A kad se sjetimo da i na prosvijetljenom Zapadu zene zaradjuju manje za isti posao i diskriminirane su na stotine nacina, zar to nije vrijedno aktivizma? Po meni, predstavljanje feminizma kao puke mrznje prema muskarcima samo je prodavanje magle, da bi zene tratile vrijeme na obranu od blesavih optuzbi. Ne mozes biti castan covjek bez feminizma, tj. ideje o ravnopravnosti spolova.
24.09.2004. (15:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se s ovim dijelom da su žene i na zapadu neravnopravne i apsolutno sam za ravnopravnost spolova.Samo mi se čini da je feminizam kao aktivizam prerastao u nešto često kontraproduktivno.Po meni se takvi stavovi trebaju izgrađivati od malena,u obitelji,školi,Crkvi i ostalim društvenim ustanovama,kao nešto samo po sebi razumljivo i iskreno življeno.Inače dobiješ situaciju da npr. u Austriji jako "pro forme" drže do ravnopravnosti, a u praksi nisu puno bolji nego u Hrvatskoj, samo je ljepše zapakirano i zmuljaju te s inzistiranjem na posebnom obraćanju u ženskom rodu i sl.Evo jedan konkretan primjer. Šef u jednoj firmi uredno zapošljava žene koje uredno nakon pola godine, godinu odlaze na porodiljsk. Ing. Dilbert dobiva dodatan posao (njihov) koji mora obavljati.Kaže da bi između muškog i ženskog kandidata s istim karakteristikasma uvijek radije uzeo muškog jer zna da će morati uvijek odrađivati posao ženske osobe. Naravno, firme ne žele u međuvremenu zaposliti još jednu osobu, nego (pre)opterećuju postojeću radnu snagu.Mislim da se tu ne radi o nikakvoj mržnji ili potcjenjivanju ženske radne snage, već o praktičnosti. Daklem, čitav sistem bi trebao drukčije funkcionirati i velike zvjerke, gazde i sl. bi trebale imati sluha za ovakve probleme kapitalističkog podneblja gdje se gleda samo profit. Kako to postići? Teško. Po meni, najbolji način je da majka,otac,učitelj(ica) malog budućeg biznismena usade u njemu stav da ženama treba izaći u susret u takvim situacijama i profit po tom pitanju staviti u drugi plan...ali onda to više nije biznis,već socijalna ustanova reći će mnogi koji zaboravljaju da su ih mame čuvale i radile istovremeno. S druge strane Austrija je jedna prilično socijalna država gdje se ispunjavaju prava žena, naročito po pitanju majčinstva. Poznam neke Amerikance ovdje koji su oduševljeni time i čude se jer u Americi nije tako (ti to znaš bolje).Majke ovdje mogu biti i do dvije godine na porodiljskom, naknade za djecu su pristojne, a možeš na porodiljskom i raditi nešto sa strane (do određenog iznosa) i dobivati naknadu. Majke s djecom mogu bez problema raditi pola radnog vremena, zdravsteno osiguranje pokriva dosta toga (prije je bilo još bolje) ...možda Amerika nije po tom pitanju obećana zemlja. Što se tiče zapošljavanja i ravnopravnosti u poslu...javit ću kad počnem raditi.
24.09.2004. (16:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ja mislim da je bitan stav cijelog drustva, ali nerealno je ocekivati da se nekako same od sebe promijene mentalitet i kultura, pogotovo u nekom kratkom roku. Emancipacija nijedne vrste ne dogadja se sama od sebe, referendumom--recimo, da su zene cekale da im se "demokratski" dodijeli pravo glasa, pitanje je bi li ga ikad docekale (ili crnci, ili bilo koja diskriminirana grupa). Za to je potreban aktivizam koji zacrtava odredjene ciljeve: pristup poslu, te i te uvjete, tu i tu zakonsku zastitu itd. Djecu je lakse odgajati u duhu ravnopravnosti kad oko sebe vide njene primjere: da radi i mama, da se njen rad cijeni, da se roditelji medjusobno postuju itd. I obrnuto, tamo gdje ravnopravnosti nema, covjek se NAUCI diskriminaciji. Treba ponekad napora da se sjetimo da kod nas zene manje vrijede ne zato sto manje vrijede, vec zato sto nas tome uce. Sto se tice zloupotrebe feminizma (voljela bih konkretan primjer), malo mi je smijesno govoriti o njemu u zemlji kao sto je Hrvatska, kao sto mi je smijesno vidjeti u hrvatskim medijima diskusije o "metroseksualcima", npr. U ovom kontekstu prva asocijacija na Hrvatsku, bar meni, nije bas metroseksualac i boljke akademskih postmodernih feministkinja, vec zadrigli vlaj i zena-rob.
