MonoperajAnka




Blog.hr




MonoperajAnka Home
U nedostatku vremena za češljanje po listama, otkrila sam uglavnom one blogere koji mi se sami jave, tj. ostave komentar ... neki su stalno tu, a ima i stalno novih.
Dobro mi došli svi!





MonoperajAnka E-Mail
... nemam nekih opakih ambicija, jednostavno ću neke svoje misli podijeliti s nekim koga zanima ...

MALI RJEČNIK MonoperajAnke Jr.
Tommimiđeri = Tom & Jerry
Ivaj = Ivan
pukovati = kupovati
pukaonica = kupaonica
mačuju se = mačevaju se
ja ti budem velila = ja ću ti reći
pirureta = pirueta
klopovac = poklopac
prokolica = trokolica
tobonak = tobogan
pikava voda = Jamnička
gimagama = kišobran
peblete = tablete
Dućanice = Kućanice
ustrujila = uključila u struju
mamino, menino = mamino, moje
goluf = kolut (npr. naprijed)
kotumenti = dokumenti
dindon = muški spolni organ
Šuma stribovora = Šuma striborova
gabelica = vilica
špikote = piškote
kadevade = Badewanne tj. kada
štajnčić = kamenčić
karotica = mrkvica
murmelica = pikulica
izaime = prezime
Zejuitenvize = Jesuitenwiese (u Prateru)
odbliži me = odmakni me od stola
pupica = lutkica
mrveno = jako malo, sitno
olovo soko = oko sokolovo
grudnik = rudnik
grčka meteorologija = grčka mitologija
mrv = crv


Pregled tekstova
Metastaze društva
Ženska samosvijest
Domoljubni odgoj ne poznaje granice
Dnevnik propadanja ili navodnog rasta?
Gibonni u Beču
Caru carevo, Bogu Božje
Politika i glazba...
Emancipacija na balkanski...
Pozivnica...
Uoči rođendana
Austrijski "Ples sa zvijezdama" – uživo
Damir Stojić kod Stankovića
Domovinski čušpajz
"Stare kosti...
"Zajedničko slavlje mira"
Ne-zaustavljeni glas
Natjecanja i nagrade
Političari – zabranjeni ljudi
Desetljeće bračne sreće
Krenuli smo u školu...
Tko je naš bližnji na godišnjem odmoru?
Ribarenje i ribarsko prigovaranje 2010.
Winxice protiv Starwarsa
Pale sam na svijetu
Varšavska-intuitivno
Majko moja!
Ona lebdi...
"Kad si već na nogama...
Što (mi) znači nositi križ?
Zašto me (između ostalog) nema
Rođendansko kazalište lutaka
Zbogom Speedy
Kršćanska načela po farizejima
Tko mljacka barke?
Tata je osvojio bokal!
Naš prvi Flohmarkt
Ljetni ljubić
Odmor nakon godišnjeg odmora
Majčin Dan
Školovanja, titule i sl.
Batina je iz Raja izašla - 2. dio
Batina je iz Raja izašla
Linzer Torte
Mir na Zemlji - On s Marsa
Sveti Nikola je bio Turčin!
Imamo gramofon!
Dobri duh Casper
Oliver u Konzerthaus-u... ili o perspektivi
Meditacija o Svjetskom danu hrane...
Kad igračke ožive
Tko je Antonija Balek?-O efektu medalje
Jesu li Podravci škrti?
Tour de Podravina
Novaljski trijatar-2.godina
Sjećanja (po moru)
Ludi provodi, morski...
Mediteranski (ne)red
Odmor nakon godišnjeg odmora
Zasluženi odmor
Nogometno ludilo...
Maratonka
Tko ima bolje luđake?
Rattatouile
Majstor u kući
Tko je ovdje lud?
Predrođendansko ludilo
"Pjesma" umjesto posta
(Ne)privlačnost križa
(Ne)slavlja razna...
Rođendanske čestitke djevojčici
Znate li vi tko sam ja? Pa, taj i taj...
Poziv na građansku bunu!
Filozofija života za štednjakom
Dragi Lastane!
Zaboravljeni Božić
Plivam!
Na čemu si ti?
Tko su naši junaci?
Prelaženje granica... ili "Kad će braco?"
Anđeli koji se smiju
Kad domaja krvari
Papa, kineska haljina i pumpa-dućan
"Sve što vam treba je ljubav...
Nesreća dolazi tri puta zaredom
Novaljski trijatar
Servis na moru
Morski pozdravi
Selidba...
Kada reći zbogom?
Počelo je...
Oluja svih oluja...
Izgubljeno-nađeno
Priča sa zadanim riječima
Reci mi nježno, nježnije...
Hvala gospodine Miliću..._______(Xportal)
Poziv za gospodina Mandića_____(Xportal)
Blogo-rođendanska promišljanja
Integracija u tijeku
Bazeni i čevapi
Zbogom Supekovom humanizmu _(Xportal)
Noćna mora - antiDora
Noćna mora - antiDora _________(Xportal)
Prve tri su najvažnije...
"Pustite malene k meni"
Falco - austrijski pjesnik
Falco kao pjesnik ______________(Xportal)
Gavran ili svraka, oprost i dr...
Ljemetija
Sretna 2007!
Božić bez Ane... Uskrs bez Irene
Jaje od guske
Čini li uspjeh smisao?___________(Xportal)
Beču Mozart-Zagrebu narodnjaci(Xportal)
Ispovijed
Tko se boji Sv.Nikole... ________(Xportal)
"Pošten - j...n"
Pioniri maleni _________________(Xportal)
Austro- Ugarska birokracija ____(Xportal)
Prevareni i poniženi ... ________(Xportal)
Kapitalizam u obrazovanju
Licht in der Laterne,
Mali ovisnici
O mrtvima sve najbolje
Akumuliranje cinjenica...
Lange Nacht der Museen - 2.put
Majčinstvo i karijera
Dogodilo se...
Vienna World Records Day 2006
Djevojčicin čušpajz
Jesen u mom gradu
Dobro i loše
Kulturološko - bračne razlike
Madžarski turizam
Nije u šoldima sve...
Pjesma povratnice (umjesto posta)
Bye, bye mašem svima ...
Društvo znanja ili SF
Gastiči, dotepenci i dr.
Nogometna histerija
Vjerski turizam na austrijski način
Evo banke cigane moj...
Uskrs na groblju
Upoznajte Krešu!
Rođendanska antidepra
Kako sam postala izdajnica?
Hvala Blogu...
Beč - veliki pseći WC
Profesionalnost i podobnost
"Teta, darf ich bombe?"
Zločin i kazna
A i tata ima dvojku...
Dvije su mi godine tek ili već
Ljubav
Austrijski impresionizam
Umijeće (blogerskog) putovanja
Kondore...javi se
Griessknödel mit Zwetschkenröster
Novi život vrtićki
I skuhali su nam...
Što nam kuhaju Sv.Nikola i Djed Mraz
Slučaj Duje ili dvostruka mjerila
Aquashow 2005
Bečki sportski festival 2005.
Glorija - iza kulisa
Imam koncept
Nedjeljne misli
Sretno dijete
Privatni i javni govor
Očinstvo
Gotovani, na gotov´s!
Ružno pače
Petoljetka
Tata, kupi mi auto
Ni o čemu...
Bolest...
Ribarenje i ribarsko prigovaranje
Pakiranje
Stari morski vuk
Planska gradnja
Morski doživljaji MonoperajAnke
Pepe-pljuga
Vratija se Šime...
Sitne duše slovenske
Odoh ja...
Predizborne jagode
Rušitelji tabua-bečki hedonizam
Eurosong
Priča iz Hrvatske
Kraj svijeta?
Praznik sporta
Crvenkapica i ostale bajke...
Niš' ne kužim,ali imamo Papu
Kupujmo hrvatsko!
"Budeš ti vidjela"
Sretan mi rođendan
Ivan Pavao II - trag u vremenu
Sanjala sam Uskrs
Vratila sam se...
Proljetna generalka
Stiglo je proljeće!
Dan drugi...
Igranje sa Suncem,dijeta...
Čestitka za Mr. Perfect-a
Sretan Dan žena!
Čovik je čovik, a pas je pas
Iskustvo
Ajd' baš da probam...
Čega ćete se odreći u Korizmi?
Sportski vikend...pobjede i porazi
Što sve žene rade za dva jaja
Mali vodič kroz Beč
Teletubbiesi
Prosvijetlite me...
SPP - još nije gotovo
...i Nova godina
Sretan Božić
Čola je zakon
Na svijetu postoji jedno carstvo
Kaj vi ljudi nemate pametnijeg posla?
Advent u Beču
Najbolje hrenofke i Hašekov Švejk
Hrvatska je jedna vrlo katolička...
U zdravom tijelu zdrav duh!
Take the money and run
Sretan rođendan!
Dragi i drage moje...
Informiraj me o svemu
Tražili ste, gledajte!
Sjećanje na Irenu
Rubens iz dječjih kolica
Gdje je mladost nestala?
Zmazanoća je in
Smeće
Lange Nacht der Museen
Barbarella
Pasija-1.dio
Vau, postala sam "almost"cool
Tim bildingi i ostala menađerska...
Nemam kaj za dodati...
Esterajhersko (ne)znanje
Sir i vrhnje...u ulici jorgovana
Dolje monopolisti!
Meteoropatija
Umtausch, bitte!
Kaj su to neke feministice na Blogu?
Hoćemo li plaćati blog?
Susjeda i ostale ženice
Hrvatski lopovi
Ima još nešto...
Što je meni blog?
Terorizam je došao...
Zakaj ja ne volim ponedelek...
Bravo dečki!
Novalja mog djetinjstva
Sportski novinari
Šuvarova generacija
Cool, happy iliti hepi, sex...
Naplatne kucice,granice
Ne dam se u auto
Vatreno u Europu
Biti mama

