što mi je postalo super kod bloga, a to je da ne moram više toliko pisati mejlove, svakome posebno ...samo ga uputim na blog da vidi što se dešava kod mene.
Pa tako jučer i danas čitam o Waldorfskoj školi u Zg i frci koja se digla zbog pritužbi...
meni se ta antropozofija ne sviđa i ne bih nikada dijete slala u taj vrtić ili školu. Možda teorija i nije skroz negativna i sigurno je dijete dobro promatrati kao "potpunu osobu" ali za to ne mora ići kod njih, jer ima i drugih mjesta gdje se djeca odgajaju tako da ih se poštuje, da im se razvija kreativnost i sl...
Koliko ja vidim iz svoje okoline, radi se tu ponekad i o pomodnostima, pa roditelji koji uopće ne poznaju niti su baš previše informirani o njima, šalju djecu tamo jer je to nešto "in", drukčije, a njihovo je dijete (naravno) jako posebno i teško bi se uklopilo u "uobičajene" sredine za odgoj djece.
A zapravo se po meni radi o tome da roditelji sami na vrijeme nisu u stanju srezati te "posebnosti" svojih anđelčića koji se onda s vremenom pretvaraju u male vragove. Jer danas više nije poželjno reći djetetu da nešto jednostavno ne smije, mora mu se sve obrazložiti, porazgovarati, ublažiti traume i sl. Nije navodno dobro ako se dijete sputava zabranama jer se time koči njegov kreativni razvoj i ubija posebnost, pa do suludih izjava kako su razmažena djeca inteligentnija i slične nebuloze. I onda nastaje "jako posebno" dijete koje je drukčije i ne podnosi da mu se suprotstavlja...sve dok vam jednog dana ne zagorči toliko život da se više ne možete s time nositi, pa se dalje filate raznim "najnovijim istraživanjima" o odnosu prema takvoj djeci...i tako bez kraja.
Naša mala djevojčica je vrlo rano počela pokazivati znakove "posebnog djeteta" koje ima jaku volju, ljuti se i zna i zavrištati kada nešto ne dobije...i naravno sve ono što čini većina djece, samo se njezini mama i tata ne zavaravaju raznim roditeljskim opravdanjima, već režu od početka takve "posebnosti". Ako joj sada počnemo sve dozvoljavati i s njom se oko svega raspravljati, tome neće biti kraja. A kako joj objasniti da ako je nešto do određenog trenutka smjela, sada odjednom više ne smije? Jer je sada veća i trebala bi kao razumjeti da je veća i da to ne smije..
S djecom treba komunicirati, razvijati im kreativnost, jednom rječju voljeti ih i provoditi ljubav i disciplinu istovremeno, zašto bi se to moralo isključivati? Ali za neke stvari jednostavno nisu dovoljno zrela da bi im se objašnjavale kao odraslima, jer onda to više ne bi bili djeca...
Pa da, o tom Waldorfu...po meni je to samo produžena ruka nekog takvog stava (ima sigurno i nekih dobrih stvari) i kao što već rekoh raznih isfuravanja.
A da sada ne bi ispalo kako se samo novine isfuravaju, pouzdano i iz iskustva znam da su po Zagrebu katolički vrtići isto tako već neko vrijeme meta visokoobrazovanih i "poznatijih" osoba koje svoju djecu tamo šalju ne samo iz želje da dobiju i vjerski odgoj, već zato jer je to isto nešto posebno i drukčije, i gdje će im djeca biti bolje zbrinuta (s ovim zadnjim se slažem).
Ja bih osobno svoje dijete dala u katolički vrtić jer želim da osim kod kuće i na nedjeljnjoj misi, dobije još na jednom mjestu potpuni vjerski odgoj, jer je to nešto blisko onome što ja vjerujem i (navodno) blisko zapadnoj civilizaciji i jer imam više povjerenja u te časne koje su svoj život posvetile samo tome.
E tu se sada često jave pitanja iz okoline tipa: "A nije li to malo previše vjere i ne zabriju li oni tamo samo na katoličku vjeru? Ja ne znam što bi to za jednog vjernika trebalo biti previše vjere, ali vidim da mnoge mame rado krste djecu i da bi htjele da djeca imaju nešto malo usađeno od vjere, ali ne previše...po sistemu "malo sam trudna"...i zapravo bi im bilo nelagodno da im djeca počnu molit prije jela, jer ni sami to ne radi.
I to je opet nešto gdje bi trebalo "prdnut i stisnut" istovremeno, a to ne ide uvijek, pa se rađaju razne situacije u kojima djeca (vjernika i nevjernika) dobivaju hrpe poklona za Božić ,a da uopće ne znaju što je to Božić i koji je njegov smisao i td...
Nemam još puno vremena, moja posebna i kreativna (stvarno je drukčija, vjerujte mi na riječ) djevojčica se budi...pa samo da zaključim da se možda treba vratiti zdravom razumu i ne raditi male bogove od malih ljudi, jer se time stvara ozračje da svi sve smiju i mogu što požele, a to polako, možda ne tako vidljivo, s vremenom postaje jako opasno i za tu djecu kojima se tako (u najboljoj namjeri) radi medvjeđa usluga, a i za okolinu...
I još jedna opaska o zabludi da svi roditelji tako pričaju dok ne dobiju svoje dijete. Ja sam dugo morala slušati one primjedbe tipa:"vidjeti ćeš ti kad ćeš imati svoje dijete"...i sl. pa eto, imam ga i nisam promijenila svoje stavove koje i provodim, ali naravno sada slijedi...da, dobro, ali ona je još mala, pa budeš vidjela kada malo poraste...no, dobro, javit ću se za koju godinu...
Post je objavljen 09.09.2004. u 13:12 sati.