Nedjelja, radio Sljeme i emisija o tradiciji kupovine svježeg kravljeg sira u domaji. E, to je nešto što mi stvarno fali ovdje u alpskoj zemlji gdje bi čovjek očekivao da tog ima na bacanje. A u dućanima možete naći samo nešto što se zove "svježi sir za kuhanje" i nema veze sa gore spomenutim. Na placu se ponekad može naletiti na nešto slično. Nije da se ne može organizirati, pa je frendica nakon posjete Alpama ovo ljeto uzela br. tel jednog seljaka koji bi za nekolio obitelji dofuravao (valjda na skijama) namirnice sa sela u esterajhersku metropolu.
Ali do realizacije na popisu namirnica iz domaje (Cedevita, Čokolino, Bajadera, Jamnička, Gavrilovička - nije reklama za firme, al nek se zna- jaja i povrća sa sela) nalazi se i svježi kravlji sir. Čak mi je i onaj industrijski iz dućana mraaak.
Eh, hrana je nešto što mi nedostaje ovdje. I nije to samo hrana, to su mirisi djetinjstva, moji doma okupljeni oko stola i sve ostalo što to nosi.
Ma, nisam već neko vrijeme bila u zavičaju, pa mi to nedostaje. Znam dobro da mi je popis prednosti života ovdje puno duži nego što je bio u domaji, ali i takav mršav me povremeno nostalgično zaskoči. I u pravilu mi nakon par dana u domaji, susreta sa mojim najdražima, kaosa i ludnice posvuda, bude sasvim dosta da skužim kako se više ne mogu prilagoditi tom opako nezdravom ambijentu.
Možda je kad se čovjek malo udalji i slika prošlosti nekako idealizirana, pa kad dođeš u sadašnjost skužiš da to više nije onaj tvoj grad...pa to sve bude malo pojačano, nemam pojma.
A kad mi puste još na radiju pjesmu iz mog djetinjstva "Ulica Jorgovana" pukne me totalno...
Ali danas je nedjelja, pa je dozvoljeno malo nostalgije...Savršeni je pripremio pravi domajski ručak, gomilica se uskoro pridiže , skupljamo se oko stola, a ja pjevušim..
Plaaavi veo
zlatna žiiiica
nježan vjetaaaar
mnogo ptiiiica.
Raspukla se svaka granaa
nad ulicom jorgovanaaa.
Odsjaj jutra
rosa bliiiista
cvijeeeet do cvijetaaaa
list do listaaaaa.
Pčela sanja bijeli vijenac
dubok kao gorski zdenac.
Jednaaa klupaaa tiha lukaaa
tvoje usne moja rukaaaa
opet bukti ona vatra
zgasla davno ispod hrastaaaaaaaa.
Goooori zemlja goooori kamen
suuuunce ugljen neeebo plamen.
To u sjenci lome krila
zaljuuubljeeena dva leptira....
Post je objavljen 26.09.2004. u 13:30 sati.