CreativeCommonsLicense
Creative Commons License

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom:
- Imenovanje
- Nekomercijalno
- Bez prerada

< rujan, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

30.09.2004., četvrtak

Nemam kaj za dodati...

možda nije rječnik koji bih ja koristila, ali poruka je vrlo jasna i realna s obzirom na situaciju, pa najbolje da sami pročitate Gdje je savjest nestala?.
A što se tiče Nacionala, poznato je da g. Pukanić koristi razne događaje kako bi povećao tiražu svog lista, što u biti i nije (na žalost) nešto izvan okvira novinarstva. Smeta me posebno kad se takvi potezi žele prikazati u duhu moralnog ozračja i u službi obaviještenosti nacije, pravo na informaciju itd ...

Evo dolje i jedne moje prepiske s g. Pukanićem koja čini mi se to i dokazuje :
-----Original Message-----
From: MonoperajAnka
To: nacional
Subject: Reakcija citatelja

Postovani,
Mozda ce nekoga iz vase redakcije zanimati odjek citave buke oko Kostelica koja se, zahvaljujuci nekim hrvatskim novinarima, prosirila i u Austriji.
Jucer sam u besplatnom izdanju beckih novina koje se distribuiraju u podzemnoj zeljeznici procitala kako su Kostelici poznati ne samo po izvrsnim sportskim rezultatima, vec kao i gorljivi zagovornici nacionalsocijalizma o kojem se Ivica Kostelic izjasnio kao o jednom "zdravom sistemu" pa je tom izjavom i sam stao uz bok Hitleru.
Buduci da zivim u Austriji, da sam radila u Hrvatskoj novinarski posao i da se bavim aktivno sportom i nastupam za jedan becki klub, mislim da mogu dati par osvrta.
Prvo, sportski, a i drugi novinari U Hrvatskoj o sportu uglavnom pisu nemajuci uglvnom nikakva iskustva o tome sto znaci biti sportas, ali im se "izvjesca" uglavnom svode na osobna zapazanja i komentiranja bez pravog razumijevanja, ali s mnostvom nacionalno-budnickih emocija. Pa otuda izvire hrpa gluposti izrecenih u ime nasih vrhunskih sportasa i tome kako bi oni trebali ovo i ono i kako sada bas misle nesto sto je novinar uspio dokuciti iz njihovih pogleda, pa se valjda tako stvara dojam o nevjerojatnoj bliskosti novinara i sportasa. Sportska vijest ostaje u drugom planu, ali zato doznajemo sve o obitelji sportasa, porijeklu, navikama izvan terena, zacinjeno blesavim recenicama "novinara" koje obicno pocinju...Bas mi je jucer Ante rekao...ili Cuo sam se neki dan s Mirnom Jukic...
Drugo, Austrijanci i austrijski novinari su puni razumijevanja prema svojim sportasima, konkretno skijasima, iako ih zenska reprezentacija uredno (osim Renate Gotschel) vec drugu sezonu ostavlja kratkih rukava. Ne treba ni spominjati koliko ulazu u skijanje i koju logistku imaju, njihove skijasice imaju ulice nazvane po njima(Dorfmeister), a Herman Maier je glavna tema vec danima, jer se nakon godinu i pol vratio treninzima i poceo nastupati. Ne komentiraju se njegovi rezultati, koji su za sada novinarski nezanimljivi, vec se izvjestava o njegovom povratku, bez obzira kakav ce biti njegov ishod .
I, na kraju, ono sto me najvise smeta je nevjerojatna zelja da se pod svaku cijenu senzacionalisticki pristupi nekim izjavama. Preslusala sam vas zvucni zapis s dijelom iz intervjua Ivice Kostelica i bez zelje da se stavljam u bilo kakvu obranu bilo koga, ne mogu vjerovati kolika je ogranicenost i pretencioznost za izvlacenjem misli iz konteksta, prisutna kod vase novinarke. Koliko sam ja cula, Ivica Kostelic je izjavio za oba sistema (komunizam i nacionalsocijalizam) da su totalitarni i nije davao nikakve ocjene u tom smislu. Govorio je o ustroju i organizaciji, sto ne mora podrazumijevati nuzno i dobar krajnji ishod, pa je u tom smislu spomenuo i holokaust kao jednu od bolesnih ideja.
Tu se opet vracam na vezu sportasa i novinara. Nitko od novinara tko nije probao prakticirati aktivnije neki sport, ne moze razumijeti izjavu jednog vrhunskog sportasa da je "spreman kao njemacki vojnik". Ja sam ju shvatila samo kao opis vrhunske forme, a nisam se dalje zamarala analizom nekih "skrivenih znacenja" te izjave, jer ona ne podrazumijeva nikakvu valorizaciju jednog sistema, ideja, svjetonazora i sl. Osim nekome tko se ne zeli baviti psiholoskim razumijevanjem sportskog, vec politickog razglabanja. To je jedna slika i ne vidim zasto u svemu uvijek treba traziti zlo i kopati po njemu.
Nemamo puno skijasa i stranci ce jedva docekati da ih se moze diskreditirati, na bilo koji nacin. Naravno, to cemo kao i uvijek napraviti sami. Slicno kao i s Mirnom Jukic koju su nakon nemogucih uvjeta u Hrvatskoj Austrijanci prihvatili, dok jos nije imala nikakve rezultate. A u Hrvatskoj je sve naopacke. Prvo se moras dokazati da bi te kod kuce prihvatili, a na kraju i odbacili. I onda je jako cudno sto nam sportasi odlaze u druge zemlje i izjave o neplacanju poreza u Hrvatskoj. Pa, zasto i bi? Svatko tko uspije nesto napraviti u Hrvatskoj u sportu, uspio je to sam, bez obzira na kasnija svojatanja.
Pozdravljam vas uz zelju da se u hrvatskom drustvu, a posebice novinarstvu, pocne izvjestavati i davati konstruktivne kritike tamo gdje su potrebne, a ne izmisljati teme tamo gdje ih nema.

