 15 godina pa si razmišljaj što si napravio...
    I zatvori mi ne bi bili kao hosteli već bi se tamo radilo i to pošteno...
    Dosta je toga da pošteni ljudi uvijek prolaze gore od sveg tog ološa. (Antimon 04.11.2007. 08:58)
  • antimon,stvar je u tome što tip koji je prodao frendici simboličnih 150kn trave dobije kaznu koju u Hrvatskoj ne dobije nikakav ubojica,pljačkaš,silovatelj i sl.Ipak mislim da je i za njega to prevelika kazna.
    analitik...pa gdje ti živiš?djeca se počnu opijati u osnovnoj,a isto vrijedi i za pušenje cigareta,iako je sve to za njih zabranjeno.Dakle,problem postoji i bez marihuane.A vidi se da ne znaš ni osnovne stvari o marici,kad ju možeš uspoređivati s velikim drogama,jer onaj tko želi prijeći na veće droge,sigurno će to napravit bez obzira na joint i ma koliko inih popušio neće ga oni navesti na takvo što!Baš volim kad ljudi govore o nečemu o čemu nemaju pojma... (CARRIE 07.11.2007. 13:29)
  • Netko nije razmišljao dok je donosio prijedlog zakona ili je pak pred sobom imao talibanske zakone i iz njih prepisivao.
    Usput,bio sam na nekakvom školovanju sa jednom US agencijom za suzbijanje kriminala i u razgovoru smo se dotaknuli teme droge. Vele ljudi da u SAD-u ni jedan policajac nece ni trznuti ako uhvati nekoga sa marihuanom jer je oni ne smatraju drogom a i sudstvo bi samo izdalo opomenu bez novcane kazne tako da ni ne gube vrijeme na nju. (Joca 12.11.2007. 20:15)
  • nasa drzava je stupidna. alkohol je dozvoljeno konzumirati ako imas navrsenih 18 (u praksi i manje) i cigarete je dozvoljeno konzumirati pod istim uvjetima a oboje unistavaju zivote, sto sa socijalne, sto sa medicinske strane, ali oni su dozvoljeni dokle god drzava ubire masne pare. koliko sam upoznata, u drugim drzavama je standarnizirana kolicina za osobnu upotrebu koju "smijes" imati uza se bez da snosis neke ozbiljnije kazne. uglavnom bezveze, takodjer ne ocekujem da ce se nesto po tom pitanju u zakonu izmjeniti. (ded čiken 13.11.2007. 19:35)
  • kako je ova tema privukla mnoge komentare, očigledno je da je problem lakih droga indikator stanja cjelokupnog društva, konzervativizma i zaostalosti, a definitivno i atmosfere straha. Jer, što su drugo plakati HDZ-a sa natpisima DROGA, nego plašenje neupućenih, stvaranje panike i slike o lažnom utočištu čvrste ruke trenutno vladajućih. Na strahu od terorizma temelji se i vladavina Georga Busha juniora, a kakve je posljedice donijela ne može se niti sagledati. Očigledno će trebati još mnogo godina edukacije i prosvjećivanja kako bi se ovo društvo otreslo potrebe za totalitarnim sistemom i vladarom-ocem nacije, a da ne govorimo o Crkvi koja još jedino u Hrvatskoj ima status nedodirljive i paravladajuće institucije o kojoj se gotovo ne smije niti govoriti. (anarhija weekly 14.11.2007. 14:06)
  • Evo me opet!Ako netko još prati komentare.Šta kažete na oslobođenje generala Andabaka zbog nedostatka dokaza u trgovini 600 kg kokaina ? (stupidog 19.11.2007. 21:13)
  • :) BBVideo (Big Brother Video 30.03.2008. 04:54)
  • < listopad, 2007 >
    P U S Č P S N
    1 2 3 4 5 6 7
    8 9 10 11 12 13 14
    15 16 17 18 19 20 21
    22 23 24 25 26 27 28
    29 30 31        