26.09.2004. (20:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Spomenula sam kontraproduktivnost u ostvarivanju ciljeva feministica, ne zloupotrebu. Naime, baš zbog hrvatskog patrijahalnog društva ne čini mi se uvijek produktivan pristup isključivosti i nabrijanosti. Mislim da tu treba malo više mudrosti i ženske intuicije da poruka dođe do većine na "mala vrata" tj kroz svakodnevicu u konkretnom životu. Što od nekih velikih aktivizama i riječi ima neka žena-rob zagriženog vlaja. Ali ako mu njegov čopor ili autoritet to govori, prije će poslušati nego netko tko ga odmah napada i tko je u drugom taboru. A primjeri ravnopravnosti koje si navela... da radi i mama, da se njen rad cijeni, da se roditelji medjusobno postuju itd. su opet po meni stvar odgoja i obitelji. Naravno da je puno bolje ako ih se i zakonski regulira, ali neke stvari ne možeš niti zakonom nekome usaditi. Dakle, nisam protiv borbe za ravnopravnost, samo mislim da ju treba mudro voditi i prilagoditi društvu. Kad sam počela studirati na faksu gdje je bilo manje ženskih studentica i, jedan profesor me pitao jesam li svjesna da će mi biti teže ostvariti uspjehe zato jer sam žena. Rekla sam da sam svjesna, ali da neću zbog toga odustajati, dapače...nakon par godina se iskristaliziralo da su ženske studentice s boljim prosjekom ocjena...Da mi je bilo stalo, išla bih do kraja i postala predavač na faksu gdje su to pojedini slučajevi. Ali to bih ostvarila svojim kompetencijama, a ne isticanjem da je to jedan zadrti faks (što možda i je, ali nije mudro reći) i da me moraju primiti jer sam žena, imam organizirani ženski klub i sl...vjerojatno bih takvim stavom odbila zadrtu sredinu i skrenula pažnju sa svojih sposobnosti samo na furanje ideje za koju mislim da se treba ostvarivati...nekad i negdje glasno, nekad između redaka i malo suptilnije.
28.09.2004. (22:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lola Walser
A kad se sjetimo da i na prosvijetljenom Zapadu zene zaradjuju manje za isti posao i diskriminirane su na stotine nacina, zar to nije vrijedno aktivizma? Po meni, predstavljanje feminizma kao puke mrznje prema muskarcima samo je prodavanje magle, da bi zene tratile vrijeme na obranu od blesavih optuzbi. Ne mozes biti castan covjek bez feminizma, tj. ideje o ravnopravnosti spolova.
24.09.2004. (15:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
Slažem se s ovim dijelom da su žene i na zapadu neravnopravne i apsolutno sam za ravnopravnost spolova.Samo mi se čini da je feminizam kao aktivizam prerastao u nešto često kontraproduktivno.Po meni se takvi stavovi trebaju izgrađivati od malena,u obitelji,školi,Crkvi i ostalim društvenim ustanovama,kao nešto samo po sebi razumljivo i iskreno življeno.Inače dobiješ situaciju da npr. u Austriji jako "pro forme" drže do ravnopravnosti, a u praksi nisu puno bolji nego u Hrvatskoj, samo je ljepše zapakirano i zmuljaju te s inzistiranjem na posebnom obraćanju u ženskom rodu i sl.Evo jedan konkretan primjer. Šef u jednoj firmi uredno zapošljava žene koje uredno nakon pola godine, godinu odlaze na porodiljsk. Ing. Dilbert dobiva dodatan posao (njihov) koji mora obavljati.Kaže da bi između muškog i ženskog kandidata s istim karakteristikasma uvijek radije uzeo muškog jer zna da će morati uvijek odrađivati posao ženske osobe. Naravno, firme ne žele u međuvremenu zaposliti još jednu osobu, nego (pre)opterećuju postojeću radnu snagu.Mislim da se tu ne radi o nikakvoj mržnji ili potcjenjivanju ženske radne snage, već o praktičnosti. Daklem, čitav sistem bi trebao drukčije funkcionirati i velike zvjerke, gazde i sl. bi trebale imati sluha za ovakve probleme kapitalističkog podneblja gdje se gleda samo profit. Kako to postići? Teško. Po meni, najbolji način je da majka,otac,učitelj(ica) malog budućeg biznismena usade u njemu stav da ženama treba izaći u susret u takvim situacijama i profit po tom pitanju staviti u drugi plan...ali onda to više nije biznis,već socijalna ustanova reći će mnogi koji zaboravljaju da su ih mame čuvale i radile istovremeno. S druge strane Austrija je jedna prilično socijalna država gdje se ispunjavaju prava žena, naročito po pitanju majčinstva. Poznam neke Amerikance ovdje koji su oduševljeni time i čude se jer u Americi nije tako (ti to znaš bolje).Majke ovdje mogu biti i do dvije godine na porodiljskom, naknade za djecu su pristojne, a možeš na porodiljskom i raditi nešto sa strane (do određenog iznosa) i dobivati naknadu. Majke s djecom mogu bez problema raditi pola radnog vremena, zdravsteno osiguranje pokriva dosta toga (prije je bilo još bolje) ...možda Amerika nije po tom pitanju obećana zemlja. Što se tiče zapošljavanja i ravnopravnosti u poslu...javit ću kad počnem raditi.