----- Original Message -----
From: Ivo Pukanić
To: 'MonoperajAnka'
Subject: RE: Reakcija citatelja

Postovana,

cijenim ove vase pismo kao konstruktivno. N, ne slazem se s njime. Mislimd aje ono sto je izrekao Ivica Kostelic i njegov otac Ante, daleko iznad onog sto jedan sportas moze i smije reci. Ne samo sportas vec i svaka javna licnost. Zasto se Kostelic nije usporedio s saveznickim trupama koje su se iskrcale u Normandiji ili ruskim trupama koje su krenule u protunapad proti Hitlera? Ili s savezničkim trupama u Africi koje su potjerale generala Romela? A nejgov opis bitke nad Londonom? O cemu mi pricamo? Sto bi se dogodilo da je neki njemacki ili austrijski sportas usporedio svoju fizicku i sportsku spremu s spremom Wermacht divizija kad su krenule na Rusiju? Ili sto bi se dogodilo da je nekto od njih rekao da je Nacizam bio dobar za ambiciozne ljude: Draga gospodo, pa gdje vi zivite? Ne mogu vas razumijeti. No, mozda ej moj sistem moralnih, etickih i politicko-povijesnih vrijednosti iskrivljen. Mozda smo zaista pogrijesili, sto vise nismo htjeli prekrivati oci slusajuci toliku kolicinu gluposti muskih clanova obitelji Kostelic. No, zapamtite oni nisu anonimna obitelj. Mali je ivica sportki idol nacije a stariji Ante je trener reprezentacije. I to Hrvatske države, koja je upravo na antifasizmu stekla svoju nezavisnost. A njihova fscinacija nacizmom i fasizmom, Hrvatsku bi odvela tamo gdje nas je dovela i pod Antom Pavelicem

Pozdrav,

Ivo Pukanic

-----Original Message-----
From: MonoperajAnka
To: ivo pukanic
Subject: Re: Reakcija citatelja

Postovani gospodine Pukanicu,
hvala na brzom odgovoru i Vasem videnju stvari. Ocito je da ne razgovaramo o istim stvarima, pa nema smisla upustati se u daljnja razglabanja o vrsti usporedbe koja bi po Vama bila primjerenija iz tudih usta.
Jedina bitna stvar po meni je u ovoj citavoj prici je novinarsko izvjestavanje, a ne sprega politike sporta i kojecega. Moje misljenje je da se tu radi i o urednicko-menadzerskim kalkulacijama. Evo i vrlo jednostavnog dokaza. Ako sve te izjave Ivice Kostelica smatrate nemoralno nedopustivima onda stvarno ne razumijem taj "novinarski poriv" za neobjavljivanjem tih izjava onda kada su izrecene prije osam mjeseci, a uz koje ste sada dali objasnjenje da tada nisu bile primjerene za zabavnu vrstu teksta i kako pise na Nacionalovoj stranici: " Taj dio razgovora nije tada objavljen jer takva politička razmatranja nisu primjerena za zabavni prilog Nacionala, a osim toga uredništvo je procijenilo da je možda riječ o prolaznom, mladenačkom ekscesu Ivice Kostelića zbog kojega ga ne treba javno prozivati". Ali sada kada su se stvari s Kostelicima promijenile, doslo je vrijeme kada se mogu iz bunkera pridodati novinarski prastare izjave i to sada u svrhu "dosljednog izvjestavanja i upotpunjavanja slike o necijim svjetonazorima". Vasa milost i simpatije prema mladenackoj naglosti Kostelica odjednom je popustila...Nije je trebalo ni biti, jer to onda vise nije novinarstvo. Ili izvjestavajte sve ili nista, ovako ste sami sebi skocili u usta s tim nespretnim pravdanjem o neobjavljivanju onda kada je trebalo, ako smatrate da je trebalo. Zar jedne te iste izjave u osam mjeseci nemaju istu tezinu za objaviti bez obzira na okolnosti? Ja uvijek kao citatelj volim procitati istinu, bez obzira kakva bila. Ovako vidim da netko za mene odlucuje sto cu i kada cuti, a i u kojem kontekstu. To ne trebam, jer imam svoju glavu i dovoljno znanja da sama procijenim neciju izjavu.
Vjerujem da i Vase namjere kao urednika idu u tom pravcu, bez obzira na tezinu distanciranja od svakodnevne politike koja je u Hrvatskoj prisutna u svim segmentima, pa ocito i u sportu. Na zalost nekada ni najbolje namjere ne vode do istine. Nadam se da cete u Vi u svojima uspjeti i bit cu zadovoljna ako barem razmislite o novinarskoj dosljednosti i odvajanju izjava od komentara (osim u posebnoj formi komentara), jer svi se mi ponekad trebamo podsjetiti zasto nesto radimo i sto zelimo.
Puno uspjeha

----- Original Message -----
From: Ivo Pukanić
To: 'MonoperajAnka'
Subject: RE: Reakcija citatelja

Postovana gospodjo,

prije osam mjeseci nismo objavili kao sto vam pise i u tekstu, jer smo se prvi puta susreli s takvom izjavom Ivice Kostelica. To je za nas bila novost i smatrali smo da jedna tavka neprimjerena izjava je zaista samo neproimišljeni eksces jednog mladog čovjeka. Smatrali smo da on tako ne misli, te smo odlucili da to ne objavimo kako mu ne bi nastetili zbog nepromisljene izjave. No, kada se to ponovilo nakon osam mjeseci, shvatili smo da ono nije bila nepromisljena izjava jednog mladica vec nacin razmisljanja i njega i nejgova oca. Vise nismo imali nikakvo moralno, eticko ili profesionalno pravo to presutjeti. Ivica i Ante su nas svojim potezima prisilili na objavljivanje. A znao sam da cemo najvise mi stradati zato jer Hrvatsi su narod koji po svemu sudeci ne voli cuti istinu.Ako je ona ruzna, naravno.

Ivo Pukanic

- 15:44 - Komentiraj (9) - Isprintaj - #

28.09.2004., utorak

Esterajhersko (ne)znanje

Daklem, stvarno se ne mogu načuditi tome kako Esterajheri nemaju pojma o svome jeziku (i rodu) i općoj kulturi (hm, ne znam gdje bi se to još moglo naučiti u vrijeme specijaliziranih znanja, ali dobro).
Jučer je njihov bivši skijaš i nacionalna zvijezda Armin Assinger postavio u Milijunašu kvalifikacijsko pitanje za dolazak na stolicu. Stvarno se ne mogu točno sjetiti pitanja, ali dobro znam da se radilo o razmještenim vrstama riječi koje je trebalo posložiti po redoslijedu označenom sa subjekt, predikat, objekt u akuzativu i zamjenica ... a rečenica je otprilike glasila: "Mi smo vama donijeli ribu". I ja to poslažem za 5-6 sekundi pred telkom u bolovima od nekog prokletog prirodnog soka od cikle iz DM-a, hraneći djevojčicu i čekam...
Pojavi se ploča s rezultatima i mislim si, ajde da vidim jesam li brža ili sporija od geborene šprehera ... a kad ono ... ne da sam brža nego NITKO nije niti pokušao odgovoriti, nitko nije znao od deset kandidata ... Svi se ponosno smješkaju, kao ono, eto nitko ne zna, pa je onda to fora, Arminu lagano neugodnjak, pa promrmlja nešto u stilu da vjerojatno to ipak ljudi znaju samo ne pod tim nazivima (???) i pod pritiskom (???).
Eto, samo još jedan detalj općeg obrazovanja bivših nam vladara...očito takvo znanje nije presudno za "bolji život" nacije. Ali to nije ništa novo. Obično su nam Ameri tu na piku, ali eto, ima još takvih primjera. Najsmješnije mi je bilo kad je Michael Moore (na stranu što inače mislim o njemu) za svog posjeta Beču opisivao svoje sunarodnjake kao hrpu neobrazovanih bedaka koji pojma nemaju gdje je Austrija. Rekla bi moja frendica (Imoćanka): " A jesi našo crkvu di ćeš Boga molit"). I stvarno koliki broj esterajhera zna gdje su im bliži i dalji susjedi? To je očito neka fama bivše Monarhije i europske kulture i nasljeđa, ali malo toga oni znaju o tome. Samo ono što im služi da bi dobro tržili pod kapom kulture. Naravno, krug intelektualaca je tu izuzet i Beč je definitivno ko što oni vole reći nešto drugo (Wien ist anders). Ali ono što nazivamo prosječnim građaninom ovdje je osoba definitivno manjkavog obrazovanja, polupismena i prilično neinformirana.
Možda su neasocijativnot i germanska ograničenost i dovele do poznatog reda i preciznosti kao prepoznatljive karakteristike tog podneblja. Daklem, narode, manje pametnjakovića koji uvijek sve najbolje znaju, pa nek svatko radi samo onaj mali dio koji donekle zna, ne petlja se u sve i svašta i eto recepta za red i funkcioniranje u državi...
Teško, teško, naročito u zemlji gdje se u većini krajeva već rađaju s "malom maturom".
- 15:27 - Komentiraj (2) - Isprintaj - #