    Listopad 2014 (1)
    Listopad 2011 (1)
    Svibanj 2010 (1)
    Siječanj 2010 (1)
    Travanj 2009 (2)
    Veljača 2009 (2)
    Prosinac 2008 (2)
    Studeni 2008 (4)
    Listopad 2008 (6)
    Rujan 2008 (2)
    Kolovoz 2008 (1)
    Svibanj 2008 (1)
    Travanj 2008 (4)
    Ožujak 2008 (3)
    Veljača 2008 (1)
    Siječanj 2008 (1)
    Prosinac 2007 (2)
    Studeni 2007 (7)
    Listopad 2007 (7)
    Rujan 2007 (3)
    Kolovoz 2007 (1)
    Srpanj 2007 (1)
    Lipanj 2007 (1)
    Svibanj 2007 (3)
    Veljača 2007 (1)
    Siječanj 2007 (2)
    Prosinac 2006 (2)
    Studeni 2006 (2)
    Listopad 2006 (1)
    Rujan 2006 (5)
    Srpanj 2006 (2)
    Lipanj 2006 (3)
    Svibanj 2006 (4)
    Travanj 2006 (1)
    Ožujak 2006 (4)
    Veljača 2006 (3)
    Siječanj 2006 (3)
    Prosinac 2005 (9)
    Studeni 2005 (5)
    Listopad 2005 (5)
    Rujan 2005 (4)
    Kolovoz 2005 (2)
    Srpanj 2005 (1)
    Lipanj 2005 (3)
    Svibanj 2005 (6)
    Travanj 2005 (5)
    Ožujak 2005 (12)
    Veljača 2005 (3)

    Komentari On/Off

    anarhijaweekly približava anarhiju realnom vremenu, političkom i ekonomskom okruženju u kojem se nalazimo. danas anarhisti u hrvatskoj nemaju rezultate. možda se trebaju prilagoditi vremenu...


    osnovna korekcija za 2011.:
    manje politike, više kulture i umjetnosti


    pollitika


    Anthony Bourdain:KUHAROVO PUTOVANJE
    Inflacija kuhara/ica celebrityja već mi je prije nekoliko godina izazivala neugodne mučnine u čeonom režnju, a sve koji su se uhvatili za dasku na valu kuharske slave subjektivno sam duboko omalovažavao i podcijenjivao asketskim zelenim i nedozrelim mišljenjima i rezonima.
    Promjenu iliti prosvijetljenje doživio sam ovoga ljeta na Hvaru, čitajući (a što preporučuje i najnoviji broj Playboja sa Aleksandrom Grdić na naslovnici) drugu knjigu proslavljenog Newyorškog kuhara Anthonyja Bourdaina "Cook's tour" ili u našem (Frakturinom) prijevodu - Kuharovo putovanje. Bourdain me privukao u knjižari kada sam letimičnim pročitavanjem nekolicine knjiga pokušao pazariti jeftino štivo za plažu, a kada sam nakon samo dva dana završio dvjestotinjak i nešto stranica, bio sam oduševljen ovim potpuno skuliranim, otvorenim i širokopogledno nastrojenim kuharom koji je svoju "potragu za savršenim jelom" iskoristio na najbolji mogući način pisajući vrhunski putopis niti malo sličan njegovim televizijskim uprizorenjima. Naime, čim sam pokušao kroz razgovore saznati jeli tko čuo za ovoga lika, shvatio sam da sam ja zapravo jedan od rijetikih koji nije (jer naravno ne brijem na kuharske emisije), a uglavnom su mi ljudi odgovarali da upravo prate njegov serijal na ovom ili onom programu kablovske televizije. Ne budi mi teško konzultirao sam youtube i odgledao nekolicinu emisija, a konkluzija je da je Bourdain ipak daleko bolji pisac nego celebrity i da su emisije negledljivo unakažene marketinško-dizajnersko-trendovskim elementima da mi se ponovno javila bol u već spomenutom čeonom režnju. Čak i sam Bourdain u nekoliko poglavlja kritički sagledava svoju filmsku ekipu koja ga prati i nevoljko opisuje kako ga prisiljavaju na ponavljanje već doživljenih emotivnih dionica njegovog puta, pa možemo zaključiti da je to onaj dio njegove ture koji zapravo odrađuje iz pragmatičnih razloga.
    Zaključno, Kuharovo putovanje vrhunski je putopis kojega kuhinja zapravo prožima i dodaje začin na Bourdainovo gledanje i divljenje, a njegova iskrenost i kritičnost daje nesagledivu ljepotu poglavljima koja opisuju Vijetnam i Kambodžu, zemljama koje su daleko od onoga što nam nabrijana emisija bilo kakovoga tipa može prikazati svojim maštovitim montažama i digitalnim intervencijama.
    knjigu je objavila Fraktura 2008. (trenutna cijena 139 kuna - na web-u 125,10)