24.09.2004. (16:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lola Walser
I ja mislim da je bitan stav cijelog drustva, ali nerealno je ocekivati da se nekako same od sebe promijene mentalitet i kultura, pogotovo u nekom kratkom roku. Emancipacija nijedne vrste ne dogadja se sama od sebe, referendumom--recimo, da su zene cekale da im se "demokratski" dodijeli pravo glasa, pitanje je bi li ga ikad docekale (ili crnci, ili bilo koja diskriminirana grupa). Za to je potreban aktivizam koji zacrtava odredjene ciljeve: pristup poslu, te i te uvjete, tu i tu zakonsku zastitu itd. Djecu je lakse odgajati u duhu ravnopravnosti kad oko sebe vide njene primjere: da radi i mama, da se njen rad cijeni, da se roditelji medjusobno postuju itd. I obrnuto, tamo gdje ravnopravnosti nema, covjek se NAUCI diskriminaciji. Treba ponekad napora da se sjetimo da kod nas zene manje vrijede ne zato sto manje vrijede, vec zato sto nas tome uce. Sto se tice zloupotrebe feminizma (voljela bih konkretan primjer), malo mi je smijesno govoriti o njemu u zemlji kao sto je Hrvatska, kao sto mi je smijesno vidjeti u hrvatskim medijima diskusije o "metroseksualcima", npr. U ovom kontekstu prva asocijacija na Hrvatsku, bar meni, nije bas metroseksualac i boljke akademskih postmodernih feministkinja, vec zadrigli vlaj i zena-rob.
26.09.2004. (20:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
Spomenula sam kontraproduktivnost u ostvarivanju ciljeva feministica, ne zloupotrebu. Naime, baš zbog hrvatskog patrijahalnog društva ne čini mi se uvijek produktivan pristup isključivosti i nabrijanosti. Mislim da tu treba malo više mudrosti i ženske intuicije da poruka dođe do većine na "mala vrata" tj kroz svakodnevicu u konkretnom životu. Što od nekih velikih aktivizama i riječi ima neka žena-rob zagriženog vlaja. Ali ako mu njegov čopor ili autoritet to govori, prije će poslušati nego netko tko ga odmah napada i tko je u drugom taboru. A primjeri ravnopravnosti koje si navela... da radi i mama, da se njen rad cijeni, da se roditelji medjusobno postuju itd. su opet po meni stvar odgoja i obitelji. Naravno da je puno bolje ako ih se i zakonski regulira, ali neke stvari ne možeš niti zakonom nekome usaditi. Dakle, nisam protiv borbe za ravnopravnost, samo mislim da ju treba mudro voditi i prilagoditi društvu. Kad sam počela studirati na faksu gdje je bilo manje ženskih studentica i, jedan profesor me pitao jesam li svjesna da će mi biti teže ostvariti uspjehe zato jer sam žena. Rekla sam da sam svjesna, ali da neću zbog toga odustajati, dapače...nakon par godina se iskristaliziralo da su ženske studentice s boljim prosjekom ocjena...Da mi je bilo stalo, išla bih do kraja i postala predavač na faksu gdje su to pojedini slučajevi. Ali to bih ostvarila svojim kompetencijama, a ne isticanjem da je to jedan zadrti faks (što možda i je, ali nije mudro reći) i da me moraju primiti jer sam žena, imam organizirani ženski klub i sl...vjerojatno bih takvim stavom odbila zadrtu sredinu i skrenula pažnju sa svojih sposobnosti samo na furanje ideje za koju mislim da se treba ostvarivati...nekad i negdje glasno, nekad između redaka i malo suptilnije.
28.09.2004. (22:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
enivej Lecemy
Hi, Anamarija
[LINK=http://review.vdtglm.dns
20.08.2009. (05:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...