26.09.2004., nedjelja

Sir i vrhnje... u ulici jorgovana

Nedjelja, radio Sljeme i emisija o tradiciji kupovine svježeg kravljeg sira u domaji. E, to je nešto što mi stvarno fali ovdje u alpskoj zemlji gdje bi čovjek očekivao da tog ima na bacanje. A u dućanima možete naći samo nešto što se zove "svježi sir za kuhanje" i nema veze sa gore spomenutim. Na placu se ponekad može naletiti na nešto slično. Nije da se ne može organizirati, pa je frendica nakon posjete Alpama ovo ljeto uzela br. tel jednog seljaka koji bi za nekolio obitelji dofuravao (valjda na skijama) namirnice sa sela u esterajhersku metropolu.
Ali do realizacije na popisu namirnica iz domaje (Cedevita, Čokolino, Bajadera, Jamnička, Gavrilovička - nije reklama za firme, al nek se zna- jaja i povrća sa sela) nalazi se i svježi kravlji sir. Čak mi je i onaj industrijski iz dućana mraaak.
Eh, hrana je nešto što mi nedostaje ovdje. I nije to samo hrana, to su mirisi djetinjstva, moji doma okupljeni oko stola i sve ostalo što to nosi.
Ma, nisam već neko vrijeme bila u zavičaju, pa mi to nedostaje. Znam dobro da mi je popis prednosti života ovdje puno duži nego što je bio u domaji, ali i takav mršav me povremeno nostalgično zaskoči. I u pravilu mi nakon par dana u domaji, susreta sa mojim najdražima, kaosa i ludnice posvuda, bude sasvim dosta da skužim kako se više ne mogu prilagoditi tom opako nezdravom ambijentu.
Možda je kad se čovjek malo udalji i slika prošlosti nekako idealizirana, pa kad dođeš u sadašnjost skužiš da to više nije onaj tvoj grad...pa to sve bude malo pojačano, nemam pojma.
A kad mi puste još na radiju pjesmu iz mog djetinjstva "Ulica Jorgovana" pukne me totalno...
Ali danas je nedjelja, pa je dozvoljeno malo nostalgije...Savršeni je pripremio pravi domajski ručak, gomilica se uskoro pridiže , skupljamo se oko stola, a ja pjevušim..

Plaaavi veo
zlatna žiiiica
nježan vjetaaaar
mnogo ptiiiica.
Raspukla se svaka granaa
nad ulicom jorgovanaaa.

Odsjaj jutra
rosa bliiiista
cvijeeeet do cvijetaaaa
list do listaaaaa.
Pčela sanja bijeli vijenac
dubok kao gorski zdenac.

Jednaaa klupaaa tiha lukaaa
tvoje usne moja rukaaaa
opet bukti ona vatra
zgasla davno ispod hrastaaaaaaaa.

Goooori zemlja goooori kamen
suuuunce ugljen neeebo plamen.
To u sjenci lome krila
zaljuuubljeeena dva leptira....

- 13:30 - Komentiraj (6) - Isprintaj - #

24.09.2004., petak

Dolje monopolisti!

Bravo Dalmatinci, ova akcija o bojkotiranju HTeja (ili kako se već zove) je odlicna i podržavam ju. Rijetko viđen bezobrazluk s tim zaokruživanjem impulsa na jednu minutu i s pretplatom od 60 kuna zbog "naknade za spremnost telekomunikacijskog sustava", kako ovu stavku definiraju u HT-u .
Moram samo mami objasniti da pozivi u nuždi ne obuhvaćaju davanje recepata, razglabanje o političkim događajima i sl. preko telefonske žice.
Ne mrem duže razglabati tu temu, pa samo naprijed, nadam se da će se i ostale udruge pridružiti.

- 13:18 - Komentiraj (4) - Isprintaj - #

20.09.2004., ponedjeljak

Meteoropatija

je nešto za što sam ne tako davno prvi puta čula. Daklem, navodno postoje ljudi koji pate ovisno o vremenskim (ne)prilikama a koje utječu na njihov, tlak, srce, kosti i sl...
I onda nakon prognoze vremena na nekim tv i radio postajama možete čuti kako ćete se osjećati sutra, hoćete li biti dobro ili loše raspoloženi.
Pa se onda fino možete već dan prije ufurati u film bedare ili euforije, a ako vam to ne uspije imate vremena još drugi dan svoje raspoloženje pripisati cikloni ili nekom drugom meteorološkom čudu.
Nije da ne vjerujem kako i vrijeme utječe na ljude, ali ne kužim zašto ljude treba filati tim informacijama i sugestijama, poznato je da je naša vrsta sklona tome da se pronalaze razni razlozi, a manje se bavi otklanjanjem istih.
I još mogu skužit ona neka upozorenja kada su velike vrućine, pa ona za alergičere (iako su i alergije u svom korijenu vjerojatno psihosomatska pojava - no dobro, kad su tu treba se čuvati), ali ono tipa: "Većina ljudi će se osjećati umorno, bla, bla..." mislim stvarno, daj mi još malo informacija o tome kak ću se, ili bi se trebala osjećati.
A to je postalo jako in u posljednje vrijeme, pa si mislim kak je to vjerojatno još jedan od mnogih pokazatelja da se svijet mijenja...
S jedne strane se ljudi iscrpljuju u poslu, daju sve od sebe, neki žive za svoje firme, jedu samo gotovu hranu, ne rekreiraju se i uopće ne razmišljaju koliko ih to sve košta zdravlja, ali se prate razne mijene, teorije o tome zašto ste takvi kakvi jeste i naravno kako vremenske prilike utječu na vas...
Nedavno mi je jedan bračni par objašnjavao kako je to baš dobro za starije ljude, jer onda oni znaju zašto se osjećaju loše. Daaaaa, dobro, I? Sigurno će im takva informacija dobro leći na tu gerijatrijsku listu, pa će poduzetno promijeniti stare navike, početi živjeti zdravije i baciti tablete...mislim stvarno, ne vidim ni jednu grupu ljudi kojima to treba ili im pomaže u nošenju sa svakodnevicom.
U Austriji se već deset godina fura kampanja "Rote Nasen Tag" iliti dan crvenih nosova (viš dobra ideja za naziv kampanje koja se fura u domaji pod nazivom za kapljicu više :) kada se doktori,umjetnici i drugi oblače u klaunove i zabavljaju djecu, (mislim da i odrasle?) pacijente po bolnicama. Poanta je u puno smijeha jer smijeh pomaže u izliječenju (humor esterajherima nije jača strana, pa se mogu smijati svačemu). I nekak mi se to čini puno bolja ideja za zdravlje nacije od (još jednih) ozbiljnih vijesti gdje ćete dobiti još malo znanstvenih podataka za razglabanje o vašem općem stanju i raznim utjecajima.
Meni zna biti isto totalni bad, sve me boli, budem pospana, pa pogledam djevojčicu i nasmijem joj se, makar mi se možda ne smije...i ona se automatski odvali smijati (dijete uči ono što vidi), pa se ja još više smijem i počnemo se tako međusobno zabavljati smjehom...ne prestane me boljeti to što me boli, ali se osjećam bolje i lakše sve podnesem...
Danas me vjerojatno puca neka meteoropatija, pa se pobirem u carstvo smijeha i blizinu svoje smjehuljice...
Ako još niste, nađite neku veselu i sretnu misao...jerbo će vas inače južina ubit...
- 12:39 - Komentiraj (5) - Isprintaj - #

16.09.2004., četvrtak

Umtausch, bitte!