    Robert Perišić:NAŠ ČOVJEK NA TERENU
    Neke mi knjige tako dobro sjednu da mi se plače od zadovoljstva. Radi se o tome da za čitanje imam vrlo malo vremena pa ga kradem od sna ili nekih fundamentalnijih aktivnosti što bi u slučaju da je knjiga nedajbože loša, znalo završavati mojim živčanim slomovima. Uglavnom, Robert Perišić postaje ovom knjigom moj omiljeni domicilni pisac (što Borivoja Radakovića spušta na drugo mjesto) i vraća mi pozitivan pogled na budućnost u širjem smislu. Perišić je, čini mi se, u pisanju potpuno iskren pun svijetlih i tamnih osobnih detalja, što čitatelju pruža nemjerljivo iskustvo iz druge ruke koje, upravo s toga što dolazi s domaćeg terena ima uvijek barem za nokat veću težinu nego bilo koja inozemna prozna “uspješnica”.
    Ogoljena i iskrena proza i ljubavni je roman Krešimira Pintarića, no kod njega se u posljednjem (U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo) upravo ta iskrenost osjećaja dovodi pod veliki upitnik (barem je ja tako shvaćam) pa je sam odnos i čitanje o tom vjerojatno neiskrenom odnosu mučno i dosadno. Perišić je tu čist poput malog djeteta. Možda su mu čakre pročišćene lakim drogama ili alkoholom, no ako je rezultat pozitivan, što bi amerikanci rekli u tom slučaju – cilj opravdava sredstvo. Perišić se kontinuirano šali na vlastiti račun ali ne podilazi jeftinim forama; u potrebnoj mjeri dotiče se i ostalih, čisto poradi ravnoteže, a radnja klizi poput unaprijed razrađenog scenarija za neholivudski filmski hit.
    Priča je vrlo suvremena (da ne ulazim u detalje), dakle, odmak je to od Ante Tomića i različitih muškaraca bez brkova – njih Perišić drži na pristojnoj udaljenosti (od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kilometara), pa će se vjerojatno svidjeti mladoj generaciji. Ostalo prepuštam budućim čitateljima...(knjigu objavio Profil 2007. - u Megastoreu istog je trenutno na 10%-tnom sniženju). Srdačan pozdrav!

    Malnar/Bebek: U potrazi za Staklenim gradom
    Već sama karizma autora garantira ponekad da ćete knjigu koju planirate pročitati teško uskladiti sa svakodnevnim ritmom događanja koji vas neminovno očekuje ako živite koliko toliko racionalan život današnjice. Ipak, ako se već, kao što sam sam nedavno napravio, odlučite za čitanje knjige, morate se pripremiti na njezin kontemplativno usporavajući utjecaj prema svemu onom što u životu trenutno obavljate, bilo da se radi o rutinskim odlascima na posao, obiteljskim obvezama ili poduzetničkim inicijativama.
    Željko Malnar definitivno nije novo lice niti ikakva nepoznanica (uvjetno rečeno), dok je za doktora Bornu Bebeka, redovitog profesora Ekonomskog faklteta u Zagrebu ipak čuo jedan uži krug ljudi i daleko je od medijske prepoznatljivosti prvospomenutoga autora. Knjiga koju su napisali nije nova, objavljena je prvi puta još sredinom osamdesetih, a prošlogodišnje Profilovo izdanje prilika je da se mnogi prisjete, a mnogi po prvi puta osjete, kakvo su epsko putovanje (čak ne moram niti reći ono – za ono doba) poduzela dva hrvatska entuzijasta, pustolova, istraživača i filozofa. Iako na našim prostorima još od braće Seljan ne nedostaje svjetskih putnika, istraživača, osvajača svjetskih vrhova i pustolova raznih kalibara, ipak je putovanje opisano u U potrazi za staklenim gradom donijelo inovaciju u samom smislu što se putovanje odvija paralelno – u fizičkoj i duhovnoj traci imaginarne (ili ne) autoceste.