To mi je jedna od češćih rečenica ovdje u Beču i znači otprilike "molim zamjenu". Naravno odnosi se na neku kupljenu stvar za koju ste skužili da vam ne odgovara, nakon upotrebe ste zaključili da vam ne stoji, zaletili ste se s kupovinom, a u biti vam ne treba, ili naravno ne funkcionira (što nije nikakav uvjet za zamjenu). Bitno je samo imati račun, a ja imam sve račune barem koji mjesec nakon kupovine, a čak i ako nemate račun može se zamjeniti, ali ne možete dobiti povrat novca, što je inače moguće ako pokažete računčić.
Daklem, prava divota, ne moraš više kupovati po sistemu, sad ak' kupim, moram to gledati pa čak ako skužim da mi i ne valja...
Moja mama se tome nemre načuditi kad dođe ovdje, jer je navikla da ju trgovci obavezno pređu, a ona se ne usudi ništa zamjeniti ili pobuniti u strahu da ju još ne spljuju i zašpotaju za takvu bahatost.
Zato ja uživam u trulom kapitalističkom svijetu gdje je kupac uvijek u pravu, može izraziti svoje želje, sve je moguće, rezervirati robu (čak i do mjesec dana), nazvati druge trgovine da se pronađe još koji preostali komad i td...prava uživancija za šopingholičare.
Tak se ja neki dan pojavim iz svog dnevnog obilaska s nekim jastučić-srčekom za naslonit glavu dok se kupaš, ono mekano s udubinom, ma mrak...i skužim da to nije za našu kadu, nema nagib, pa ti je glava u položaju dodirni mi kolena i naravno uredno vratim. A sa onim dječjim jastučićem za vožnju autom se djevojčica igrala koji mjesec dok nismo pročitali obavijest na dućanu da se iz sigurnosnih razloga ne preporuča koristiti u autu, već samo za igru, pa se uprava ispričava i ako ga želimo vratiti i novci će nam biti vraćeni. Pa smo i to zamjenili (povrat novca je uvreda za jednu šopingholičarku) za jednu patkicu na kotačiće...
Još veča uživancija su sniženja, a ovdje snjiženja budu opaka i za super robu, samo treba malo biti strpljiv...ali o tome kojojm drugom zgodom.
Gibam u apoteku zamjenit toplomjer kojeg je Mr. Perfect testirao i skužio da pokazuje stupanj i pol previše ...jedini problemčić bi mogao nastati ako krenem objašnjavati esterajherima kako smo mi to skužili, jer oni se nikada ne mogu načuditi našoj dosjetljivosti, pa najbolje da kažem da mi ne šmeka bez puno priče...e, da i ključ od blagajne uvijek ima samo jedan "povjerenik" pa bi i to moglo potrajati...eh, ništa nije idealno. Ali, to je ovdje sve kein Problem...a strpljivost mi je postalo drugo ime (nervoza u redovima se ovdje ne fura, svak može zadržavati do beskonačnosti i svi uredno šute i čekaju)...joj dobro, moram krenuti sad stvarno.
A, da, imam i dijete...pa da i nju pokupim sa sobom...

- 13:46 - Komentiraj (4) - Isprintaj - #

15.09.2004., srijeda

Kaj su to neke feministice na blogu?

pita mene ustrašeno Savršeni pročitavši neke moje blog kompanjonke i moj jučerašnji blog. Uglavnom sve mlade mame, duhovite i sa svojim stavom (opasno, opasno), pa je odmah tu nešto sumnjivo.Umjesto da se u potpunosti posvete svom mužu, djeci i kući, one škrabaju, razmjenjuju mišljenja, "peru" sve od reda (što je O.K i zgodno dok muški nisu u pitanju).
Meni to presmješno s tim feministicama i djeljenjem etiketa svakoj ženi koja misli svojom glavom. I one ženice o kojima sam jučer pisala dobivaju packe od svojih muževa ako se druže s tako nekom, jer ta je odmah opasnost da ne naruši njihov "savršen" svijet u kojem vladaju pravila koja je on uspio prodati njoj kao Bibliju. Za muške, bez obzira kojoj skupini pripadali (mamlazi, normalni i normalni u okruženju muškog čopora=papučari) su feministice uglavnom neke vještice modernog doba osim što su nekada bile optuživane za sex s đavlom,a danas to slove kao isfrustrirane babe koje boluju od kroničnog nedostatka gorespomenutog.
Daklem, nisam feministica i baš me ne privlače uvijek te organizirane i često nabrijane žene koje uglavnom imaju dobre ciljeve, ali se negdje usput pogube u zamjeranju, naprasitosti i drugim neprivlačnim metodama kojima se samo udaljuju od cilja da se svijet općenito malo više feminizira, što je sigurno dobra ideja i princip.
E, sad s obzirom da sam iz "normalnog" miljea gdje se poslovi dijele, bez obzira na spol, možda nemam ni neku potrebu za time, pa se ni ne borim. Ako skužim neki ostatak pračovjeka u Savršenom, naravno pobunim se, ali ništa glasnije nego i po pitanju drugih stvari.
Pretpostavljam da živim u nekoj zemlji gdje se ženama ne daju ljudska prava i sl. onda bih vjerojatno bila ono što se zove feministica i borila se za to.
I tamo mi to ima smisla, na zapadu bih tu borbu nekako drukčije odradila...pa eto možda i s blogom.
- 13:21 - Komentiraj (5) - Isprintaj - #

Hoćemo li plaćati blog?

Baš sam ušla u fazu srednje ovisnosti o blogu s laganom gradacijom prema neizlječivom, kad me Mr. Perfect podsjetio kako sam se dugo lječila od jedne bivše ovisnosti slanja "besplatnih" sms-ova, dok ih naravno nisu počeli naplačivati. Pa me bocnuo s mišlju da bi se isto moglo dogoditi s blogom...Daklem, ako netko nešto zna ili priprema, neka se javi da se znam ravnati, napisati još barem tisuću blogova s temama koje želim izbaciti iz sebe. A ako se počne naplačivati da se mogu kontrolirati s vremenom provedenim na njemu.
Svaki dan se sjetim nečeg zbog čega mi dobro dođe. Jučer sam zaključila da ne mogu svojima u domaji ispričati kad se vidimo u kratko sve dogodovštine i misli koje me strefe svaki dan. Ne možeš nekome prepričati svakodnevicu koja prođe...pa mi blog i tu rupu popuni.
- 12:28 - Komentiraj (1) - Isprintaj - #

14.09.2004., utorak

Susjeda i ostale ženice

Imam susjedu koja mi se svako malo jada na svog muža. Turkinja je, prilično moderna, ne nosi maramu, ima zvanje, dvoje djece, simpatična je i lagano vene i gubi volju (i živce) za životom. Muž joj apsolutno ništa ne pomaže (povremeno šetanje djece kočopereći se po sudjestvu se ne ubraja), na večer odlazi u kavanu ili tko zna gdje, dolazi u sitne sate, po danu ode radit i spava da bi opet mogao svaku večer izaći. A ona se bori sa svim kućanskim poslovima od nabavke hrane, brige oko djece, kuhanja, spremanja, mijenjanja gumica na pipama, odčepljavanju zaštopanog sifona...i svega što nam život natovaruje na vrat. Inače je vesela i pozitivna, ali žena jednostavno puca...doma joj je nered jer više nema snage čistiti, ona samo jede od muke, djeca su nervozna i neodgojena...a mamlaz živi svoj život i još joj prigovara da mu se petlja u njegovu privatnu sferu i da mu "pojede" sve novce...
Tip je totalno cool, puštao ju je da pred porod nosi veš s petog kata sušiti u dvorište, jer joj je "pomagalo" starije dijete i to tako da je sve razbacivalo, a ona skupljala. Poslije se drugo dijete rodilo s nekim manjim fizičkim defektom i ona je stalno sebi predbacivala da je previše radila i da se to zato desilo...još i grižnja savjesti da slika bude potpuna.
No, dobro...i onda se mi sretnemo i ona uvijek razgovor okrene na to kako više ne može, kako mu stalno to govori, ali on ne ferma...a ja slušam i ne znam što da kažem. Ako joj kažem svoje mišljenje da je to jedan običan glumac kojem treba pokazati zube, nije dobro jer smo mi žene takve da uglavnom sve ispričamo svojim muževima (ma kakvi bili). I onda se petljate tamo gdje baš to nije poželjno. Pa ja uglavnom šutim i kimam glavom, mislim si, valjda joj je lakše ako se izjada, pa neka se barem tako oslobodi malo tereta. Ili joj kažem: "A što da ti ja kažem?" A ona se nasmije i odgovara: "ma ništa, što mi možeš reći na to." Zapravo me ni ne pita za mišljenje (osim možda koji puta o nečem, ja onda kažem) pa joj ga ni ne dajem. Jednostavno ju slušam.
Ne znam pomažem li joj tako, ali sam skužila da moja djelovanja kojima sam bila sklonija prije kod takvih žena nisu urodile plodom...pa je bolje ne petljati koliko god vas to bolilo, jer se obično radi o dragim i vrijednim ženama, s nedostatkom samopouzdanja i hrabrosti da nešto učine i promjene.
Jedne se možda već užive u uloge patnica, pa ni ne znaju drukčije, druge se uredno zavaravaju kako se njihov mamlaz počeo mijenjati, pa povremene odglumljene akcije (jer se malo ipak ustrtare) neke velike pomoći tipa šetnje s djecom (da žena može u miru oribati stan) ili dva puta godišnjeg usisavanja vide kao neki sveti znak...
I onda se ja uvijek pitam, kako netko može reći da voli tu svoju ženu? A obično su to tipovi koji se u društvu vole razbacivati velikim rječima o ljubavi prema ženi i djeci, ili su ponosni na njezin dobar izgled i sl...
Ali gledati ju dok se ubija od posla i biti zavaljen u naslonjaču ili za kompjutorom...je skroz O.K.
Jer oni imaju posao, zarađuju novac, a njezino je da se brine o kući i djeci...pa tako je funkcioniralo stoljećima, pa što ne bi i dalje? To da su se prilike života promjenile, da žene više (uglavnom) ne žive u komunama gdje si međusobno pomažu, da je sve drukčije i zahtjeva obostrano angažiranje, jer inače jedan uvijek puca...to oni ne prihvaćaju. Inače su takvi tipovi skloni biti jako dobro informirani o svemu, naročito o tehničkim dostignućima, njeguju svoje tehničke igračke, jako su napredni u svemu...osim u onom što im ne odgovara. Tu su tradicionalisti. A najčešće i formalisti. Tako će za neke određene prigode, datume i sl. obdariti svoju ženicu skupocjenim poklonima, cvijećem i sl. (mora dobro izgledati, ipak je ona njegov trofej), dok će ju u ostale dane tretirati gore od mnogih kućnih ljubimaca. Ali beg nije cicija, nek se zna (u selu).
I opet se pitam ja (pjesme mi se često vrte po glavi u takvim razmišljanjima)...A gdje je ljuuuubav?
Ona na koju se zaklelo jako puno parova pred Bogom i to ne samo kad je med i mlijeko, sve štima, nema djece, puno sexa i sl...nego kad treba potegnuti, podijeliti terete, patnju i općenito i drugu stranu života...
Onda obično ti tipovi besramno prodaju neke spike koje bi inače uvrijedile inteligenciju trogodišnjaka, ali ženice to puše...jer ih vole i poštuju, što je lijepo, ali možda ne znaju argumentirati tako dobro ili se ne žele svaditi zbog djece.
Pa ne samo da "ne vide" kako su te žene nesretne i jadne, nego im još objašnjavaju kako su u krivu i kako nisu sagledale i njihovu stranu...Pa tko se ide nadmudrivati argumentima ako ti netko koga voliš kaže kako mu je teško? Pa da imaš sto puta jače argumente, pomoći ćeš jer osjećaš za tu osobu. Ili ne?
I na kraju, ima sigurno i muškaraca koji su jadni pokraj svojih žena aždaja i koji sve rade za njih da bi si one mogle priuštiti svoje šopinge, putovanja i ostale željice...ali baš ne poznam puno takvih, a i takvima žene više "pomažu" u kući nego što je to slučaj kod muškaraca.
A ja sam rekla što mislim ovako, kad već ne mogu svojoj susjedi i svim dragim siroticama ovoga svijeta...
- 14:02 - Komentiraj (3) - Isprintaj - #

13.09.2004., ponedjeljak

Hrvatski lopovi

su stvarno vrlo maštoviti ili jako očajni. Očito je ovaj vikend bio inspirativan, pa je tako netko maznuo bankomat sa Trga u Zagrebu, a jedan drugi očajnik je zdimio skupljeni novac na Sv. misi. Ostala razbojstva su bila standardna i za Zagreb već svakodnevna i odvijaju se po scenariju...buuu ili buuum i onda se u trku otme torbica s novcima i mobitelom i sl.
Na krađe CD playera ili drugih stvarčica iz automobila se više nitko posebno ni ne obazire...
Nema više Robin Hooda ili Superhika, pa nitko nije pošteđen u tome. Najgore mi je kad orobe nekog klinca (obično zbog mobitela) ili nekog penzića koji si je podignuo crkavicu.
A za mažnjavanje love iz neke crkve sam čula samo jednom kad su dvije klinke od četiri-pet godina ušle u Novaljsku crku, uzele novce iz košarice i otišle na sladoled. Poslije su sve uredno priznale roditeljima, svi su to par dana prepričavali, curice su pokupila batine i vjerojatno je uslijedilo oproštenje sa svih strana. Ipak su to bila djeca koja uče što je dobro, a što loše. Pa si ja tako uvijek zamišljam kako taj netko tko je to učinio isto ima (ili je Imao) mamu i tatu i scenu kako mu dolazi mama i autoritativno ga(ju) pogleda, po potrebi odvali koji šamar i lopov pokunjeno vraća ukradene stvari vlasniku i odlazi...
Ili su majke i očevi izumrla vrsta (doslovno ili emotivno) ili su isto lopovi pa se ne može ništa drugo niti očekivati. I kak sad riješit te lopove? Uvijek ih je bilo i uvijek će ih biti. Samo što je u Hrvatskoj to poprimilo veće razmjere nego prije, a Zagreb definitivno više nije siguran ni po danu niti u centru grada, to je valjda neki duh metropole? Najbolja fora je kako su nedavno lopovi okrali preprodavače cigareta, pa je policija molila da se jave i drugi preprodavači koji su okradeni na sličan način, a bojali su se prijaviti...
Eto tak je to postalo...interesantno i maštovito ak gledaš sa strane, zabrinjavajuće, ali to se danas ne fura. Treba pozitivno razmišljati i nadati se da će se mame i tate i drugi podsjetnici savjesti ipak probuditi i da će novci biti vraćeni okradenima.
Baš me zanima da li bi bilo manje krađa kada bi se u domaji bolje živjelo? Pa opet ono vječno pitanje iz Zločina i kazne, je li krađa (i ubojstvo) više razumljivo za očajnike, pogotovo ako se to još opravda nekom zlom starom lihvarkom?
Ali to je književnost, reći će neki, stvarni život nam svaki dan pokazuje da su ti neki "kompasi" nestali i da nema puno propitkivanja. Možda lopine kradu jednostavno zato jer mogu i jer svi oko njih na neki način nešto kradu, pa je bahatost opća odrednica toga...
Preostaje samo biti oprezan...i naravno cool
- 13:45 - Komentiraj (2) - Isprintaj - #

09.09.2004., četvrtak

Ima još nešto...