    Malnar i Bebek krenuli su dakle starim Land roverom iz Zagreba prema Beogradu, nastavili prema Makedoniji, Grčkoj, Turskoj (podzemni gradovi Kapadokije) i dalje do prijateljskog Irana gdje su auto ukrcali na brod i nastavili jedriti prema Indoneziji. Nakon obilaska Bornea i Solomonskih otoka, proživljavanja (i preživljavanja) rituala silaženja plemenskih starješina u podzemni svijet, te konzumiranja svega što bi u današnjoj Hrvatskoj donijelo barem 5 godina zatvora, napustili su otočne države i brodom krenuli, čini mi se prvo na Tajlandski poluotok, a zatim dobar komad željeznicom preko Indije, Afganistana i Pakistana kako bi se najoptimalnijim putem približili Himalaji i pokušali pronaći bilo kakav trag mitskoga Staklenog grada. Susreti koje su na putu ostvarili vjerojatno su vrijedni zasebne knjige; neka od mjesta koja su obilazili također bi mogla napuniti zasebnu knjigu ili televizijsku emisiju, a iskustvo koje se ovakovim načinom putovanja stječe, vjerojatno se ne može usporediti niti sa kakovim teorijskim znanstvenim naprezanjem.

    Strahovi, sumnje, pitanja, dvojbe, čuđenja i racionaliziranja koja su na svom putu proživjeli i preživjeli ova dvojica naših sunarodnjaka, vrijedan su dokument kojega nikako nije naodmet imati u memoriji. Ako ništa drugo, vrhunska su recentna osnovica za slične poduhvate koje možemo promatrati posljednjih nekoliko godina, ali svakako su odlično štivo i za one koji samo žele štivo sa mirisom avanture, egzotike, nepreglednim nizom cesta, pomorskih ruta i željezničkih postaja središnje Indije.


    boris veličan: MENI JE SVAKI DAN NEDJELJA
    Kao jedan od načina zaobilaženja frustracija proizvedenih postojanjem države i njezinih institucija preporučio bih životnu filozofiju mladog Borisa Veličana. Kako subjektivno uvijek uživam u proizvodima koji odudaraju od svakodnevice i jednoličnosti, tako i ovu njegovu knjigu trenutno smatram najboljim komadom pisane riječi protekle godine. Međutim, kako je riječ o putopisu, ipak se djelomično ograđujem od definicije književnosti, a njegovo zapisano putovanje pješice od Petrograda do Pariza moglo bi se prije smatrati idejom (da ne koristim trendovsku poštapalicu – projekt). Veličan naime, inspiriran putovanjima poznatih hrvatskih pustolova (da, ima ih još osim Ante Gotovine), braćom Seljan, koji su početkom 20. stoljeća proputovali dobar dio planete, odlučuje slijediti dio njihove europske trase i tako kreće na putovanje dugo preko 2,5 tisuće kilometara, s ruksakom na leđima, neizvjesnošću pred sobom i ženom u Zagrebu. Putopis je poseban jer zaobilazi tradicionalne točke modernih površno-turističko-vodičkih ekspedicija i «aranžmana», a njegove rute često su prepletene stanovima (ne stavovima, baš stanovima) najrazličitijih ljudi, fizičkim sukobima, mafijaškim susretima, socijalnim elementima (posebno na početku putovanja), te obveznim vremensko-klimatskim elementima poput promočenog šatora i mokre vreće za spavanje. Veličan pragmatično donosi svom izdavaču (Algoritam) tekst u kojem namjerno ostavlja opise svojih masturbiranja pod šatorom, pijančevanja, uličnih tučnjava i ilegalnih prelazaka granice, znajući kako je jedino otvorenost i ogoljenost način da ga spomenuti izdavač uspješno lansira u sferu financijske isplativosti izdanja. Knjiga je bogata fotografijama ljudi i mjesta, pa je dokumentaristička zadaća upotpunjena. Veličan ne obilazi muzeje, galerije i općenito – mjesta koja obilaze svi drugi. On je često na rubovima (u fizičkom i socijalnom smislu) gradova i njihovih stanovnika, pa je ovo svakako prilog cjelovitom pogledu na ovaj dio kontinenta.
    Super je Blogomobil, no nekakav generacijski odmak mora postojati. Veličan je dakle, bliže Kerouacu, nego Kemalu, i bliže 20-30-togodišnjaku nego 50-60-togodišnjaku. Bliže je i anarhiji nego državi, alternativnom pogledu na život, a opet održivom i uspješnom u mnogočemu. Tko se ne slaže, Lana Biondić i Uršula Tolj u svakoj su boljoj knjižari...
    algoritam, 2005.