što mi je postalo super kod bloga, a to je da ne moram više toliko pisati mejlove, svakome posebno ...samo ga uputim na blog da vidi što se dešava kod mene.
Pa tako jučer i danas čitam o Waldorfskoj školi u Zg i frci koja se digla zbog pritužbi...
meni se ta antropozofija ne sviđa i ne bih nikada dijete slala u taj vrtić ili školu. Možda teorija i nije skroz negativna i sigurno je dijete dobro promatrati kao "potpunu osobu" ali za to ne mora ići kod njih, jer ima i drugih mjesta gdje se djeca odgajaju tako da ih se poštuje, da im se razvija kreativnost i sl...
Koliko ja vidim iz svoje okoline, radi se tu ponekad i o pomodnostima, pa roditelji koji uopće ne poznaju niti su baš previše informirani o njima, šalju djecu tamo jer je to nešto "in", drukčije, a njihovo je dijete (naravno) jako posebno i teško bi se uklopilo u "uobičajene" sredine za odgoj djece.
A zapravo se po meni radi o tome da roditelji sami na vrijeme nisu u stanju srezati te "posebnosti" svojih anđelčića koji se onda s vremenom pretvaraju u male vragove. Jer danas više nije poželjno reći djetetu da nešto jednostavno ne smije, mora mu se sve obrazložiti, porazgovarati, ublažiti traume i sl. Nije navodno dobro ako se dijete sputava zabranama jer se time koči njegov kreativni razvoj i ubija posebnost, pa do suludih izjava kako su razmažena djeca inteligentnija i slične nebuloze. I onda nastaje "jako posebno" dijete koje je drukčije i ne podnosi da mu se suprotstavlja...sve dok vam jednog dana ne zagorči toliko život da se više ne možete s time nositi, pa se dalje filate raznim "najnovijim istraživanjima" o odnosu prema takvoj djeci...i tako bez kraja.
Naša mala djevojčica je vrlo rano počela pokazivati znakove "posebnog djeteta" koje ima jaku volju, ljuti se i zna i zavrištati kada nešto ne dobije...i naravno sve ono što čini većina djece, samo se njezini mama i tata ne zavaravaju raznim roditeljskim opravdanjima, već režu od početka takve "posebnosti". Ako joj sada počnemo sve dozvoljavati i s njom se oko svega raspravljati, tome neće biti kraja. A kako joj objasniti da ako je nešto do određenog trenutka smjela, sada odjednom više ne smije? Jer je sada veća i trebala bi kao razumjeti da je veća i da to ne smije..
S djecom treba komunicirati, razvijati im kreativnost, jednom rječju voljeti ih i provoditi ljubav i disciplinu istovremeno, zašto bi se to moralo isključivati? Ali za neke stvari jednostavno nisu dovoljno zrela da bi im se objašnjavale kao odraslima, jer onda to više ne bi bili djeca...
Pa da, o tom Waldorfu...po meni je to samo produžena ruka nekog takvog stava (ima sigurno i nekih dobrih stvari) i kao što već rekoh raznih isfuravanja.
A da sada ne bi ispalo kako se samo novine isfuravaju, pouzdano i iz iskustva znam da su po Zagrebu katolički vrtići isto tako već neko vrijeme meta visokoobrazovanih i "poznatijih" osoba koje svoju djecu tamo šalju ne samo iz želje da dobiju i vjerski odgoj, već zato jer je to isto nešto posebno i drukčije, i gdje će im djeca biti bolje zbrinuta (s ovim zadnjim se slažem).
Ja bih osobno svoje dijete dala u katolički vrtić jer želim da osim kod kuće i na nedjeljnjoj misi, dobije još na jednom mjestu potpuni vjerski odgoj, jer je to nešto blisko onome što ja vjerujem i (navodno) blisko zapadnoj civilizaciji i jer imam više povjerenja u te časne koje su svoj život posvetile samo tome.
E tu se sada često jave pitanja iz okoline tipa: "A nije li to malo previše vjere i ne zabriju li oni tamo samo na katoličku vjeru? Ja ne znam što bi to za jednog vjernika trebalo biti previše vjere, ali vidim da mnoge mame rado krste djecu i da bi htjele da djeca imaju nešto malo usađeno od vjere, ali ne previše...po sistemu "malo sam trudna"...i zapravo bi im bilo nelagodno da im djeca počnu molit prije jela, jer ni sami to ne radi.
I to je opet nešto gdje bi trebalo "prdnut i stisnut" istovremeno, a to ne ide uvijek, pa se rađaju razne situacije u kojima djeca (vjernika i nevjernika) dobivaju hrpe poklona za Božić ,a da uopće ne znaju što je to Božić i koji je njegov smisao i td...
Nemam još puno vremena, moja posebna i kreativna (stvarno je drukčija, vjerujte mi na riječ) djevojčica se budi...pa samo da zaključim da se možda treba vratiti zdravom razumu i ne raditi male bogove od malih ljudi, jer se time stvara ozračje da svi sve smiju i mogu što požele, a to polako, možda ne tako vidljivo, s vremenom postaje jako opasno i za tu djecu kojima se tako (u najboljoj namjeri) radi medvjeđa usluga, a i za okolinu...
I još jedna opaska o zabludi da svi roditelji tako pričaju dok ne dobiju svoje dijete. Ja sam dugo morala slušati one primjedbe tipa:"vidjeti ćeš ti kad ćeš imati svoje dijete"...i sl. pa eto, imam ga i nisam promijenila svoje stavove koje i provodim, ali naravno sada slijedi...da, dobro, ali ona je još mala, pa budeš vidjela kada malo poraste...no, dobro, javit ću se za koju godinu...
- 13:12 - Komentiraj (3) - Isprintaj - #

08.09.2004., srijeda

Što je meni blog?

Baš si nešto razmišljam potaknuta tako tim nekim događajima oko sebe i razgovorima sa Savršenim (mužićem-pužićem) što to mene tjera da svako malo izmožedana na kraju dana ili u pauzi dok djevojčica spava, sjednem za konjfjutor žvrljam svoje misli i malo pogledam što drugi pišu?
Pa zaključih kako mi je taj blog neka vrsta odlaska u "svijet" ili neke male privatne svjetove koji mi nadoknađuju trenutnu nemogućnost odlazaka na razne događaje (zato uredno čitam xiolu) ili komunikaciju koja nema veze s mamama u parku ili centru za roditelje...što je skroz O.K i može biti vrlo korisno, ali mali odmak dobro dođe. I taj odmak od svijeta koji mene trenutno okružuje mi je na blogu kao na dlanu. Još samo da imam više vremena za isčitavanje drugih blogova...
- 13:43 - Komentiraj (0) - Isprintaj - #

07.09.2004., utorak

Terorizam je došao...

zapravo već odavno, samo je u posljednjih par godina doživio novu preobrazbu. Baš sam malo spremajući nered nakon aktivnosti Mr. Perfecta i djevojčice, načula izjave neka dva (valjda) stručnjaka o tom terorizmu. Pa kažu oni da ga zapravo zapadne zemlje kosrite duže, a istok ga je preuzeo ili tako nešto. I da je to reakcija na siromaštvo, potlačenost i nemogućnost pronalaska političkih rješenja... i da se nepravedno optužuju pojedini narodi ili vjere...i tako sve redom. Jedan je uporno inzistirao da se radi samo o ineresima velikih korporacija, a ne o nekim političkim opredjeljenjima. Nemam pojma što bih mislila. Znam samo da su me užasnule slike iz Rusije i da sam se stavila u poziciju majke koja će isto jednog dana otpratiti svoje malo biće na prvi korak "pravog" života ...i jednostavno se rasplakala i svaki puta kada pomislim na tu dječicu ne mogu ni o čem pametnom razmišljati... samo plakati.
Uhvati me povremeno faza razmišljanja i prokomentiram sa Savršenim nešto u vezi tih raznih političko zaglupljujućih i upornih -izama, ali sve me to zapravo ostavlja bez teksta. Samo mi emocije rade.
I onda mi se tako banalnim čine ta neka žbrljanja o svemu i svačemu, jadikovke i zapravo pokušaji da se na što duhovitiji način izbace razne frustracije, pa radim ono što radi i većina...okrećem glavu na drugu stranu i zatvaram se u svoju udobnu gajbu da zaštitim svoje blago, prespavam u tužne slike (nekad s molitvom, nekad bez) i zaboravljam s vremenom tuđu patnju u nekoj dalekoj zemlji...
A jesmo vrsta... bolje da idem spavati

- 22:57 - Komentiraj (0) - Isprintaj - #

05.09.2004., nedjelja

Zakaj ja ne volim ponedelek....i Mr. Perfect

zakaj jaa neeeee voooooliiim ponede-lek ta na, na, na-nana ... vrti mi se po glavi i ne mogu si pomoći. To mi je ostalo od školskih dana. A zapravo mi vikendi nisu samo odmor (uglavnom nisu) od kada imam djevojčicu, pa nemam što puno tugovati. Ipak smo moj Savršeni (muž, naravno-nakon pobune da zakaj ja njega ne zovem nekim nadimkom ,pa eto jedan koji mu najbolje odgovara) i ja uspjeli svašta uraditi. Ja sam počela opet plivati i preporodila svoje tijelo i dušu. Čak sam dva dana za redom ušičarila, a Savršeni je čuvao djevojčicu. Jest da nakon tih čuvanja otkrijem da nam dijete može biti bez hrane, čarapa, slinava, ali sretna sa svojim tatom. Sve je porazbacano jer Savršeni još nije otkrio tehniku samopospremanja, a na moje upite tko to radi iza mene ima kao i uvijek spreman odgovor da smo mi žene jednostavno obdarene time da možemo istovremeno raditi više stvari, a oni- muški (kontradikcija sa savršenstvom, ali ne da mi se objašnjavati) eto nisu...Naravno ima muževa koji ne dijele obaveze i ništa ne rade po kući ili oko djece, pa bih trebala kao biti sretna. Ali kad malo bolje razmislim, čini mi se da se radi uglavnom o nekoj muškoj gotovanštini (opet izmišljam novohrvatske riječi) u mozgu po kojoj su oni zaključili da nama neke stvari bolje idu, pa se oni ne bi puno mješali. Ili da je ženama urođeno pranje suđa, prozora, stana, briga oko djece (kuhanje je O.K. jer to radi i Goli Kuhar, a on je cool)..., jer mi žene-majke imamo neki hormon (tko je isfurao tu priču da ga dohvatim?) koji nam omogućava da to sve lakše podnesemo.
A baš sam prasica. Savršeni sada guli povrće da ja ne moram sutra za juficu, a ja tu škrabam po blogu...ali dobro odgledal si je i on James Bonda. Ma dobar mi je, savršen zapravo, ali ima ponekad te muške fore tipa: daj mi pomogni oprati maloj guzicu, kad si već tu...a to kaj on nije tu većinu vremena, pa ja to radim sama i jednostavno ne želim barem ponekad niti sudjelovati u zejedničkom čišćenju našeg malog bića s vrlo dobrim metabolizmom. Ili daj mi dodaj (nešto za nju), kak da to napravim s njom i sl. jadikovke...e pa sad mi je sinulo. Sutra ću morati opet sve sama i to do na večer, i neću imati niti mogućnost da otkantam Savršenog u nagovaranju da barem pomognem...znala sam da je caka u nečem.
No dobro, sve u svemu bio je to uspješan vikend, obožavam sajmove, a po Beču ih ima svakakvih (trenutno su dječji u igri), čula sam super stvar od Bolesne braće "Borna i Luka" (ili obrnuti redosljed), umijesili smo količinu kroketa i njoka za manju javnu kuhinju, fino klopali, još jednom potvrdila tekstovima na monitoru svoja iskustvo da je Zagreb (tak imam te rad) postao prilično opasan za život i doznala da djeca u neurednim domovima imaju poremećen mentalni razvoj...šetali po parku i još ponešto što neću objaviti na blogu.
Ali pogodaka je bilo uspješnih na raznim stranama, pa su Hrvati sprašili Mađare, a Esterajheri su igrali 2:2 protiv Engleza i to doživjeli kao pobjedu, što zapravo i je za njih, čim ne izgube utakmicu...
Najbolje od svega je što sam sve to izbacila iz sebe, pa sada idem spavati bez tih misli, jer sutra je novi dan i tko zna koja iznenađenja me čekaju...
- 23:04 - Komentiraj (3) - Isprintaj - #

01.09.2004., srijeda

Bravo dečki!

Na žalost nisam uspjela odgledati tekmu u cijelosti jer su Austrijanci prenosili istovremeno više toga, pa su samo puštali dijelove utakmice s Njemcima. Zato se naša mala gomilica skupila blizu kompjutorskog zvučnika i preko streama slušala prijenos s radija. Ima nešto u tome. Kao kad su naši starci slušali u mladosti tekme prislonivši uši na radio aparate.
Taj dio mi je bio i najdraži. Ovi dočeci poslije su vjerujem lijepi i osjeti se neko nacionalno zajedništvo (napravljen je i u Beču za austrijske olimpijce), ali to kod Hrvata bude žestoko, puno oduševljenja i izgori vrlo brzo. A ja se nekako ne mogu oteti dojmu da je to uvijek neki poligon za razne nepripadajuće glave, pa osim igrača i naroda tu po meni nitko ne bi trebao popunjavati svoje političke i razne druge interese. Neki skandal je očito obavezan popratni program, pa ni ovoga puta nije nedostajao.
Osim toga mi se to uvijek čini kao neki opijum za dio publike bez drugih zadovoljstva i skretanje od svakodnevnih jada, nešto kao "kruha i igara".
Pretpostavljam da će sada nakon nogometne i skijaške groznice uslijediti rukometaška, pa će klinci umjesto s majicama Šuker i Boban hodati s nekim drugim imenima... jedino su BBB vječna ikonografija, bilo da se radi o vatrenima, Janici i Ivici ili našim novim miljenicima.
Jedan Amer koji živi u Beču i bio je u Hrvatskoj komentirao je kako su Hrvati jako skloni pomodnostima. Sve što je "in" svi vrlo brzo nabave, ali i dosta brzo zaborave. Do slijedeće novine. Ili nekog novog nacionalnog heroja.
Možda je to dijelom i za očekivati i nije tako strašno. Mene bi osobno veselilo kada bi dio tih zanosa i emocija bio usmjeren na aktiviranje rekreativnog sporta među "običnim smrtnicima", pa bi se dio emocija i frustracija umjesto pred televizorima i kafićima usmjerio na poboljšanje ukupne fizičke aktivnosti nacije (naročito penzića i školaraca-koji čine većinu na takvim događanjima).
Obično sve završi tako da se nakon uspjeha u nekom od sportova počne graditi neki novi megalomanski objekt tipa stadiona gdje će se ekskluziva rekreirati, većina frustrirati, a netko zaraditi. Dok hrpa škola po Hrvatskoj nema svoje dvorane za tjelesni ili Zagreb više od dva-(tri po ljeti) veća bazena za građanstvo.
Iako, kad bolje razmislim, nije sve niti u gradnji objekata. Jer Česi i Slovaci su na primjer svoj bijeg od nametnutog komunizma pronalazili godinama u sportu i vikendom bi njihovi gradovi opustili, a oni bi se sa svojom nekada ne tako raskošnom opremom uputili u prirodu. Za tenisice iili planinarske cipele ne treba puno ...
Ali nama Hrvatima je uvijek bila važnija komentatorska uloga i zgražanje nad čarapicama ispod otvorenih sportskih sandala čijom primjenom se rese, Njemci, Austrijanci, Česi, Slovaci i ini ...
Eto, takvi smo mi i ja se uvijek narugam svom kućnom sportašu kad si sa svojim klupskim kolegama obuje tu kombinaciju...
Nadam se samo da će netko od klinaca koji se sada upišu na rukomet i nastaviti s time, a našim olimpijcima da će biti uzori duže od par mjeseci ...
- 13:48 - Komentiraj (0) - Isprintaj - #