    željko malnar: FILOZOFIJA REPUBLIKE PEŠČENICE
    Filozofija Republike Peščenice Željka Malnara, knjiga objavljena prošle godine, jedan je od najboljih primjera kako anarhističke ideje mogu u realnom vremenu egzistirati, ne samo na papiru - kako se to nažalost vrlo često jedino događa, već u okruženju postojeće "države", a da pri tome nikome od organa prisile formalne "države" ne pada na pamet promatrati istu u kontekstu bilo kakove opasnosti za postojeći poredak. Ne bi knjiga sama po sebi imala bilo kakav utjecaj, no ona je samo preslik realnosti koju je poznati autor stvarao posljednjih deset ili petnaest godina, podilazeći sistemu upravo toliko da bi ga minutu kasnije mogao ismijavati i svoditi na razinu lakrdije, što on u velikom dijelu svoje egzistencije zapravo i jest. Real-anarhizam, po uzoru na real-socijalizam koji sam spomenuo u definiciji bloga, prvi sam put u potpunosti prepoznao u ovom uratku. Smatrati Malnarov egzibicionistički pristup televiziji i medijima marketinškim trikom ili osvajanjem slobodne "tržišne niše" potpuno je besmisleno kada se čita ovaj, čas redak ozbiljne filozofske refleksije, čas redak prizemljenja s osvrtom na tekuće aktivnosti Ševe, Anđe ili Cezara. Tek uviđanje stvarnog autorovog poznavanja teorije filozofije, aktualnih aktera domaće političke stvarnosti posljednjih desetljeća i poznavanja mnogih geografskih specifičnosti zemalja u okruženju (pa i šire), privlači i fokusira čitatelja uvlačeći ga u preispitivanje sustava, države, moralnih normi, demokracije i kompletnog okruženja razine države. Autorovu kompetentnost pojačava pogovor iz pera Jure Zovka, doktora filozofije sa Hrvatskih studija, jednog od najvećih poznavatelja grčke klasične filozofije na ovim prostorima. "Moje je neznanje izvor moga znanja, a time i izvor moje radosti" kaže Malnar. Sokratovsko tzv. ironijsko neznanje koristi kako bi razotkrio sofističku hohštaplersku napuhanost tijekom intervjua sa brojnim napuhanim i umišljenim ministrima, oporbenim političarima, tajkunima, razvikanim pop-zvijezdama...
    birotisak, zagreb, 2004.




    frederic beigbeder: WINDOWS ON THE WORLD
    nakon markentiško subverzivnog prvijenca 129,90, u kojem autor dolazi iz glavnog živca, tj. iz same elite francuske marketinške djelatnosti, stigao nam je i drugi uradak, koji možda za ovaj blog nema toliko značenje kao što bi imao 129,90, ali elemenata naprednih ideja ima i ovdje. osnovna priča pokušaj je da se popuni medijska praznina oko događaja u američkim twin towersima tijekom 11.09., a gdje je izbjegnuto davanje ljudskosti cijelom događaju i gdje su cenzurirani mediji izvještavali o golim činjenicama u brojci i slovu.
    prolazeći kroz konkretnu priču autora koji sa svojim sinovima osobno proživljava teroristički napad, knjiga nam dočarava moguće scenarije koji su se odvijali u tornjevima. europi koja ne pokazuje veliko razumijevanje današnje amerike (pogotovo ne američke politike), možda je dobro pročitati knjigu koja nastoji približiti psihološki doživljaj koji su amerikanci imali prilike konzumirati u konkretnom trenutku i mjesecima nakon njega. beigbeder zapravo (zaboravio sam zapravo u kojoj od dvije posljednje knjige) i sam objašnjava kako je rastući europski antagonizam prema amerikancima u njemu razvio potrebu suosjećanja sa amerikancima i navodi sve za njega pozitivne društvene i kulturne vrijednosti nastale u SAD-u tijekom 20. stoljeća (bob dylan, jack kerouac...). osobna konačna presuda nadovezuje se na prvu rečenicu mog teksta, a to je kako je 129,90 bolja knjiga i preporučujem onima koje zanimaju windows on the world, neka prije nje pročitaju prvijenac.





    UDARAC DRITO


    zašto djeca gladuju
    zašto ljudi umiru
    kome treba nacija
    sistem, demokracija

    udarac drito
    vraćamo mi


    ti što kroje pravdu
    svi lažu i kradu
    misle samo na sebe
    a narod ko jebe

    žrtve u sistemu
    kamo god da krenu
    palica policije
    zadaje im udarce

    fotelje se množe
    od narodne kože
    živjet ćemo ti i ja
    kad pobijedi anarhija

    ANTITUDE

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraže blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica